Na današnji dan, 1942. godine, u Tuzli se odigrao historijski događaj koji predstavlja paradigmu borbe za suživot na ovim prostorima. Ustaški Tajni odbor za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli planirao je da 6. januara 1942., na Badnje veče, minira Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i pobije okupljene vjernike.

Za ovu informaciju je saznao tuzlanski muftija Muhamed Šefket ef. Kurt koji je, sa grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod njemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zahtijevao da onemogući zločin, piše Fakor.

Njemačka komanda je, iz svojih interesa, odmah istakla plakat sa upozorenjem da – “niko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi”. Zahvaljujući angažmanu muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih zločina. Ovaj događaj je centralno historijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji.

Efendija Kurt je rođen u Mostaru, a odrastao u Travniku gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Istanbulu i Damasku, a po povratku u BiH, radio je u Travničkoj medresi i bio imam Hadži Alaj-begovoj džamiji. Potom je postao muftija banjalučki, a iz Banje Luke je po službenoj dužnosti 1925. godine premješten u Tuzlu.

Kao tuzlanski muftija, učestvovao je u svim društvenim zbivanjima i osnovao prvo muslimansko dobrotvorno društvo Džejletu-l-hajr. Pomagao je školovanje djece. Ostao je upamćen po izreci: Mi smo evropski muslimani i u Evropi možemo opstati samo ako učimo i ako se školujemo. Preminuo je u Tuzli 1963. godine.

Pisac Meša Selimović je zapisao da je muftija Kurt bio dinamičan, neustrašiv i plemenit čovjek, te naveo da je na njegovu dženazu došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba, seljaka iz okoline Tuzle.

Muhamed efendija Lugavić je kazao kako je prota Jovanović na dženazi molio da on spusti Kurta u kabur, dok je Momčilo Peleš zapisao da je Tuzla, preko istaknutih muslimana, kao što je bio muftija, spašena da ne postane poprište masovnog zločina.

“Ima ličnosti koje u kriznim situacijama reaguju ljudski, nevođeni nikakvom ideologijom osim svog ličnog poštenja. Takav je bio muftija Kurt. (…) Najveća nesreća je zaprijetila njegovim Tuzlacima Srbima – potpuno uništenje Srpske varoši i Pravoslavne crkve. Otišao je u Gestapo i po cijenu svog života zaprijetio da će svi Muslimani u šumu ako bude odmazde nad Srbima. Uspio je. Nije pakleni plan ustaša i Nijemaca ispunjen. Njemu to nije bilo teško, jer je govorio uvijek u Aljinoj kafani da je loš čovjek za koga ne postoji nešto zbog čega je spreman da umre. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag dobrog i poštenog čovjeka. On je bio častan primjer koji treba da služi, a dobrim djelima da se pomogne drugima. Sa ovog svijeta otišao je čista obraza”, kazao je svojevremeno o muftiji prof. dr. Mustafa Šehović.