KADA je riječ o zdravstvenim stanjima, mnogi od simptoma koje doživljavamo imaju neku vezu s dijelom tijela koji je zahvaćen. Na primjer, jedan od znakova raka pluća je dugotrajan kašalj, dok rak crijeva može dovesti do pojave krvi u stolici. Međutim, u drugim slučajevima možemo primijetiti neke neobične simptome za koje se čini da nemaju nikakve veze s određenim zdravstvenim problemom.

Oni su posebno opasni jer se lako mogu previdjeti ili pogrešno dijagnosticirati kao nešto drugo. Imajući to na umu, farmaceut Abbas Kanani upozorio je na oticanje prstiju, šake ili zgloba. Ovo medicinsko stanje, poznato kao edem, može biti znak bolesti bubrega, jetre, pa čak i zatajenja srca.

“Zadržavanje tekućine može uzrokovati oticanje prstiju, šaka ili zapešća. Oticanje je obično redovito i može biti uzrokovano raznim stanjima, kao što su bolesti bubrega ili jetre, a u nekim slučajevima i zatajenje srca”, rekao je za Daily Express.

Oticanje se pojavljuje kada se višak tekućine nakuplja u tkivima tijela

Objasnio je zašto se oticanje može dogoditi: “Edem se događa kada se višak tekućine nakuplja u tkivima tijela.” Bubrezi igraju važnu ulogu u regulaciji ravnoteže tekućine i uklanjanju otpadnih tvari iz tijela, dodao je.

“Dakle, kada se tijelo suočava s kroničnom bolešću bubrega ili akutnom ozljedom bubrega, to može oslabiti funkciju bubrega i uzrokovati zadržavanje tekućine i edem. Osim toga, bolesti jetre uzrokuju smanjenje proizvodnje proteina koji pomažu u održavanju ravnoteže tekućine u krvi. Tekućina tada može iscuriti u tkiva i uzrokovati edem”, pojasnio je.

Na kraju, nakupljanje tekućine u plućima i drugim tkivima može se dogoditi kada srce ne može učinkovito pumpati krv, što uzrokuje zatajenje srca, zaključio je Kanani.

Malo je kozmičkih fenomena koji osvajaju ljudsku maštu poput crnih rupa.

Ti nebeski entiteti, rođeni iz katastrofalnog kolapsa masivnih zvijezda, dugo su bili obavijeni misterijom, a njihovo postojanje obilježeno nedokučivim velom poznatim kao horizont događaja. Stoljećima su se i znanstvenici i entuzijasti borili s primamljivim pitanjem – što se nalazi iza te točke s koje nema povratka?

Astrofizičar Jeremy Schnittman, čiji rad u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard zadire u najdublje kutove svemira, pruža jedinstvenu perspektivu te dugotrajne znanstvene zagonetke. Ljudi često pitaju o tome, a simulacija ovih teško zamislivih procesa pomaže mi da povežem matematiku relativnosti prema stvarnim posljedicama u stvarnom svemiru, pojašnjava Schnittman.

Oslanjajući se na najnovija dostignuća računalnog modeliranja, Schnittman je krenuo na virtualno putovanje u srce tame, stvarajući zamršene simulacije koje nude uvid u kozmički ponor crne rupe. Njegove simulacije predstavljaju dva različita scenarija: jedan u kojem hipotetska kamera za dlaku izmiče gravitacijskom kanalu horizonta događaja crne rupe, a drugi u kojem se odvažuje prijeći ovaj prag.

Sama bit crne rupe prkosi konvencionalnom shvaćanju. Ti kozmički levijatani, svojom ogromnom gravitacijskom silom, iskrivljuju strukturu samog prostor-vremena, čineći tradicionalne predodžbe fizike zastarjelima. Schnittman razrađuje osobitosti tih zagonetnih objekata. Ako imate izbora, želite pasti u supermasivnu crnu rupu. On razjašnjava suprotno ponašanje zvjezdane mase i supermasivnih crnih rupa, naglašavajući zastrašujuće plimne sile koje vrebaju unutar njihovih gravitacijskih domena.

Nedavna tehnološka otkrića pružila su dosad neviđene uvide u kaotično okruženje tih kozmičkih divova. Izravna proučavanja usmjerena na supermasivne crne rupe, kao što su M87* i Sagittarius A*, dale su neprocjenjive uvide u zamršenu međuigru materije i energije u njihovoj blizini. Schnittman, u suradnji s podatkovnim znanstvenikom Brianom Powellom, iskorištava ta otkrića kako bi potaknuo svoje ambiciozne simulacije, koristeći računalne sposobnosti NASA-inog superračunala Discover, prenosi Zimo.

Simulirana odiseja odvija se s očaravajućom jasnoćom dok se virtualna kamera približava crnoj rupi, otkrivajući zamršeni ples materije unutar njezinog akrecijskog diska i blistavi sjaj fotonskog prstena. Sam prostor-vrijeme se iskrivljuje i iskrivljuje kako se kamera približava, kulminirajući zadivljujućim poniranjem iza horizonta događaja.

Schnittmanove simulacije nude primamljiv pogled u nadrealno carstvo crnih rupa. Ti digitalni izleti u nepoznato služe kao dokaz ljudske nezasitne znatiželje za istraživanjem i znanjem, pozivajući nas da istražimo najudaljenije dijelove kozmosa iz sigurnosti našeg zemaljskog prebivališta.