Connect with us

Religija

Šta uraditi sa pronađenom tuđom imovinom?

Published

on

Pitanje:

Esselamu alejkum!
Prije skoro četiri godine osoba je pronašla izgubljenu stvar. Zbog specifične situacije u kojoj je tada bila (što naravno nije opravdanje, ali se tako desilo), osoba nije oglasila pronalazak, kako je trebalo postupiti. Procjena je da nova takva stvar košta oko 500,00 KM.
Molim Vas da kažete šta bi trebalo sad uraditi nakon proteka toliko vremena – da li sada oglasiti (ima li svrhe), podijeliti sadaku u tom iznosu, prodati pa dati sadaku ili nešto drugo? Treba li osoba koja je sve vrijeme u svom posjedu držala stvar dati zekat ili sadaku da bi se njen imetak pročistio?

 

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Preuzimanje pronađene tuđe imovine u posjed s ciljem da se sačuva i preda vlasniku tretira se pohvalnim djelom u našem mezhebu. To se smatra jednim vidom saradnje u dobru. Svevišnji kaže: “Sarađujte u dobročinstvu i bogobojaznosti…”. Vjerovjesnik a.s. u jednom hadisu veli: “Allah pomaže čovjeku sve dok on pomaže drugima.” (Muslim) Ovaj propis se odnosi na osobu koja je sigurna u sebe, tj. da je vjeran čuvar emaneta te da se boji da bi pronađena imovina mogla dospjeti u ruke nekog nepoštenog čovjeka koji će je prisvojiti za sebe. Ako se ne boji da će pronađeni predmet propasti, uzimanje u posjed je samo dozvoljen, ali ne i pohvalan postupak. Ukoliko namjerava pronađenu imovinu uzeti za sebe, tada je taj postupak zabranjen (haram). “Zalutalu (izgubljenu) stvar uzima samo onaj ko je zalutao, osim ako oglasi pronalazak” – kaže Vjerovjesnik u jednom hadisu. Pronađena imovina ima tretman emaneta (predmet na čuvanju kod drugoga) u rukama pronalazača posjednika. Odgovara za štetu na imovinu samo ako je uzrokuje svojim nemarom. Pronalazač je dužan obznaniti da je pronašao izgubljenu tuđu imovinu na prigodan način. U konkretnom slučaju pronalazač je pogriješio što je uzeo pronađenu imovinu u posjed s namjerom da je koristi za sebe, a ne da je sačuva i preda vlasniku. Zbog tog grijeha treba učiniti teobu (pokajanje), a potom uraditi ono što je propustio učiniti neposredno nakon pronalaska: oglasiti pronalazak izgubljene imovine. Ukoliko se vlasnik javi i dokaže vlasništvo, treba mu predati imovinu i zatražiti halal za učinjeni propust oglašavanja pronalaska. Ukoliko je imovinu iskoristio za svoje potrebe, dužan je nadoknaditi njenu vrijednost. Ako se vlasnik ne javi, imovinu treba podijeliti u njegovo ime siromasima. Pronalazač nije dužan dati zekjat na pronađenu izgubljenu imovinu, jer ona nije njegovo vlasništvo. Ovo su ukratko najvažniji šerijatski propisi o pronađenoj tuđoj imovini.

Izvor:islamskazajednica.ba

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

BiH

Dan džamija: Kasida Sejmana Rekića o banjalučkoj džamiji Arnaudiji koja se danas svečano otvara

Published

on

Kasida o Arnaudiji, banjalučkoj džamiji koja je bila prepoznatljiva po svojoj ljepoti, a srušena je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, napisana je u čast ponovnog otvaranja ove džamije.

Kroz tekst se prožimaju osjećaji tuge i radosti, prisutna je refleksija na bogatu historiju ovog kraja Bosne i Hercegovine.

U kasidi su prisutne metafore i simbolika koja upućuje na važne momente i vakifa ove džamije, Hasana defterdara. ARNAUDIJA Tekst: Sejman Rekić Muzika: Abdulkerim Popaja, Sejman Rekić Aranžman: Abdulkerim Popaja Video: Goldenscreen studio Tekst: U godini mraka i tuge, koju Šeher ne zaboravlja. Porušiše sve džamije, mesdžide i turbeta. U zlu svemu udariše i na slavnu Ferhadiju. Vel'kim bolom pogodiše njenu sestru Arnaudiju.

Hej džamijo, hej džamijo, hej Hasana defterdara. Prelijepa Arnaudijo otvori nam svoja vrata.

Da se pod kubbetom tvojim, softe dragom Bogu mole. Da kroz našu Banja Luku salavati zažubore. Što učini dobra vel'kog, hej Hasane defterdaru. Što pisaše svojim perom, slavnom paši Vakufnamu. Pa ostade zapisano, ovaj Šeher vakufi tvore. Uz džamiju ukrašenu, nek ostane ime tvoje.

Hej džamijo, hej džamijo, hej Hasana defterdara. Prelijepa Arnaudijo otvori nam svoja vrata. Da se pod kubbetom tvojim, softe dragom Bogu mole.

Da kroz našu Banja Luku glas ezana odjekuje. Kada se, u prvoj strofi, u kasidi kaže „U godini mraka i tuge,…“ misli se na 1993. godinu, dalje u tekstu su Arnaudija i Ferhadija prikazane kao „sestre“iz dva razloga: 1) blizu su jedna drugoj, 2) na isti datum su srušene.

U drugoj strofi se kaže „Šta učini dobra velkog, hej Hasane defterdaru.“ Čime se naglašava dobročinstvo vakifa Arnaudije, Hasana defterdara, a stihovima „Što pisaše svojim perom, slavnom paši Vakufnamu“ se ukazuje na njegov položaj i na to da je jedan od potpisnika Ferhad-pašine vakufname. „Pa ostade zapisano, ovaj Šeher vakufi tvore“ ističe u prvi plan Vakufnamu-pokazatelj velikog Ferhad-pašinog vakufa u Banja Luci.

Stihovima „Uz džamiju ukrašenu, nek ostane ime tvoje.“ se ističe ljepota Arnaudije, kao i završetak tariha na njoj „…piši: Džamija defterdara“, tako da je uz Arnaudiju ostalo i ime Hasana defterdara. Refren kaside naglašava „Hej džamijo, hej džamijo, hej Hasana defterdara“ naglašavajuči da je njen vakif Hasan defterdar, ministar finansija Bosanskog pašaluka. Stihovi „Prelijepa Arnaudijo otvori nam svoja vrata“ najavljuju otvor Arnaudije, dok se u nastavcima refrena kazuju dove „Da se pod kubbetom tvojim, softe dragom Bogu mole. Da kroz našu Banja Luku salavati zažubore.“.

Kasida se završava drugim refrenom i dovom „Da kroz našu Banja Luku glas ezana odjekuje“. Ovom kasidom se želi „opjevati“ historijska važnost Arnaudije, također želja je da publika kroz tekst kaside nauči neke zanimljivosti o njoj, a posebno se želi obilježiti otvor ove džamije, simbolika toga da je posljednja obnovljena i da je poput bisera u prstenu banjalučkih džamija.

Sejman Rekić, mujezin Islamskog kulturnog centra u Ljubljani, Republika Slovenija

Nastavi čitati

BiH

Otvorena Izložba ”Sultanskih džamija” u Gradskoj džamiji Cazin

Published

on

Izložba će trajati do četvrtka 9.5.2024.

Bujrum

Nastavi čitati

Cazin

Nemojte vrijeđati griješnike

Published

on

Nemojte vrijeđati griješnike!
– Nemojte, jer svako od nas griješi. Neko javno a neko tajno.
– Nemojte, jer vrijeđanje nije poziv ka istini, dzamiji, namazu, pokajanju.
– Nemojte, jer islam nam zabranjuje da bilo koga vrijeđamo.
– Nemojte, jer ce mozda ti ljudi koje si javno vrijeđao, pokajati se, doći u dzamiju, stati pored tebe u saff.
– Nemojte, jer Poslanik, a.s., nikad nikoga nije vrijeđao, pa čak ni svoje neprijatelje.
– Nemojte, jer iz života Poslanika, a.s., učimo, da svi ljudi koji su prihvatili islam: idolopoklonici, Jevreji, kršćani, munafici, nisu mu mogli prigovoriti da ih je ikada vrijeđao.
– Nemojte, umjesto vrijeđanja, dovimo za te ljude. Tako je nas Poslanik, a.s., radio!
Prof. Saudin Cokoja
Nastavi čitati

Najčitanije