Connect with us

BiH

Još se ne zna ko je kriv za smrt Džene; Otac Muris Gadžun: Da sam neko iz stranke ili vlade davno bi se sve znalo

Published

on

Porodica djevojčice Džene Gadžun iz Kaknja, koja je prošle godine preminula nakon operacije u privatnoj stomatološkoj ordinaciji „Bejtović“ u sarajevskom naselju Dobrinja, još čeka pravdu.

Odgovor na pitanja – od čega je umrlo njihovo dijete i ko je kriv za to ni nakon više od godinu dana još nisu dobili.

Čekamo nalaz obdukcije

Otac Muris Gadžun ljut je na nadležne institucije, prije svega Tužilaštvo Kantona Sarajevo, od kojeg porodica očekuje konkretne odgovore, ali i Harisa Vranića, ministra zdravstva KS, koji, kako je kazao, nije ništa uradio da se takve stvari ne događaju, ali ni na otkrivanju krivca za smrt njegove dvoipogodišnje djevojčice.

 

– Nismo ništa dobili iz Sarajeva. Čekamo nalaz obdukcije iz inostranstva. Kad upitamo – kad će – odgovaraju kako im treba još vremena. Što se tiče Tužilaštva u Sarajevu, dali su nam neke brojeve na koje se niko ne javlja, a kad se i jave onda su uvijek zauzeti, imaju stranke ili su na suđenju, uvijek isti odgovori – govori Gadžun.

Pravo na istinu i pravdu za odgovorne za smrt njihovog djeteta roditelji su tražili i na protestima. Zadnji je održan 14. decembra ispred Kantonalne bolnice u Zenici.

Od nadležnih organa zatražili su odgovore zbog čega njihova djevojčica nije operisana u ovoj zdravstvenoj ustanovi, te kako još u Kantonalnoj bolnici Zenica radi doktorica Nina Jovanović koja je Dženu operisala u Sarajevu.

– Danas ćemo predati krivične prijave i podnijeti zahtjeve. Tražit ćemo ostavke ljudi u bolnici. Da se riješi ovaj slučaj naše Džene i da se svi koji su odgovorni za njenu smrt sankcionišu – poručio je tada otac Džene Gadžun.

Dvadest dana poslije Muris Gadžun kaže “kako i u Kantonalnom tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona šute”.

– Samo sam pročitao na društvenim mrežama kako je nedavno direktor Kantonalne bolnice Zenica, Rasim Skomorac, podnio ostavku. Prema mojim saznanjima, to je uradio, između ostalog, i zbog svega što se dogodilo mom djetetu. Čekamo nalaz obdukcije, ako ga ne dobijemo u kraćem roku, ponovo ćemo na ulicu, jer nama nema druge – kaže Gadžun.

Muris ne krije razočarenje u nadležne institucije koje su, kaže, davno mogle utvrditi ko je odgovoran za smrt njihove kćeri i tako roditelje riješiti agonije kroz koju, kako dodaje, mjesecima prolaze on i supruga Amila.

– Ne dao Bog nikome ovako nešto doživjeti, pa ni najvećem dušmaninu. Da sam ja neko iz neke stranke ili vlade davno bi se sve riješilo i znalo. Ali, kako sam obični seljak, nema od tog ništa. Rade po principu – razvlači dokle god možeš. Za mene su svi oni krivi, svih šestero koji su vršili operaciju sve dok se ne utvrdi drugačije, odnosno dok se ne dokaže ko je odgovoran – naglašava Gadžun.

Zanimalo nas je dokle je Tužilaštvo Kantona Sarajevo došlo u istrazi nakon više od godine dana od smrti malene Džene Gadžun, te kad javnost može očekivati konkretne informacije, a tiču se odgovornosti određenih osoba?

Rečeno nam je kako odgovor ne možemo dobiti prije naredne sedmice zbog odsutnosti tužiteljice koja radi na predmetu.

Ko je operisao i gdje djevojčicu

Podsjetimo, dvoipogodišnja djevojčica iz Kaknja Džena Gadžun, zadobila je teške komplikacije nakon rutinske operacije očnog kapka u privatnoj stomatološkoj ordinaciji “Bejtović” u Sarajevu, nakon čega je, poslije šest dana kome, preminula 14. novembra 2021. godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Zbog rasvjetljavanja ovog slučaja u Kantonu Sarajevo pokrenut je inspekcijski nadzor, a nekim privatnim ordinacijama zabranjen je i rad.

