Connect with us

BiH

Nikolaidis: “Amir efendija Mahić je deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje, a tamo ga je otjerala mržnja čiji izvor je ‘Nomokanon’ Svetog Save”

Published

on

Vjerujte mi, znam šta pričam: imam stanovito iskustvo sa hajkama i medijskim linčom. Presudno je ostati hladnokrvan. To nije lako. Jer jasno osjetiš cunami bijesa koji juri ka tebi. Svejedno. Buka nije snaga. Gdje je šuplje, odzvanja.

Ovo, jasno vam je, govorim zbog „slučaja“ Amira efendije Mahića.

Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu

Svijet je pun ljudi koji, iz nekog razloga, misle da će, budu li dovoljno glasno i dovoljno dugo vikali, zamuknuti svi oni koji govore ono što se njima ne dopada. Pun je, taj svijet, još i moćnih ljudi koji misle da silom svakoga mogu zastrašiti, da silom mogu zatomiti istinu.

Svijet je pun budala, a najveća od svih je čovjek koji, dok sa krunom na glavi sjedi na prijestolu, dok mu se oko nogu motaju dvorjani a njegove vojske kroz plamen marširaju u zemlje gdje već dospio je strah od njegove moći – misli da je kralj.
Vjerujte mi, znam šta pričam: kada galame, najbolje je čitati.

Uzmi i čitaj, govorio je anđeoski glas Svetome Augustinu. Nemam bolji savjet. To je sve: uzmi i čitaj.

Čitaj, recimo, ovo: doktor Miodrag M. Petrović, „Zakonopravilo Svetoga Save o Muhamedovom učenju“.

No prije toga, pročitaj ko je autor. Istoričar kanonolog, naučni savjetnik Istorijskog instituta. Nesporni srpski autoritet za „Zakonopravilo“ Svetoga Save, za koje Petrović kaže da je „najveća srpska knjiga“. Petrović je autor kritičkog izdanja „Zakonopravila“.

Ovako Petrović piše u predgovoru svoje knjige, čije mi je izdanje iz 1997. na ekranu:

Srbi se od pojave Turaka na Balkanu (XIV vek) neposredno i neprekidno suočavaju sa Muhamedovim učenjem, iz kojega je izrastao mnogobrojni islamski svet. Posle viševekovne turske vladavine sve do danas u Raškoj oblasti i Bosni postoje islamizirani Srbi koji pomoću islamske vere stvaraju svest o sebi kao posebnom – muslimanskom narodu. Njih bi danas svakako bilo mnogo više da u Srbiji nisu postojali spisi o Muhamedu i o profanosti vere koju je propovedao. Sveti Sava je dva takva spisa preuzeo iz vizantijske književnosti i uneo ih u Zakonopravilo ili Nomokanon – zbornik crkvenih i građanskih propisa, namenjen Srpskoj crkvi i državi“.

Dakle, da ponovimo šta kaže Petrović. Islam je „profana vera“. Bošnjaci su „islamizirani Srbi“. Da nije bilo Svetoga Save, Bošnjaka bi „svakako bilo mnogo više“.

Koji su to vizantijski tekstovi što ih je Sava uvrstio u svoj nomokanon? Takvih je, kaže doktor Petrović, preko sto. No nas ovdje zanimaju oni koji govore o islamu. To su spisi Svetoga Jovana Damaskina, Svetog Epifanija Kiparskog i Georgija Monaha, koje je Sava preveo i spojio u ono što Petrović naziva „spis o izmailćanskoj veri“.

Prije nego pročitamo šta tu o „izmailćanskoj veri“ piše, da pročitamo šta je i koliko je važan Savin „Nomokanon“ – „najvažnija srpska knjiga“, kako kaže doktor Petrović. Wikipedia veli ovako:

“Savin prevod vizantijskog Nomokanona je usvojen na saboru u manastiru Žiča 1221. godine, kao najviši crkveni i državni pravni akt.[2] Pošto su kanoni Crkve umnogome regulisali život podanika, Savina kompilacija se u znatnoj meri odnosila na oblast koju danas smatramo građanskim pravom.[3]

Savinom verzijom Nomokanona Crkva i država u Raškoj su načinjeni ravnopravnim partnerima, tako što to su izbačeni vizantijski zakonski tekstovi (Ekloga, Epanagoga i komentari Balsamona iz 12. veka) koji podređuju crkvu državi.[4]
Sava je u Nomokanonu naveo i Atanasijev popis kanonskih knjiga, kako bi sprečio upotrebu slovenskih apokrifa”.

U svakom slučaju, Savin “Nomokanon” je temeljni spis Svetosavlja.

Čitamo šta tu piše:

“I do sada postoji služba izmailćanska koja drži i vara ljude, to jest vera sracinska koja je preteča Antihrista”.

