Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Bio sam u bolnici u Švedskoj. Poput hotela je, ali zdravstvo ima i dva problema (FOTO)

Published

on

Da u nosu nemam cjevčicu s kisikom, rekao bih da sam u hotelu. A sada me još pitaju i što bih pojeo za ručak, kao da sam u restoranu. “Pa ne znam… Dajte mi isto što i drugim pacijentima. Što se uopće nudi?” zbunjeno odgovaram. “Imamo svinjski odrezak ili pečeni oslić, ali možemo pripremiti i nešto drugo, naravno jednostavnije”, spremno će medicinska sestra

 

Izvor: Index.hr

Piše: Slobodan Mufić

 

Nešto prije podneva u moju bolesničku sobu u jednoj lokalnoj bolnici u Švedskoj ulazi medicinska sestra. U ruci drži olovku i notes i pita me: “Što želite za ručak?”. Ležim u krevetu s električnim podešavanjem madraca, od čarapa, gaća, hlača do majice potpuno u novoj odjeći koju sam dobio po prijamu na covid-odjel.

 

Kroz prozor se vidi obližnja šuma, WiFi signal je odličan, a pri ruci mi je i daljinski upravljač za bolnički televizor. Soba je samo moja, nema drugih kreveta. U prostranoj kupaonici iznad umivaonika čekaju me četkica i pasta za zube, dva ručnika te pribor za brijanje. I dovoljno toaletnog papira. Ništa od toga nisam donio od kuće.

 

Poput hotela

 

Da u nosu nemam cjevčicu s kisikom, rekao bih da sam u hotelu. A sada me još pitaju i što bih pojeo za ručak, kao da sam u restoranu. “Pa ne znam… Dajte mi isto što i drugim pacijentima. Što se uopće nudi?” zbunjeno odgovaram.

 

“Imamo svinjski odrezak ili pečeni oslić, ali možemo pripremiti i nešto drugo, naravno jednostavnije”, spremno će medicinska sestra kojoj se po vanjštini i imenu na pločici vidi da nije rođena Šveđanka.

 

Odlučio sam se za oslića i pomislio da smo završili s narudžbom kad me ljubazna sugovornica priupitala: “Tijekom popodneva donijet ću vam malo voća. Što biste željeli?”. “Mogu li dobiti grožđe?” brzo sam prihvatio visoke standarde. “Nažalost, grožđa nemamo. Ali očistit ću vam dvije mandarine”, rekla je medicinska sestra, zapisujući moje želje i broj sobe.

 

Švedska po stanovniku ulaže preko 5000 eura godišnje u zdravstvo, Hrvatska 862

Ovako izgleda uobičajena i svima dostupna bolnička skrb u gradu veličine Pule i u državi koja godišnje u javno zdravstvo i socijalnu skrb uloži 13 milijardi eura. Švedski zdravstveni sustav raspolaže enormnim resursima u svakom pogledu. Tijekom 2020. godine na zdravstvo se trošilo 11.5 posto BDP-a, dok je Hrvatska izdvojila samo oko sedam posto.

 

Razlika je još drastičnija kad se usporede apsolutni iznosi. Prema podacima Eurostata, Hrvatska u zdravstvo ulaže 862 eura po stanovniku godišnje, a Švedska čak 5041 euro. U takvim okolnostima jednostavno je nemoguće očekivati iste ili približno iste rezultate i ishode, što je posebice bilo vidljivo tijekom pandemije covida-19.

 

 

Međutim, iako Švedska svojim građanima pruža solidnu uslugu, čak ni tako golema izdvajanja za zdravstvo (u apsolutnom iznosu više u EU/EEA izdvajaju samo Danska i Luksemburg) ne jamče univerzalno zadovoljstvo populacije i kontinuirano vrhunsku skrb.

 

U ožujku ove godine, primjerice, čak 180.000 švedskih građana čekalo je na operativne zahvate. Osim toga, gotovo 10 posto švedske populacije uopće ne koristi usluge javnozdravstvenog sustava, iako ga i dalje financiraju iz svog poreza, zato što imaju ugovorene police privatnog osiguranja.

