Connect with us

BiH

“Dodik nije jedini koji Bošnjake vidi kroz vjersku perspektivu – to je i Izetbegović”

Published

on

Vezujući opstanak i budućnost Bosne i Hercegovine isključivo za islamsku vjeru, Bakir Izetbegović želi državu prema načelu: cuius religio, ilius regio – čija vjera, onoga i država.

Piše: Drago Bojić za Tačno.net

Kad se nekom bosansko-hercegovačkom narodu želi zanijekati status političke zajednice i kad ga se želi politički delegitimirati, onda ga se najčešće svodi na vjersku skupinu. Prema toj logici bosansko-hercegovački Hrvati su „bosanski katolici“, kako tvrdi dio bošnjačkih intelektualaca i političara, a pripadnici bošnjačkog naroda su „muslimani“, što uporno u javnom prostoru ponavlja Milorad Dodik. Takve kvalifikacije doživljavaju se i među vjernicima kao diskriminacija i pokušaj da se narodu uskrati pravo na politički subjektivitet.

Kad Milorad Dodik Bošnjake svodi na vjersku skupinu s uvredljivim aluzijama na manju vrijednost te vjere, s pravom negoduju pripadnici tog naroda. No, Dodik nije jedini koji Bošnjake promatra kroz vjersku perspektivu. I mnogi među Bošnjacima, njihovi politički i vjerski vođe, Bošnjake prvenstveno doživljavaju kao muslimane, dakle, kao vjersku zajednicu. Nedavno je to nedvosmisleno učinio i Bakir Izetbegović.

Gostujući u emisiji „Stil života u islamu“ na Hayat televiziji Bakir Izetbegović, između ostalog, izgovorio je i sljedeće riječi: „Vezivno tkivo Bosne i Hercegovine su Bošnjaci. Da nema Bošnjaka, ne znam do kad bi Bosna potrajala, a vezivno tkivo unutar Bošnjaka je vjera. Da nema vjere, mi bi polako izgubili identitet i rasuli se. Ako bi se mi rasuli, rasula bi se i zemlja. Izgubili bi ono što su naši preci radili, što su držali hiljadu godina. Dakle mi jesmo vjernici i nas je vjera spasila. I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu, dakle, ja nisam zabrinut za ovu zemlju.”

Ideološka maštanja o „hiljadugodišnjoj istoriji“ bošnjačkog naroda odavno su u ozbiljnoj historiografiji odbačena kao povijesno neutemeljena, i od relevantnih bošnjačkih historičara, ali unatoč tome, Izetbegović i njegovi istomišljenici u Stranci demokratske akcije i Islamskoj zajednici ne odustaju od tog narativa. Takvi mitovi nemaju nikakvo uporište u prošlosti, ali ih ipak prihvaća veliki dio bošnjačkog naroda i predstavnika Islamske zajednice u BiH.

Da je riječ o ideološkim konstrukcijama i prilagođavanju prošlosti bošnjačkom nacionalizmu i dnevno-političkim potrebama, pokazuje i nedavno objavljena studija historičara i profesora na Filozofskom fakultetu Emira O. Filipovića o srednjovjekovnoj porodici Kotromanići u kojoj autor analizira „stvaranje i oblikovanje dinastičkog identiteta u srednjovjekovnoj Bosni“ koji nema nikakve veze sa sadašnjim srpskim, hrvatskim i bošnjačkim ideologijama i identitetima. Jedina sličnost onoga i ovoga vremena, ako stvari promatramo iz perspektive porodice Izetbegović, sastoji se u dinastičkom načinu održavanja na vlasti.

