Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Miloševićev sin 23 godine živi u ilegali: Vodi sumnjive poslove, povezan je s mafijom, a u ljubavi je sa misterioznom Ruskinjom

Published

on

Marko Milošević, sin balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, pojavio se prvi put u javnosti poslije dugo vremena, a glavno pitanje koje se postavlja na pomen njegovog imena jeste gdje je i šta radi u posljednje skoro 23 godine, otkako je 7. oktobra 2000. godine napustio Srbiju nakon pada Miloševićevog režima i optužnicom za učešće u organizovanom kriminalu. Prema posljednjim dostupnim informacijama, poznato je da Milošević već decenijama živi u Rusiji, čiji ima pasoš, aIi sve ostalo uglavnom je prekriveno velom tajne. Čak se nije znalo ni kako izgleda, sve dok se nije pojavio na otkrivanju spomenika Slobodanu Miloševiću u Moskvi.

Ruski mediji pisali su da je Milošević u vezi sa Irinom Baglaj, kćerkom bivšeg predsjednika ruskog Ustavnog suda Marata Baglaja i da je jedno vreme bio suvlasnik kompanije Polar doo koja se bavi trgovinom sokovima, mineralnom vodom i drugim pićima. Pričalo se da i dalje voli luksuz i skupe automobile. Povezivali su ga čak i sa ruskom mafijom.

Ruski portal Sobesednik.ru) otkrio je prošle godine detalje o životu Marka Miloševića u Rusiji.

Kako je ovaj portal pisao, Marko Milošević je državljanin Ruske Federacije barem od 2014. godine, kada mu je izdat važeći ruski pasoš. I dalje voli automobil i motocikle. Ima dva motocikla: Harley-Davidson i Hondu CBR600F i dva automobila Audi A4 i Mitsubicshi Lancer.

Prema njihovim saznanjima, sin Slobodana Miloševića je prvo živio u blizini stanice metroa Prospekt Mira što je po njima dokaz da je u vezi sa Irinom Baglaj. Naime, stan je u to vrijeme pripadao Irini koja posjeduje nekretnine i u jednom elitnom vikend naselju, gdje je Marko prijavljen.

Miloševićevu vezu sa Irinom potvrđuju i podaci o parkingu u prijestonici: mobilnim telefonom platio je parking za Audi Q5 koji je u vlasništvu Irine Baglaj, objavio je ruski portal.

Irina Baglaj, prema dostupnim informacijama, posedjuje i 25 jutara zemlje na Rubljovki – u turističkom naselju Iljinskoje. Pored toga, ima i stan od 92 kvadrata u kući u Ulici Dolgarukovskaja u Moskvi. Jedno vrijeme Marko Milošević je bio suvlasnik Polar doo. On je od 2015. do kraja 2019. godine imao 50 posto udjela u ovoj kompaniji. Ova kompanija je trgovac sokovima, mineralnom vodom i drugim pićima. Godišnji promet je relativno mali – 16 miliona rubalja (oko 135.000 eura).

Inače, Milošević je na otkrivanju spomenika svom ocu snimljen u društvu Aleksandra Zaldastanova zvanog Hirurg, bliskog saradnika i prijatelja Vladimira Putina i vođe opskurne motociklističke grupe “Noćni vukovi”. To govori da održava veze sa samim političkim vrhom Rusije i krugom oko Vladimira Putina i da vjerovatno uživa njihovu zaštitu. Na snimku se vidi da je vidno ostario i osjedio, ali prema onome što je govorio na otkrivanju spomenika, “povezujući sudbinu Srbije i Rusije kao žrtava agresivne politike Zapada”, očigledno je da retoriku svog oca nije promijenio.

Pisalo se i da je Miloševićev poslovni partner izvijesni Igor Tarasenko, koji preko svoje druge kompanije zarađuje na javnim nabavkama. Njegova firma Trade Motors doo pruža usluge održavanja vozila preduzećima u elitnom moskovskom okrugu Odincovo, gdje i sam Vladimir Putin ima vilu. Prihod ovog posla je već solidniji – više od pola milijarde rubalja godišnje (više od četiri miliona eura).

Marko Milošević, Milica Gajić i Mira Marković

Ruski portal je pronašao i vezu između Miloševića i rođaka bivšeg generala ruskog MUP-a. Baza podataka saobraćajne policije sadrži podatke o još jednoj adresi Miloševićevog sina – u kući u Rjabinovoj ulici u prijestoničkom selu Maruškino.

Prema izvodu iz Jedinstvenog državnog registra pravnih lica, kuća je već 15 godina u vlasništvu Andreja Aleksandroviča Pikulika. On je naime sin zamenika šefa kabineta Računske komore Ruske Federacije, general-majora unutrašnje službe Aleksandra Pikulika, koji je poginuo u nesreći.

Inače, prije snimka sa otkrivanja spomenika Slobodanu Miloševiću, posljednja fotografija Marka Miloševića u javnosti zabilježena je na kremaciji njegove majke Mire Marković u aprilu 2019. godine. To je bilo prvo pojavljivanje Miloševićevog sina u javnosti poslije 13 godina i smrti njegovog oca.

Za ime Marka MIloševića vezuju se brojne optužbe. Jedna od njih je da je 2. maja 2000. godine usred dana u centru Požarevca brutalno pretukao tri člana Otpora i to pištoljem koji je držao u ruci. Zbog toga se Miloševiću sudilo u odsustvu u Požarevcu.

Fotografija unkaženog lica Radojka Lukovića postala je jedan od simbola otpora Miloševićevoj diktaturi. Prema navodima optužnice, sudilo mu se za zlostavljanje aktiviste Zorana Milovanovića, odnosno da ga je tukao i da mu je pretio uključenom motornom testerom da će ga isjeći na komade i baciti u Veliku Moravu. Trojica otporaša su, kako je to bio “običaj” u to vreme, iako žrtve, uhapšeni i optuženi za vrijeme Miloševićeve vlasti.

Tužbe trojice “otporaša” nisu dobile epilog. Zbog zastarijevanja slučaja Milošević je oslobođen svih optužbi.

O životu Marka Miloševića tokom devedesetih mnogo više se zna. Opšte je poznato da se sin bivšeg predsjednika Srbije bahatio jer je vladalo mišljenje da mu je, kao i njegovoj sestri Mariji, sve dozvoljeno zbog moći roditelja. Tako je Marko Milošević vrlo brzo došao do bogatstva pošto je otvorio diskoteku “Madona” i “Bambilend” u Požarevcu, a imao je i lanac parfimerija. Jedno vreme bavio se i autotrkama.

Ipak, Slobodan Milošević je u svakoj prilici pravdao svog sina, a ostat će upamćena Miloševićeva izjava u kojem je bogatstvo Marka pravdao riječima “bio je vrijedan, nosio je gajbice”.

Inače, Marko je tokom devesetih slovio je za veoma nasilnu ličnost, a već tada je postojala sumnja da je sa kriminalnim grupama švercovao cigarete.

Ime Marka Miloševića se pojavilo u policijskoj akciji “Mreža” vođenoj protiv organizovanih grupa švercera cigareta. Prema policijskim podacima, on nije samo uzimao procenat od drugih državnih grupa švercera cigareta, već je i sam švercovao, ali uz podršku cijelog državnog aparata.

Zarada koju je ostvario procjenjuje se na nekoliko stotina miliona njemačkih maraka. Na osnovu tih podataka, Marko Milošević je cigarete legalno kupovao u Bugarskoj, a one su zatim brodovima stizale u luku Burgas, a potom u Sofiju. Na graničnom prelazu u Srbiji cigarete su se “pretvarale” u namještaj koji se navodno izvozi za Mađarsku.

U ovim slučajevima ključan je bio telefonski poziv Markove majke Mirjane Marković direktoru Carine Mihalju Kertesu.

Kertes je bio osuđen kao pripadnik grupe švercera cigareta Radovana Stojičića Badže, tadašnjeg prvog policajca, i njegovog brata Siniše. Markove cigarete u Beograd su dopremane na tri lokacije, kao i na jednu lokaciju u Novom Sadu. Bivši osuđeni šef DB Radomir Marković je, osim što je priznao da je Slobodan Milošević naredio politička ubistva, govorio i o švercu cigareta. Naveo je da je novac iznesen u Moskvu.

Protiv Marka Miloševića raspisana je crvena Interpolova potjernica 2007. godine zbog sudskog postupka koji se protiv njega vodi zbog sumnji da je jedan , raspisana 2007. zbog sudskog postupka koji se protiv njega vodi zbog sumnji da je jedan od glavnih organizatora šverca duhana od 1996. do 2001. godine.

U više navrata se dešavalo se da potjernica protiv Miloševića ne bude vidljiva na sajtu Interpola, ali u Višem sudu su objasnili da to ne znači da je stavljena van snage. Kako su rekli, o vidljivosti potjernice odlučuje MUP.

Kako su pisali mediji, krajem 2007. godine Marko i njegova majka su dobili politički azil u Rusiji, a utočište su pronašli u Moskvi. Smatra se da su to učinili preventivno, jer su bili svjesni da će se u Srbiji Marko suočiti sa ozbiljnim optužbama u vezi sa švercom cigareta, ali i da bi mogli biti povezani sa daleko ozbiljnijim krivičnim djelima, tačnije političkim ubistvima za koje se Mirjana Marković pominjala kao nalogodavac.

Nevjenčana supruga Marka Miloševića Milica Gajić i njegov sin, koji nosi isto ime kao i otac, žive u Srbiji, tačnije – u Požarevcu.

Prema informacijama, Marko stariji je svom sinu prepisao kuću za koju se svojevremeno govorilo da je želio da je proda za milion eura. O njima su mediji malo pisali, ali se zna da podržavaju SPS, pa su tako 2016. godine zajedno došli na predizbornu konvenciju socijalista u Beogradskoj areni.

“Mali Marko je porastao. SPS je dio njegovog odrastanja i on će sve češće pokazivati privrženost našoj stranci”, rekao je tada Aleksandar Antić, zamjenik predsjednika socijalista.

Mlađi Marko je za medije, svojevremeno, izjavio da je odlazio u posjetu dedi Slobodanu Miloševiću u Hag, ali i da je posjećivao oca Marka Miloševića u Rusiji.

Da ime Marka Milošević i dalje izaziva kontroverze svjedoče nedavne optužbe političkog analititičara i publiciste Tomislava Kresovića koji je sina bivšeg predsjednika Srbije optužio da “vodi ozbiljan kartel”.

“Marko Milošević je sada jedan od međunarodnih bosova ruske mafije između Azije i Evrope. On vodi jedan ozbiljan kartel mafije. Marko se vraća, njegovi poslovi su ovdje”, rekao je Kresović iako nigdje ne postoji zvanična potvrda njegovih tvrdnji.

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije