Connect with us

USK

Tigar o Milanovićevim izjavama: „Da me 5. augusta 1995. nisu zaustavili došao bih do Karlovca, a ja sam …”

Published

on

Stasitom, tada momku od 25 godina, Zoranu Milanoviću ni na pamet nije palo da uzme pušku u ruke i brani Hrvatsku od napada iz Srbije i Crne Gore, od unutrašnjeg neprijatelja, od JNA, rezervista i raznog ološa koji je u susjedstvo došao, baš kao i kod nas, da ubija, protjeruje, pljačka. Školovao se Zoki tada, pa zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske. I izgradio solidnu karijeru diplomate. Kasnije je bio i premijer. Danas je predsjednik Hrvatske. I voli pričati o ratu i „oslobađanju“ Bosne i Hercegovine – čudo jedno.

Piše: Dino Bajramović, SB

„DA JE HRVATSKA VOJSKA ČUVALA BiH, BIH DANAS NE BI POSTOJALA“

Pričao je u prošli petak Milanović, koji je po funkciji i automatizmu i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, na svečanom obilježavanju 30. obljetnice ustrojavanja 1. hrvatskog gardijskog zbora, Dana Počasno-zaštitne bojne i Dana vojne kapelanije „Sveti Valentin“, ponovo o „ulozi hrvatskih branitelja ne samo u oslobađanju Hrvatske nego i Bosne i Hercegovine“.

„Neki od njih svoj put su završili oslobađajući Bosnu i Hercegovinu koja zbog toga danas može funkcionirati i biti slobodna država. Jer, to nisu postigli ni američki ni francuski avioni nego hrvatski vojnici, hrvatska garda. Ranjeni su još među nama, a mrtve pamtimo. U duhu toga mi se uvijek okupljamo – da ne zaboravimo heroje i stvari koje su nam važne. Ta Bosna i Hercegovina danas svjedoči gaženje prava Hrvata, a Hrvatska vojska nije bila slučajno tamo, bila je s razlogom. I zamjenik zapovjednika Počasno-zaštitne bojne pukovnik Marko Čičak i umirovljeni general pukovnik, bivši zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zbora Mile Ćuk su porijeklom iz te države i tamo su branili i Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ovo govorim da se ne zaboravi i da se heroji ne zaborave“, rekao je Milanović.

Za komentar na najnovije besmislice predsjednika Hrvatske, zamolili smo Hamdiju Abdića Tigra, ratnog komandanta 502. Viteške brigade i jednog od čelnih ljudi Petog korpusa, danas zastupnika SDA u Parlamentu Federacije BiH.

„Pa, ja cijenim doprinos Hrvatske vojske. Međutim, da je Hrvatska vojska čuvala Bosnu i Hercegovinu, Bosna i Hercegovina danas ne bi postojala. Hrvatska vojska je, znamo, u Haagu označena kao agresorska… Mada, ja ne znam na šta misli Zoran Milanović. Znam da je nakon sporazuma Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana u Splitu u ljeto 1995., Hrvatska vojska sudjelovala u nekim operacijama. Naprimjer, u Operaciji „Sana ’95.“ i u dijelovima oko Mrkonjića. Što je u redu, možemo reći da su učestvovali i pomagali Armiji RBiH u tom periodu. Ali, reći da Bosna i Hercegovina bez Hrvatske vojske ne bi bila slobodna država kao i da danas ne bi mogla funkcionirati, to je stvarno previše. Nevjerovatno je da tako visoko pozicioniran čovjek, predsjednik jedne države može izjaviti nešto tako. To je neshvatljivo. Razumijem da ga može ponijeti euforija. Međutim, Milanović o tome ne zna ništa. On u to vrijeme nije bio ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini“, kaže u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ Hamdija Abdić.

„HRVATSKA NEKA ODMAH SEBI PRIPOJI ONOLIKO KOLIKO JE HV OSLOBODIO U BOSANSKOJ KRAJINI“

Već je jednom odgovorio je Zoranu Milanoviću. Bilo je to 2022., baš na dan kada se obilježavala godišnjica „Oluje“, 5. augusta.

„Mi smo ujutro 5. augusta 1995. godine već bili u Hrvatskoj – na Plitvičkim jezerima. Hrvati su oslobađali svoju teritoriju, a mi svoju. Vojska SAO Krajine upravo je sa pograničnog područja iz Republike Hrvatske cijeli rat napadala Bosnu i Hercegovinu. I naravno da je oslobađanjem te teritorije Hrvatske praktički i Bihać deblokiran, jer su nam oslobodili izlaz prema Evropi. Pa kako nismo pali 3,5 godine? Nismo pali na početku kad nismo imali ništa, nismo pali ni 1993. i 1994.. kada smo bili u totalnoj blokadi i kada smo svo naroužanje koje smo imali“, izjavio je tada Abdić.

A danas, govori za naš portal i ovo: “Kad je u pitanju Bosanska krajina mi smo s Hrvatskom vojskom imali korektnu saradnju. Ali, mi smo ti koji smo sačuvali ovu teritoriju. I mi smo ti koji smo, na neki način, omogućili Hrvatskoj vojsci da dođe u situaciju da pokrene ‘Oluju’. Naravno, ne potcjenjujem doprinos Hrvatske vojske. Ali, ona je oslobađala svoju teritoriju od svojih unutrašnjih neprijatelja i agresora na Hrvatsku. Ja sam za to da potpišemo… Hrvatska neka odmah sebi pripoji onoliko teritorije koliko je njena vojska oslobodila teritorije u Bosanskoj Krajini. Ali, može i ovako. Onoliko koliko je 5. korpus oslobodio teritorije u Hrvatskoj da mi zaokružimo sebi. Pa da vidi mo ko je u prednosti. Oni ni pedlja nisu oslobodili kada je ovaj zapadni dio Bosne i Hercegovine u pitanju. A vjerujte da mi jesmo u Hrvatskoj. Postoje dokumenti, fotografije, snimci i sve ostalo. Bio je tu negdje i Miroslav Tuđman, pa general Marijan Mareković i da sad ne nabrajam.“ 

Hamdija Abdić Tigar, komandant 502. viteške brigade i Atif Dudaković, komandant 5. Korpusa ARBIH na ulazu u Ličko Petrovo Selo, 8 km unutar teritorije Hrvatske (Foto: Arhiv)

Kaže i da nema namjeru prepucavati se sa bilo kim. „Želim da imamo dobrosusjedske odnose. Međutim, Zoran Milanović je pretjerao. To ne doprinosi našim dobrim odnosima. Treba da zna da je 5. korpus pomogao Hrvatskoj vojsci, jer smo mi ušli u dubinu hrvatske teritorije tridesetak kilometara. On vjerovatno želi da nas potcijeni. Da tim pokaže neku nadmoć Hrvatske. Kad god ode na neko obilježavanje, on spominje Bosnu i Hercegovinu. Svako ima pravo da priča šta hoće, ali lako je to demnatovati. Zarobio sam 5. augusta 1995. više od 120 srpskih vojnika na Plitvičkim jezerima. Tenkova, oklopnih vozila, naoružanja. Da me nisu zaustavili došao bih do Karlovca. A ja sam Hrvatsku vojsku čekao 24 sata. Upravo sam s tom 1. gardijskom brigadom, na čijoj je godišnjici govorio Milanović prošle sedmice, i oslobađao Hrvatsku. Prolupao je Milanović, mislim da njemu više ni Hrvati ne vjeruju. Mogu i ja svaki dan pričati da sam oslobađao Hrvatsku.“

Možda je Zoranu Milanoviću vrijeme da se malo odmori. Andrej Plenković ga je dovoljno izmorio.

USK

Gordijev čvor u Agenciji za privatizaciju USK (ne)će biti riješen – “Ne znamo ni ko ima tamo”

Published

on

By

Ništa unosno u USK-u ne postoji da bi se privatiziralo, ali se Agencija spašava budžetom

Agencija za privatizaciju USK-a, koja je izvršila pretvorbu 81 preduzeća u državnom vlasništvu, u ukupnoj vrijednosti od 523 miliona maraka, danas se ne može ukinuti, ali ni nastaviti s radom.

Direktorica Fikreta Pehlivanović ostala je jedina uposlenica Agencije, te se u više navrata obraćala Vladi i Skupštini USK-a, jer, niti prima plaću niti se može penzionisati iako je prije šest godina za to stekla uslove. Skupština Kantona je konačno reagovala imenujući privremeni nadzorni odbor u kojem su Senad Tutić kao predsjednik, te Alen Mešić i Belmin Fajić kao članovi.

– Još nismo službeno dobili potvrdu o imenovanju. Prvo nas mora kontaktirati ta direktorica, moramo da vidimo kakvo je stanje generalno, u kojem pravcu ide Agencija, kakvi su njeni prijedlozi, govori Tutić.

Direktorica je na sjednici Skupštine USK-a jasno stavila do znanja da joj je najviše stalo do penzionisanja.

– Mi ne znamo ni ko ima tamo, tu je složena situacija. Sigurno je samo to da moramo biti krajnje oprezni i dobro proučiti to stanje, dodaje Tutić.

Federalna agencija za privatizaciju nema nikakvih ingerencija spram kantonalnih agencija, te su nam kazali da su nadležne vlade i skupštine kantona koje su donosile zakon o svojim agencijama. Nijedna agencija za privatizaciju nije u dobrom stanju, pa ni federalna, a kako su nam u neformalnom telefonskom razgovoru kazali, sarajevska i tuzlanska su u nešto boljoj poziciji, jer su ih njihove vlade podržale u budžetima, pridodajući im i nadležnost agencije za privatno-javno partnerstvo.

 

Senad Tutić nije bio siguran kako će se to u USK-u uređivati, ali je siguran da se Agencija za privatizaciju ne može ugasiti. Osim što nije završen proces revizije privatizacije, ni sam proces privatizacije nije priveden kraju. Sve ijedna prethodna vlada u USK-u neuspješno se bavila ovim pitanjem, piše Oslobodjenje.

Bivši premijer USK-a Mustafa Ružnić, analizirajući stanje po kojem u Agenciji nisu isplaćene plaće duži period, gdje su i računi blokirani od advokata koji potražuju više od milion maraka, a gdje su radnici sve do jednog napustili radna mjesta, prije tri godine je predlagao imenovanje novih upravljačkih struktura i izmjenu Odluke o Agenciji za privatizaciju, kojoj bi se obezbijedila sredstva u kantonalnom budžetu. Taj posao čeka aktuelnu vlast.

A Agenciju za privatizaciju čekaju i neprivatizovana javna preduzeća u USK-u. Na toj listi su i ona iz komunalne, veterinarske i zdravstvene djelatnosti.

Nastavi čitati

BiH

Vještaci utvrdili kako je došlo do nesreće u kojoj su poginule doktorice Azra i Alma

Published

on

By

Vozač je upravljao automobilom bez položenog vozačkog ispita, pod utjecajem alkohola, amfetamina i drugih lijekova

Saslušanjem vještaka saobraćajne struke Nedima Kamenjaševića i Muamera Smajlovića jučer je nastavljeno suđenje Arminu Berberoviću, optuženom za stravičnu nesreću u kojoj je 26. maja prošle godine na Marindvoru automobilom usmrtio doktorice Azru Spahić i Almu Suljić.

Kamenjašević je, zajedno sa Smajlovićem koji je bio na licu mjesta, napravio nalaz na osnovu zapisnika s uviđaja i fotodokumentacije te pregleda videonadzora s mjesta nesreće, piše Avaz.

Vozilo ispravno

Vještak Kamenjašević je kazao da se, na osnovu tragova s lica mjesta, Mercedes kojim je upravljao Berberović kretao ulicom Maršala Tita iz pravca Baščaršije prema Marindvoru. Bilo mu je zeleno svjetlo, kao i pješakinjama koje su prelazile Dolinu ulicu na pješačkom prijelazu. Vještaci mašinske struke utvrdili su da je vozilo bilo potpuno ispravno.

Uzrok nesreće je vožnja pri brzini od 76,3 kilometra na sat na mjestu gdje je dozvoljeno 50 kilometara na sat, te zakašnjela reakcija vozača u opasnom trenutku, a što mu nije omogućavalo da se sigurno zaustavi ispred pješačkog prijelaza kada je ugledao pješake.

Poduzimanje radnje udesno pri spomenutoj brzini nije mu omogućilo da se sigurno zaustavi. Također, vozač je upravljao automobilom bez položenog vozačkog ispita, pod utjecajem alkohola, amfetamina i drugih lijekova.

Vještak je pojasnio da je Berberović vozio desnom trakom, gdje su tramvajske šine, nakon čega se prestrojio u prvu lijevu traku. Na semaforu je bilo zaustavljeno sivo vozilo koje se u trenutku paljenja zelenog svjetla na semaforu nije uspjelo odmah pokrenuti, dok je Berberović, bez zaustavljanja i usporavanja, pokušavao da prođe.

Pretpostavlja se, kazao je Kamenjašević, da se vozač Mercedesa prestrojio ponovo u krajnu desnu traku, izbjegavajući sudar sa zaustavljenim sivim vozilom, nakon čega skreće u Dolinu ulicu.

-Da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 kilometara na sat, mogao se zaustaviti neposredno prije mjesta naleta na pješake – kazao je Kamenjašević.

On je, odgovarajući na pitanja advokata Rusmira Karkina koji zastupa Berberovića, kazao da su dvije nastradale pješakinje udarene prednjim branikom vozila, dok je treća udarena lijevim bočnim retrovizorom.

Stravičan prizor

Odgovarajući na dodatna pitanja tužiteljice Ive Kurilić, kazao je da je jedina pravilna radnja vozača Mercedesa bila skretanje u Dolinu ulicu iz krajnje desne trake.

Vještak je naveo da se na snimku videonadzora ne vidi trenutak udara, ali se vidi trenutak leta pješakinje koja je nabačena na vjetrobransko staklo Mercedesa, te odbačena prema zidu pekare. Silina udara je bila toliko velika da bi odbačaj pješakinje bio veći da nije bilo zida.

Muamer Smajlović je prisustvovao uviđaju ove stravične nesreće.

-Zatječem stravičan prizor od kojeg se ledi krv, tijelo u ulici Dolina i Mercedes. Ostali učesnici bili su na ukazivanju ljekarske pomoći. Mi ne možemo tumačiti namjere vozača. Ovo je neprilagođena vožnja uvjetima i stanju na kolovozu – kazao je Smajlović.

Osim u dijelu koji se odnosi na pješakinje, advokat Rusmir Karkin je prigovorio nalazu vještaka, kao i konstataciji o namjeri skretanja vozila u Dolinu ulicu. Naveo je da osporava nalaz uz tvrdnju da je netačan i neprecizan.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. maj.

Rasvjeta bila adekvatna

Nedim Kamenjašević je kazao da je u vrijeme nesreće kolovoz bio mokar, da nije padala kiša te da nije bilo ulaznih rupa. Vidljivost je bila dobra te nije bilo fizičkih i drugih prepreka. Rasvjeta je bila adekvatna, sijalice su imale dovoljnu jačinu za normalne uvjete vožnje. Utvrđeno je da su semafori bili ispravni i u funkciji.

Vještak Kamenjašević je, odgovarajući na pitanja tužiteljice, kazao da nisu evidentirani tragovi kočenja.

Nastavi čitati

BiH

Ratni zločinci se (više) ne mogu kandidovati na izborima: Kako će to izgledati u praksi?

Published

on

By

Kada se Fikret Abdić, kao osuđenik zbog osnivanja sabirnih logora, maltretiranja i korištenja zarobljenika kandidovao, a zatim i pobijedio na izborima za načelnika Velike Kladuše, javnost je burno reagovala. I to sasvim opravdano.
Kako državni parlamentarci nisu to učinili, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona. One podrazumijevaju i da osuđenici za ratne zločine više neće imati priliku kandidovati se na izborima te imenovati na javne funkcije.Ali, kako to često viđamo: zakon je jedno, a primjena nešto sasvim drugo. Pitanje se postavlja kako će Centralna izborna komisija BiH postupiti te na koji način registrovati ko su osuđenici prije lokalnih izbora.

Naša država nema jedinstvenu bazu osuđenih osoba koja bi se mogla koristiti u ovu svrhu. A na zvaničnim stranicama Haškog tribunala ne postoji dovoljno ličnih podataka koji bi se mogli iskoristiti.

Prema informacijama Klix.ba, zato će kandidati, uz dokumentaciju, predati potpisanu i ovjerenu izjavu da nisu osuđenici. Tačnije, radi se o izjavi koja se potpisuje pod krivičnom i materijalnom odgovornošću.

U ovu svrhu će zato biti bitne preliminarne liste kandidata za izbore. One će biti javno dostupne pa, ukoliko se ustanove napravilnosti, bit će dovoljno vremena za reakciju.

Ako je neki kandidat prekršio neki član, poput ovoga, pokrenut će se postupak.

Šta tačno kažu izmjene zakona?

Podsjetimo, visoki predstavnik je rekao kako se ove izmjene uvode zbog budućnosti društva i civilizacijskih vrijednosti.

“Ne postoji nikakav razlog da ti ljudi opterećuju javnost svojim prisustvom u organima vlasti. Takvu sam najavu dao 11. jula u Srebrenici. Ovo je nešto za nove generacije”, poručio je Schmidt tada.

U izmjenama se, između ostalog, navodi:

“Nijedna osoba, koja je osuđena od strane bilo kojeg međunarodnog ili domaćeg suda za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine ne može se kandidirati na izborima niti obavljati bilo koju izbornu, imenovanu ili drugu funkciju”.

Presude Međunarodnog suda još uvijek nisu upisane u krivičnu evidenciju iako je Memorandum o saradnji rezidualnog mehanizma za krivične sudove i Ministarstva pravde BiH potpisan.

Više ratnih zločinaca bilo na javnim funkcijama

Abdić je, podsjetimo, odgovoran za zločine na području Krajine tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U julu 2002. godine Sudsko vijeće Županijskog suda u Karlovcu osudilo ga je nepravomoćnom prvostepenom presudom na kaznu od 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, što je najteža moguća zatvorska kazna u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski vrhovni sud promijenio je kaznu u 15 godina zatvora. Na slobodu je izašao nakon odslužene dvije trećine kazne, piše Klix.

Ali, nije jedini. Preminuli Simo Zarić je nekadašnji zamjenik načelnik Bosanskog Šamca i također je na ovom spisku. On je bio osuđen na šest godina zatvora zbog teških ratnih zločina protiv čovječnosti, a pušten je na slobodu 2004. godine nakon odslužene dvije trećine kazne.

Porazne su u ovim slučajevima dvije činjenice: da su ovakvi ljudi imali priliku kandidovati se na izborima, ali i da su, zaista, izabrani na te pozicije glasovima većine građana.

Nastavi čitati

Najčitanije