Bakir Izetbegović ne griješi kad tvrdi da su Bošnjaci vezivno tkivo BiH, ali to isto su i Srbi i Hrvati i pripadnici drugih naroda u BiH. Ne griješi ni kad kaže da je vezivno tkivo unutar bošnjačkog naroda islamska vjera. To je slučaj i s drugim balkanskim narodima koji svoj identitet najvećim dijelom temelje na vjerskoj pripadnosti. No, vjernički identitet nije jedini čovjekov identitet. Izetbegović u svome vjerničkom i ramazanskom zanosu ignorira činjenicu da unutar bošnjačkog naroda ima ljudi koji ne prakticiraju islamsku vjeru, ali time nisu manje Bošnjaci od, primjerice, bračnog para Izetbegovića, i od onih koji se izjašnjavaju kao vjernici.

Koliko god Izetbegoviću i muslimanima u BiH značilo to što su „džamije pune mladih ljudi“ i što „stotine hiljada bosansko-hercegovačkih muslimana dobrovoljno poste“, to nema nikakve veze s državom Bosnom i Hercegovinom jer ona ne može opstati na ni na jednoj vjeri, nego samo i isključivo kao sekularno i demokratsko društvo koje će poštivati svaku vjeru, ali nijednu od njih neće privilegirati. Što više islamiziranja Bosne i Hercegovine, do čega je stalo Izetbegoviću i njegovoj stranci, to manje države shvaćene u suvremenom, modernom smislu.

Kad Izetbegović Bosnu i Hercegovinu promatra isključivo kao državu bosansko-hercegovačkih muslimana, on time nedvosmisleno poručuje da ona ne pripada, primjerice, pravoslavcima i katolicima, pripadnicima neke druge religije i građanima koji ne prakticiraju nijednu vjeru. Time Izetbegović potvrđuje ono što se opravdano prigovara politici stranke koju vodi – da želi islamizirati Bosnu i Hercegovinu. Takvu, islamiziranu BiH, doista želi SDA otkako je ta stranka osnovana, ali takvu BiH ne prihvaćaju pripadnici drugih vjera, a ni dio pripadnika bošnjačkog naroda. Takva Bosna i Hercegovina naprosto nije moguća bez etničkog čišćenja i progona ljudi.

U mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine dogodilo se etničko čišćenje pri čemu su pripadnici drugih vjera i naroda protjerani. To nije slučaj samo s Republikom Srpskom iz koje su gotovo posve prognani katolici i muslimani, nego i s mnogim mjestima i gradovima u Federaciji BiH. Bez izjednačavanja odgovornosti, sve su strane u ratu provodile etnička čišćenja. Uz Vojsku Republike Srpske, činili su to i pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH, druge dvije vojne komponente koje su nedavno proslavile trideset godina od svoga osnutka. Na svečanim akademijama 8. travnja (HVO) i 15. travnja (Armija BiH) ni jedna ni druga strana nije ni riječ progovorila o vlastitim zločinima počinjenim u ratu.

Kad Bakir Izetbegović budućnost Bosne i Hercegovine veže isključivo uz bošnjački narod i islamsku vjeru, ignorira činjenicu da je ova zemlja multietnička i multireligijska i da su takva prisvajanja cijele države ili njezinih dijelova, dolazila ona iz srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog ideološkog laboratorija, prouzročila strahovita stradanja ljudi. Čak i ako jednog dana Bošnjaci u BiH budu u velikoj većini, čemu se Izetbegović nada, ni u tom slučaju neće biti dobro da zemlja bude islamizirana, jer bi se time svela na vjersku državu, a takve su države, znamo to iz povijesti, bile isključive i nasilne prema drugim vjerama i svjetonazorima.

U vrijeme vjerskih ratova polovicom 16. stoljeća mnogi su ljudi stradali upravo zbog toga što su pripadali drugačijoj vjeri. Ratove se pokušalo zaustaviti Augsburškim mirom 1555. godine i usvajanjem načela „cuius regio, ilius religio“ čija država/teritorij, njegova i vjera. Podanici su prema tom ugovoru morali prihvatiti vjeru svojih gospodara ili su bili prisiljeni odseliti. Time, međutim, nisu prestali vjerski sukobi i tek se nakon Westfalskog mira 1648., iako s velikim otporom, počelo govoriti i o vjerskoj toleranciji (shvaćenoj u negativnom značenju kao podnošenje drugoga), ali i nakon toga će proći mnoga stoljeća i poteći puno krvi dok to načelo zaživi u političkom i vjerskom životu.