Operaciju je radilo osoblje privatne ordinacije “Halimić”, doktorice Jasmina Halimić i Nina Jovanović, za koju je utvrđeno da ne posjeduje licencu Ljekarske komore Kantona Sarajevo. Operacija je obavljena u prostorijama koje iznajmljuje dr. Benjamin Bejtović i koje, kako je laboratorija Verlab potvrdila, nemaju zakonsku verifikaciju.

Anesteziolog je bio dr. Suad Rožajac, specijalista anesteziologije s reanimatologijom, čija oprema, kako je potvrđeno iz Verlaba, također nije zakonski verifikovana.

BiH

Bizarna izjava Milorada Dodika: “Pet milijardi ljudi neće podržati Rezoluciju o Srebrenici”

Published

on

By

Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je danas, 1. maja, imao bizarnu izjavu u vezi s Rezolucijom o genocidu u Srebrenici, o kojoj će raspravljati Generalna skupština UN-a sredinom maja.

Na postavljanju kamena temeljca za stadion u Surčinu kod Beograda, Dodik je govorio o ovoj rezoluciji, ali nije posve jasno kako je došao do brojke koju je spomenuo.

“Postoji mogućnost da predstavnici više od pet milijardi ljudi u svijetu ne budu iza te rezolucije. Dakle, jedna dramatična manjina će biti za tu rezoluciju, bez obzira što su iza nje SAD i ostale moćne zemlje, ali neće biti Rusija, Kina i mnoge druge države”, rekao je predsjednik RS.

Kako je Dodik došao do brojke od pet milijardi, niko ne može reći sa sigurnošću.

Čak i ako u matematiku uključimo Kinu, koja ima oko jedne milijarde stanovnika, skoro je nemoguće doći do cifre koju je spomenuo Dodik.

Kako bi njegovu izjavu stavili u puni kontekst, u dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Kini i Indiji, živi “samo” nešto više od dvije milijarde ljudi. Čak i uz glas protiv svih država u Africi, brojka bi stigla tek do tri i po milijarde stanovnika.

U deset najmnogoljudnijih zemalja na svijetu živi oko 4.6 milijardi ljudi, ali su među ovim državama tek dvije koje se otvoreno protive Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, a to su Kina i Rusija, u kojoj živi “tek” 147 miliona ljudi, piše Klix.

Tu su i države poput SAD-a, jednog od kosponzora rezolucije, u kojoj živi 336 miliona osoba. Ostatak liste pune Indonezija (278 miliona), Pakistan (229 miliona), Brazil (217 miliona), Nigerija (216 miliona), Bangladeš (168 miliona) i Meksiko (128 miliona stanovnika). Niti jedna od ovih država nije javno izrazila svoj stav o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Podsjetimo, očekuje se da će se o ovoj rezoluciji u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija raspravljati sredinom maja. Poznato je da su autori rezolucije Njemačka, Ruanda i BiH, dok su na listi kosponzora, barem onih koji su potvrdili svoj status, Slovenija, Sjedinjene Američke Države, Italija, Francuska, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Vanuatu i Turska.

Nastavi čitati

BiH

Koja Vam je prva misao kad osjetite zemljotres?

Published

on

Zemljotres
Kao muslimani i muslimanke vjerujemo da se sve dešava Božijom voljom i određenjem, i naravno da imamo svoju odgovornost u svemu.
Ako je vaša prva pomisao bila kad ste osjetili zemljotres, da je to zbog drugih, u krivu ste i imate jako puno posla u radu sa samim sobom.
Ako ste pomislili na svoje vlastite propuste u odnosu prema Stvoritelju, stvorenjima, svojim obavezama na dobrom ste putu da budete mnogo bolji.
Najlakše je ”svaliti” sve na druge, da biste sebi ”dušu olakšali”.
Prihvatimo u svemu svoju odgovornost. Ako to uradimo, biće nam svima bolje.
Veličajmo Boga, i zahvaljujmo Mu na blagodati kad je najbolje pa se imamo pravo nadati da ne bude teških sikušenja.
Uzvišeni Allaha u Kur'anu kaže:”I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” ( Sura Ibrahim 7. ajet)
Nastavi čitati

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Najčitanije