Connect with us

Religija

Bračna ljubav izgrađena na poslušnosti i pokornosti Allahu nikada ne umire

Published

on

Uvriježeno je mišljenje da je brak zaštita za ženu, što je, naravno, tačno, ali je brak više zaštita za muškarca nego za ženu. Muškarac bez braka je izgubljen. Muškarac bez žene je nepotpun.

 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio je neke od svojih žena uz vjenčani dar ili mehr koji nije iznosio više od deset dirhema (deset srebrenjaka) i kućni namještaj. A taj kućni namještaj sadržavao je: ručni mlin za mljevenje hrane, posudu za vodu, prostirku (hasuru) od kože napunjenu palminim vlaknima. 

Što se tiče svadbenog veselje i gozbe (velima), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je pravio vrlo skromne gozbe, ali ne zbog siromaštva, već je on svojom poslaničkom praksom htio da nauči svoje sljedbenike, muslimane i muslimanke, da je brak spajanje dviju vjerničkih duša, prije nego spajanje dvaju tijela, da je žena za muškarca životna saputnica, njegova druga polovica a ne trgovačka roba. Roba se vrednuje po tome koliko je na nju potrošeno, bilo da je skupa ili jeftina, ali se muškarac vrednuje kod žene po onome što od njega ima kao životna saputnica, kao njegova drûga, i obrnuto.

Njen pravi vjenčani dar nije onaj koji ona uzima prije nego što dođe u njegovu kuću, već je njen pravi vjenčani dar njezin tretman, odnosno njegov odnos i lijepo ponašanje prema njoj, i ona taj vjenčani dar ne uzima odjednom, već u kontinuitetu, iz dana u dan, i tako ostaje nevjesta (mlada) svom mužu do kraja njihovog života.

A što se tiče vjenčanog dara (mehra) u zlatu i srebru, to je vjenčani dar za tijelo a ne za dušu. Pa, zar ne vidimo da se tijelo troši, stari i propada? Zar nam primjeri koje svakodnevno gledamo i kojima svjedočimo ne govore da, ako čedna i kreposna djevojka i žena, ako ovo nježno i krhko biće ne pronađe dušu u svome mužu, vrlo lahko se može desiti da danas postane nevjesta, a već sutra raspuštenica.

Uvriježeno je mišljenje da je brak zaštita za ženu, što je, naravno, tačno, ali je brak više zaštita za muškarca nego za ženu. Muškarac bez braka je izgubljen. Muškarac bez žene je nepotpun.

Supruga je duhovni smiraj, odnosno prebivalište, utočište (seken), i muž se uz nju smiruje, kao što se navodi u ajetu: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)

Seken – prebivalište i smiraj je moralna i duhovna, a ne materijalna vrijednost, jer je to prije svega duševni smiraj, i ako žena ode nestaje i tog smiraja makar muž živio u najvećim dvorcima. To je prebivalište i pribježište koje sadrži sobe pune ljubavi i samilosti.

Stoga bi svaki musliman i muslimanka, koji iskreno i istinski vole Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji slijede njegov sunnet, trebali imati na umu ovu činjenicu i prema svojim suprugama se odnositi u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Snažno odbacujemo tezu koja se često iznosi u javnosti, posebno putem društvenih mreža, da se, nakon što bračni drugovi dobro upoznaju jedno drugo i nakon izvjesnog vremena provedenog u braku, ljubav među supružnicima gasi, nestaje, umire. I budući da ljubav tako brzo ”umre”, nju bi ko đoja trebalo zamijeniti i nadomjestiti međusobno poštovanje i uvažavanje.  Što, naravno, nije tačno i nema veze sa stvarnošću.  

Ako je tako, onda, kako su kazali islamski učenjaci, postoji strateška greška u odnosu između supružnika. Bračna ljubav ne umire, ona zapravo vremenom raste i jača, jer, u svim godinama i fazama života žena posjeduje neopisivu ljepotu, privlačnost i vrijednost dostojnu ljubavi, samilosti i svakog poštovanja. 

Važno je samo da je bračna ljubav izgrađena na pokornosti Uzvišenom Stvoritelju, Onome Koji je stvorio muškarca i ženu i između njih uspostavio ljubav i samilost.

Bračna ljubav izgrađena na poslušnosti i pokornosti Allahu, dželle šanuhu, nikada ne umire. (saff.ba)

akos.ba

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Cazin

Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Published

on

U organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Sinoć je u organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 

Izvor:medresa-cazin.ba

Nastavi čitati

Cazin

Osam godina od dženaze najstarijeg krajiškog imama Sulejman ef. Kajtezovića

Published

on

Život Sulejmana efendije prožet je raznim događajima, obilježen zatvorskim kaznama, promjenama i prilagodbama raznim sistemima državne uprave,a o njemu su pisani brojni novinski članci, pa i snimani dokumentarni filmovi.

Sulejman je bio imam u dvanaest džemata u Krajini, u radnom vijeku izgradio je četiri i obnovio tri džamije, a od 1933. godine redovno je vodio dnevnik svojih aktivnosti.

Prvu zvaničnu imamsku dužnost započeo je davne 1945. godine u Bužimu, a na poziciju imama došao je, kako je u jednom intervjuu kazao, pravo iz zatvora i to na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.

Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1983. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.

Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, jer je, kako je jednom kazao, namirio 70 godina imamske službe.

Do smrti je redovno obavljao molitve u džamiji, postio je od svoje devete godine svaki ramazan, a dnevno je učio po 20 stranica Kur'ana.

Molimo Allaha da ga u Džennet uvede. Amin

Nastavi čitati

Najčitanije