U mnogim dijelovima islamskog svijeta ni danas se ne toleriraju druge vjere i konstantno su izložene diskriminaciji i progonu. U nekim islamskim pravno-teološkim školama postoji shvaćanje džihada u njegovoj prostornoj dimenziji. Prema tim tumačenjima svijet se dijeli na zemlje islama, što se opisuje izrazom Dār al-Islām (arapski: kuća islama), i na područje rata i još neislamiziranog dijela čovječanstva, što je obuhvaćeno pojmom Dār al-harb (arapski: kuća rata). Možda su Izetbegoviću nepoznata ova shvaćanja, ali iz njegovih riječi je očito da on Bosnu i Hercegovinu u budućnosti vidi kao kuću islama. Vezujući opstanak i budućnost Bosne i Hercegovine isključivo za islamsku vjeru, Bakir Izetbegović želi državu prema načelu: cuius religio, ilius regio – čija vjera, onoga i država.

BiH

SNSD nakon sankcija: “Čekamo Trumpa da se situacija relaksira, trpimo torturu”

Published

on

By

Delegat u Kluba Srba u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević istakao je da su nove američke sankcije očajnički pokušaj američke Ambasade da se još u posljednjem mjesecu stare administracije Republika Srpska pokuša prikazati kao nekakav destabilizacioni faktor.

“Još jednom potpuno neosnovane optužbe bez ikakvih dokaza i bez ikakvih argumenata, bez bilo čega što bi stvarno moglo da potvrdi da te optužbe koji oni iznose imaju bilo kakav osnov”, istakao je Kovačević.

On je pružio puna podrška ljudima koji su danas sankcionisani.

“Kada govorimo o ministru Staši Košarcu, čovjek je sankcionisan samo zbog toga što je nedvosmisleno štitio interese RS, vodio politiku u interesu RS i vodio i promovisao politiku Milorada Dodika. Da bilo šta od ovoga što su oni naveli imali bilo kakvog osnova onda bismo sasvim sigurno svjedočili optužnicama Tužilaštva BiH koji je pod punom kontrolom američke Ambasade u Sarajevu”, istakao je Kovačević.

On ističe da, s obzirom da od toga nema ništa, nema ni optužnice već postoje samo isprazne tvrdnje te nažalost, sankcije koje ciljaju, targetiraju i pogađaju RS samo zbog toga što ne odustaje od insistiranja na provođenju izvornog Dejtonskog sporazuma onakvog kakav je napisan.

“Čekamo još mjesec dana pobjednika američkih izbora Donalda Trumpa i vjerujemo da će situacija da se relaksira i da će biti moguće voditi bilo kakav dijalog umjesto ove torture koju trpimo trenutno”, istakao je Kovačević.

