Piše: Ernad Metaj

Čini se da je savjetnik člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija pogrešno shvatio da je „potkovan“. Čovjek koji je zbog „potkivanja“ proklizao i devalvirao pravosuđe u BiH nije mnogo uspješniji ni na društvenim mrežama. I tamo je proklizao, ali ne umije da stane, jer za to ipak treba drugačiji potkov.

Emotivno je Tegeltiju pogodio dugotrajni aplauz u Budenstagu nakon rasprave o BiH, i to na dan početka opsade njenog glavnog grada. Raspravu je inicirao Adis Ahmetović iz SPD koji je u ime te političke grupacije imenovan izvjestiocem za Balkan. Zahvaljujući njemu Njemačka ozbiljno razmatra mogućnost da vrati svoje vojnike u BiH, ali i razumije potrebu da građani u našoj zemlji ne budu i dalje diskriminirani.

–    Adise Ahmetoviću, nemoj da nam podcjenjuješ inteligenciju tebe jesu izabrali  građani Njemačke u Bundestag i to je sasvim ok. Međutim kad je u pitanju BiH ti si u klasičnom sukobu interesa, što si svojim govorom u Bundestagu danas i potvrdio. Toliko o demokratiji ipak znamo! – napisao je Tegeltija.

O sukobu interesa Tegeltija je najmanje pozvan da priča. Jasno je da se rukovodi vlastitim iskustvom koje je daleko od demokratskih standarda u Evropi. Za razliku od praksi u BiH za izbor Ahmetovića u Bundestag kako ovaj mladi i uspješni čovjek kaže nikakvu ulogu nije imala njegova religija, ime, niti čiji je. Nijemci su glasali za čovjeka, cijenili su njegove kompetencije i politička uvjerenja. Dok tako ne bude u BiH ljudi poput Tegeltije će biti važni i neće biti napretka.

Balkanske barbare najviše boli istina. Njihova svirepost koja se tokom agresije na BiH oslikavala kroz masovne grobnice i etničko čišćenje danas im se vraća kao bumerang. Da nije bilo rata Adis bi možda bio rođen u BiH i ko zna kuda bi ga život odveo. Da nije bilo rata u Njemčkoj vjerovatno ne bi završila ni Jasmina Pašić Hostert kojoj su Nijemci također dali povjerenje da ih predstavlja. Njoj su izvršioci ideologija koje Tegeltija uporno brani uništili djetinjstvo u kojem je izgubila ruku. Ona i Adis su ipak postali djeca budućnosti koja čine sve da se vremena zla na Balkanu više ne ponove i da neka nova djeca ne dožive traume.

Oni koji nikada nisu odustali od podjele BiH dobili su šamar iz Bundestaga, a EU poruku, jasnu i glasnu. Greške iz BiH se vraćaju kroz Ukrajinu, zlo se vraća ako ne bude poraženo. Lijek za to je suverena i jedinstvena BiH i sankcije onima koji bi da je ruše i blokiraju. I na Tegeltijinu žalost ne brane samo BiH Adis i Jasmina, u Bundestagu to rade i Josip i Boris.

Oni su slika čemu treba težiti BiH i EU. Ako Adis, Jasmina, Boris i Josip u Njemačkoj mogu imati ista razmišljanja i želje, onda je to moguće i u BiH. Vrijeme je da se krene naprijed bez mržnje, a to mogu samo progresivni ljudi koji su ipak drugačije „potkovani“ od Tegeltije.

Patria