Connect with us

BiH

Dobro pazite: Podizanje novca sa bankomata banke naplaćuju i preko 20 KM!

Published

on

Visina naknade za korištenje tuđeg bankomata naplaćuje se fiksno i do 15 maraka, na šta se potom obračunava i procenat za iznos koji se podiže

Naknada za podizanje gotovine sa bankomata druge banke, bilo da to radite u BiH ili u inostranstvu, značajno su poskupile i, ako ne pazite, mogu da vas koštaju i preko 20 maraka za relativno niske iznose.

Kako su za CAPITAL objasnili bankari, a to pokazuju i cjenovnici banaka, visina naknade za korištenje tuđeg bankomata naplaćuje se fiksno i do 15 maraka, na šta se potom obračunava i procenat za iznos koji se podiže.

Radilo se o hitnosti, fizičkoj nemogućnosti ili ljenosti da dođete do svog bankomata, visoke naknade imaju gotovo svi. Većina naših sagovornika smatra da je ovo jedan od načina da banke nadoknade gubitke na zaradi koje trenutno trpe zbog pada kamatnih stopa i broja plasiranih kredita. Bilansi pokazuju da banke zarađuju više nego ikada, a to je upravo profit ostvaren kroz dodatne prihode od naknada i provizija.

Pretražujući sajtove banaka i njihove aktuelne cjenovnike u Srpskoj, vidjeli smo da je najskuplji bankomat Intesa Sanpaolo banke čija je tarifa za podizanje gotovine debitnom karticom Banke na POS uređaju ili bankomatu drugih banaka u BiH 1,50 odsto od iznosa plus fiksni iznos od 15 KM. Ako novac podižete u inostranstvu, koštaće vas jednako. Sagovornik portala CAPITAL priča da je na bankomatu UniCredit banke podigao 500 KM pomoću Intezine Visa kartice i da ga je to koštalo 22,5 KM koliko je iznosila naknada.

“Podizao sam novac u drugom gradu, u kojem nema bankomata moje banke i na 500 maraka platio sam 22,50 KM naknade. Mislim da je to preko svake mjere skupo. Naravno, visinu naknade sam vidio kasnije kada sam provjerio. Ranije sam par puta morao da podignem i sjećam se da je bila provizija pet maraka. Bio sam spreman na poskupljenja, čak i da je 10 maraka, jer mi je bilo hitno. Stvarno nisam očekivao da će biti toliko“, kaže ovaj Banjalučanin.

Niko od naših sagovornika nije znao kada je tačno došlo do poskupljenja, ali uglavnom svi kažu da banke jednom ili dva puta godišnje prave presjek cijena svojih usluga i koriguju ih.

Pregledajući sajtove banaka vidjeli smo da niži iznos od Intesa banke naplaćuje Nova banka. Prema njihovom cjenovniku, naknada za podizanje gotovine na bankomatima banaka u zemlji i inostranstvu iznosi 2,5 odsto plus minimalno 10 KM.

U Sberbanci podizanje gotovine na bankomatima drugih banaka u zemlji i inozemstvu naplaćuju se 2,5 odsto, plus fiksno 10 KM. Ova banka za premium pakete u zemlji i inostranstvu dopušta podizanje bez naknade, dok za iznose do 200 KM naplaćuje ranije pomenuti iznos i procenat.

Addiko banka za isplate na bankomatima drugih banaka naplaćuje 1,5 odsto od iznosa, kao i 12 KM fiksno. Na bankomatima grupacije čija je članica, u zemljama u okruženju naplaćuje 2,5 odsto od podignutog inosa.

NLB Banka za podizanje novca na tuđim bankomatima u zemlji i inostranstvu naplaćuje 2,50 iznosa i minimalno sedam maraka provizije, dok Komercijalna naplaćuje tri odsto i 10 maraka.

Unicredit banka takođe naplaćuje 2,5 odsto i 10 KM jednokratno, a Ziraat od tri do četiri odsto i četiri do šest maraka fiksno za podizanje u zemlji, a jedini su koji imaju visoku naknadu samo za inostranstvo i ona košta 15 maraka.

AGENCIJA KREĆE U KONTROLU PROVIZIJA

Gostujući u podkastu „Pretres“ koji organizuje portal CAPITAL i Transparency International BiH koji će biti emitovan 27. maja 2022. godine, vršilac dužnosti direktora Agencije za bankarstvo Republike Srpske Srđan Šuput je istakao da je tačno da su banke imale duplo veću dobit u 2021. u odnosu na 2020. godinu, ali da je to bilo dijelom i zbog pandemije. On je sada najavio kontrolu banaka i to baš zbog visine njihovih naknada.

