Akademik, književnik i scenarista Abdulah Sidran, koji je jučer umro u 80. godini života, ostat će upamćen po svojim brojnih izjavama, prijedlozima, idejama, pjesmama, filmovima… Prije tačno godinu dana bio je gost ugledne emisije Pressing na N1. Izdvojili smo samo dio od mnogih izjava Sidrana koje ostavljaju na promišljanje.

Sidran: Doživio sam milion poniženja

“Nema spasa onoj državi u kojoj ima više univerziteta nego klozeta i toaleta. Natalitet nikada nisam pominjao jer svaki govor o računicama i statistikama kako će se razvijati hoda po opasnom rubu rasističkih promatranja. Mi smo oslobađajući gradove i ulazeći u stanove četnika pronalazili SDS-ove materijale koji su bili na toj osnovi. U njima se navodi kako su nas oni morali pobiti jer bi bosanski muslimani do 2050. činili 55 posto, pa su upotrebljavali termin preventivni kontranapad. Nije bilo napada, a ti radiš preventivni kontranapad. Ako se natalitet uzima kao kategorija za borbu nekog naroda za državu ili prostor meni to tukne na “lebensraum” (njemački – “životni prostor”, pojam koji je označavao glavnu motivaciju za teritorijalne agresije koje je vršila nacistička Njemačka)”, govorio je Sidran.

Jednom prilikom je kazao da mu je ideja da “veliku Srbiju” treba graditi na sprat. Pojasnio je šta je tačno mislio.

“Rekao sam da mi u Bosni i Hercegovini, i to sam prije nekoliko godina izgovorio pred 900 ljudi u Domu sindikata u Beogradu, nemamo problem da se velika Srbija gradi na sprat. Svi su se nasmijali na to kao da sam rekao u Sarajevu. Ovo je manjina koja razumije suštinu stvari, ali ono što je društveni mehanizam i trovanje nacionalnog bića traje 200 godina. Nije to od jučer. U Banjaluci se može promijeniti 500 Dodika i da se ni mrvicu jednu ne promijeni od onoga što je generalni odnos jednog hegemona na Balkanu, sa sjedištem u Beogradu, koji od 1804. radi da mene ne bude”, naveo je.

Iako je bio veliki bh. književnik, skromno je živio, od 500 KM penzije i određenih dodataka. Rekao je da je doživio milion poniženja, te da ga je stid pričati.

“U svim komšijskim državama, u svim civilizovanim državama, postoji za najistaknutije umjetnike i naučne radnike penzija koja je maksimalna i tu su još specijalni dodaci na tu penziju. U mom slučaju, mene je to stid pričati, od Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Heregovine dobijam određeni mjesečni prihod i to mi dobro dođe na onih 500 maraka penzije. Kad sam otišao u penziju 2001. moglo je biti drugačije da je bilo političke volje. Svjesno se izbjegavalo ovdje, ja sam na to imao zakonsko pravo, jer prema zakonu Republike BiH koji je vrijedio navodi se kako nosioci značajnih društvenih priznanja imaju pravo na penziju od tri do šest prosječnih plata iz prošle godine. SDA-ova vlast nikada nije htjela koristiti taj zakon. Imao sam i milion drugih poniženja”, govorio je Sidran.

Sidran: U udžbenicima je mnogo otrova

Tada je rekao i da je davao konkretne prijedloge bh. političarima, ne birajući stranke.

“Teško je pobijediti sebe pa vjerovati u suprotno. Ja bih mogao navoditi neke konkretne, deset godina, ne birajući adresu. Koja god je stranka, koji god je čovjek, nosim neki prijedlog, napisao sam dopune zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa. Gdje sam predložio da se ovome što piše u zakonu doda samo jedna rečenica kojom bi se pod državnu zaštitu stavilo i nešto što je duhovno naslijeđe u šta bi bila uvedena imena značajnih događaja i ličnosti iz historije. Time bi se taj problem imenovanja ulica, škola i institucija koji je trajni podigao iz plićaka mjesnih zajednica na jednu relevantnu komisiju”, naglašavao je Sidran.

I čuveni evropski put BiH, koji mnogi priželjkuju, komentarisao je, rekavši da se mora na Evropu raditi pritisak da se interveniše u obrazovni sistema, jer u udžbenicima je puno otrova.

“Naprijed se može ići, i stvarni balkanski mir ostvariti, kad se silom historije, nauke i pravosuđa istina bude obznanjena, ali i nametnuta. Mi nismo u stanju napraviti jedinstvene udžbenike historije. U EU već imaju zajedničke udžbenike za sve njene članice. Zamislite da u Francuskoj i Njemačkoj imaju zajedničke udžbenike o ratovima u kojim su učestvovali. Mora se na Evropu raditi pritisak da se interveniše u obrazovni sistema, u udžbenicima je puno otrova”, rekao je Sidran.

Kazao je i da BiH po svijetu sije genije, misleći na odlaske mladih iz države.

“Čudo je da je i ovo ostalo (genijalaca). Ja sam se upetljao u pitanje zaštite bosanskog jezika u RS i shvatio sam da to nije istinski problem. Radilo se o tome šta piše u đačkoj knjižici – gdje je navedeno jezik bošnjačkog naroda. To je nevažna stvar. Otvorim ovdje kancelariju pri ministarstvu prosvjete i nostificiram đačku knjižici za tri minute. Nek napišu majmunski jezik, šta me briga. Ali me briga koliko bošnjačkog nastavnog kadra ima u RS, to je propisano u Daytonu”, govorio je Sidran.

Abdulah Sidran rođen je 1944. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zvorniku i Sarajevu. Apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Povremeno je radio kao urednik omladinskih listova i javnih tribina te, do 1992. godine, na Televiziji BiH kao vodeći dramaturg. Između tih povremenih uposlenja, živio i radio kao profesionalni pisac. Majstorski kandidat u šahu.

U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut” nagrađena je priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske.

Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji[2] (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezično, izdanje, dobio nagradu ”Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo”.

Scenarista je filmova ”Sjećaš li se Dolly Bell?”, ”Otac na službenom putu”, reditelja Emira Kusturice, ”Kuduz” Ademira Kenovića. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu.