Svijet / Zanimljivosti
Hrvatski Globus: ‘Ratna retorika širi se svijetom, na zlo miriše i u BiH. Bakir je ratoborniji od oca Alije’
Od rata u Ukrajini, do tenzija na relaciji Kina – Tajvan – SAD, do napetosti u BiH.
Njihovu analizu prenosimo u cijelosti i bez jezičkih intervencija:
Ratoborna retorika zaraznija je od covida. Virusu SARS-CoV-2 trebalo je više od mjesec dana da se iz kineskog Wuhana prenese do Europe i Amerike i osvoji svijet, a riječima ratne prijetnje dovoljan je jedan klik da se u tren oka pronesu kroz sve kontinente i okuže politiku. Šest mjeseci čovječanstvo sluša Putinove marcijalne govore i gleda kako njegova vojska razara Ukrajinu, a sad se užario i Tajvan. Xi Jinping kao da je jedva dočekao američku provokaciju – dolazak predsjednice Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi u Taipei – da iz zraka i s mora blokira nekomunističku otočnu kinesku državu i demonstrira raskoš vojne sile kojom raspolaže. To će mu svakako pomoći da na jesen na Nacionalnom kongresu Kineske komunističke partije glatko dobije treći predsjednički mandat.
Zmaj iz Pekinga počeo je rigati vatru koju je obećao predsjedniku Joeu Bidenu ako ništa ne poduzme da spriječi izlet svoje stranačke kolegice. Oni koji su dosad vjerovali da je Xi Jinping taoistički smiren i strpljiv i da će pošto-poto pokušati izbjeći žešći sukob sa Zapadom, dapače, da bi upravo on i samo on, kao mirovni posrednik mogao sklonuti Putina da odustane od “specijalne operacije” u Ukrajini – sad su valjda izgubili vjeru. Kineski car i ruski car, postalo je jasno, srodne su vladarske duše. Ako Vladimir Putin može “oslobađati” Ukrajinu od “neonacista”, onda Xi Jinping može “osloboditi” Tajvan od demokracije.
Ekspanzionističke fantazije
Putinov rat protiv Ukrajine nadahnuo je i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da se, preko svojih jezičavih dvorskih prišipetlji, zagrozi kosovskoj državi vojnom intervencijom. Bude li Vlada Republike Kosovo uporna u provedbi zakona na cijelom državnom teritoriju, pa i ondje gdje je srpska nacionalna manjina značajnije zastupljena, Vojska Srbije bit će spremna zaštititi svoj narod na “srpskom Kosovu i Metohiji”. Zašto se, je li, kotač povijesti ne bi vratio u 1912./13., u vrijeme Balkanskih ratova kad je Kraljevina Srbija progutala Kosovo? Zna Vučić vrlo dobro da ništa ni slično tome nije moguće, no isto tako vrlo dobro zna da se velikosrpstvo najbolje hrani ekspanzionističkim fantazijama, da se nacionalizmom najlakše maskiraju neuspjesi državne politike i siromaštvo srpskog stanovništva. Imao je to i od koga naučiti.
Slobodan Milošević u govoru na Gazimestanu na Vidovdan 1989., na nacionalističkom obilježavanju 600. obljetnice bitke s Turcima na Kosovu polju, pred stotinama tisuća ljudi i četnika, sjećanje na veliki srpski ratni poraz okrenuo je naglavce i izvalio: “Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo!”. Taj borbeni poklik mogao bi, blago parafraziran, biti moto današnje srpske naprednjačke vlasti – “Ako ne umemo da napredujemo, umemo da pretimo”. Vučiću je neodoljiva tema i obračun s Olujom.
“To je bio pogrom, težak zločin, najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata”, govori ganuto građanima u Novom Sadu, u povodu Dana sjećanja na sve stradale i prognane u oružanoj akciji Oluja, bivši Šešeljev radikal i četnički omladinac, pa se onda okrene zapadu i poruči Hrvatskoj: “Oguglali smo na vaše prijetnje. Srbija više nije šaka zobi i nema namjeru savijati glavu”. Da bi bilo jasnije što je predsjednik Vučić na “učtiv” način rekao, a što je zapravo mislio reći, pobrinuo se njegov simultani prevodilac na uličarski jezik, ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin. Prostački je “uprostio” stvar: “Hrvatsku Vladu ustašâ vodi glup ustaša Plenković. Takvima se ne oprašta”.
Orbanizam se širi na sve strane
To je današnja Srbija, zemlja velikog alfa-Vučića i bezbroj pokornih vučićâ. Demokratura u kojoj su jedina prava oporba Žene u crnom, šačica hrabrih proturatnih aktivistica. Malo sjevernije, u Mađarskoj, autarh Viktor Orbán, prijatelj Aleksandra Vučića i Vladimira Putina i miljenik hrvatske radikalne desnice, širi paletu otrovnih ideja. Otvoreno kaže da u Karpatskom bazenu nema mjesta za miješane rase. U redu je, poučava, da se međusobno miješaju Europljani – Mađari, Rumunji, Slovaci, jer oni su “domaći”, ali da taj prostor ne smije postati otvoren za “izvaneuropske pridošlice” i za miješanje s drugim rasama. Europske države koje prihvaćaju “rasne mješavine” nisu više suverene nacije, popuje panonski čistunac Zapadnoj, “staroj Europi”. Njegove su riječi glazba za uši Giorgije Meloni, Mattea Salvinija i Silvija Berlusconija, troje lidera talijanskog desničarskog snopa antiimigrantskih stranaka – Braće Italije, Lige i Forza Italia, kojima se smiješi pobjeda na parlamentarnim izborima u rujnu. Kao što Orbán ne želi vidjeti nebjelačke došljake ni blizu Karpatskom bazenu, tako postfašistkinja Meloni i militantni ksenofob Salvini ne žele afričke migrante u sredozemnom bazenu i sigurno neće pustiti suzu niti za jednom brodskom podrtinom koja “pod nerazjašnjenim okolnostima” potone na dno mora zajedno s nesretnicima iz supsaharske zone sumraka.
Političko-ideološko, pa i oružano ratovanje protiv drugih i drugačijih ubrzano postaje nova normalnost i u dijelovima svijeta u kojima se to dugo vremena smatralo nenormalnim. Ukrajina se trese od detonacija ruskih projektila, a Europska unija od eksplozivnih riječi populističkih političara iz država članica i država koje silno žele u članstvo. Znakovito je da na Orbánovo javno iskazivanje gađenja nad miješanjem rasa Europska komisija, čuvar liberalne demokracije, nije promptno reagirala. Tek kad su se na Orbána sasule optužbe iz Europskog parlamenta, Ursula von der Leyen izjavila je da da se diskriminacijom na rasnoj osnovi gaze temeljne vrijednosti EU. Izbjegla je izrijekom spomenuti gazitelja, mađarskog premijera. Valjda radi očuvanja prividnog mira u kući. Europskoj uniji Orbán je veliki problem, ali još joj je veći, dugoročni problem orbanizam, devijacija koja se širi na sve europske strane i hvata korijen od Baltika do Jadrana i od Atlantika do Crnoga mora, u Uniji i izvan nje.
Hrvati kao nacionalna manjina
U hrvatskom istočnom i zapadnom susjedstvu dobro uspijeva. Slovenijom je do jučer orbanistički upravljao Janez Janša, a Srbijom suvereno vlada orbanoid Vučić. Iako Hrvatsku to može zabrinjavati, ne može joj izravno škoditi. No orbanizam se u specifičnoj podvarijanti razvija i u trećoj susjednoj državi, tronacionalnoj Bosni i Hercegovini. I to u krilu najvećega, bošnjačkog naroda i njegove najjače stranke. A to Hrvatsku mora zabrinuti. Kako se bliže izbori – koji će biti održani po starom, neizmijenjenom izbornom zakonu, lošem jer omogućava da Hrvati budu preglasani bez obzira na to što su, po Ustavu, konstitutivni narod – Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, sve nametljivije predstavlja sebe kao bosanskoga suverenista, zagovornika jedinstvene BiH, unitarne države “Bosanaca i Hercegovaca”, u kojoj su Bošnjaci jamac suverenosti.
