Da, i to uvijek, bez obzira u kakvom stanju (poslu), društvu i mjestu je bio. Kao savršen odgajatelj i pedagog, znao je da nema veće nepravde povrijediti dječiju dušu, odnosno, izazvati kod djeteta bilo kakvu vrstu stresa ili razočarenja. Ono što je uvijek pokazivao prema djeci, kasnije će postati osnova u izučavanju dječije psihologije i uspješne pedagogije. Prema djeci nikad nije  bio „škrt“ kad je u pitanju pažnja.

Tako da je prema djeci uvijek bio: nasmijan, pažljiv, milostiv, pravedan, osjećajan, strpljiv, uvijek im je davao njihovo pravo a ružio one koji ta prava zapostavljaju.

Direktno ili indirektno,  učestvovao je  u odgoju djece svojih ashaba (prijatelja), bilo savjetom ili primjerom. Mnogi od njih su kasnije postali veliki učenjaci, vojskovođe i državnici.

Da ne bih duljio, želim samo nekoliko primjera da podijelim sa vama iz života Poslanika, s.a.v.s.,  u kojima se jasno oslikava Poslanikova, s.a.v.s., pažnja i ljubav prema djeci. Zaista se iz njegovih primjera može najbolje naučiti, a na nama je, posebno koji radimo sa djecom (imami i vjeroučitelji), da u svom poslu kad je odnos prema djeci u pitanju, uzor i vodilja nam bude naše prvi pedagog i učitelj, Muhammed, s.a.v.s.

Djeca vole da se sa njima nježno postupa, vole da im se riječima i pokretom tijela obraćaš sa puno pažnje i topline, djeca vole da ih razveseliš i daš im podršku.  Takav je bio naš Poslanik, s.a.v.s., u ophođenju prema djeci.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao:“Klanjali smo sa Poslanikom, s.a.v.s., jaciju namaz. Pa kad bi  se on spusti na sedždu, Hasan i Husejn, r.a., (njegovi unuci), popni bi mu se na leđa i budi na njima dok ne podigne glavu. Kad bi podigao glavu, BLAGO ih je uzeo i spustio na zemlju pored sebe. Nakon što bi se opet vrati na sedždu, njih dvojica bi opet isto uradi. Nakon namaza bi ih uzmi i stavi na svoja koljena.“ (Musned Imama Ahmeda, a šejh Arnaut je rekao da je predaja hasen) Iz ovog primjera vidimo, da je i prilikom obavljanja namaza, Poslanik, s.a.v.s., pazio kako se ophodi prema djeci, nježno i sa velikom pažnjom.

U drugoj predaji se spominje sličan primjer a radi se o tome, da je tokom obavljanja namaza došla mala djevojčica, bila je to Umama, njegova unuka, kčerka od njegove Zejneb. Pa kad je došla do njega, uzeo ju je u naručje i tako klanjao, kad bi se spusti na sedždu, spusti bi i nju na zemlju lagano a kad bi se vrati, ponovo bi je uzeo u naručje i držao. (Mutefekun alejhi).

Zanimljiv slučaj, prenosi nam, tada djevojčica, Ummu Halid, a koji nikad nije  zaboravila i koji je obilježio njeno sretno djetinjstvo. Ummu Halid kaže:“ Došla sam sa svojim ocem kod Poslanika, s.a.v.s., a na meni je bila žuta košulja, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Lijepo, lijepo.” Rekao je Abdullah (prenosilac hadisa) da je Poslanik to rekao na habešijskom jeziku. Rekla je: ”Otišla sam da se igram sa Poslanikovim prstenom, pa me je moj otac ukorio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Pusti je!’, a zatim je rekao: ‘Iznosaj, pohabaj, poderi, (to je ponovio tri puta)”,  a u drugoj predaji kod El-Buharije stoji: “…neka je zamijeni druga” (tj. uputio joj je dovu da košulja dugo ostane kod nje, za dug život i da je zamijeni drugom odjećom, kako je to običaj kod Arapa da se kaže). I rekao je Abdullah (prenosilac hadisa): ”Dugo vremena je imala ovu košulju.“ (Sahihu-l-Buhari)

Da li treba objašnjavati ovaj primjer? Poslanik, s.a.v.s., je znao  da se djevojčice vole uljepšavati i sređivati, pa ju je pohvalio kako se sredila pred njenim babom i to na jeziku područja u kojem je odrasla, zemlja Habeša (današnja Etiopija), zatim joj je dozvolio da se igra sa njegovim prstenom te uputio za nju dovu, da  što duže živi i da stalno mijenja lijepu odjeću.