“A od tog vremena pa do sada kod njih uzraste lažni prorok po imenu Muamed, koji je, razgovarajući sa Jevrejima i sa hrišćanima, to jest sa arijanima i nestorijanima, odasvud crpeo zlo”.

“I mnoge druge izmišljotine su dostojne smeha u takvome spisu, za koji nadmeno kaže da je od Boga snesen na njega”.

“…Moamed imaše pomoćnika, zapravo druga po imenu Zid (Zejd). Ovaj imaše krasnu ženu koju požele Moamed. Dok su njih dvojica sedeli, Moamed reče: “Hej, Bog mi je zapovedio da uzmem tvoju ženu!”

Čitamo dalje kod doktora Petrovića da je Sveti Sava u svoj nomokanon unio i “Čin koji se vrši nad onima što se od Saracina obraćaju čistoj, istinitoj, hrišćanskoj našoj veri”. Taj tekst je, saznajemo, “takođe preuzet iz vizantijskih nomokanona”.

Tu između ostalog piše:

“Proklinjem zvani Kuran, odnosno čitav spis Moamedov, koji laže kad govori da ga je arhangel Gavrilo njemu sneo”.
“Proklinjem i samu Meku i svu okolinu njenu. I sedam kamenova što su ih Sracini tamo bacili na hrišćane. I svaku molitvu i službu i običaje njihove”.

“Iznad svega proklinjem boga Moamedova, za koga kaže da je samo on bog”.

Istorijsko-politički kontekst u kojem nastaju citirani vizantijski nomokanoni je jasan. Jasno je i da se ondašnji hrišćani i muslimani, pa ni u svojim teološkim raspravama, nisu mazili i nisu bili upoznati sa konceptom političke korektnosti.
Jasni su i politički razlozi zbog kojih je Sava te tekstove uvrstio u svoj tekst.

Jasno je i to da današnji politički kontekst u Bosni nije radikalno – u svakom slučaju ne dovoljno radikalno – drugačiji od ondašnjih napetosti (ovo je, dakako, eufemizam) između hrišćana i muslimana.

Amir efendija Mahić je deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje, u koji ga je zatočila Karadžićeva vojska. Od Kozarca, u kojem je rođen, nije ostao kamen na kamenu. Njegova porodica teško je stradala u zločinima koji je srpska vojska sistematski vršila nad njegovim narodom.

Obaveza Amira Mahića, kao ljudskog bića, no prije svega kao intelektualca koji je odgovoran prema drugim ljudima, kojima je on vjerski i intelektualni autoritet, ljudima koji su listom preživjeli stradanje kakvo je snašlo njega, bila je da pokuša potražiti korijen – ili barem ono što bi korijen moglo biti – ogromne mržnje koja je porodila toliko užasa.

Ta ga je potraga odvela do Savinog “Nomokanona”.

Evo: i mene je.

Moguće da je to tako zato što tamo piše to što tamo piše.

O tome se može govoriti ili ćutati. Pritom: ćutati ne znači obrisati. Znači tek teret nužne debate ostaviti za drugo vrijeme, nekim drugim ljudima. To nije tolerancija. To nije dobronamjernost.

Svi važni, temeljni tekstovi na koje se pozivaju oni koji mržnju crpe iz njih, zahtijevaju ne ćutnju i ne galamu koja pokušava iznuditi tu ćutnju. Zahtijevaju kritički pristup i ozbiljne, neugodne debate.

U kojima “ja sam time uvrijeđen” nije pažnje dostojan argument.

BiH

Duraković o sinoćnjem incidentu u Potočarima: Napadnut pripadnik DKPT-a, muškarac prijetio “Pobiću vas sve”

Published

on

By

Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske, u razgovoru za Dan uživo komentirao je najave o navodnom okupljanju Bošnjaka kod Memorijalnog centra koje su plasirane kroz lokalne medija, ali je otkrio i informaciju o incidentu koji se protekle noći desio u blizini Memorijalnog centra, o kojem se još nisu oglasile zvanične institucije.

Kako je kazao protekle noći je u blizini Memorijalnog centra zaustavljeno vozilo beogradskih registracijskih oznaka u sklopu rutinske kontrole, a nedugo nakon toga došlo je i do incidenta nakon kojeg je osoba koja je upravljala vozilom privedena.

Prema riječima Durakovića, osoba koja je zaustavljena počela je galamiti što je izazvalo pažnju pripadnika za Direkciju za koordinaciju policijskih tijela, koji osiguravaju Memorijalni centar.

Da li u svjesnom ili pripitom stanju, osoba je počela psovati policajce MUP-a RS. Obzirom da Direkcija ima nadležnost da štiti objekat MC čuli su galamu. A kada čujete galamu navečer u 11-12 sati onda vam je nešto sumnjivo”, kazao je Duraković, dodavši kako su pripadnici Direkcije tada krenuli do kolega MUP-a RS, kako bi vidjeli šta se dešava.

Naglasio je kako se radi o dvojici Bošnjaka, koji su prišli pripadnicima MUP-a RS, a tada se desio i fizički nasrtaj na pripadnika Direkcije, od strane osobe čije je vozilo zaustavljeno.

Tek tad su MUP i Direkcija skupa priveli lice. Riječ je o osobi srpske nacionalnosti koja je iz Srebrenice a danas živi u Beogradu, koji je pored Memorijalnog centra prijetio: pobiću vas sve – to policija sve zna”, tvrdi Duraković.

Na kraju je kazao kako očekuje od MUP-a RS da oglasi se o ovom incidentu.

N1

Nastavi čitati

BiH

Iz zdravstvenih razloga: Advokati traže hitno oslobađanje zločinca Ratka Mladića

Published

on

By

Advokati osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji služi doživotnu kaznu zatvora u Hagu, traže njegovo hitno oslobađanje iz zdravstvenih razloga.
Advokati traže od sudija da puste Mladića (82) na liječenje u Srbiju zbog zdravstvenog stanja koje je potencijalno opasno po život.

Poznato je da Mladić pati od kognitivnih oštećenja i da je najmanje dva puta ove godine bio hospitaliziran, podsjeća Reuters.

Mladić služi kaznu u pritvorskom centru UN u Hagu od pravosnažne presude nakon žalbe 2021. godine.

Prema riječima njegovih advokata, Mladić može dobiti poseban tretman u Srbiji zbog svoje bolesti, a preseljenje bi uklonilo i jezičke barijere koje predstavljaju poteškoće u komunikaciji.

Nije poznato kada će sudije MMKS-a, koji se bavi Mladićevim slučajem, odlučivati o ovom zahtjevu.

Ratko Mladić, komandant vojske bosanskih Srba, osuđen je na doživotnu robiju zbog najstrašnijih ratnih zločina koji su počinjeni pod njegovom komandom. Mladić, kao i ratni politički vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, osuđeni su na doživotni zatvor i zbog genocida u Srebrenici.

Nastavi čitati

BiH

Bećirović u Berlinu: BiH je zahvalna Njemačkoj za podršku rezoluciji o Srebrenici

Published

on

By

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović razgovarao je u Berlinu s predsjednikom Savezne Republike Njemačke Frank-Walterom Steinmeierom prvog dana zvanične posjete ovoj državi.

Bećirović je primljen u palati Bellevue u Berlinu, rezidenciji njemačkog predsjednika, uz najviše državne i vojne počasti.

Tokom sadržajnog i otvorenog razgovora dr. Bećirović je istakao da su odnosi Bosne i Hercegovine i Njemačke izuzetno dobri i prijateljski, te da je Njemačka mnogo puta dokazala da je veliki prijatelj i saveznik Bosne i Hercegovine.

Bećirović je ukazao na važnost usvajanja rezolucije o 11. julu kao međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici počinjenog 1995. godine. On se zahvalio predsjedniku Steinmeieru na podršci Njemačke aktivnostima i mjerama u borbi protiv negiranja genocida, govora mržnje i veličanja ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.

Također, istakao je važnu ulogu Njemačke koja pruža podršku Bosni i Hercegovini u procesu evropskih i euroatlantskih integracija. Istakao je da je Njemačka jedan od glavnih zagovornika evropskog puta Bosne i Hercegovine, što je mnogo puta i dokazala, između ostalog i prilikom donošenja odluke o otvaranju pregovora o članstvu Bosne i Hercegovine u EU.

Bećirović je rekao da je u tom kontekstu naročito važna proaktivna njemačka uloga.

Predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier potvrdio je neupitnu podršku nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. On je podvukao da je neprihvatljivo bilo kakvo ugrožavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Tokom razgovora istaknuta je važnost Njemačke kao aktivnog učesnika u procesu približavanja Zapadnog Balkana EU.

Sagovornici su se posebno dotakli pitanja sigurnosti Bosne i Hercegovine i Zapadnog Balkana uopće. Istaknuto je da je stabilnost regiona od značaja za stabilnost cijele Evrope, te da je potrebno da Bosna i Hercegovina i SR Njemačka nastave blisku saradnju po ovim pitanjima.

Bosna i Hercegovina i Njemačka imaju tradicionalno dobre političke i ekonomske odnose. Pored ekonomske, značajna je i saradnja u oblasti kulture. Između dvije države postoji tradicija obilježavanja i promoviranja kulturnih događaja, razmjene znanja i iskustava u oblasti obrazovanja. Značajnu sponu između Njemačke i Bosne i Hercegovine predstavlja i brojna bh. dijaspora u Njemačkoj, istakao je Bećirović.

Izvor: Klix

Nastavi čitati

Najčitanije