Nastavi čitati

BiH

Danas dženaza i ukop generala Armije RBiH Envera Hadžihasanovića

Published

on

By

Na mezarju Grličića brdo u Sarajevu danas u 14.30 sati bit će klanjana dženaza i obavljen ukop generala Armije Republike Bosne i Hercegovine Envera Hadžihasanovića.
Hadžihasanović, general u penziji i komandant Trećeg korpusa Armije RBiH umro je u ponedjeljak 16. decembra.
Rođen je 7. jula 1950. godine u Zvorniku, od oca Besim i majke Refije.
Poslije srednje škole upisao je akademiju KoV JNA koju je završio 1973. godine u Beogradu. Nakon toga je raspoređivan na različite dužnosti u JNA u Tuzli i Sarajevu. Kao kapetan prve klase pohađao je Komandno-štabnu školu u Beogradu.Završetkom te škole unaprijeđen je u čin majora i raspoređen na dužnost komandanta bataljona vojne policije 7. armije JNA.
Godine 1988. prekomandovan je na dužnost načelnika štaba 49. motorizovane brigade.Nakon transformacije ove brigade u mehanizovanu brigadu, krajem 1989. godine postavljen je za njenog komandanta. Obavljajući tu dužnost stekao je i čin potpukovnika.
Početkom aprila 1992. JNA je stavila Envera Hadžihasanovića u kućni pritvor u Sarajevu. On je međutim 8. aprila 1992. godine uspio pobjeći iz kućnog zatvora te je dezertirao iz JNA.Neposredno po napuštanju JNA, stupio je u Teritorijalnu odbranu BiH. Četvrnaestog novembra 1992. godine, postao je prvi komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine i tu dužnost obavlja do 1. novembra 1993. godine, kada je unaprijeđen u načelnika Štaba Vrhovne komande Armije RBiH.U decembru 1993. je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Formiranjem Vojske Federacije BiH Hadžihasanović je postaje član njene komande. U maju 1997. godine unaprijeđen je u čin divizijskog generala. Poslije je unaprijeđen u čin general majora i u tom činu i završava profesionalnu službe jer je penzionisan u aprilu 2000. godine.
Godine 2006. Enver Hadžihasanović osuđen je na pet godina zatvora pred Tribunalom u Hagu po komandnoj odgovornosti jer nije preduzeo nužne i razumne mjere da kazni podređene za kršenja zakona i običaja ratovanja protiv zarobljenika u Zenici i Bugojnu 1993. (ubistvo i okrutno postupanje).
U aprilu 2008. godine, kazna mu je smanjena na tri i po godine, a osuđen je za propust da spriječi ili kazni okrutno postupanje prema zatvorenicima u Muzičkoj školi u Zenici 1993.Pušten je na slobodu 23. aprila 2008. nakon što je izdržao kaznu. Ostale optužbe, ubistvo Mladena Havraneka i okrutno postupanje prema šestorici zatvorenika u salonu namještaja “Slavonija”, te ubistvo Dragana Popovića i okrutno postupanje prema zatvorenicima u Orašcu u oktobru 1993. godine su odbačene pošto, po jednoglasnom mišljenju sudija, nisu dokazane “van razumne sumnje”.
Faktor.ba
Nastavi čitati

BiH

100 muslimana za Srbina: “Najstrašnija rečenica u historiji srpskog naroda”

Published

on

By

Aleksandar Vučić i režim u Srbiji potežu za Miloševićevom taktikom o spoljnom neprijatelju svaki put kad su unutrašnji problemi u ovoj državi, kazao je u Pressingu na N1 profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, bivši predsjednik Pokrajinske vlade Vojvodine i nekadašnji lider Demokratske stranke, Bojan Pajtić.

Pajtić je kazao kako je samo pitanje dana kad će pasti Vučićev režim jer je veliki broj građana Srbije protiv njega.

Također, profesor je istakao kako Vučić i trenutna vlast u Srbiji “potežu za sukobima u regionu” dodavši kako je srbijanski predsjednik izrekao “najstrašniju rečenicu” u historiji srpskog naroda kada je kazao kako “treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”.

Šta ljudi u ostalim balkanskim zemljama mogu očekivati ako dođe do promjene vlasti u Srbiji?

Ako bi na vlast došla struktura pristojnih, obrazovnih i nekorumpiranih ljudi, teško je zamisliti da će iko biti loš kao ova, svakako da će i klima u cijelom regionu biti bolja. Ovaj režim poteže za sukobima u regionu zajedno sa drugim režimama. Čini se da Vučić dobro sarađuje sa (kosovskim premijerom) Kurtijem kada treba povećati tenzije. Nekad se traži neprijatelj u Zagrebu ili u Sarajevu. Poteže se za Miloševićevom taktikom o spoljnom neprijatelju kad su unutrašnji problemi u državi. Kad čujem Vučića da govori o patriotizmu ili srpskom narodu odmah znam da je u pitanju neka pljačka.

Nije ni čudo da Vučić, kako ste rekli, poteže za Miloševićevom taktikom kada je bio njegov ministar?

