Connect with us

Religija

Faze zaokupljenosti “dunjalučke” igre

Published

on

 

„Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i zabava, i uljepšavanje, te međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! To je poput bilja razbujalog poslije kiše, čiji rast zadivi ratare, pa se zatim osuši i vidiš kako je požutjelo, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja ali i Allahov oprost i zadovoljstvo; dok je život na ovome svijetu samo varljivo naslađivanje.“ (El-Hadid, 20.)

 

U ajetu se opisuje dunjaluk kako ga velika većina ljudi doživljava i kako se na njemu ponašaju. Ovim ajetom, i njemu sličnim, ne opradavaju se postupci većine ljudi, već se njima oni upozoravaju i pozivaju na razmišljanje i odgovorno djelovanje, jer Uzvišeni Allah ovaj svijet i sve što je u njemu i na njemu nije stvorio radi igre i zabave, kako se to potvrđuje u Kur'anu.

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu'minun, 115.)

Na samom početku ajeta sure El-Hadid za život na dunjaluku sa kaže da je on igra i zabava, jer veliki dio poslova što ljudi rade čine s namjerom da bi što prije postigli zadovoljstvo i sreću, a to je temeljna odlika igre i zabave. Iako su igra i zabava gotovo sinonimi neki mufesiri prave razliku među njima tako što kažu da je igra više vezana za ljudska tijela a zabava za duše. Igra i zabava nemaju značajnu ulogu pri razvoju i napretku društva i čovječanstva, u formi u kojoj to ima rad i privređivanje kroz nauku, industriju, poljoprivredu isl. Međutim i igra je potrebna ljudskom biću. Shodno tome igra kao razonoda i vrijeme odmora nije zabranjena po islamu. Naprotiv, islam podstiče na neke od igara u kojima čovjek jača svoje tijelo ili vještine kao što je plivanje, hrvanje, streljaštvo i sl. Druge vrste igara su u osnovi dozvoljene ako ne odvode od izvršavanja farzova i zapostavljanja dužnosti. Neki islamski učenjaci porede igru u životu vjernika sa začinima u hrani. Kao što hrana bez soli nije ukusna, gotovo da se ne može jesti, tako isto i život bez igre i zabave je dosadan i težak, gotovo nepodnošljiv, ali vrijeme provedeno u igri treba biti u procentu kojeg ima soli u hrani dakle u malim i ograničenim količinama.

Neki komentatori Kur'ana smatraju da su u ajetu navedni opisi dunjalučkog života poredani hronološki onako kako se dešavaju u našim životima. Na samom početku je igra, jer djeca su ta koja se najviše igraju. Zatim kako čovjek odrasta pored igre traži i zabavu. Pronalazi je u raznim oblicima i formama, koji prevazilaze puku igru.

Zatim dolazi faza ukrašavanja. Faza u kojoj odrasla osoba želi da se pokaže u što boljem svjetlu i formi. Obično se to ogleda u pokazivanju ukrasa koji imaju ulogu i da prikriju vlastite nedostatke. Ukrašavanje više priliči ženama, ali ni muškarci nisu imuni na ovu pojavu.

Nakon toga kada osoba dolazi u fazu fizičke, intelektualne i poslovne zrelosti tada se želi potvrditi, pokazati i dokazati pa se počne hvalisati ostvarenim rezultatima i uspjesima.

I zadnja faza je faza dominacije i gomilanja dunjalučkih dobara. Nastojanje da se što više ima i posjeduje. To gomilanje se najčešće ogleda u posjedovanju što više imetka tj. bogatstvu. Također,  na kraju svog ovodunjalučkog puta čovjek se želi pokazati i pohvaliti  brojnošću i uspjehom svog potomstva.

O tom nastojanju čovjeka da ima što više govori i sura Et-Tekasur

„Zaokuplja vas nastojanje da (imetak) umnožite, sve dok mezarja ne nastanite. A ne valja  tako, saznat ćete svakako! i još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!“(Et-Tekasur,1-4.)

