Connect with us

Religija

Kultura ponašanja kod kihanja i zijevanja

Published

on

Brojne su životne situacije za koje mislimo da nisu toliko bitne.

U takve situacije sigurno spada, po mišljenju mnogih, i kihanje.

Šta uraditi prilikom kihanja, kako se ponašati, šta reci i sl., pitanja su koja se mnogima cine nezanimljivim. Medutim, cak i ovim, naoko, nevažnim ili manje važnim životnim situacijama, islam ukazuje odgovarajucu pažnju, a Poslanik islama Muhammed, s.a.v.s, je prigodno blagosiljanje prilikom kihanja ubrojio u medusobne dužnosti muslimana.

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, medu dužnosti muslimana spram muslimana ubrojio i upucivanje dove Allahu Plemenitom da onoga ko je kihnuo obaspe Svojom milošcu. U tom hadisu se kaže: Musliman je spram muslimana dužan pet stvari: odvratiti mu na selam, zijaretiti ga ako je bolestan, klanjati mu dženazu, odazvati mu se kada bude pozvan i nazdraviti mu kada kihne!

Dužnost blagosiljanja onoga koji kihne i kaže: El-Hamdu lillah!, medu islamskim ucenjacima razlicito se shvata. Vecina ucenjaka malikijske pravne škole smatra da je to mustehab, hanefije i vecina ucenjaka hanbelijskog mezheba smatraju to fardi kifajom a neki ucenjaci malikijskog mezheba smatraju to fardi ‘ajnom, što podržava i Ibn Kajjim el-Dževzijje.

Šta treba izgovoriti onaj koji kihne?
Onaj koji kihne treba zahvaliti Allahu Plemenitom. Tu zahvalu, kako se slažu islamski ucenjaci, treba izraziti rijecima: El-Hamdu lillah! ili: El-Hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemin!, što je bolje ili:El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!, što je još bolje.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas kihne, neka kaže: El-Hamdu lillah!

Nafi’ prenosi da je jedan covjek kihnuo u prisustvu Abdullaha b. ‘Omera, r.a, i tom prilikom rekao: El-Hamdu lillahi ve-s-selamu ‘ala resulillahi! Ibn Omer, r.a, je, tada, rekao: I ja kažem: El-Hamdu lillahi ve-s-selamu ‘ala resulillahi! medutim, nije nas tako poducavao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On nas je poducavao da kažemo: El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!/Hvala Allahu u svakoj situaciji!

U predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas kihne neka kaže: El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!
‘Ali b. ebi Talib, r.a, kaže: Ko kaže, nakon kihanja: El-Hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemine ‘ala kulli hal!, nece ga nikada boljeti ni zub ni uho! El-Mubarekfuri tvrdi da su prenosioci ove mevkuf-predaje pouzdani.

Kome treba uputiti dovu, nakon kihanja?

Dovu onome koji kihne treba uputiti samo pod uvjetom da on, nakon kihanja, zahvali Allahu Uzvišenom. Enes b. Malik, r.a, prenosi da su dvojica ljudi bili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s, i nakon što su kihnuli, jednog je Vjerovjesnik, s.a.v.s, blagoslovio a drugog nije, pa ga je ovaj drugi upitao: Allahov Poslanice, njega si blagoslovio a mene nisi?! On je odgovorio: On je zahvalio Allahu (nakon kihanja) a ti nisi!

Šta reci onome koji kihne, a kako ce on odgovoriti?

Kada osoba kihne i zahvali Allahu Uzvišenom, onda mu treba uputiti dovu i blagosloviti ga rijecima: Jerhamukellah! ili: Jerhamukumullah!

On ce odvratiti rijecima: Jehdina ve jehdikumullah!/Allah uputio i nas i vas! ili: Jehdikumullahu ve juslihu balekum!/ Allah vas uputio i stanje vam popravio! ili: Jagfirullahu li ve lekum!/Allah oprostio i nama i vama!
To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s, rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, r.a: Kada neko od vas kihne, neka kaže: El-Hamdu lillah! Neka na to njegov brat – ili prijatelj – kaže: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao! A neka mu on, onda, uzvrati:

Jehdikumullahu ve juslihu balekum! /Neka vas Allah uputi i stanje vam popravi!
Zanimljivo je da se i u ovom slucaju upotrebljava dova i blagosiljanje a ne isprazne rijeci koje uopce nemaju vrijednosti niti znacenja. Nažalost, i danas su brojni muslimani koji nakon što neko od prisutnih kihne izgovaraju: Nazdravlje!, a onaj što je kihnuo odvrati mu: Hvala!!! Naravno da se navedene rijeci ne mogu usporediti s dovom kojom se traži Allahov oprost, milost i uputa?!