 

Isto tako, jedna anketa Svenska Dagbladeta iz 2020. pokazala je da 70 posto građana smatra da bi se nacionalna vlada trebala aktivnije angažirati u zdravstvenom sustavu. Ovi podaci ukazuju da se novcem može postići puno, ali dobrom organizacijom, strategijom, digitalizacijom i vizijom vjerojatno i mnogo više.

 

“Švedska ima velik, bogat, trom i relativno učinkovit zdravstveni sustav. Švedska želi biti država blagostanja i sukladno tome u zdravstvo i socijalnu skrb ulaže goleme resurse. S druge strane, švedski građani znaju koliko svog poreza izdvajaju za zdravstveni sustav i zato puno očekuju od njega”, rekao je za Index dr. Goran Mijaljica, specijalist psihijatrije i voditelj Poliklinike za krizna i traumatska stanja, Poliklinike za izbjeglice i Poliklinike za djecu izbjeglice regije Västra Götaland.

 

Problemi s listama čekanja

 

Kad govori o tromosti švedskog sustava, dr. Mijaljica misli poglavito na vrijeme čekanja na preglede u bolnicama, ali i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

 

“Usluga je sporija nego što bi mogla biti, puno se vremena, energije i novca ulaže u probir pacijenata kojima zaista treba pregled kod liječnika obiteljske medicine. Takozvani drop-in je sveden na minimum, odnosno obavezna je trijaža preko telefona ili u nekim slučajevima preko digitalnih platformi, a pacijente se isprva upućuje na internetske stranice zdravstvenih ustanova i čitanje opisa i uputa za pojedina stanja i simptome na internetu. Čini se sve da se ne aktivira jedan glomazan i vrlo skup sustav ako to stvarno nije potrebno”, objasnio je dr. Mijaljica te nastavio:

 

“Iako je digitalizacija na razini koju Hrvatska još nije dosegnula, problematično je što se primarna zdravstvena zaštita prilično zatvorila. Teško se dolazi do osobnog kontakta s liječnikom i pacijenti se često žale na takva iskustva. Koliko znam, u Hrvatskoj se moglo sjesti u ambulantu obiteljskog liječnika i čekati da te prime. I uglavnom te prime isti dan.

 

U Švedskoj to nije nužno tako. Ili moraš u telefonskom razgovoru s medicinskom sestrom dobro opisati svoje simptome kako bi se procijenilo zašto trebaš susret s liječnikom istog dana. Ako smatraju da ti je potreban pregled istog dana, dobiješ termin ako ima slobodnih termina, ili ako nemaju termina upute te na hitni prijam ako postoji potreba za tim”.

 

Dr. Mijaljica ističe kako je važnost obiteljskih liječnika shvatio dok je radio u Norveškoj. Naime, obiteljski liječnik, kao ulazna točka u zdravstveni sustav, ima odličan pregled zdravstvenog stanja pojedinca. U Švedskoj to baš i nije tako.

 

I podaci potvrđuju Mijaljičine primjedbe. Anketa iz 2021. pokazuje da je samo 44 posto pacijenata u dva uzastopna posjeta ordinacijama opće medicine zbog iste dijagnoze imalo kontakt s istim liječnikom.

 

 

Druga najveća bolnica u Europi

 

Tromost sustava teško je izbjeći kad postoje bolnice-mastodonti. Sahlgrenska u Göteborgu pravi je javnozdravstveni gigant s godišnjim proračunom od gotovo dvije milijarde eura i 17.000 zaposlenika, po čemu je druga najveća bolnica u Europi, odmah nakon Sveučilišne bolnice u Oslu (24.000).

 

Ipak, izdašno financiranje zdravstva iz proračuna jednostavno mora rezultirati i brojnim pozitivnim ishodima i visokom razinom usluga unutar švedskog sustava, koje ističe i dr. Mijaljica.

