Bosna i Hercegovina dočekala je 2022. u najdubljoj političkoj krizi još od potpisivanja Deytonskog sporazuma, a ispraća je u ozračju probuđenog optimizma pokrenutog velikim očekivanjima od nove vlasti i stjecanjem statusa kandidata za članstvo u Europskoj uniji, piše HINA.

Unutarnja nestabilnost BiH nije novost, a svaka godina donosila je nove izazove jer su stranke na vlasti uvijek našle novi povod za dodatne sukobe i blokade.

I godina na izmaku značila je produbljivanje krize čiji su generatori bili prijepori o izmjenama izbornog zakona, s jedne strane i odluka vlasti Republike Srpske da blokiraju donošenje odluka na državnoj razini želeći onemogućiti intervencije međunarodne zajednice i njenog visokog predstavnika, s druge.

Kako je 2022. u političkim kalendarima bila i izborna, HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) pojačale su pritisak na bošnjačku stranu, posebice na Stranku demokratske akcije (SDA) kao partnera u vlasti, da se postigne dogovor o izmjenama izbornog zakona.

Svima je bilo jasno da će, ako se Željko Komšić ponovo kandidira za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, što se i dogodilo, protukandidat iz HNS-a imati male izglede za pobjedu.

Računica po kojoj je Komšić na izborima tri puta profitirao  glasovima bošnjačkog biračkog tijela bila je potpuno jasna i predstavnicima međunarodne zajednice.

Zbog toga su posebni američki i europski izaslanici Matthew Palmer i Angelina Eichhorst, tražeći rješenje za zahtjeve hrvatske strane za legitimnim predstavljanjem, početkom godine u Neumu okupili stranačke čelnike, no dogovor je izostao. Kriza i nepovjerenje, prije svega između HDZ BiH i SDA, postali su toliki da njihovo partnerstvo potkraj godine više nije opcija.

Uz tu krizu hrvatsko-bošnjačkog dijela vladajuće garniture srpski čelnik Milorad Dodik je uporno inzistirao na povlačenju zakona o zabrani nijekanja ratnih zločina, što ga je 2021., uoči odlaska s dužnosti visokog predstavnika, nametnuo Valentin Inzko.

Bio je to sastavni dio strategije s ciljem da se spriječi djelovanje Inzkova nasljednika Christiana Schmidta i time otvori mogućnost vlastima u RS-u da nastave vući poteze kakve žele, čak i kad se time otvoreno krši Dayton i odbija provedba presuda Ustavnog suda BiH.

Dužnosnici iz RS u tijelima vlasti BiH slijepo su slijedili Dodikove instrukcije blokirajući rad državnog parlamenta i Vijeća ministara i sudjelujući samo u donošenju odluka vezanih uz podjelu novca i kredita entitetima.

Energetska kriza i visoka inflacija 

Agresija Rusije na Ukrajinu u veljači 2022., koja je promijenila geopolitičku sliku svijeta, u slučaju BiH bila je okidač koji je dodatno potaknuo unutarnje podjele.

Hrvatske i bošnjačke stranke i vlasti u Federaciji BiH odmah su odlučno osudile ruski napad na drugu suverenu državu, no u Republici Srpskoj rat je poslužio kao povod za nekritičko iskazivanje proruskih sentimenata.

Dodikovom intervencijom u Predsjedništvu BiH zaustavljen je svaki pokušaj da se država kao cjelina barem deklarativno svrsta na stranu onih koji su osudili rusku agresiju i da se pridruži sankcijama protiv režima Vladimira Putina.

No ekonomske i socijalne posljedice ruskog rata protiv Ukrajine nitko u BiH nije mogao izbjeći pa je oba entiteta jednako teško pogodila energetska kriza. Sve razine vlasti pokazale su se potpuno nespremnima za suočavanje s izvanrednim situacijama dočekavši poremećaje na naftnom tržištu bez ikakvih rezervi.

Rast cijena energenata doprinio je kumulativnom učinku divljanja cijena pa je inflacija u BiH do jeseni bila veća od 13 posto, dosegnuvši neslavni rekord na cijelom zapadnom Balkanu.

Postizborna preslagivanja i nova očekivanja

U jeku te globalne krize novo prioritetno pitanje za BiH tijekom ljeta postali su izbori zakazani za 2. listopada. Novi visoki predstavnik Schmidt, želeći spriječiti mogući postizborni kaos, pozvao je hrvatske i bošnjačke političare na još jedan pokušaj dogovora o izmjenama izbornog zakona.

Kad na to nije bilo odgovora, naznačio je kako je spreman koristiti svoje ovlasti i intervenirati s ciljem eliminiranja blokade uspostave izvršne vlasti.

Schmidt se nakon toga suočio s političko-medijskom kampanjom napada i osuda iz bošnjačkih krugova, a potkraj srpnja su se pred Uredom visokog predstavnika (OHR) okupile tisuće prosvjednika želeći spriječiti promjene izbornog zakona.

Schmidt je taktički odgodio trenutak za djelovanje nametnuvši izmjene izbornog zakona u izbornoj noći kada su svi bili zaokupljeni brojanjem glasačkih listića.

Te izmjene osigurale su da stranke okupljene oko HNS-a budu nezaobilazne pri uspostavi nove izvršne vlasti, unatoč činjenici da je Komšić, sukladno očekivanjima, pobijedio HDZ-ovu Borjanu Krišto u utrci za člana Predsjedništva BiH.

U postizbornim kombinatorikama ispostavilo se da je SDA-u i njenom čelniku Bakiru Izetbegoviću, katastrofalno poraženom u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, došao na naplatu račun za iznevjerena obećanja dana HDZ-u da jedan narod drugome ne bira predstavnike u tijelima vlasti.

“Povjerenje među nama je izgubljeno”, izjavit će predsjednik HDZ-a Dragan Čović pojašnjavajući zašto je njegova stranka kao nove partnere u vlasti izabrala blok od osam bošnjačko-građanskih stranaka predvođenih SDP-om BiH.

Unatoč dvojbama “osmorke” oko trećeg partnera iz Republike Srpske Čović je čvrsto inzistirao na svom savezu s Dodikom pa je i njemu osigurao ulazak u novu garnituru vlasti.

No dok još nije bilo potpuno izvjesno kako će izgledati nova vlast u BiH za tu je zemlju 12. listopada stigao iznenadni poklon iz Bruxellesa kada je Europska komisija odlučila preporučiti da joj se odobri status kandidata za članstvo u EU, na što se čekalo još od 2016.

Istodobno kada su Čović, Dodik i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić u Sarajevu 15. prosinca potpisali koalicijski sporazum za uspostavu vlasti Vijeće EU dalo je formalnu suglasnost da BiH postane država-kandidat za članstvo u Uniji.

Većina političara ali i običnih ljudi u BiH svjesna je kako je to prije svega dar, a ne rezultat provedbe očekivanih reformi. Znaju i kako je pred njima dug i mukotrpan put do članstva a prva zapreka koju treba preskočiti je otvaranje pregovora, navodi se u analizi HINA-e.