„Prošlogodišnja dobit je veća i u odnosu na 2019. godinu. Struktura prihoda banaka se mijenja, smanjuju se tzv. kamatonosni prihodi i povećavaju se prihodi od naknada i to je trend koji za klijenta nije dobar“, rekao je Šuput.

On je rekao da su se ove godine desila dva dobra zakona koji su ograničili koliko banka može da zarađuje na plaćanju karticama i na formiranju osnovnog, odnosno onog najjeftinijeg računa.

„Mi kao regulator analiziramo te naknade i u razgovorima sa bankama pokušavamo da ih dovedemo u mjeru koja je prihvatljiva. Donijeli smo odluku da ćemo ići u kontrole banka vezano upravo za te naknade. Mi smo našim internim odlukama propisali da ako su banke neku naknadu povećale za 50 ili 100 odsto, a u zadnjih 30 dana imamo takve slučajeve, moraće da dokažu da su se njihovi troškovi povećali za toliko“, kaže Šuput.

Dodao je da su povećane i naknade na mobilnom i elektronskom bankarstvu i to za 50 odsto.

„Možete da ih povećate ako nam dokažete da se vama trošak povećao za 50 odsto. Ukoliko nam ne dokažete, ne možete toliko povećati. Opet se suočavamo i sa nerazumijevanjem Centralne banke koja je bankama povećala naknade, a onda banke povećavaju klijentima“, rekao je Šuput.

KUTLE: KOMPENZUJEMO PAD PRIHODA OD KREDITA

Predsjednik Udruženja banaka BiH Berislav Kutle kaže da svaka banka sam formira svoje tarife i da se u tom smislu orijentišu prema zahtjevima i stanju tržišta, ponude i potražnje, onoga šta rade druge banke, kako bi bile konkurentne, jer znaju da ima dovoljno banaka i da će onda klijenti, ako ne budu zadovoljni uslugama tražiti neke druge.

„Jasno je da su sve banke podigle visinu naknada gdje god su mogle, jer se topi prihod na drugim dijelovima, odnosno na kreditima. Svaka usluga, u ovom slučaju je to naknada za podizanje novca na bankomatu druge banke, prvo u obračunu ima svoje troškove. Obračuna se šta nju košta vaše podizanje novca, dakle bankomat i njegovo održavanje, punjenje i pražnjenje, sve što je troškovna strana, na koju se doda još neki iznos kao njenu zaradu“, objasnio je Kutle.

Na pitanje da li je to ipak puno, on kaže da ne može da komentariše ni kao radnik Udruženja banaka BiH, a kao građanin neće.

Ekonomista Marko Đogo kaže da na visinu ove naknade utiče više faktora, a da građani trebaju biti svjesni koliko će ih koštati nestrpljivost.

„Nisu troškovi banaka da obezbijede gotovinu baš tako veliki da bi se opravdala tolika visina naknade, ali u ovom slučaju je to dio tržišne utakmice, jer ni vi niste prinuđeni da podignete toliko novca. Vjerovatno ste mogli sa svog bankomata da podignete ili da odete tamo gdje se nalazi, da platite taksi. Zato onda plaćate banci naknadu za korištenje tuđeg bankomata. To je nešto što ne mogu da se usudim da osudim, ali jeste iskorištavanje situacije. Mislim da košta značajno više od troškova usluge, ali banke to procjenjuju i tu nalaze svoju matematiku, a na vama je da ne da koristite tu uslugu i budete svjesni da vas to čeka“, savjetuje Đogo.

BiH

Dodik ljut zbog odluke Crne Gore da podrži rezoluciju: “Mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 posto Srba u toj zemlji”

Published

on

By

Najava crnogorskog premijera Milojka Spajića da će podržati rezoluciju o Srebrenici je moralno, politički i historijski katastrofalna, kazao je predsjednik RS Milorad Dodik.

“Ako nisu vodili računa o stigmi koja se ovom rezolucijom nameće cijelom srpskom narodu, mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 odsto državljana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi”, kazao je Dodik.

Dodik je napisao na društvenim mrežama da je Milo Đukanović poražen na izborima, ali politika koja je po pravilu na štetu Srba u Crnoj Gori je, kako kaže, nažalost, pobijedila

“To je večeras potvrdio i premijer Spajić”, rekao je Dodik.

Nastavi čitati

BiH

Munira Subašić u UN-u: “S bolom legnem s bolom ustanem, pa zar je moj sin se sastojao od dvije kosti?”

Published

on

By

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić je govorila na UN-ovoj panel diskusiji, prilikom čega je obrazložila zašto je važno podržati rezoluciju, kojom bi se obilježio međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Kroz suze je ispričala ko je ona i koga je sve izgubila u genocidu, zatim se osvrnula na podatke do kojih je došlo udruženje.

“Prema našoj evidenciji, ubijeno je 10.701 osoba, ubijali su bebe koje su tek rađale, ubijali su starce, žene, 1.042 maloljetne djece, ubijali su i sve su to uradili za osam dana, samo zato što su bili muslimani”, kazala je.

Osvrnula se na to koliko je sama brutalnost zločina šokirala majke i preživjele žrtve genocida.

“Na početku mi majke nismo mogle vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude i narod, sakupiti i zatrpati u velike masovne grobnice. Mislile smo da su ljudi živi, čekale i nadale se da će doći, međutim kongresmen američki nam je saopćio da su svi mrtvi, a nama je ostao cilj da pronađemo kosti svoje djece, da ih dostojanstveno sahranimo, a da zločinci izađu pred lice pravde”, kazala je.

Govorila je o tome kako je bilo živjeti nakon ovog ogromnog zločina koji se dogodio Bošnjacima Srebrenice te je istaknula ponos zbog toga što su uprkos svemu majke uspjele odgojiti djecu koja ne mrze.

“Cilj nam je bio odgojiti djecu bez mržnje i osvete, naša djeca nisu napravila nijednu osvetu, naša djeca su se školovala, završila dobre škole, umjesto mržnje i osvete, naša djeca su inžinjeri, profesori, govore nekoliko jezika, e to je ponos majki Srebrenice, kako smo uspjele da odgojimo svoju djecu iako smo istjerani, protjerani na ulicu”, rekla je Subašić.

Prisjetila se toga koliko joj je bilo teško kada je pronašla dvije kosti najmlađeg sina: “S bolom legnem s bolom ustanem pa zar je moj sin se sastojao od dvije kosti?”, zapitala se, navodeći da mnoge majke nisu uspjele naći ni jednu jedinu kost.

Na samom kraju, Subašić je naglasila da vlast u RS-u nije dobra i da svi građani u tom entitetu nemaju ista prava, ali kaže kako su obični ljudi dobri i nažalost izmanipulisani.

“Obični narod srpski je dobar i oni ne znaju pravu istinu. Želim da naša djeca budu u miru, da ne dožive ono što su prethodne generacije. Želim da moja unučad imaju prijatelje Srbe, Hrvate, Jevreje i Rome, što više budu sarađivali bit će vrjedniji i bolji”, kazala je.

Također je apelovala na članice UN-a da glasaju za rezoluciju, a onima koji to ne žele uraditi poručila je da će tako “sebe i svoju zemlju gurnuti u nešto što je netačno i da ne pripadaju čovječanstvu”.

Nastavi čitati

BiH

Suljagić u UN-u: Bio sam uvjeren da neću preživjeti susret sa Mladićem, a danas je na mjestu susreta Memorijalni centar Srebrenica

Published

on

By

Danas se u Ujedinjenim nacijama održava panel diskusija posvećena memorijalizaciji genocida u Srebrenici. Obratili su se i oni koji su preživjeli genocid.

“Emir, da nije znao engleski i da nije bio prevodilac, ne bi danas bio sa nama”, rekao je Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u i uvodničar na današnjoj panel diskusiji u New Yorku, a predstavljajući direktora Memorijalnog centra u Potočarima, jednog od dva govornika iz Bosne i Hercegovine.

Emir Suljagić se, prije svega, zahvalio svima na do sada iskazanoj solidarnosti, a potom otpočeo emotivan govor kojeg u nastavku prenosimo u cjelosti:

“Kada su oni koji su preživjeli genocid izašli iz šuma istočne Bosne u julu 1995. godine, niko nam nije vjerovao.

Naše priče su bile toliko užasavajuće, tako nezamislive, da su svi odlučili da ne vjeruju.

Da bi užas bio još veći, u najstrašnijoj operaciji čitavog sukoba, posmrtni ostaci žrtava bili su tako temeljno uništeni, nakon ponovljene ekshumacije i ponovnog sahranjivanja – razbacani na više od 2.900 kvadratnih kilometara – da su pojedinačne grobnice često sadržavale samo jednu kost ili čak samo fragment jedne kosti pojedinih žrtava.

U proteklih 29 godina morali smo dokazivati svaki detalj naše muke, iznova i iznova. Ali to smo učinili najsofisticiranijim naučnim metodama dostupnim čovječanstvu. Kao rezultat toga, uspjeli smo dokazati, na primjer, da komadići stakla pronađeni u sekundarnoj masovnoj grobnici 35 kilometara južno od Srebrenice potiču iz primarne masovne grobnice 40 kilometara sjeverno od enklave. Međunarodni istražitelji su pratili čahure od masovnih pogubljenja i masovnih grobnica do pojedinačnog oružja iz kojeg su ispaljene. Srebrenica je bila i ostala poligon za testiranje vodećih metoda DNK identifikacije, primijenjenih u industrijskim razmjerima, poduzetih po prvi put u svijetu, sa izričitom svrhom da se potkrijepi genocid.

Pomogla nam je i činjenica da su počinioci genocida bili toliko uvjereni u svoju nekažnjivost da su dokumentovali svaki aspekt operacije. Znamo ko je i gdje povukao okidač, ko je upravljao teškim mašinama i kada, i odakle je nabavljano gorivo za transport žrtava do mjesta ubistava i za naknadno odlaganje njihovih posmrtnih ostataka. I mi smo sve to dokazali i dokumentovali.

Majke su prešle stotine kilometara da bi svjedočile pred sudovima, na stranim zemljama i stranim jezicima, o ubistvu svoje djece. Sinovi su svjedočili o tome da su posljednji put sklopili ruke svojih očeva i suočili se s onima koji su naredili ili izvršili masovna ubistva. Predugo je izgledalo kao da se borimo da dokažemo svoju osnovnu ljudskost, a posebno ljudskost onih koje smo izgubili. Ponekad se činilo kao da moramo dokazati da oni uopšte postoje, da ih volimo, a da oni vole nas.

Sjećati se i odati počast Srebrenici danas za nas je priznanje vremena kada smo bili uskraćeni za ljudskost. To je priznanje napornog puta koji smo morali proći da bismo potvrdili svoje ljudsko dostojanstvo i svoje pravo na sjećanje i tugu. Naša borba traje do danas. Još uvijek se borimo za vlasništvo nad našim vlastitim narativom, kako bismo osigurali da Srebrenica ne bude potisnuta na marginu historije, svedena na manji događaj u inače mirnom i prosperitetnom dobu.

Prije dvadeset i devet godina stao sam pred Ratka Mladića, potpuno uvjeren da neću preživjeti taj susret. Danas, na samom mjestu našeg susreta, stoji Memorijalni centar Srebrenica, u kojem ja radim kao direktor, dok Mladić sjedi u zatvorskoj ćeliji, ugašena mu je moć, ostavljena da se guši u sjećanju na užas koji su počinili on i njegovi saradnici.

Kao preživjeli, krenuli smo naprijed. Pronašli smo novu svrhu u životu, osnovali porodice, obnovili naše zajednice i njegovali njihov rast. Počinioci, s druge strane, ostaju zarobljeni u prošlosti, izjedani sopstvenom mržnjom. Oni se i dalje drže svojih mračnih, destruktivnih vrijednosti, odbijajući priznati našu ljudskost i karakterizirajući genocid nad nama kao čin oslobođenja. Učimo našu djecu važnosti sjećanja i opraštanja, da je spas u milosrđu i zajednici. Svoju mladost drže zakopanu u ogorčenosti, strahu i gađenju – prema nama, ali i prema njima samima.

Nikada nismo odustali od borbe, bez obzira na izglede. 1995. niko nije vjerovao da imamo šanse. Ipak, evo nas danas, govorimo pred Ujedinjenim nacijama, pred svijetom, uoči prijedloga za usvajanje rezolucije o međunarodnom obilježavanju genocida u Srebrenici. Naše prisustvo ovdje – i fizički i simbolički – je kulminacija napora cijele jedne generacije, koja se odvijala više od tri decenije. Mnogi koji su preživjeli pokolj 1995. godine nisu doživjeli ovaj trenutak, ali duboko sam svjestan da stojimo na njihovim ramenima i u njihovoj sjeni. A danas smo tu da osiguramo da generacije koje dolaze imaju sama ramena na koja će stati. Jer sjećati se znači afirmirati našu ljudskost i afirmirati našu slobodu.

Zahvaljujemo se svakom od vas na podršci i solidarnosti. I pozivamo vas da nas posjetite u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini, uključujući i vas danas ovdje koji još uvijek negirate historijske i naučne činjenice. Dođite u Srebrenicu. To je sveto tlo. Dođite u Srebrenicu i dozvolite da sjećanje na naše mrtve preobrazi vaš život. Dođite u Srebrenicu i vidite trijumf ljudskog duha, našeg ljudskog duha. Dođite u Srebrenicu i pridružite nam se u našoj borbi za pravdu”, poručio je direktor Memorijalnog centra u Srebrenici.

Podsjetimo, došlo je do odgađanja glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici koje se u UN-u trebalo desiti drugog maja. Umjesto na ovaj datum, uslijedit će nešto kasnije, a sve kako bi se tekst rezolucije poslao na reviziju ukoliko zemlje članice UN-a imaju još neke prijedloge na tekst.

N1

Nastavi čitati

Najčitanije