Connect with us

USK

Mitropolit Hrizostom na suđenju Dudakoviću: ‘Saborna crkva bila je pretvorena u javni WC, nisam vidio srušene džamije’

Published

on

Na suđenju je svjedočio i Edham Veladžić, koji je od juna 1995. bio ministar unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i ujedno načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Bihaću

 

Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine kazao je da je 40 crkvi bilo zapaljeno ili oštećeno kada je 1996. obišao područje opština Bosanski Petrovac, Ključ, Sanski Most i Bosanska Krupa.

 

Rajko Jević, koji je 1995. bio episkop bihaćko-petrovački, a sada je mitropolit dabrobosanski (Hrizostom, op.red.), kazao je da je 7. novembra 1996. sa KFOR-om posjetio vjerske objekte u većem broju naselja, prenosi Detektor.

“Kada sam došao u Bosanski Petrovac, tu je bila saborna crkva… Ona je u to vrijeme bila je pretvorena u javni wc”, kazao je Jević.

Tužiteljica Vedrana Mijović postavljala mu je pitanja o crkvama i parohijskim domovima u brojnim selima na području četiri opštine, a svjedok je odgovarao kakva su bila oštećenja na njima. Prema njegovim riječima, neke su bile potpuno ili djelimično zapaljene, neke mini rane, a s nekih je odnesen građevinski materijal, dok ih nekoliko nije bilo značajnije oštećeno.

Jević je naveo da su od 40 objekata sanirali sve osim jedne crkve. Napomenuo je da su u dva sela lica bošnjačke nacionalnosti obnovila crkve.

Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, optuženi su Atif Dudaković, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

Na pitanja branioca Ifeta Ferageta, svjedok je rekao da nema informacija o stradanju Bošnjaka. Potvrdio je da je 1995. bilo dejstava avijacije, a negirao je da su crkveni predstavnici pravili spiskove za iseljavanje. Rekao je da prilikom obilaska crkvi nije vidio srušene džamije.

Na zahtjev branioca, puštena je izjava svjedoka iz 1994. u kojoj je govorio o islamskih fundamentalistima u Petom korpusu i oslobađanju Bihaća, a Jević je objasnio šta je pod tim mislio. Na pitanja tužiteljice Marijane Čobović, pojasnio je da je tu izjavu dao nakon akcija u kojima su stradali srpski civili u bihaćkom kraju.

Na suđenju je svjedočio i Edham Veladžić, koji je od juna 1995. bio ministar unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i ujedno načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Bihaću.

On je objasnio procedure u okviru kojih je policija djelovala u vojnim operacijama na zahtjev Petog korpusa. Kazao je da je 1995. poslao predstavnike CSB-a Bihać u četiri opštine radi formiranja stanica javne bezbjednosti.

“Sve stanice na oslobođenim područjima formirane su nakon što smo dobili obavijest od Petog korpusa da se mogu formirati i obezbijediti civilne strukture vlasti”, kazao je Veladžić.

On je rekao da je u Bosanskom Petrovcu policija čuvala civile srpske nacionalnosti u objektima u blizini stanice jer nije imala dovoljno ljudi da, kako je naveo, stražari kod svake kuće u vrijeme kada je bilo dosta izbjeglica i informacija o masovnim grobnicama.

Prema njegovim saznanjima, najveći broj srpskih civila je bio iseljen. Na pitanje da li je bilo civila koji su ostali kod kuća i šta je s njima bilo, svjedok je rekao da ne zna.

Braniocu Jasminu Mesiću ispričao je da je Dragan Zorić bio predat policiji od Vojne policije Petog korpusa i da im je ispričao da su preduzimane političke aktivnosti na iseljavanju stanovništva. Tužiteljica Čobović pitala je svjedoka da li im je Zorić rekao da su ubijena određena lica starije životne dobi s tim prezimenom, na šta je svjedok rekao da nije.

Veladžić je kazao da nijedna džamija nije ostala čitava na tom području kada je dolazio, a da su pravoslavne crkve bile očuvane. Tužilaštvu je pojasnio da misli na vjerske objekte koje je vidio duž puta od Bihaća do Sanskog Mosta. O pojedinim selima se nije mogao izjašnjavati.

Suđenje se nastavlja 13. marta.

 

USK

Nova “zamka” za vozače, u Krajinu stigli “metalni” policajci! (FOTO)

Published

on

By

Zahvaljući projektu CIVITAS “Ja građanin” učenici kladuške Gimnazije danas su, zajedno sa PS Velika Kladuša i JKUP Komunalije d.o.o Velika Kladuša, izvršili postavljanje četiri metalna policajca u blizini osnovnih i srednjih škola.

Metalni ili lažni policajci imaju psihološki efekat na vozače i upozoravaju ih da uspore i prilagode uvjete vožnje. Ovi policajci policajci su donirani od strane BIHAMK-a, koji je također donirao i letke koje su učenici ranije podijelili.

Učenici III2g su obavili mnoge aktivnosti u cilju poboljšavanja sigurnosti u saobraćaju, a neki od njih su edukacije predškolskog uzrasta, inicijative za postavljanje vibracionih traka, povećanje broja policijskih službenika u zoni škole“ – navode učenici kladuške Gimnazije.

Dodaju da su iznimno zahvalni svim građanima koji su ih podržali i njihove ideje, kao i institucijama koje su im izašle u susret.

„Posebne zahvale idu PS Velika Kladuša, JKUP Komunalije d.o.o Velika Kladuša, BIHAMK i JP Ceste Federacije BiH. Iako nismo ostvarili željeni rezultat na takmičenju, ponosni smo na naš rad i uloženi trud. Nadamo se da će u budućnosti Velika Kladuša vidjeti još ovakvih projekata.“ – navode u informaciji.

Nastavi čitati

USK

Velika Kladuša: Nepoznate osobe iz autobusa ukrale veću količinu goriva

Published

on

By

U naselju Ponikve, nedaleko od Velike Kladuše, dogodila se krađa goriva iz autobusa firme “Izan trans”.

Incident je otkriven kada je vozač autobusa primijetio nagli pad nivoa goriva na instrument tabli odmah po paljenju vozila. Naknadnim pregledom, vozač je utvrdio da je rezervoar obijen, te da je ukradena značajna količina goriva.

Policijske snage su odmah obaviještene o ovom nemilom događaju te su poduzete mjere kako bi se pronašli počinitelji ovog krivičnog djela.

 

 

IZVOR

Nastavi čitati

USK

Čudo u Krajini nestalo u par sekundi: Kako je uništen najmoderniji vojni objekt u Europi, vrijedan više od šest milijardi dolara

Published

on

By

Naša današnja priča vodi vas na bivši vojni aerodrom Željava, nekada najveći podzemni aerodrom i bazu JNA.

Željava se nalazi na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u blizini Bihaća, a kompleks je poznatiji kao Bihaćki aerodrom. U punoj funkciji je korišten od 1968. do 1992. godine, gradio se čak 15 godina, a uništen je aktiviranjem minsko-eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA.

U bazi je bio smješten 117. LAP (Lovačko-Avijacijski Puk) sa 124. i 125. eskadrilom, naoružan tada najsavremenijim avionima tipa MiG-21 različitih verzija i namjena. Na Željavi je također bila bazirana 352. izviđačka eskadrila koja nije bila u sastavu 117. LAP-a. Zbog svoje strateške namjene bila je izravno podređena Zapovjedništvu RZ i PZO.

Zapovjedništvo puka i izviđačke eskadrile bilo je smješteno u podzemnom dijelu objekta. Zapovjednik 117. LAP-a bio je po formaciji potpukovnik ili pukovnik, a izviđačke eskadrile major ili potpukovnik. U sastavu aerodroma bila je Zrakoplovna baza (razreda puka) koja je imala jedinice nižeg razreda; one su obavljale pozadinsko, odnosno logističko osiguranje i druge pomoćne i prateće poslove. Zapovjedništvo baze i pripadajuće jedinice bile su smještene u kasarni udaljenoj tri kilometra od aerodroma, sa skladištem goriva u Pokoju i skladištem raketa i bombi u Vedrom Polju.

 

Baza Željava je bila elitna u svakom smislu te riječi i služba u njoj smatrana je čašću i veoma značajnim mjestom u životopisu svakog ko je tamo radio. Samo najbolji su stizali na Željavu koja je, kao i Batajnica, bila aerodrom dežurnog tipa, s 24-satnim radom. Svi pripadnici baze imali su riješeno stambeno pitanje – svi pripadnici objekta stanovali su sa svojim obiteljima u Bihaću gdje je jedna gradska četvrt (’’Harmani’’) bio napravljen za potrebe aerodroma.

AGRESIJA I KONAČAN KRAJ

Kada se vojno-politička i sigurnosna situacija u Jugoslaviji toliko pogoršala da je bilo očigledno da će se aerodrom naći u bezizlaznom okruženju, s opasnošću da padne u neželjene ruke i bude iskorišten protiv onoga ko ga je do tada koristio, donesena je odluka da se on uništi. To je učinjeno 16. maja 1992. godine u pet sati i 30 minuta, s 50-ak tona eksploziva.

 

Piste su minirane u razmacima od 50 do 100 metara, u cik-cak rasporedu tako da se više nikada ne bi mogle koristiti za polijetanje aviona. Toga dana uništen je jedan od najmodernijh vojnih objekata u Europi vrijedan više od šest milijardi dolara.

Nastavi čitati

Najčitanije