Connect with us

Religija

Kako se oduprijeti porocima

Published

on

Hvala Allahu, dž. š., Stvoritelju svega, neka je salavat i selam na Poslanika, s. a. v. s., na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjeg dana.

 

Porok se najčešće definira kao svaka loša navika, koje se teško osloboditi. Uz to slijedi i objašnjenje da je porok moralni nedostatak, mahana i sklonost razvratnosti. S obzirom na to, spisak poroka je poprilično dugačak, ali, kad se govori o porocima, najčešće se misli na one koji su najštetniji i najrašireniji, kao što su: alkohol, droga, blud, kocka, konzumiranje duhana i sl. Nažalost, ti poroci – kao i neki drugi – danas su previše zastupljeni u našoj sredini, nanose ogromne štete pojedincu, porodici i društvu, a iz islamskog aspekta oni su grijeh i nepokornost prema našem Stvoritelju.

Zato je itekako potrebno govoriti o ovoj temi, kako bi se prisutnost i štetnost tih poroka u našoj sredini smanjila, kako bi se ovisnici riješili te napasti i kako se naša omladina ne bi zarazila tim porocima.

Prema islamskom učenju, Allah, dž. š., sve je stvorio radi čovjeka, pripremio mu sve potrebne uslove za normalan i dostojanstven život (Zemlja, Sunce, voda, zrak, hrana, piće…), dao mu mnoge blagodati i sposobnosti (život, zdravlje, razum, osjetila…), te mu slanjem Objave i poslanika ukazao šta je dobro a šta loše, radi dobra samoga čovjeka. Naime, sve što je Allah, dž. š., naredio ljudima to je za njihovo dobro i sreću na oba svijeta, a sve što im je zabranio to im je štetno i vodi ih nesreći i na Dunjaluku i na Ahiretu. Budući da nam je dao sve što posjedujemo, naš Stvoritelj od nas traži da Mu budemo u potpunosti pokorni – što i jeste osnovno značenje riječi islam – pa ko to prihvati, živjet će dostojanstveno i sretno na ovom, te će zaslužiti vječno uživanje na drugom svijetu, a ko odbije pokornost Njemu on će jadnim životom živjeti na Dunjaluku i vječno će biti kažnjavan na Ahiretu.

 

Imajući to sve u vidu, postavlja se pitanje zašto neki ljudi ipak sebi dozvole da odbiju pokornost Svemogućem Stvoritelju, te se upuštaju u razne vrste grijeha i odaju se porocima. Odgovor na to pitanje je: Ima više faktora koji čovjeka nagovaraju i vuku ka tome, među kojima su: šejtan (čiji je zadatak da nas odvodi od Pravoga puta), ljudske strasti i prohtjevi, društvo i sredina u kojoj se čovjek nalazi itd.

Zato nije lahko oduprijeti se svim tim pozivima, nagovaranjima i uvjeravanjima, ali je to ipak moguće. Ima više načina kako se to može postići, a ovom prilikom pokušat ćemo navesti najvažnije.

 

Biti svjestan štetnih posljedica poroka!

Tako npr., prema podacima relevantnih svjetskih institucija – prije svega Svjetske zdravstvene organizacije – u svijetu od posljedica alkohola godišnje umre oko dva ipo miliona ljudi, od bolesti uzrokovanih pušenjem umre oko šest miliona ljudi, u svijetu oko dvije stotine miliona ljudi koristi neku vrstu droge i trajno oštećuju svoje zdravlje, itd. Pored same štete po ljudsko zdravlje, odavanje porocima nanosi ogromne materijalne štete, kako pojedincu tako i zajednici, zatim, odavanje porocima razara porodice, pogoršava međuljudske odnose itd. Nažalost, u našoj zemlji sve je veći broj ovisnika o kocki, što rezultira raznim štetnim posljedicama. Tako npr., samo u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2018. godini na kocku i igre na sreću uplaćeno je skoro milijardu i sedam stotina dvadeset miliona bosanskih maraka! Teško je i zamisliti koliko je zbog te žudnje za lahkom dobiti unesrećeno porodica, koliko je djece bilo gladno ili se nije moglo školovati, koliko je ljudi upalo u dugove, kredite itd?!

 

Jačati svoju vjeru, svoj iman!

Praksa je pokazala da što čovjek ima jaču vjeru u Allaha, dž. š., i ostalo što kao musliman mora vjerovati, time lakše šejtanu može reći ne, lakše svoje strasti može ukrotiti i lakše može ne potpasti pod negativan utjecaj prijatelja i sredine u kojoj živi te, s druge strane, što je njegova vjera slabija, to su njegovi odbrambeni mehanizmi isto tako slabiji i lakše se takva osoba oda grijesima i porocima. Neki kažu da je nemoguće oduprijeti se porocima, ali je praksa ashaba pokazala da to nije tačno. Naime, nakon što je Uzvišeni Allah objavio: “O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratno šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite!” (El-Ma'ide, 90), ashabi su prosuli svo vino i sav alkohol koji su posjedovali, te su se u potpunosti prestali baviti bilo kakvim vidom kocke i ostalim stvarima spomenutim u ajetu. Dakle, moguće je oduprijeti se porocima, samo treba imati jaku vjeru, odlučnost i upornost.

 

Jačati ljubav prema Allahu, dž. š., i Poslaniku, s. a. v. s.