 

“Kad se pacijentu jednom dijagnosticira hitno stanje, sve ide puno brže i bez zastoja, odmah se aktiviraju protokoli hitnosti. Švedsko zdravstvo nudi mnoštvo vrhunskih tretmana i usluga, te modernu dijagnostiku. Moram reći i da se prate svjetski trendovi, vode precizne i sveobuhvatne statistike te da se provode brojna istraživanja”, kaže dr. Mijaljica.

 

U Švedskoj svi građani s legalnim statusom, dakle i izbjeglice, imaju pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu. Financiranje i organizacija zdravstvenog sustava uglavnom je u nadležnosti 21 regije. Važnu ulogu ima i 290 općina koje su odgovorne za produženu skrb, rehabilitaciju te brigu i starijima i građanima s posebnim potrebama. Uloga nacionalne vlade je donijeti kriterije, standarde, načela i smjernice te postaviti politički program za sustav zdravstva i socijalne skrbi.

 

“Šveđani znaju zašto plaćaju gotovo 50 posto poreza na neto plaće i znaju što će za to dobiti. Ta enormna izdvajanja moraju dati rezultata negdje unutar zdravstvenog sustava. Na primjer, nakon otpusta s bolničkog liječenja, švedski pacijenti imaju pravo na razne i brojne rehabilitacijske usluge, pomagala ili prilagodbe u njihovim domovima koje provodi i financira lokalna samouprava.

 

U Hrvatskoj takav pacijent više nije briga javnog zdravstva ili socijalne skrbi, nego pada na teret obitelji”, rekao je za Index još jedan hrvatski liječnik specijalist s višegodišnjim iskustvom u Švedskoj, koji je želio ostati anoniman.

 

Jedna velika mana

 

U središtu švedskog zdravstvenog sustava je 70-ak lokalnih i regionalnih bolnica, sedam sveučilišnih, šest privatnih bolnica, brojne samostalne privatne ordinacije i dijagnostičke ustanove koje imaju sklopljen ugovor s regijama te oko 1200 ustanova primarne zdravstvene zaštite koji opslužuju oko 10.5 milijuna stanovnika.

 

Sustav je poprilično skup, ponajprije zbog velikog broja zaposlenika koji su uključeni u sustav – oko 44.000 liječnika i čak 129.000 medicinskih sestara. Zbog toga jedan bolnički dan na specijaliziranom odjelu stoji oko 500 eura, a na odjelu intenzivne skrbi i do 2000 eura.

 

S druge strane, kao glavnu manu švedskog zdravstvenog sustava sami liječnici kroz svoje strukovne udruge i publikacije ističu nedostatak kadrova u svim strukama. Zbog toga se tijekom pandemije često isticalo kako Švedska ima možda i najmanji kapacitet na odjelima intenzivne skrbi u Europi.

 

Nije bio problem ni u krevetima, ni u bolničkim prostorima, ni u respiratorima, nego u oskudici s osobljem. Naime, svaka bolnička postelja koja nema punu pažnju stručnog osoblja u skladu s nacionalnim smjernicama i standardima smatra se neadekvatnom skrbi kakvu švedski građani ne zaslužuju.

 

Koliko je to važno, ponovno je pokazala pandemija. Smrtnost od covida-19 na odjelima intenzivne skrbi u Švedskoj bila je ovisno o regiji od 11 do 30 posto, dok se u Hrvatskoj u različitim KBC-ima kretala od 43 do 80 posto. Ovaj podatak sasvim je sigurno povezan i s drugim faktorima, poput općeg zdravlja populacije, u čemu je Švedska na samom europskom vrhu.

 

Cijepljenje nije obavezno, ali većina se cijepi

 

Prema podacima Eurostata iz 2020. najviše godina zdravog života (što ne treba poistovjećivati s ukupnim očekivanim životnim vijekom) u EU/EEA zemljama mogu očekivati upravo Šveđani – 72.7 godina. Hrvatice u prosjeku mogu očekivati samo 59.6 godina zdravog života, a Hrvati tek 57.5. Očekivani životni vijek u Švedskoj je 82.4, a u Hrvatskoj 77.8 godina.

 

Osim velikih očekivanja od zdravstvenog sustava, koja nisu uvijek ispunjena, Šveđani imaju i veliko povjerenje u zdravstvenu struku. Zanimljivo je da u Švedskoj nijedno cijepljenje nije obavezno ni za koga. Čak se ni medicinsko osoblje nije moralo cijepiti protiv covida-19. Međutim, preporuke javnozdravstvenih vlasti, savjeti struke i edukacije od predškolske dobi dovele su do toga da je čak 97 posto dvogodišnjaka u Švedskoj cijepljeno protiv uobičajenih bolesti.

 

Stanovništvo nije trebalo posebno nagovarati na cijepljenje ni u pandemiji, kao što ga uglavnom više ne treba uvjeravati da je pušenje štetno (puši samo 10 posto starijih od 15 godina) i da su svakodnevno kretanje i zdrava prehrana iznimno važni za kvalitetu života.

 

Kampanja cijepljenja protiv covida-19, koja je u Hrvatskoj skoro potpuno zamrla, u Švedskoj i dalje traje. Dosad je s dvije doze cijepljeno 85.2 posto starijih od 12 godina, a s tri doze 66.6 posto starijih od 18 godina. Švedske regije upravo ovih dana pozivaju opću populaciju na četvrtu dozu cijepljenja.

 

Liječnici odlaze

 

Treba reći da i u Švedskoj vlada velika potražnja za medicinskim osobljem, kao uostalom i u cijeloj Europi. Unatoč solidnim plaćama za europske kriterije, oko 8000 eura bruto za liječnika specijalistu i oko 4000 eura bruto za višu medicinsku sestru, švedski liječnici i ostalo zdravstveno osoblje odlaze za još većim plaćama u Norvešku ili SAD, odnosno napuštaju zdravstveni sustav u potrazi za manje stresnim radnim okruženjem.

 

“Vjeruje se da liječnici i medicinske sestre odlaze iz struke zbog loše kadrovske politike. Mlađe liječnike u mnogim se slučajevima tretira maćehinski i osjećaju se zanemareno i podcijenjeno. U drugim je sektorima poznato da skrb o vlastitom osoblju znači i zadovoljne kupce. U zdravstvu je to još važnije jer se može raditi o pitanju života i smrti”, stoji u komentaru objavljenom u jednoj švedskoj strukovnoj publikaciji još 2019. godine.

 

Zbog kadrovskih manjkova, kao i zbog spomenutog održavanja standarda skrbi, nije nimalo rijetko da švedske bolnice zatvaraju pojedine odjele, smanjuju kapacitet kreveta ili jednostavno primaju samo hitne pacijente tijekom ljetnog razdoblja. Ako na nekom odjelu zbog godišnjih odmora nedostaje polovina medicinskog osoblja, onda se i broj pacijenata prepolovljuje. Pretjerano opterećivanje osoblja ne dolazi u obzir, unatoč tome što se svaka minuta prekovremenog rada plaća, bilo u novcu, bilo u slobodnim danima, koji se mogu pretvoriti u dodatnu uplatu u mirovinski fond.

 

Kontinuirano useljavanje liječnika i sestara

 

U zdravstvenim se ustanovama dosta polaže u timski rad. Liječnik nije nužno središnji stručni kadar, odnosno velike su ovlasti i odgovornost i ostalog osoblja, ponajprije viših medicinskih sestara. Rutinske kontrole i praćenje stabilnih pacijenata uglavnom su zadatak medicinskih sestara koje su često uže specijalizirane. Primjerice, medicinske sestre mogu samostalno kontrolirati pacijente i korigirati doze lijekova kod dijabetesa ili hipertenzije, ali ih ne mogu same propisivati. Isto tako, sestre provode rutinske i redovne papa-testove, a primalje često samostalno prate normalne trudnoće.

 

Posljedica potražnje za medicinskim osobljem je i kontinuirano useljavanje stranih liječnika i sestara u Švedsku. Podaci za šire područje glavnog grada Stockholma pokazuju da je čak 34 posto svih liječnika u tamošnjem javnozdravstvenom sustavu stranog podrijetla, dok kod stomatologa i medicinskih sestara postotak raste na 52 posto.

 

Iako se medicinsko osoblje često žali i na pretjerano administriranje i iscrpno zapisivanje svakog kontakta s pacijentima, olakšavajući je faktor što je sve digitalizirano. Ne postoje papirnati nalazi i povijesti bolesti. Digitaliziran je i sustav naručivanja i komunikacije, pa su čekaonice uglavnom prazne jer pacijenti dolaze na red u skladu s terminom koji su dobili e-mailom ili SMS-om.

 

Švedski sustav zdravstva i socijalne skrbi financira se 87 posto iz poreza (nema posebnog doprinosa za zdravstvo), dok građani plaćaju 13 posto kroz participaciju za svaki kontakt sa sustavom. Participacija je ograničena na godišnjoj razini. Kroz 12 mjeseci pacijent će za ambulantne zdravstvene usluge platiti najviše 120 eura, a za lijekove maksimalno 240 eura. Bolnički dan pacijenta košta oko 10 eura kroz prvih 30 dana, a potom pet eura dnevno. Mlađi od 20 godina i stariji od 85 godina uživaju potpuno besplatnu skrb.

 

Stomatološke usluge ponešto su skuplje. Za usluge vrijedne do 300 eura tijekom 12 mjeseci, korisnik plaća sve sam. Za troškove od 300 do 1500 eura dobiva 50 posto popusta, odnosno plaća najviše 600 eura, dok zahvati i postupci skuplji od 1500 eura korisnika stoje samo 15 posto cijene. Stomatološka skrb besplatna je za mlađe od 23 godine.

 

Bolovanje bez posjeta liječniku

 

Zanimljivo je da švedski osiguranici mogu sami sebi otvoriti bolovanje i ostati kod kuće do sedam dana bez posjete liječniku. Za vrijeme pandemije ovaj rok bio je produljen na 14 dana, što je bilo ključno da se zaraženi izoliraju kod kuće i ne kreću u kroz javne prostore. Kod bolovanja postoji i određena destimulacija u smislu da za prvi dan bolovanja nema nikakve naknade. Općenito, poslodavci plaćaju naknadu za bolovanje u visini 80 posto plaće do 14 dana, a nakon toga isplatu preuzima zdravstveno osiguranje.

 

“Svaki zdravstveni sustav ima problema, pa tako i švedski. Potrebno je mnogo energije i ulaganja da bi se jedna tako skupa djelatnost učinkovito ustrojila i dovela do željene razine. Međutim, možda je ključno pitanje organizacije zdravstva i političke odluke o tome koju ulogu zdravstvo treba imati u državi. U tome je Švedska prilično konkretna i transparentna. Moderna medicina postaje sve skuplja, kako zbog novih tehnologija i lijekova, tako i neprestane potrebe za edukacijom osoblja. I to može biti sve veći problem za zemlje kao što je Hrvatska. Hrvatski zdravstveni sustav zasad ipak funkcionira, ali pitanje je koliko dugo će moći funkcionirati na ovaj način, s kakvom razinom usluge i za koji broj ljudi”, zaključio je dr. Mijaljica za Index.

 

I da, švedski zakon propisuje da svaka žena samostalno i slobodno odlučuje o pobačaju sve do 18. tjedna trudnoće, a u određenim slučajevima i kasnije. Uz plaćanje uobičajene participacije kao i za svaki drugi posjet liječniku. Prošle godine 96 posto pobačaja u Švedskoj obavljeno je medicinskim putem, dakle tabletama. Pobačaj je dostupan u svim zdravstvenim ustanovama bez ikakvih prepreka i odugovlačenja jer u Švedskoj priziv savjesti ne postoji.

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije