Connect with us

BiH

Koliko puta je Željko Komšić stajao pred ‘Vječnom vatrom’ i nije popustio, nijednom se nije pomolio, prekrstio, prekrižio

Published

on

Ko zna koliko je puta Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, bio pred Spomenikom Vječna vatra u Sarajevu i još nije popustio. Nijednom se nije pomolio, prekrstio, prekrižio.

Piše: Pavle Pavlović

Dok Komšić nije, tako Denis Bećirović, super friški član bh trijumvirata, kao da je jedva dočekao svoje prvo javnije pojavljivanje pred šeherskim pukom da bi mogao pružiti ruke. Učio je, primjetilo se to, kao pravi iskreni vjernik. Takav se odavno nije pojavio pred Gumom što gori, kako novi žitelji Sarajeva znaju reći za Vječnu vatru.

Najpoznatiji i gotovo najzapušteniji spomenik velikih davnih dana Sarajeva, ponovo je tako bio centralno poprište obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

I ponovo kao da mnogi, a posebno oni najviši među uzvanicama, zaboravljaju šta piše na ovalnom, dimom vječnih plamenova, išaranom zidu. Uklesana su tu slova što pričaju priču o jedinstvenoj narodnoj vojsci koju je nosila borba protiv fašizma, borba protiv dogme i utjecaja i religija na razdvajanje ljudi na plemena, stada i paljenja mržnje, što se najbolje iskazalo u ratu devedesetih o kojem partizani iz 1945. godine nisu mogli ni u najgorim snovima sanjati.

Pobjeđivali su proleteri za jedinstvenu BiH i jednu veliku zemlju bez molitvi, učenja. Niko im nije branio da se obraćaju onom kojem vjeruju, ali on nije bio taj koji ih je vodio u pobjede.

Zato danas, baš kao i u Sarajevu, 25. novembra nekako nestvarno izgledaju slike najviših političara kako se mole, uče na mjestima gdje se obilježavaju svijetli dani velike narodnooslobodilačke borbe. Pitam se kako na sve to gledaju još rijetki preživjeli ondašnji borci s petokrakama. Da li iko želi da čuje njihovo mišljenje, sve slabije vapaje da je njihova bitka, njihova pobjeda oteta od heroja.

Da se sada neki novi kite velikim datumima rata od 1941. do 1945. godine. Rata o kojem posljednje malobrojne junake niko ni za šta ne pita, niti poziva na te svečanosti kada se važno stoji, recimo, pred Vječnom vatrom.

Dok gledam te neprirodne prizore u centru Sarajeva, pitam se da li bi se današnji lideri ovih nacionalnih stranaka složili s onim što su u Mrkonjić Gradu pisali umni rodoljubi – da BiH nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Kako bi u taj vakat reagovali, recimo, Dodik, Čović, Izetbegović? Da li bi taj papir na kojem počiva temelj današnje BiH pozdravili i molitvama?

Danas se mole i uče na gotovo svim mjestima gdje su im mrske komunjare donosili pobjede i budućnost BiH, koja je sada u raljama nacionalizma i religija visokog napona. Najveća opasnost za BiH započela je devedesetih kada su religije bučno izašle iz crkava, džamija i drugih vjerskih objekata u javne prostore kojima sve više upravljaju samo oni koji vjeruju. Tako bujaju nacionalističke strasti u trenucima kada se na raznim skupovima jasno primijete oni koji se mole i ne mole, ili uče i ne uče. BiH se opasno dijeli i u toj bolesti kataklizmičnog razdvajanja, čini se, lijeka nema.

Danas više nije ni ugodno, čak, osjećeš strah da neki oko tebe ne otkriju da si nevjernik ili da nisi njihov. A, tako će sve biti dok se bude krstilo i učilo tamo gdje za to mjesto nije.

A Spomenik Vječna vatra u Sarajevu je najmanje mjesto za takva religijska ispoljavanja. Kada se neko krsti ili uči na tom prostoru, čini se kao da ismijava borce pripadnike jedinica koje su prijestolnici BiH donijeli slobodu, ili da od časnih molitvi pravi estradu.

Da li i Željko Komšić tako misli?!

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove portala Cazin.ba.

 

(DEPO PORTAL/ad)

BiH

Izvučeno tijelo rudara Asima Šehanovića koji je bio zatrpan 170 metara ispod zemlje

Published

on

By

Spasilački timovi primjenjivali su sve što znaju i umiju kako bi što prije došli do rudara koji je bio zatrpan 170 metara ispod zemlje.

Spasilačke ekipe su danas, petog dana potrage, iz jame Rudnika Mramor kod Tuzle izvukle beživotno tijelo rudara Asima Šehanovića.

Spasilačka akcija odvijala se u teškim uslovima. Nakon što su timovi za spašavanje prije tri dana došli do njegove bušilice, postojala je nada da će akcija spašavanja uspjeti, ali ishod potrage je ipak završio tragično.

Spasilački timovi primjenjivali su sve što znaju i umiju kako bi što prije došli do rudara koji je bio zatrpan 170 metara ispod zemlje.

Podsjetimo, do ove nesreće je došlo usljed naglog oslobađanja pritiska, odnosno obrušavanja mase koja je rudara živog zatrpala.

Kako je ranije saopćeno iz Rudnika Mramor, za zatrpanim rudarom su mogla tragati samo dva čovjeka zbog veoma skučenog prostora uzrokovanog obrušavanjem mase.

Nastavi čitati

BiH

Mašić: Rušenje Arnaudije nije bilo “greška”, već zločin genocidnog dvojca koje na sva usta slaviš Milorade

Published

on

By

Zastupnik SDP-a u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH Damir Mašić prokomentarisao je obraćanje Milorada Dodika u Banjoj Luci na otvaranju obnovljene džamije Arnaudije.
“Rušenje ove džamije bila je greška, bio je čin bezumlja”, tim riječima je Dodik započeo svoj današnji govor, dodavši da se rušenjem “ne može zaustaviti ni narod ni vrijeme”.

Istaknuo je da obnavljanje Arnaudije 30 godina nakon rušenja upravo simbolizuje besmisao njenog rušenja.

Mašić je prokomentarisao rekavši da rušenje nije bila greška, već zločinački poduhvat ratnog rukovodstva paradržave Republike Srpske.

“Nažalost, rušenje Arnaudija džamije, jedne od 534 srušene džamije u RS-u,nije bila ‘greška’ već planiran zločinački poduhvat od strane vojnog i političkog rukovodstva tadašnjeg RS-a i genocidnog dvojca Karadžić-Mladić koje danas na sva usta slaviš Milorade”, poručio je Mašić.

Nastavi čitati

BiH

Stanivuković na otvaranju Arnaudije: “Da oprostimo jedni drugima što se može oprostiti…”

Published

on

By

Gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković danas je tokom ceremonije otvaranja obnovljene Arnaudija džamije u Banjoj Luci poželio da vjernicima mnogo godina, decenija i vjekova Arnaudija džamija bude na molitvenu upotrebu.

“Životno breme naroda koji žive na ovim prostorima mjeri se u tome da pogledamo jedni druge i oprostimo ono što se može oprostiti, a ono što ne može, svaki vjernik da ode u svoju bogomolju i zamoli Boga da mu da dodatnu snagu za oprost”, kazao je Stanivuković.

Istakao je da mu je posebno drago da je “Banja Luka obnovila sve bogomolje koje su tokom rata srušene u ovom gradu”.

Kazao je da Arnaudija, koja se danas otvara, nije samo bogomolja, “nego je i most zato što je ona posljednja džamija koja je morala biti obnovljena kako bismo postali bliži jedni drugima”.

Između ostalog, naglasio je da mu je drago što može kazati da je Banja Luka završila jedan važan zadatak.

“Obnovila je sve džamije, katedrale i crkve. Žao mi je što su neki otkazali dolazak bojeći se da neće biti bezbijedno”, dodao je.

Na kraju je rekao da se nada da će 21. vijek biti “religiozni vijek”.

 “Nakon svih stradanja koja su se desila u svijetu, ako 21. vijek ne bude religiozan neće ga ni biti. Ja želim da nam 21. vijek bude religiozan. Dobrodošli u našu Banju Luku i drago mi je da ovdje prisustvujem”, zaključio je Stanivuković.

(Preporod.info)

Nastavi čitati

Najčitanije