Članovi humanitarne organizacije SOS Bihać u ponedjeljak ujutro su se vratili iz ratne zone u Ukrajini, u koju su dopremili hirurški materijal, hranu za bebe te evakuirali jednu porodicu iz BiH koja je sretno stigla kući na sigurno. Ovo je prva misija iz BiH ovakve vrste, koja je išla do kraja i uspješno obavila svoj zadatak. Hrabri Bišćani još jednom su osvjetlali obraz svojoj državi, a njihov trud zaista je bio veliki.

SNIMALI BUNKERE

– Vratili smo se sretni i zadovoljni obavljenim poslom, nakon tri dana i četiri noći. Bilo nas je šest u dva tima i tamo su nas dočekali prijatelji koje smo stekli kroz naš humanitarni rad tokom migrantske krize u Bihaću. Išli smo na poziv humanitarne organizacije koja je duboko u ratnoj zoni, a imali smo i jednu našu porodicu u Kijevu koja je ostala u okruženju. Ciljano smo dostavili samo najneophodniju pomoć u dva kombi-vozila. Voziti kamione u Ukrajinu je opasno, jer kao takvi mogu biti meta taktičkog raketiranja za presijecanje logistike, govori za Oslobođenje Zlatan Kovačević, šef humanitarne organizacije SOS iz Bihaća.

Dvije žene i troje djece iz srednje Bosne uspješno su spašeni, među njima je i jednomjesečna beba, zbog koje se i nisu mogli evakuirati iz Kijeva na vrijeme. Zahvaljujući zajedničkim naporima humanitaraca iz BiH i novinara iz Turske, sada su na sigurnom.

– Imena i adresu ne smijemo iznositi zbog opasnosti. Sve je tamo nekako napeto. Na svakom raskršću su bunkeri i ježevi. Na svakom mostu su naoružani vojnici i drže sve pod kontrolom. Nama je to bilo jako zanimljivo, pa smo snimali. Međutim, na punktovima su nam često oduzimali mobitele i brisali snimke da ne bi bili ugroženi njihovi položaji. Ipak, njihovi vojnici i policija su generalno bili ljubazni prema nama. Veći je problem nestašica goriva, pa ako bez njega tamo ostanete, gotovi ste, možete samo sjesti i plakati, priča nam Zlatan.

Ministarstvo sigurnosti BiH i ambasador Ukrajine su ih najavili tako da su na svim punktovima imali prolaz. On je nekako i moguć za humanitarne organizacije. Već u gradu Lavovu osjetili su ono što su do jučer mogli samo na televiziji vidjeti.

– Alarmi za zračne napade oglašavali su se od 4 do 7 ujutro, detonacije su se čule u predgrađu Lavova, ali, srećom, ništa u našoj blizini. Ukrajinci su izuzetno organizovani, međusobno su solidarni, nema očekivanog ratnog kaosa, nema scena kao kod nas, da se kupuju ogromne količine brašna ili ulja. Kroz humanitarne aktivnosti susreli smo mnogo žena i djece, a svi muškarci su na liniji. Oni mogu dobiti dozvole za kretanje jedino u slučaju da evakuiraju porodice iz zona djelovanja u sabirne centre, kojih je ovdje mnogo i iz kojih se izbjeglice upućuju dalje u evropske zemlje, priča nam Kovačević o svemu što je vidio.

BESPOTREBAN ŠOU

Zlatan je imao 15 godina kada se zaratilo u BiH. Bio je prva žrtva granatiranja u Bihaću, usljed čega je ranjen i izgubio je nogu, a radi se o visokoj amputaciji. Ipak, kaže da su ova dva rata neuporediva.

– Ukrajina je puno veća, nema enklava kao što smo mi bili u Bihaću, Srebrenici ili Sarajevu. Kod nas je uslijedio planirani napad, gdje je u prvim danima bilo najviše zločina, čitava BiH je bila zahvaćena, a ovo u Ukrajini je, čini mi se, provođeno polako, korak po korak. U mnogim dijelovima Ukrajine kao da nije rat dok se gine na frontovima i u zonama djelovanja, upoređuje Zlatan.

Također, stekli su dojam da mnoge humanitarne organizacije prave bespotreban šou, slično kao i ranije u priči sa migrantima. Pojedinci imaju potrebu da liječe svoj ego, a to je proizvelo probleme na granici Ukrajine. Mnogo kamiona stoji pred granicom i ne smije ući, primijetili su stotine organizacija koje se međusobno optužuju i ne surađuju.

– Slično smo i mi osjetili početkom rata u BiH. Haos u organizaciji, upleten ego, a sve trpe krajni korisnici kojima treba pomoć. I mi smo dobili milion poziva dok smo bili u Ukrajini, svi bi da učestvuju, ali dva već poslana kamiona pomoći su ostala zaglavljena na granici. Mnogi nude kamione, ali nema vozača koji smiju ući u zemlju. Mislim, nije sto posto sigurno, ali nije toliko ni strašno da se ne može. Zatim, izgleda da svako sebi mora pronaći skladište ili nekoga da to što se pošalje primi. Jednostavno je haos na ulazu. Bojim se da će ovo otići i dalje, da će čitava Ukrajina pasti bez obzira na ogroman otpor koji pruža. Ako se i Putin i Evropa i dalje budu sa ovim igrali, ovo će otići daleko. Bojim se i destabilizacije kod nas, zbog budala koje se ne znaju vladati razumno, strahuje Zlatan.

SOS organizaciju humanitarni posao čeka i kod kuće. U Bihaću se već suočavaju s tim da svojim korisnicima ne mogu kupiti dovoljno brašna i ulja, u svakom supermarketu je ograničena količina koja se može kupiti, naprimjer, samo pet litara ulja po osobi. U humanitarnom poslu to je jako otežavajuća stvar.

– Vidio sam ženu koja gura puna kolica germe, ja je pitam: Majka, šta će ti to toliko? Bojim se da će naši ljudi nagomilati, pa će im se to pokvariti i onda će bacati. Nas su već zvali da im primimo brašno isteklog roka, a koje su na početku korone gomilali. Istovremeno, imamo mnogo ljudi u potrebi. Jučer smo pronašli jednog starca da spava na ulici u Bihaću, niko o njemu nije brinuo, a bukvalno umire od gladi. Također i jednu ženu koju su svi izbjegavali, da bi se ispostavilo da nije u pitanju smrad, nego metastaza raka. Neka nam je Bog na pomoći, skroz smo zastranili. Bojim se da jedino katastrofa može ispraviti našu iskvarenost, iskren je Zlatan Kovačević.

POVRATAK NA SELO

To je najveća razlika između nas i Ukrajine. U Ukrajini, gdje je vrag već odnio šalu, ljudi su prinuđeni da se solidarišu, da se drže zajedništva i patriotizma.

– Jesam civilna žrtva rata i tužio sam Republiku Srpsku i Srbiju za granatiranje civilnih objekata. Ipak, među prvima sam organizovao pomoć za izgradnju pravoslavne crkve u Bihaću, a često smo i u Prijedoru, gdje dijelimo humanitarnu pomoć ugroženima. U meni nema truna mržnje ni prema kome, a vjerujem da je većina građana BiH takva, samo prokleta politika zavađa narod, zaključuje Zlatan.

Njegova je poruka svima u BiH da smire živce, da trezveno sagledaju situaciju i grade mir. Po njemu je izvjesnije da će nas ekonomska kriza zadesiti, pa preporučuje građanima, umjesto što gomilaju kvarljive namirnice, da se vrate poslovima na selu, poljoprivredi i stočarstvu.

Pogospodili smo se svi previše i to će nas koštati.

oslobodjenje