Najbolji je strijelac u historiji turske nogometne reprezentacije (51 gol), drugi na ljestvici po broju nastupa za istu (112), osvajač bronzane medalje sa SP-a u Japanu i Koreji, osvajač Kupa Uefa, nekada heroj nacije i najpopularnija osoba u cijeloj državi… A sad je vozač Ubera koji sa strane prodaje knjige…

Nije svoj novac ‘spiskao’, kao neki, na razuzdane zabave, 20 kuća, 50 automobila, za stolom na ruletu ili glupavim ulaganjima, pa da se danas treba ‘snalaziti’ kako god može, piše Raport.

Grijeh legendarnog turskog napadača Hakana Şüküra, zbog kojeg je ostao bez svega, je što se zamjerio turskom vođi Recepa Tayyipu Erdoganu.

“Nisam bio ni terorista ni izdajnik, a sve su mi uzeli, cijelu moju imovinu su zaplijenili. Suprugina trgovina je bila meta napada, djecu su mi maltretirali, a oca bacili u zatvor”, rekao je Şükür za novinare njemačkog Welt am Sonntag, koji su ga locirali u SAD 2020. godine. Živio je tad u Washingtonu. Preko bare je otišao 2017. godine…

Problemi turskog napadača, čiji su roditelji porijeklom iz Prištine i Skoplja, počinju nakon kraja njegove velike nogometne karijere. Najveći je trag ostavio u Galatasarayu, za kojeg je igrao u tri navrata, pamtimo ga i po nastupima u Interu, gdje se ipak nije mogao probiti do početnih 11, jer su mu konkurencija u napadu bili veliki Cristian Vieri i Ronaldo. Strijelac je i najbržeg pogotka u historiji SP-a, postignutog u dvoboju za 3. mjesto 2002. protiv Korejaca koji su, sjećamo se, čudnim suđenjem nekako došli do borbe za medalju.

Uglavnom, prosječnom poznavatelju nogometa i ne treba pretjerano predstavljati lik i djelo ‘Bika s Bosfora’, kako su mu tepali. Drugi nadimak bio mu je Kralj. To dovoljno govori o njegovoj popularnosti.

Turske televizije čak su uživo prenosile njegovo vjenčanje. Na kojem je među počasnim i posebnim gostima bio i Tayyip Erdogan, koji je i vodio dio ceremonije. Kao i ostatak turskog političkog vrha. A među njima i Fethullah Gülen.

Kad je jednom objesio kopačke o klin, nekadašnji napadač odlučio je ući u svijet politike. I to u redove stranke Erdogana.

“Zamolio me Erdogan da uđem u njegovu stranku jer će tako osvojiti više glasova, a kasnije me je pretvorio u državnog neprijatelja, samo zato što nisam dijelio iste ideje kao on”, rekao je nedavno u intervjuu.

Bila je to 2011. i Hakan je ušao u turski parlament kao član AKP-a. Nakon dvije godine u politici sukobljava se sa svojom strankom oko Fethullaha Gülena i ‘ispada’ iz parlamenta.

Gülenov pokret Hizmet, kojeg se smatra protutežom islamskom radikalizmu, nekad davno je bio saveznik Erdoganovom AKP-u. Tamo 2012. Erdogan ih je optužio da mu namještaju skandale, da bi 2014. krenuo zatvarati škole i sve što ima veze s Gülenom. Iz državnih službi izbačeno je na hiljade njegovih pobornika, a sam Erdogan je obećao očistiti zemlju od njih.

Şükür nikad nije krio da je njegov učenik i započeo je otvoreniji sukob. Na jednom skupu poručio je kako nije Turčin, već Albanac, što je naljutilo mnoge. Erdogan je jednu njegovu objavu na Twitteru protumačio kao uvredu, optužio ga je kasnije da je finansijer puča i izdan je nalog za njegovo hapšenje. Turska FETO (Gülenov pokret) smatra terorističkom organizacijom…

“Koja je trebala biti moja uloga? To mi do danas niko nije uspio objasniti”, rekao je o optužbama da je učestvovao u puču.

On se sklonio u SAD, prvo u Kaliforniju..

“Preselio sam se u SAD i isprva vodio lokal u Kaliforniji. To je propalo jer čudni su mi ljudi dolazili unutra i svirali dombru (po AKP-u muzika pravih Turaka). Tada smo stavljeni pod policijsku zaštitu. FBI nas promatra već neko vrijeme. Sada sam vozač Ubera i prodajem knjige da bih preživio”, kazao je Sukur za Welt am Sonntag 2020. i odmah nastavio:

“Nažalost, svi koji su podigli glas u Turskoj i koji su tražili demokratiju sada plaćaju cijenu. Za turske nogometaše je dobro da igraju izvan zemlje jer ne moraju zauzimati strane. Poručujem im da se ne bune jer će završiti kao ja. Neće nikad više imati priliku da se vrate u Tursku jer režim sve kontrolira”, rekao je bivši nogometaš.

U SAD živi s drugom suprugom i njihovo troje djece. I dalje je u strahu od turskog režima. Novinare Welta zanimalo je kako se osjeća jer je, doslovno, izbrisan iz povijesti turskog nogometa.

“Naravno da boli. Političari u Turskoj koriste nogomet za privatne svrhe. Oni me, kao najpoznatijeg igrača Turske, koji je također popularan u narodu, koriste za sijanje straha. Žele pokazati da se mogu suprotstaviti svakome i da se ono što se meni dogodilo može dogoditi baš svakome. Što se tiče mojih nastupa, svi znaju istinu. Očito je što sam učinio”, kazao je i dodao:

“Ja sam neprijatelj vlade, ne države i ne turske nacije. Volim našu zastavu, našu zemlju. Ja sam neprijatelj pogrešne politike i duha odvojenosti od Zapada”.