Uvriježeno je mišljenje da je brak zaštita za ženu, što je, naravno, tačno, ali je brak više zaštita za muškarca nego za ženu. Muškarac bez braka je izgubljen. Muškarac bez žene je nepotpun.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio je neke od svojih žena uz vjenčani dar ili mehr koji nije iznosio više od deset dirhema (deset srebrenjaka) i kućni namještaj. A taj kućni namještaj sadržavao je: ručni mlin za mljevenje hrane, posudu za vodu, prostirku (hasuru) od kože napunjenu palminim vlaknima. 

Što se tiče svadbenog veselje i gozbe (velima), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je pravio vrlo skromne gozbe, ali ne zbog siromaštva, već je on svojom poslaničkom praksom htio da nauči svoje sljedbenike, muslimane i muslimanke, da je brak spajanje dviju vjerničkih duša, prije nego spajanje dvaju tijela, da je žena za muškarca životna saputnica, njegova druga polovica a ne trgovačka roba. Roba se vrednuje po tome koliko je na nju potrošeno, bilo da je skupa ili jeftina, ali se muškarac vrednuje kod žene po onome što od njega ima kao životna saputnica, kao njegova drûga, i obrnuto.

Njen pravi vjenčani dar nije onaj koji ona uzima prije nego što dođe u njegovu kuću, već je njen pravi vjenčani dar njezin tretman, odnosno njegov odnos i lijepo ponašanje prema njoj, i ona taj vjenčani dar ne uzima odjednom, već u kontinuitetu, iz dana u dan, i tako ostaje nevjesta (mlada) svom mužu do kraja njihovog života.

A što se tiče vjenčanog dara (mehra) u zlatu i srebru, to je vjenčani dar za tijelo a ne za dušu. Pa, zar ne vidimo da se tijelo troši, stari i propada? Zar nam primjeri koje svakodnevno gledamo i kojima svjedočimo ne govore da, ako čedna i kreposna djevojka i žena, ako ovo nježno i krhko biće ne pronađe dušu u svome mužu, vrlo lahko se može desiti da danas postane nevjesta, a već sutra raspuštenica.

Uvriježeno je mišljenje da je brak zaštita za ženu, što je, naravno, tačno, ali je brak više zaštita za muškarca nego za ženu. Muškarac bez braka je izgubljen. Muškarac bez žene je nepotpun.

Supruga je duhovni smiraj, odnosno prebivalište, utočište (seken), i muž se uz nju smiruje, kao što se navodi u ajetu: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)

Seken – prebivalište i smiraj je moralna i duhovna, a ne materijalna vrijednost, jer je to prije svega duševni smiraj, i ako žena ode nestaje i tog smiraja makar muž živio u najvećim dvorcima. To je prebivalište i pribježište koje sadrži sobe pune ljubavi i samilosti.

Stoga bi svaki musliman i muslimanka, koji iskreno i istinski vole Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji slijede njegov sunnet, trebali imati na umu ovu činjenicu i prema svojim suprugama se odnositi u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Snažno odbacujemo tezu koja se često iznosi u javnosti, posebno putem društvenih mreža, da se, nakon što bračni drugovi dobro upoznaju jedno drugo i nakon izvjesnog vremena provedenog u braku, ljubav među supružnicima gasi, nestaje, umire. I budući da ljubav tako brzo ”umre”, nju bi ko đoja trebalo zamijeniti i nadomjestiti međusobno poštovanje i uvažavanje.  Što, naravno, nije tačno i nema veze sa stvarnošću.  

Ako je tako, onda, kako su kazali islamski učenjaci, postoji strateška greška u odnosu između supružnika. Bračna ljubav ne umire, ona zapravo vremenom raste i jača, jer, u svim godinama i fazama života žena posjeduje neopisivu ljepotu, privlačnost i vrijednost dostojnu ljubavi, samilosti i svakog poštovanja. 

Važno je samo da je bračna ljubav izgrađena na pokornosti Uzvišenom Stvoritelju, Onome Koji je stvorio muškarca i ženu i između njih uspostavio ljubav i samilost.

Bračna ljubav izgrađena na poslušnosti i pokornosti Allahu, dželle šanuhu, nikada ne umire. (saff.ba)

akos.ba