U istom ajetu sure El-Hadid uzvišeni Allah nam ukazujući na prolaznost ovog života navodi primjer bilja kojem se divi njegov ratar koji ga je posijao, ali koje za vrlo kratko vrijeme prođe i nestane. Svi smo mi vidjeli prolaznost biljaka, ali slabije primjećujemo prolaznost naših života i nas samih. Ovaj dio ajeta opisuje suštinu dunjaluka: on je lijep, zadivljujući ali i brzo prolazi.

Zatim nas Allah upozorava da nakon ove dunjalučke faze dolazi ahiretski život, a tamo su samo dva staništa: džennet i džehennem, odnosno Božiji oprost i zadovoljstvo ili Božija kazna i srdžba. Na kraju se zaključuje da je to pravi život.

Ovaj dunjalučki život se ne može porediti sa ahiretskim ni po kvantitetu niti po kvalitetu. Ahiretski je vječan a ovaj je kratak i prolazan. Također, ahiretska nagrada ili kazna su neuporedivo veće i kvalitetnije, odnosno kada je riječ o kazni teže, od ovodunjalučkih.

Allahov Poslanik kaže: „Dunjaluk u odnosu na ahiret je isto kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka vidi šta mu je ostalo na prstu (od vode).“ To znači – koliko je uzeo mora a koliko je ostalo. (Et-Tirmizi)

Ovaj ajet se završava jednostavno shvatljivim upozorenjem: „život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“

Bože, popravi nam vjeru našu, koja je naša zaštita, i popravi nam ovaj svijet na kojem živimo, i popravi nam naš ahiret na koji ćemo se vratiti. Daj neka nam ovaj život bude povećanje u svakom dobru, a smrt nam učini rasterećenjem od svakog zla! (Muslim,br. 2720)

islam.ba

BiH

Muhamed Kanurić učenik medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” novi krajiški hafiz

Published

on

Pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas, 13. maja 2024. je hifz Kur'ana Časnog položio Muhamed Kanurić i stekao zvanje hafiz Kur'ana Časnog. Muhamed Kanurić je učenik četvrtog razreda medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu. Njegov mentor, muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, profesor u Cazinskoj medresi.

Ovim povodom, svoju čestitku je uputio i muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

– Obradovan sam informacijom da je učenik naše medrese Muhamed Kanurić završio hifz Kur'ana Časnog pred Komisijom za hifz u Sarajevu. Kada je Muhamed u pitanju, stekli su se svi uvjeti trougla uspjeha; vlastita želja, podrška roditelja i usmjerenje nastavnika. Iako roditelji nekada žarko žele uspjeh svog djeteta, neophodno je da i dijete posjeduje želju za uspjehom. Roditeljska podrška je važna, pogotovo ako je roditeljska emocija podržana znanjem kao što je slučaj kod Muhamedovih roditelja. I svakako muallim/muhaffiz i naša medresa su mu pružili sve uvjete i dali mu potrebno usmjerenje i pratili ga u njegovom napredovanju. Koristim priliku da čestitam hafizu Muhammedu ovaj veliki mubarek. Njegovim roditeljima čestitam na trećem djetetu koje se im je darovalo krunu. Česitam hafizu Elmiru Mehmedoviću na prvom hafizu kojeg je izveo i želim mu još mnogo uspjeha na polju mentorstva u hifzu Kur'ana Časnog. Sretan sam i zbog naše medrese i naše Islamske zajednice i našeg naroda u cjelini – poručio je muftija Kudić.

Muhamed Kanurić je sin dr. Hakije i prof. Enise. Rođen je 16.10.2005. godine u Rijadu u Saudijskoj Arabiji. Osnovu školu je započeo u Rijadu a završio u Bihaću. Svoje obrazovanje je nastavio u medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu i trenutno je učenik četvrtog razreda. Hafiz Muhamed je treći hafiz u porodici, a njegova sestra Merjem i brat Hamza su prethodno položili hifz, dok je njegova mlađa sestra u procesu učenja hifza Kur'ana Časnog. Njegov muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, čiji je ovo prvi kandidat koji je uspješno položio hifz Kur'ana Časnog.

(Preporod.info)

Nastavi čitati

BiH

FOTO Ulicama Banja Luke prošetala prva generacija maturanata medrese, prvi put nakon 80 godina

Published

on

By

Banja Luka je danas dobila prve svršenike medrese, a maturanti su prošetali banjalučkim ulicama od Ferhadije džamije do Banskog dvora.

Banjalučka medresa “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” danas je ispratila prvu generaciju maturanata koji su svečanim defileom obilježili završetak svog srednjoškolskog školovanja.

Defile je upriličen nakon klanjanja podne-namaza, od Ferhadije džamije do Banskog dvora, a maturanti su u ovoj paradi ljepote i pameti prošli centrom Banja Luke.

Ovo je historijski događaj, kako za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovinu, tako i za Banja Luku koja je danas ispratila prvu generaciju maturanata medrese, a događaju u Banskom dvoru prisustvovat će i zamjenik reisul-uleme IZ u BiH Enes ef. Ljevaković, banjalučki muftija Ismail ef. Smajlović te direktor medrese mr. Muris Spahić.

Medresa u Banjoj Luci počela je s radom 2020. godine i to nakon 80 godina pauze kada je zatvorena tokom Drugog svjetskog rata.

Preporod.info

 

Nastavi čitati

Religija

Nećeš biti plemenit dok ne budeš pravedan prema svome protivniku kao i prema samom sebi

Published

on

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan čovjek je došao da se parniči sa hazreti Alijom, radijallahu anhu, pred hazreti Omerom, radijallahu anhu, koji je tada bio halifa, pa je halifa Omer, radijallahu anhu, pozvao čovjeka njegovim imenom i rekao mu: ”Sjedi tu i tu”, a zatim se obratio hazreti Aliji, rekavši: ”O Ebul-Hasane, sjedi pored svoga protivnika.”

Hazreti Alija je sjeo pored svog parničara, a kada je rasprava završena, čovjek je otišao svojim putem, a Alija se vratio na svoje mjesto crven u licu.

Hazreti Omer je primijetio promjenu na njegovom licu, pa mu je rekao: ”Vidim promjenu na tvom licu, da možda nisi ljut zbog onoga što se desilo?”

”Jesam”, odgovorio je hazreti Alija.

Hazreti Omer je upitao: ”A šta te je to naljutilo?”

Hazreti Alija, rekao je: “Naljutilo me je to što si me pred mojim protivnikom pozvao nadimkom, Ebul-Hasan, a njega si pozvao njegovim imenom.”

Tada je hazreti Omer zagrlio hazreti Aliju i poljubio ga u glavu, rekavši: ”Vi ste mi (tj. porodica Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem) umjesto mojih roditelja! Allah nas je uputio preko vas (preko Allahovog Poslanika koji je iz vaše porodice) i izveo iz tmina na svjetlo.”

Zaista, insan ne zna čemu više da se divi u ovoj priči.

Podanicima koji se parniče sa zetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim bliskim ashabom, potpuno sigurni da im se neće ni trun nepravde učiniti i da će se presuditi u njihovu korist ako budu u pravu.

Ili halifi Omeru, radijallahu anhu, koji ne pravi razliku među ljudima prilikom parničenja i suđenja, jer svi su oni manji od istine. I pored Omerove neizmjerne ljubavi i poštovanja prema hazreti Aliji, on se jednako odnosi prema obojici parničara, jer su ljudi jednaki pred zakonom.

Ili hazreti Aliji, radijallahu anhu, koji se ljuti zbog toga što ga halifa poziva njemu najdražim nadimkom pred njegovim protivnikom u sporu, jer je smatrao da ga time stavlja u privilegiran položaj u odnosu na njegovog protivnika.

Čovjek neće dostići stepen plemenitosti sve dok ne bude objektivan prema svome protivniku kao i prema sebi, i dok ne bude zadovoljan istinom i pravdom prema sebi, kao što je zadovoljan istinom i pravdom prema drugima.

Neko ti priča o jednakim mogućnostima i šansama, a na prvi posao za koji se prijavi, ode da traži vezu. Pravda nisu kitnjaste riječi, već mali životni postupci koji prvo počinju kod kuće, a zatim vas prate gdje god da krenete.

saff.ba

Nastavi čitati

Najčitanije