U državotvornoj doktrini bošnjačkih nacionalističkih ideologa, naime, Bošnjaci su u BiH “temeljni narod”. Zašto? Prvo, zato što su ne samo najbrojniji, nego tvore više od polovine ukupnog stanovništva (50,1 posto). Drugo, zato što nemaju “rezervnu” nacionalnu državu, a Hrvati i Srbi imaju, pa je Bošnjacima jedinima u životnom interesu opstojnost BiH. Treće, zato što su u ratu najviše stradali pa imaju moralno pravo na BiH kao svoju, dominantno bošnjačku državu. Tako je to u glavi Izetbegovićevih nacionalista. Po Ustavu (koji je Aneks 4 Mirovnog sporazuma iz Daytona), BiH je država triju konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba. To znači da su oni međusobno ravnopravni bez obzira na to koliko koji narod imao pripadnika. Iako Hrvata ima najmanje (15,4 posto, prema Popisu stanovništva iz 2013.), njihova konstitutivnost ostaje netaknuta. Tako kaže Ustav BiH.
No Bakir Izetbegović kaže drugačije. Na nedavnom skupu svoje stranke u Livnu jasno je i glasno, orbanovski drsko i radikalno pokazao koliko drži do Ustava. Rečenica koju je izgovorio i potom odmah objavio na Facebook profilu, ide u red najzloćudnijih koje smo čuli od visokih političkih dužnosnika u BiH od kraja rata do danas. Evo kako glasi: “Da 400.000 Hrvata iz BiH žive u Hrvatskoj, dobili bi manje od desetine vlasti, a ovdje dobiju trećinu”. Čelnik SDA poručuje, dakle, da bi Hrvate trebalo staviti u kategoriju nacionalnih manjina, jer zbog svoje malobrojnosti ne mogu biti konstitutivni narod. Fućkaš Ustav! Izetbegoviću i njegovim nacionalistima posebno smeta što s Hrvatima dijele vlast u Federaciji BiH, gdje Bošnjaka ima triput više nego Hrvata (70,4 posto prema 22,4 posto). Po njihovu shvaćanju, Bošnjaci bi u tom entitetu morali biti barem triput “suvereniji” i “konstitutivniji” od Hrvata.
Nažalost, Bakir Izetbegović od svoga oca Alije politički je tvrdokorniji (“Hrvati neće dobiti ekskluzivitet, nego onoliko koliko im pripada”), ali i ratoborniji (“Prebrojili smo se – i koliko lovaca imamo i koliko imamo instruktora na dronovima”), pa možemo očekivati da će svoj velikobošnjački plan beskompromisno gurati dok ga netko ne zaustavi ili dok ne rastepe državu. Miriše na zlo. Republika Hrvatska, s obzirom na svoje ustavne obveze prema Hrvatima u BiH te kao potpisnica Daytonskog sporazuma i jedan od jamaca njegove provedbe, morat će se u listopadu, kad završe izbori u BiH, svojski angažirati u sprečavanju novih nepravdi. Bit će to težak posao, gotovo kao ispravljanje krive Drine. Vlada će, realno je pretpostaviti, biti strpljiva i ustrajna, a tiha diplomacija imat će važnu ulogu. No tko će obuzdati bijes glasnoga i nediplomatičnoga predsjednika Zorana Milanovića, za kojega je Izetbegović “pakosni pokvarenjak”, a visoki predstavnik Christian Schmidt “mali Švabo”?
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Cazinprije 4 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 5 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 3 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 17 sati
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro
You must be logged in to post a comment Login