Što nam je ta ljubav jača, lakše ćemo činiti dobra djela a kloniti se loših. Islam nas uči da najviše trebamo voljeti Uzvišenog Allaha, a zatim Poslanika, koji je, između ostalog, kazao: “Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude mene više volio od svoje djece, roditelja i svih ljudi! (Buhari, Muslim i drugi)

 

Temeljito i srčano obavljati propisane ibadete!

Interesantno je da Allah, dž. š., u Kur'anu govori o praktičnim efektima od propisanih ibadeta, još na ovome svijetu. U tom smislu On govori da “namaz odvraća od pokvarenih i pokuđenih djela” (El-‘Ankebut, 45), da je post propisan da bi ljudi bili bogobojazni (El-Bekare, 183), da se davanjem zekata čisti ljudska duša i imetak (Et-Tevbe, 103), itd. Dakle, što vjernik iskrenije i temeljitije obavlja ibadete, to će mu više pomoći, između ostalog, i u borbi protiv raznih poroka.

 

Biti čvrsto uvjeren da Allah vidi sve što radimo i da ćemo odgovarati za svako, pa i najmanje djelo!

Uzvišeni u tomsmislu kaže u Kur'anu Časnom: “Ko uradi koliko trun dobra, vidjet će ga; a ko uradi koliko trun zla, vidjet će ga!” (Ez-Zilzal, 7-8) Kada se dođe do polaganja računa na Ahiretu, mnogi će tražiti da se makar malo vrate na ovaj svijet pa da urade koje dobro djelo, ali će tada biti kasno! Zato se prisjećanjem polaganja računa na Ahiretu lakše može šejtanu i porocima reći ne.

 

Biti svjestan da svakog časa možemo otići sa ovoga svijeta!

Mnogi ljudi sami sebe varaju misleći da će još dugo živjeti i da će biti vremena za pokajanje i povratak Pravome putu, pa zato sebi dozvoljavaju činjenje grijeha. Međutim, mnogi slučajevi iznenadne smrti, pa i mlađih osoba, treba da nas opomenu da niko od nas ne zna kada će mu nastupiti smrtni čas, te da za njega stalno trebamo biti spremni.

 

Pokajati se za loša djela i poroke!

Naš Stvoritelj najbolje poznaje ljudsku prirodu i da je čovjek sklon griješenju, ali ga poziva da se pokaje za svoje grijehe i zatraži oprost od Allaha, pa ako mu On primi pokajanje, onda će ti grijesi biti izbrisani, kao da ih čovjek nikada nije ni počinio!

O vrijednosti pokajanja Muhammed, s. a. v. s., kaže: “Svi Ademovi potomci su grješni, a najbolji grješnici su oni koji se kaju!” (Tirmizi)

 

Upućivati dove Allahu, dž. š., da pomogne u borbi protiv poroka!

Koliko god čovjek počinio grijeha, ne smije gubiti nadu u Allahovu milost i treba Mu se obraćati sa dovom da mu pomogne da se riješi grijeha i poroka. O vrijednosti dove Allah, dž. š., kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka se oni odazovu pozivu Mome i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (El-Bekare, 186)

Biti u dobrom društvu a izbjegavati loše društvo i sve što vodi činjenju poroka, jer će se na taj način lakše oduprijeti porocima!

U tom smislu, Poslanik, s. a. v. s., lijepo kaže: “Čovjek je vjere svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda ko mu je prijatelj!” (Tirmizi)

Rad na suzbijanju poroka obaveza je svih, shodno mogućnosti svakog čovjeka i svih institucija.

 

Borba protiv poroka ne smije biti obaveza samo onih koji su njima već zaraženi, nego i roditelja, prijatelja, odgojno-obrazovnih ustanova, policijskih službenika, rukovodećih ljudi na raznim položajima, te zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti, jer su svi oni dijelom odgovorni za veliku raširenost poroka u našem društvu.

Molimo Uzvišenog Allaha da se pošast poroka u našem društvu smanji, da se ovisnici o porocima oslobode te ovisnosti, da zajednički djelujemo na suzbijanju poroka i ostalih društvenih zala, te da u svemu slijedimo Pravi put islama i tako zaslužimo sreću i Dunjaluka i Ahireta!

Amin.

Autor :Ahmed Adilović – Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese, diplomirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, gdje je i magistrirao i doktorirao iz oblasti tefsirskih znanosti. Od maja 2014. godine obavlja dužnost muftije travničkog.

islam.ba

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Cazin

Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Published

on

U organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Sinoć je u organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 

Izvor:medresa-cazin.ba

Nastavi čitati

Cazin

Osam godina od dženaze najstarijeg krajiškog imama Sulejman ef. Kajtezovića

Published

on

Život Sulejmana efendije prožet je raznim događajima, obilježen zatvorskim kaznama, promjenama i prilagodbama raznim sistemima državne uprave,a o njemu su pisani brojni novinski članci, pa i snimani dokumentarni filmovi.

Sulejman je bio imam u dvanaest džemata u Krajini, u radnom vijeku izgradio je četiri i obnovio tri džamije, a od 1933. godine redovno je vodio dnevnik svojih aktivnosti.

Prvu zvaničnu imamsku dužnost započeo je davne 1945. godine u Bužimu, a na poziciju imama došao je, kako je u jednom intervjuu kazao, pravo iz zatvora i to na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.

Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1983. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.

Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, jer je, kako je jednom kazao, namirio 70 godina imamske službe.

Do smrti je redovno obavljao molitve u džamiji, postio je od svoje devete godine svaki ramazan, a dnevno je učio po 20 stranica Kur'ana.

Molimo Allaha da ga u Džennet uvede. Amin

Nastavi čitati

Najčitanije