Prenosi nam  Ja’la ibn Murre, r.a. sljedeću predaju:”Izašao sam sa Poslanikom, s.a.v.s., da ručamo. kad na putu se igra njegov unuk Husejn. Poslanik, s.a.v.s., potrča ispred nas, raširi svoje ruke kao da ga  uhvati a djeca su tračala sad desno sad lijevo. Dok je to radio, Poslanik, s.a.v.s., se smijao. “ (Sahihu-l-Buhari)

Pazio je da se ne povrijede dječiji osjećaji, pazio je da se dijete ne laže, jer laž može da razočara dijete. O tome govori sljedeća predaja u kojoj se kaže da je neka majka pozvala svoje dijete: “Dođi da ti nešto dam”, odmah kazao:

“Šta ćeš da mu daš?”

Odgovorila je: “Htjela sam mu dati nekoliko hurmi, Allahov Poslaniče”, našto je on kazao:

“Da mu nisi htjela dati nešto, onda bi slagala.” (Ahmed i Ebu Davud)

Tokom obavljanja namaza, ako bi čuo da nečije dijete plače, učio bi kraće sure I brže bi završi namaz, kako bi se majka mogla da pobrine o svom djetetu, pa je zbog toga i rekao:”Kad stanem da klanjam, želim da oduljim namaz, ali kad čujem glas uplakanog djeteta, ubrzam zbog majke kako bi se mogla pobrinuti o njemu.” (Mutefekun alejhi)

Iz poštovanja prema dječijim pravima, Poslanik, s.a.v.s., je znao veoma često dati prednosti djeci u odnosu na starije, kad je u pitanju mišljenje.  Prenosi  nam Sehl ibn Sa’d sljedeću predaju:”Dok smo sjedili sa Poslanikom, s.a.v.s., donesoše mu piće. Sa njegove desne strane sjedio je dječak a sa lijeve stariji ljudi.  Nakon što se Poslanik, s.a.v.s. napio, upita dječaka:”Da li mi dozvoljaš da njih prvo ponudim?” A dječak odvažno odgovori:”Ne, tako mi Allaha, ne dopuštam da iko pije prije mene poslije tebe (htio je da stavi svoja usta na mjesto gdje su bila Poslanikova). Tad mu je Poslanik, s.a.v.s. spustio posudu na njegovu ruku.” (Sahihu-l-Buhari).

Iz  ovog hadisa, vidimo poštovanje mišljenja jednog dječaka u postupanju prema starijima i vidimo da je na kraju uvažio njegovo mišljenje.

I za kraj dvije divne predaje u kojima se također opisuje Poslanikov, s.a.v.s., odnos prema djeci te pokušaj unošenja sreće u dječija srca.

Kada bi se Poslanik, savs, vraćao s putovanja, pa kada bi naišao na djecu, zaustavio bi se, a potom naredio da mu ashabi dodaju djecu. Onda bi on neku djecu uzimao u naručje, a neku bi stavljao na svoja leđa i ramena i govorio je i svojim prijateljima da djecu uzmu u naručje i stave ih na ramena.

Djeca bi se zbog ovog čina osjećala neobično sretnom i klicala bi od sreće i zadovoljstva. Ova lijepa sjećanja nikada nisu zaboravljala. Poslije bi se nakon dugo godina sastajali i budili uspomene na ove divne trenutkea. Jedan bi govorio: “Mene je Poslanik, savs, držao u naručju, a tebe je je na leđima. Drugi bi kazivao: “Poslanik je svojim ashabima zapovijedio da tebe stave na svoja leđa.”

Abdullah ib Haris nam prenosi sljedeče:”Poslanik, s.a.v.s, je znao poredati  Abdullaha, Ubejdullaha i drugu djecu Ibn Abasa  a zatim bi rekao:”Ko prvi dođe do  mene, dobit će to i to.” Oni bi trčali a onda bi popadali po njegovim leđima  i prsima a on bi im dadni ono što je obećao.” (Musned Imama Ahmeda).

Izvor : Za Akos.ba : Saudin Cokoja