Radi se o čovjeku koji je izrekao najstrašniju rečenicu u historiji srpskog naroda: “Treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”. Tako nešto nije izgovorio nijedan drugi Srbin. Mene čudi da on dobija toliko glasova u Tutinu i Sjenici. On se nije promijenio, to je isti stari radikal koji je zarad pljačke obukao evropsko odijelo i progovorio neki indijanski engleski. Dugo je uspijevao sjediti na dvije stolice.

Hoće li mu podrška stranih političara, zbog raznih interesa, pomoći ukoliko protesti budu sve jači i jači?

Srbija je jedina država koja je kolonija nekoliko zemelja – Kine, Rusije i Amerike, i bilo koje druge zemlje koja je nešto tražila od Vučića. Građani Srbije su ustali, on može da računa na nekih 20-25 posto birača SNS-a, ali svojim izjavama i ponašenjm izaziva revolt velikog broja građana Srbije. Većina građane se identifikuje sa studentima i zato nije moguće Vučićevom upravljanje državom iako dobije podršku Von der Leyen ili Scholza zbog litijuma.

Nevjerovatno je da u 21. vijeku ljudi vjeruju režimskim medijima, kao da se ništa ne događa. Pristaju na to da se prave da nemaju pojma? Slično je i bh. entitetu Republika Srpska?

Da se našalim malo, iako nije vrijeme. Porazgovarao sam sa studentima iz Zvornika, jedan kaže da otkako je rekao babi da protestuje protiv Vučića da ga ona nije nazvala dva dana, neće da ga zove. To ispiranje mozga prati i RS. Nažalost, to se dešava i u opoziciji u RS-u jer Jelena Trivić kaže kako osuđuje proteste. Kojim pravom se iz susjedne države miješaju u unutrašnje stvari Srbije? Da bi se dodvorili nekom vladaru?

Nastavi čitati

BiH

Sankcionisani Vlatko Vukotić: ‘Hvala svima na besplatnoj promociji’

Published

on

By

Bivši novinar i televizijsko lice Vlatko Vukotić oglasio se povodom odluke o sankcijama, istakavši da cijelu situaciju smatra apsurdnom. Za Euronews je izjavio da ne zna na čemu se temelje odluke o sankcijama, osim na, kako kaže, “rekla-kazala”.

“Teško je imati bilo kakav komentar na ovako apsurdnu situaciju. Ne znam kakvi to argumenti stoje iza odluke o sankcijama, osim rekla-kazala. Jedina činjenica je da je firma i ja kao odgovorno lice, poštovala sve zakone ove zemlje i uplatila svaku marku poreza i doprinosa. Situacija je još apsurdnija zbog činjenice da ni firma ni ja kao njeno odgovorno lice, nemamo bilo kakve veze sa političkim partijama ili poslovanjem sa javnim sektorom. Ako ništa drugo, hvala svima na besplatnoj promociji. Odgovornima za sankcije, kao dokaz za moje ‘sporne radnje‘, prepisujem sva tri kredita i automobil star 22 godine”, poručio je Vukotić.

Povodom objave da se nalazi na američkoj crnoj listi, oglasio se i Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine koji je istakao da je ponosan.

Nastavi čitati

BiH

Reakcija Košarca: Oni su došli da se bore protiv Srpske, a mi se borimo za nju!

Published

on

By

Sankcije američkog Ministarstva finansija neće ni kod mene, ni kod drugih kolega koji su ih dobili umanjiti intenzitet naše borbe za Republiku Srpsku i interese srpskog naroda, izjavio je danas ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH, Staša Košarac.

Košarac je naglasio da u životu sve prođe, pa i to.

“To je dodatni motiv da budemo zajedno sa našim narodom, da budemo okupljeni oko politike predsjednika Srpske Milorada dodika, i da na dostojanstven i ustavan način branimo pozicije Srpske. Imamo takve protivnike kakav je američki ambasador Michael Murphy i neki drugi, koji jedino mogu da lažu i da dostavljaju neke informacije koje nisu tačne, ali to govori upravo o njihovom opredjeljenju da su došli ovdje da se bore protiv Srpske. Kao što su oni došli da se bore protiv Srpske, mi smo došli da se borimo za Srpsku”, rekao je Košarac.

 

Košarac je poručio da je “čast biti u timu odbrane interesa Srpske i srpskog naroda”.

“Čast je biti dio tima predsjednika Srpske. Godinama radimo zajedno kako bismo očuvali ustavni kapacitet Srpske. Trpimo različite pritiske, kako domaće tako i inostrane, ali u svakom smislu riječi mislim da je najvažnije biti uz politiku Srpske i biti na liniji odbrane srpskog naroda danas kada mnogi na različite načine napadaju institucije Srpske, institucije Srbije, ali rekao bih i institucije srpskog naroda u cjelini”, napomenuo je Košarac.

“Politika u interesu srpskog naroda”

Košarac je naglasio da je “najvažnije da čovjek koji se bavi politikom u interesu srpskog naroda i Republiku Srpsku nema osudu srpskog naroda”.

“A to što će neki Amerikanac, neka administracija nas osuđivati, uvoditi sankcije, to je stvar njihovih odnosa prema nama. U svakom slučaju, mi ćemo i dalje raditi na napretku Srpske i očuvanju srpskog naroda. Mogu da uvode bilo kakve sankcije, da li su one prijatne ili ne, vjerovatno postoje određene posljedice, ali to ne umanjuje intenzitet, energiju, snagu, volju da se i dalje okupljamo oko predsjednika Srpske i njegove politike koja je kredibilna, ustavna, koja promoviše mir, stabilnost, dijalog svih u BiH, a to kakva je percepcija Marfija, nekog Amerikanca ili bilo koga drugog mogu da okače mačku o rep”, poručio je Košarac.

Američko Ministarstvo finansija i trezora objavilo je nove sankcije zvaničnicima iz Republike Srpske, i na listu sankcionisanih uvrstilo Košarca, te Mirka Dobrića, Aleksandra Dobrića i Vlatka Vukotića.

Nastavi čitati

BiH

Pročitajte pismo sa novogodišnjim željama dječaka iz Jablanice koje je dao volonterima Pomozi.ba

Published

on

By

Udruženje Pomozi.ba objavilo je dirljivo pismo dječaka Emina iz Jablanice koji je napisao svoje skromne novogodišnje želje.

Maleni Emin je prišao jednom od članova ekipe Pomozi.ba i uručio mu pismo uz molbu da ga da predsjedniku Udruženja.

Emin je napisao da živi u Jablanici te je naveo svoje želje za 2025. godinu.

Napisao je da želi plišane igračke Mario i Luigi, bombone, Kinder jaje i paket Kinder šnita.

Pismo dječaka Emina

O njegovom pismu se oglasilo i Udruženje Pomozi.ba.

“Ovo je jedna od nezaboravnih priča sa terena koja nas je sve raznježila i podsjetila kako u svemu lošem uvijek ima trunka dobroga. Poplave koje su 3. i 4. oktobra pogodile Kiseljak, Fojnicu, Kreševo, Konjic, Jablanicu i posebno Donju Jablanicu ostavile su tragove koji će se dugo pamtiti. Snažna vodena bujica nakon obilnih kiša uništila je sve pred sobom, a mnogi ljudi su bili pogođeni ovom prirodnom katastrofom”, navode iz Pomozi.ba.

Dodaju da dok njihove ekipe neumorno rade na obnovi i pomažu onima koji su izgubili sve, često se sjećaju nevjerojatnih trenutaka koji ih podsjećaju na ono najljepše u životu.

“Ova nevina, ali tako dirljiva gesta podsjetila nas je na to da čak i u najmračnijim trenucima, postoji svjetlost koja nas povezuje. Emine, tvoja iskrenost i ljubav zaista su nas ganule”, poručili su iz Pomozi.ba.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije