Connect with us

BiH

Hoće li Bosanci postati Indijanci: Kad položiš oružje il’ si mrtav u genocidu il’ živiš u rezervatu!

Published

on

Piše: Rasim Belko


Na pozornici koju je gledao cijeli svijet, davne 1973. godine Marlon Brando nije se pojavio, ali je priredio šok i zveknuo šamarčinu američkoj politici koja je svoje prethodnike na kontinentu skoro pa istrijebila. Dobio je Oscara za ulogu Korleonea u filmu “Kum”, ali nije otišao da je uzme, poslao je glumicu indijanskog porijekla da iščita njegovo pismo o istrebljivanju Indijanaca, piše Patria.

Pola stoljeća poslije, suština njegovog pisma primjenjuje se u državi prilično udaljenoj od Amerike, ali u kojoj Amerika neupitno diktira procese kojima će jedan narod, jedna nacija sigurno završiti ili u rezervatu ili će biti istrijebljena.

“Dvjesta godina govorili smo Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, porodicu i pravo na slobodu. Govorili smo im: ‘Spustite svoje oružje, prijatelji, i ostaćemo zajedno. Samo ako spustite oružje, prijatelji, možemo govoriti o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas’. Nakon što su spustili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo ih. Izgnali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskoga sporazuma, ugovora za koji smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život, koliko dugo život postoji. A prema svim interpretacijama istorije, s koje god strane pogledamo, koliko god uvrnute, nismo učinili ništa dobro za njih. Nezakonito smo postupali, nismo bili pravedni”, navodi se u Brandovom pismu, koje je pročitala pripadnica Apača, glumica Sačin Litlfeder.

U današnjoj Bosni i Hercegovini Sjedinjene Države, kao demokratski policajac broj jedan u svijetu diktiraju identična pravila kojima su Indijance sveli na grešku statističkog uzorka. Ista sudbina prijeti Bošnjacima, Bosancima, Hercegovcima i svima koji nisu spremni pristati biti potčinjeni hegemonističkim okupatorima iz susjedstva.

Schmidtova politička bomba u noći iščitavanja izbornih rezultata morala je raspršiti snove i uvjerenja mnogih da nam taj Zapad predvođen Amerikom hoće donijeti blagostanje i povesti nas putem napretka. Stoga priča da se moramo povinovati njihovim planovima više ne pije vode, tom Zapadu i Americi mora se reći dosta.

No, upitno je ko će to reći. Schmidt, Murphy i ko zna sve još u backstageu OHR-a izlobirali su, u Asimovom stilu završili intelektualce koji su do nedjelje bili prilično glasni protiv Schmidtovog aparthejd nametanja. Od nedjelje većini je jezik čvrsto za zubima, a neki poput Kruga 99 doživjeli su preobraženje, pa sada govore kako je Schmidtovo nametanje zapravo dobra stvar. Tu su i drugi predstavnici civilnog društva s istim preobražajima, poput Ive Komšića i sličnih. Ostali su propali u zemlju.

Za njima su otišli i politički lideri deklarativno veliki zagovornici evropskog, demokratskog uređenja Bosne i Hercegovine. Od nedjelje čekamo da se pojavi neko ko će jasno i glasno reći ne, to ne valja i ponuditi način kako se boriti protiv toga. Lideri su zagledani u biračke kutije, zbrajaju kako su prošli, ko je njih, a koga oni zaje….

Demokratija u ovoj zemlji zapravo i funkcioniše tamo gdje su većina Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci. Na tom prostoru je najveći broj političkih stranaka, jer je i cilj onih koji nam uvode aparthejd kao preduslov konačne podjele Bosne i Hercegovine da rasparčaju političko tijelo i jedinstvo jedinih zagovornika cjelovitosti, demokratičnosti i po evropskim standardima uređene Bosne i Hercegovine. Kao i Indijanci, tako i Bosanci i Hercegovci, dok su se oružjem borili za očuvanje zemlje i života bili su nepobjedivi. Kada su došli na politički teren bilo ih je lako pocijepati, a sve su prilike lako će ih i ograditi u rezervate.

Pronašli su gramzive za novcem, ego manijake željne moći, likove sumnjivog intelekta i pomogli im da postanu dovoljno politički moćni kako bi predstavljali probosanske snage u potpisivanju ugovora kakvi su oni iz pomenutog Brandovog pisma.

Ratni primjer Srebrenice nažalost ponajbolje oslikava šta se desi kada vjerujete Zapadu i bespogovorno položite oružje kojim ste do tog trenutka potpuno ravnopravno odolijevali deseterostruko jačoj vojnoj armadi. Polaganju oružja u političkom segmentu vidimo u aktuelnom momentumu. Stoga je vrlo moguće, da ne kažem izvjesno da nakon genocida završimo u rezervatu?!

Nakon agresije, hibridnih i specijalnih ratova, ušli smo u fazu totalne ofanzive bez topova, ali s vrlo snažnim navodećim političkim projektilima. Možda se i uspijemo izboriti sa Schmidtovom diktaturom profašističkih manira, ali daleko od toga da je to kraj viševjekovnih pokušaja da se ova zemlja raskomada kako bi susjedi bili zadovoljni. Jer, ti susjedi i pored svih zlodjela koje su u Bosni i Hercegovini počinili su i dalje najkredibilniji partneri bjelosvjetskim zvijerima u odijelima. Konačno je zato jasno da je priča mi smo žrtve i upozorenja na sve što se u BiH radi i radio besmislena u daljnjoj borbi.

U manjoj ili višoj mjeri već su pročitane strukture među nama koje su spremne na rezervatizaciju BiH i omeđavanje teritorija po palestinskom principu. Naziru se već i obrisi izdajnički kreiranih Hamas modela među Bošnjacima, Bosancima i ostalima. Oni su spremni za parče vlasti prodati dušu đavolu, zato tišina koja ovih dana i preglasno odzvanja predstavlja preveliku opasnost. Primijete je ljudi širom svijeta, samo je ne primijete oni lideri koji se još nisu prodali kreatorima đavoljih ugovora.

Ako već nismo naučili ništa na prošlosti, ako nismo naučili ništa na tuđoj nevolji poput one indijanske, pokušajmo onda pogledati one oko sebe.

Kada je Vaclav Havel vodio Baršunastu revoluciju, nenasilno rušio komunistički sistem, na ulice je izašlo skoro četvrt miliona ljudi. Dobio je borbu, jer uspjeh je zagarantovan kada motive kombinuješ umom i srcem.

Havel je tada zapisao, a njegova misao bi nam danas trebala biti vodilja: “Dok smo se morali boriti za slobodu, znali smo šta nam je cilj. Sad imamo slobodu i ne znamo više šta želimo”.

Dva su puta, jedan je skidanje okova, drugi rezervat. Znamo li šta želimo?

BiH

Helez: Na pet mjesta proizvodimo dronove, a imamo i jače stvari – pozivam Dodika da to vidi

Published

on

By

“Što se tiče dronova, mi na pet mjesta imamo dronove koji se proizvode, to nije nikava tajna. Problem je što su oni u Srbiji mislili da je to nešto spektakularno, ta proizvodnja dronova. Pozivam Dodika da dođe sa mnom, da to vidi, kad to bude gotovo. Mi proizvodimo veće i jače stvari od dronova, to je sve legalno”, kazao je za N1 ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez.

Helez je u Danu uživo ponovio da su postojali paravojni kampovi na području entiteta Republika Srpska, ali da su bili “privremenog karaktera” i da ih svake godine pohađaju “studenti i srednjoškolci”. Državni ministra je kazao kako je “50 svjedoka pred Tužilaštvom BiH” potvrdilo njegove navode.

Također, Helez je odgovorio i na optužbe članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović kako “huška na rat” odgovorivši da to ne radi, nego radi posao koji bi trebala raditi Cvijanović sa druga dva člana državnog predsjedništva.

Jučer je održana sjednica Vijeća ministara BiH na kojoj se trebalo raspravljati o izmjenama Izbornog zakona, ali i o zakonu o sudu. Vi ste iskoristili pravo veta i skinuli oba zakona sa dnevnog reda?

Nisam ja iskoristio pravo veta, ali sam upozorio predlagača da ću ga iskoristiti i onda je predlagač povukao zakon. Zbog čega sam to uradio? Prvo, taj zakon je zakasnio i drugo – nije prošao sve procedure, nije rezultat političkog dogovora. Nije mi odgovarala ni suština, u jednom članu se reguliše izbor Predsjedništva i govori se samo o tri kantona, što je nonsens i kontra svih presuda u Strazburu. Ključno je – da smo pustili da ovaj zakon prođe onda bi imali dva izborna zakona i to nema nigdje u svijetu. Bio sam opravdano protiv toga.

U prijedlogu HDZ-ovog zakona nema rješenja za slučaje “Sejdić i Finci”, kao i druge presude Evropskog suda za ljudska prava, ali iz ove stranke opravdavaju zakon time što je “privremenog karaktera”?

Prvo ovaj zakon je kontra Ustava BiH i nije evropski.

Iz HDZ-a i jučer optimistični, iako je zakon povučen s dnevnog reda, nadaju se domaćem rješenju. Ima li uopšte mjesta za ovaj optimizam?

Vijeće ministara BiH funkcioniše. Normalno održavamo sjednice i usvajamo dnevne redove. Nema tu nikakvih problema. Nama je da se dogovaramo i radimo. Ono što usaglasimo to će ići.

A šta je sa radom Parlementa BiH?

To za Parlement trebate pitati nekoga drugog.

CIK je danas raspisala izbore za 6. oktobar i to na osnovu Izbornog zakona BiH, koji je visoki predstavnik Christian Schmidt izmijenio 26. marta ove godine. Po kojem će zakonu glasati birači u Republici Srpskoj?

Jedan jedini je izborni zakon – to je ovaj što je nametnuo visoki predstavnik i on obavezuje sve strukture vlasti. Oni sami ne priznaju taj entitetski izborni zakon.

Zakon o sudu i dalje je sporan zbog lokacije. Sporan je bio i posljednji prijedlog po kojem bi Parlamentarnoj skupštini bio dat rok da se odredi mjesto novog apelacinog vijeća. Kako će ovo pitanje biti riješeno?

Govorim u lično ime, potpuno je nebitno da li će biti u Istočnom Sarajevu ili Banjaluci. Mislim da će to nakon dvije godine biti smješno da smo se prepirali oko toga.

Šta će biti sa daljim reformama, činjenica da smo zapeli na EU putu. Hoće li se nastaviti integracija nakon glasanja o rezoluciju o genocidu u Srebrenici, jer u ovom trenutku su podignute tenizije i na neki način je blokiran rad državnih institucija?

Rezolucija će biti usvojena, ništa se strašno neće desiti ovdje i u Srbiji. I dalje će život ići normalnim tokom. Dobro bi bilo da Srbija prizna genocid jer je to presuđeno na Sudu. Iskreno mislim da se tu najviše štete nanosi srpskom narodu, jer ako bi priznali genocid tačno bi se znalo ko je to uradi, ali ako se negira – stavlja se ljaga na cijeli narod, pa i državu Srbiju. Nama je ovdje živjeti, bila rezolucija ili ne. Nama će uvijek Srbija biti susjed i mi ćemo uvijek biti suverena država Bosna i Hercegovina.

Kako komentarišete optužbe na vaš račun Željka Cvijanović, iznesene pred Vijećem sigurnosti UN-a, da dajete ratnohuškačke izjave i da je BiH evropsko leglo “džihadista”?

Mi smo došli u tu tužnu, jadnu situaciju u Bosni i Hercegovini da je jedan čovjek u entitetu stavio sve pod svoju kontrolu. Imam osjećaj da, ne daj Bože, taj nesretni Dodik dođe u učionicu i pobije 30 đaka da bi Cvijanović rekla “svaka čast”. Ona je rekla da huškam na rat zato što pravim rezervni sastav, a to bi trebala raditi Cvijanović sa ostala druga dva člana Predsjedništva zato što su vrhovni komadantni OS BiH. Čudi me njeno neznanje, a i to da ima “džihadista” je mržnja prem BiH.

Šta je sa paravojnim kampovima u RS-u i proizvodnjom dronova, kako ste ranije izjavljivali?

Kampovi su postojali, bili su privremeni i oni se prave svake godine od studenata i srednjoškolaca. Mi imamo te informacije. Kada sam iznio to u javnost, pred Tužilaštvom BiH se javilo preko 50 svjedoka da je bilo kampova. Zar mislite da oni ne bi podnijeli krivične prijave protiv mene da nisam u pravu? Što se tiče dronova, mi na pet mjesta imamo dronove koji se proizvode, to nije nikava tajna. Problem je što su oni u Srbiji mislili da je to nešto spektakularno, ta proizvodnja dronova. Pozivam Dodika da dođe sa mnom, da to vidi, kad to bude gotovo. Mi proizvodimo veće i jače stvari od dronova, to je sve legalno. Ja se ponosim namjenskom industrijom i ona je doživjela ekspanziju.

Pixabay

Ima li potrebe da se Bosna i Hercegovina naoružava?

Želim reći da su te priče o naoružavanju (u regiji) prenapuhane. Imamo sporazum o balansu u naoružavanju u regiji, sve se kreće u dogovorenim odnosima.

Kritikuju vas zbog izjave kako “imate plan” u slučaju pokušaja otcjepljenja dijela Bosne i Hercegovine?

Kakav bih ja bio ministar odbrane ako ne bih imao plan? Po stoti put kažem da nikada nijedan dio Bosne i Hercegovine se ne može otcijepiti. Može se desiti da to neko pokuša, ali onda se pokreću svi mehanizmi međunarodnih i domaćih institucija. Ne dao Bog da se desi rat, kao što je 1992., mi imamo Oružane snage. Svi obavještajni podaci, kojima raspolažem, kažu da je mirna situacija u državi. Ja ovo govorim da vide da ima ko braniti BiH i onda kada se uplaše kažu “naša država” i meni ih je tada drago slušati.

Nastavi čitati

BiH

Nema para za terapije, pacijenti umiru, a direktoru Zavoda zdravstvenog osiguranja povećana plaća za 30 posto

Published

on

By

Dvadeset petog aprila ove godine na prijedlog ministra zdravstva Vlada KS donijela je odluku o povećanju plaće do 30 posto od osnovne plaće direktoru Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo Muameru Kosovcu, koju potpisuje kantonalni premijer Nihad Uk.

Odluka je donesena “na osnovu pozitivnog poslovanja” pomenutog kantonalnog zavoda”.

“Uvećanje osnovne plaće direktoru Zavoda iz tačke I ove odluke, a saglasno članu 15. Zakona o plaćama i naknadama članova organa upravljanja i drugih organa i institucija Kantona Sarajevo, kantonalnih javnih preduzeća i javnih ustanova čiji je osnivač Kantona Sarajevo, odobrava se na osnovu pozitivnog poslovanja Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo za 2022. godinu”, stoji u odluci, piše Raport.

U vrijeme kada nedostaje prijeko potrebnih lijekova, naročito potrebnih onkološkim pacijentima, kojima život sad visi o koncu, dok su kao olakšice uvedene elektronske uputnice, pa iskustva pokazuju da su umjesto olakšavajućih, otežavajuće okolnosti u pitanju, kad se magnetna rezonanca čeka po osam mjeseci, kad se nude zamjenske terapije koje često ne ferceraju na željeni način, dok su zidovi bolnica oronuli, dok po svim zdravstvenim institucijama nedostaje kadar…, dok nema para za sve nabrojano, a ima toga još, plaća direktoru Zavoda se povećava. I za to ima novca. Za pozitivno poslovanje.

Nastavi čitati

BiH

Subašić: Sad sam srela zločinca koji je pred mojim očima silovao žene. Neki su još u policiji, rade po opštinama, po parlamentima…

Published

on

By

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić obratila se na otvaranju objekta za odlaganje ekshumiranog biološkog materijala, ličnih predmeta i odjeće neidentifikovanih žrtava genocida u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Govorila je o značaju ovog objekta i iskazala zahvalnost zbog njegovog otvaranja.

Ona je, između ostalog, kazala da je jutros prepoznala ratnog zločinca.

“Ja sam sad prije pet minuta srela zločinca, koji je pred mojim očima silovao neke osobe koje možda nikada to neće kazati. Vjerujte da neki još nose uniformu, evo ovdje u policiji, rade po opštinama, po parlamentima i nikad se nisu pokajali”, posvjedočila je Subašić.

Dodala je da zločince koji su silovali Bošnjakinje u periodu agresije na BiH viđa i u uniformama te zaposlene u općinama.

Sve majke svijeta je pozvala da slijede primjer majki Srebrenice u odgoju djece. Naglasila je da su djecu učile da ne mrze.

“Sve majke svijeta treba da uče od majki Bošnjakinja. Pet i po hiljada djece je ostalo bez roditelja, siročadi ta su djeca preživjela genocid ko i mi, mnoga nemaju ni fotografiju oca da vide kako izgleda, mi smo se izborile da odgojimo djecu da ne mrze i bez osvete. Pozivam sve majke: ‘Učite od nas i odgajajte djecu u ljubavi, ne u mržnji'”, poručila je Subašić.

Nastavi čitati

Najčitanije