Činjenica je da se u Ljubuški doseljavaju mlade porodice iz drugih hercegovačkih općina i gradova, a i drugih država, a razlog su brojne demografske mjere koje ovaj grad nudi posljednih godina. Cilj lokalnih vlasti je da mladi koji žive u Ljubuškom ostanu ovdje i da im se olakša život, ali i da se privuku nove mlade porodice u ovaj grad, i u tome uspijevaju.

Ljubuški posljednih godina nudi brojne demografske mjere kako bi zadržao mlade ljude da ostanu ovdje. Između ostalog, nudi podršku za porodilje, dječji doplatak, subvencije vrtića, besplatan prevoz za učenike i podršku studentima.

Katarina Vištica je rođena Ljubušanka, no udajom se preselila u Mostar. Prošle godine se sa kćerkom i suprugom Mostarcem vratila u Ljubuški. Kaže da supruga nije bilo lako nagovoriti.

“Na što je on bio malo sumnjičav, govorio je ne znam mali grad, ovo ono, ali kad smo došli ovamo neće sad da ode”, priča Katarina.

Ona kaže da su uslovi za život u Ljubuškom mnogo bolji nego u Mostaru ili drugim sredinama. Njena porodica dobila je podršku pri kupovini prve nekretnine, a 11-godišnja kćerka, kaže, ima besplatne udžbenike i prevoz do škole. Uskoro očekuju i prinovu, a Ljubuški i Zapadnohercegovački kanton, daju značajne porodiljne naknade, kao i dječji dodatak. Svako rođeno dijete dobije 500 maraka, a svako treće i iduće dijete dobiva po 500 maraka svaki mjesec do sedme godine života.

Ljubuški ima i najjeftiniji vrtić u državi, s cijenom od 90, odnosno 100 maraka, a daje podršku i studentima, maturantima i penzionerima. Pokušavaju obuhvatiti sve kategorije društva kako bi im olakšali život, a posebno mlade, kako bi zaustavili njihov odlazak i privukli ih u Ljubuški.

“Vjerovatno su to razlozi zbog kojih nam dolazi sve više mladih porodica ne samo iz okruženja, nego i iz nekih drugih zemalja, tako smo imali u prošloj godini, i dvije porodice iz Njemačke, porodicu iz Švicarske, Francuske koji su se doselili i trajno žive kod nas jer njima je ovdje čist zrak, fina priroda, sigurnost o kojoj mi uopće ne razmišljamo koji živimo ovdje”, navodi gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić.

“Mogla sam otići, bilo je tu razmišljanja hoćemo li, ne bi, ali ipak ostali smo, probali smo, i svidjelo nam se, dobro nam ide hvala Bogu. Poručila bih svima neka dođu, neka se bore, jest u početku teško, ali svaka prepreka ako imate podršku, se pređe”, dodaje Katarina Vištica.

Zahvaljujući demografskim mjerama, Ljubuški je prošle godine prvi put nakon dugo godina konačno zabilježio pozitivan prirodni priraštaj, kaže gradonačelnik. Navodi kako je cijeli Zapadnohercegovački kanton usmjeren ka demografskoj politici, i da bi takav primjer trebale slijediti i druge sredine, jer je to jedini način da mladi ostanu u našoj zemlji.

Irma Šehanović, kćerka rudara Asima, koji je stradao u jami rudnika Mramor, gostovala je u Centralnom dnevniku Face televizije.

Ona je kazala da je znala koliko je opasan njegov posao.

-Kad god sam ga ispraćala, okretala sam se još jednom – da ga zapamtim. Nije to znao, niko nije znao, ali ja jesam. Uhvatim sebe sa prijateljima i razmišljam: Sad će babo iz treće smjene doći, to mi najteže pada – rekla je Irma.

Otkrila je da je joj je rođendan bio dan nakon što je poginuo.

-Puhala sam svijeće, on nije bio tu, ali imala sam nadu. Zaželjela sam samo jednu želju, ali nije se ostvarila.

Govorio da joj je otac bio mornar, a onda se desio rat.

-Devet mjeseci u logoru je bio. Moja nana, njegova mama strepila je da li je živ ili mrtav. Poslije dosta godina dočekala ga je ista sudbina. Porodično smo gledali Vas, znali smo se posvađati. Što mama i ja glasnije pričamo, on više pojačava i kaže: “Ja moram Senada gledati!” Gledali smo zajedno Senada, a sad ja sama gledam. Da me sad tu vidi, bio bi vjerovatno ponosan – emotivna je Irma.

Upitana je šta se desilo kobnog jutra, a ona odgovara:

-Njega je u 5:10 sati zatrpala zemlja. Obdukcija je pokazala da je preminuo na licu mjesta. Mama i ja kad ostanemo same, počinjala su razmišljanja: gdje je, da li se pati. Nažalost, preminuo je na licu mjesta. Zemlja se počela kruniti, ali bilo je kasno da babo reaguje – kazala je.

Govori da je kobne noći zakasnio na autobus i da ga je ona odvukla.

-Zvali smo autobus da se vrati po njega. Autobus je deset minuta ranije krenuo, ja sam mu govorila: “Baba, nemoj da ideš”, on je rekao: “Moram!” Autobus se kasnije vratio bez njega – zaključila je.