Može li se blagosiljati nemusliman?

Ova vrsta blagosiljanja i dove upucuje se samo muslimanu, buduci da on jedini ima pravo na Allahovu milost. Vjerniku je zabranjeno prizivati Allahovu milost na nemuslimana. To se temelji na hadisu Ebu Musaa el-Eš'arija, r.a, u kojem se kaže: Židovi su pokušavali izazivati kihanje u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako bi im on odogovorio: Jerhamukumullah!/Allah vam se smilovao! Medutim, on im je odgovarao, nakon njihovog kihanja i zahvaljivanja Allahu: Jahdikumullahu ve juslihu balekum!/Allah vas uputio i stanje vam popravio!

Koliko ce se puta blagosloviti onaj koji kihne?

Islamski ucenjaci razišli su se u vezi s tim koliko puta ce se blagosloviti onaj koji kihne i zahvali. Shodno razlicitim predajama ucenjaci zakljucuju da to treba uciniti dva ili tri puta, a nakon toga, preporucuje se umjesto: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao!, izgovoriti: Šefakellah!/Allah te izlijecio!
Seleme, r.a, prenosi da je neki covjek kihnuo u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, pa je nakon njegove zahvale Allahu, Poslanik, s.a.v.s, izgovorio: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao! To se ponovilo i drugi i treci put, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ovaj covjek je nahladen!
U istom poglavlju Tirmizi donosi garib-predaju u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: Tri puta ce se blagosiljati onaj ko kihne. Ako se to ponovi više od tri puta, onda možeš mu reci: Jerhamukellah!, a ako neceš – ne moraš!

Kako kihati?

Zanimljivo je napomenuti da je još prije 14 stoljeca Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporucio da se stavi ruka ili odjeca na usta prilikom kihanja i da se tako kihanje priguši.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, prekrivao rukom ili odjecom svoje usta prilikom kihanja i time kihanje prigušivao!
To je, naravno, preventiva kako ne bi, kako tvrdi Ibn Hadžer, ono što bi, eventualno, izašlo iz usta kihanjem uznemirilo one koji su prisutni u našoj blizini.

I zijevanje treba prigušiti

Zijevanje je posljedica šejtanskog djelovanja, pa ga, zbog toga, treba svoditi na najmanju mogucu mjeru. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglašava: Zijevanje dolazi od šejtana, pa kada neko od vas zijeva, neka to pokuša odagnati od sebe koliko može.
U drugoj predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Allah voli kihanje a prezire zijevanje, pa kada neko od vas kihne, neka rekne: El-Hamdu lillah! Obaveza je svakog ko cuje tu zahvalu Allahu, da kaže: Jerhamukellah! A što se tice zijevanja, kada se to nekome od vas desi, neka to, koliko može, odagnava od sebe i neka ne izgovara: Hah, hah!, jer to dolazi od šejtana koji se smije iz njega!
Zijevanje se osuduje pošto priziva pohotama i, ocito je, rezultat tromosti tijela i prekomjernog konzumiranja hrane i pica, dok je kihanje rezultat slabljenja tijela i njegovog angažiranja u ibadetima, pa ga, otuda, kako tvrdi El-Hattabi, Allah i voli.
Ako se vec ne možemo suzdržati od zijevanja, treba bar izbjegavati ispuštanje neartikulisanih glasova prilikom tog cina, što, nažalost, mnogi cine.

Prilikom zijevanja ruku treba staviti na usta

Ukoliko ne nademo nacin da neutrališemo zijevanje, onda bar treba staviti ruku na usta prilikom tog cina. Ružno je vidjeti na našim TV-ekranima politicare u parlamentima kako od dosade zijevaju kao lavovi, tako da im se svi zubi i nepce mogu jasno vidjeti prilikom tog cina, koji dosjetljivi kamermani strpljivo bilježe. Ocito je rijec o nedostatku temeljnog odgoja i kulture naših politicara i parlamentaraca. Da su citali Poslanikove, s.a.v.s, hadise to im se, ocito, ne bi dešavalo.
Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na svoja usta, jer, uistinu, tada šejtan ulazi u njega!
Poznati islamski ucenjak Et-Tibi tvrdi da šejtan, uistinu, ulazi u unutrašnjost covjeka, ukoliko on ne stavi ruku na svoja usta, i došaptava mu. Imam Nevevi, pak, smatra da je preporuka stavljanja ruke na usta prilikom zijevanja, izmedu ostalog, i zbog toga da covjek sacuva lijep i dostojanstven izgled, jer zijevanjem dolazi do njegovog izvitoperivanja.
Zakljucak

Iz izloženog jasno se vidi da je islam svemu dao odgovarajuce mjesto.

Kihanje, na prvi pogled, nije toliko važno. Medutim, islamski ucenjaci su još davno primijetili da je kihanje za tijelo ono što je zemljotres za Zemlju. Kihanjem se mozak oslobada viška štetnih gasova, pa kada ne bi bilo kihanja i ti gasovi ostali nataloženi u mozgu, došlo bi, po Ibn Kajjimu, do štetnih i teških oboljenja.
Zanimljivo je napomenuti da se upravo zbog znacaja kihanja za zdravlje covjeka Allahu zahvaljuje na tome, a za zijevanje koje nema tu funkciju, nema ni zahvale.
Nadamo se, da ce ove prelijepe i sadržajne dove nakon kihanja zamijeniti beskorisne i isprazne rijeci, poput: nazdravlje i sl., i, na taj nacin, našu životnu praksu uveliko približiti sunnetu našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Religija

Reis Kavazović u Bihaću dodijelio murasele imamima: Oni su tu da ohrabruju članove zajednice da slijede istinu

Published

on

By

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović je na prigodnoj svečanosti u Bihaću dodijelio murasele imamima – dokument kojim ih zadužuje da na nekom području, u njegovo ime, vode džematske obrede i brinu o duhovnom stanju vjernika.

Tom prilikom je podsjetio da od svojevrsnog duhovnog vođenja, kojeg imam na taj način dobiva u emanet, zavise moralne vrijednosti i zajednice općenito i vjernika pojedinačno.

“Ispunjavajući ovaj važan emanet, imam treba da pomogne vjernicima da dublje razumiju sebe i svoj odnos s drugima. Ispravno vođenje Ijudi u vjeri može potaknuti duhovni rast kod pojedinca i ponukati ga da preispita svoje postupke i težnje”, kazao je Kavazović.

Vođenje zajednice muslimana, dodao je, obaveza je koju su imali i vjerovjesnici u svojoj poslaničkoj misiji. Kur'an naglašava značaj vodstva u zajednici u mnogim ajetima, podsjetio je reisul-ulema, a to vodstvo je utemeljeno na pravdi, znanju i moralu. To nije samo poučavanje vjerskim obredima, naveo je, već i moralnim načelima i svakodnevnim životnim odlukama.

“Imami su tu da ohrabruju članove zajednice da slijede istinu, da kritički razmišljaju o svemu oko sebe i da izgrađuju vlastito razumijevanje svijeta oko sebe.

Imami su nasljednici vjerovjesnika u učenosti i moralnom postupanju, a samim time i uzori u prakticiranju vjere”, istakao je Kavazović.

Sve vjerske istine potrebno je dovoditi u kontekst svoga vremena i mjesta, ocijenio je, te naglasio da je vodgovorno vođenje zajednice ključno u njenom čuvanju i to je siguran put da se ona izgradi kao snažna, solidarna i pravedna.

Kavazović poručio da živimo u vremenu globalnih sukoba, ali da će „male zajednice preživjeti samo ukoliko razviju mehanizme prilagodbe i zajedništva“, javlja agencija MINA.

Nastavi čitati

Religija

Negodovanje – Ta neprekidna navika

Published

on

Ako si stalno zauzet, to znači da si bitan. Kada imaš puno obaveza i raspored ti je popunjen, masu telefonskih poziva i velik broj zahtjeva od strane ljudi koji žele da te vide, znači da si osoba bitna ljudima, pa čak i ako ti to pričinjava određene neugodnosti i remeti tvoj privatni život.

Jedan moj prijatelj bio je ozbiljno suočen sa pritiskom javnosti. Poželio je  da bude anonimus nepoznat ljudima. Bio je konstantno na udaru ljudi koji su od njega tražili savjete ili su jednostavno htjeli da se s njim povežu. Stalno se žalio na to kako ga maltretiraju telefonskim pozivima.

Pozivi su se počeli smanjivati, prakitično, bili su sve rijeđi i rijeđi dok ih nije u potpunosti zaustavio. A zatim se počeo žaliti kako je neprimjećen i zaboravljen toliko da se žalio kako se osjeća stranac u vlastitoj zemlji, te da niko za njega ni ne pita niti se interesuje šta se s njim dešava.

Ako si stalno zauzet, to znači da si bitan. Kada imaš puno obaveza i raspored ti je popunjen, masu telefonskih poziva i velik broj zahtjeva od strane ljudi koji žele da te vide, znači da si osoba bitna ljudima, pa čak i ako ti to pričinjava određene neugodnosti i remeti tvoj privatni život.

Kada imaš slobodnog vremena ili si uzeo odmor, daj sebi oduška od pritiska kojeg ti društvo i ljudi stvaraju. To ponekad  može biti iznenadna i neočekivana promjena u tvom životnom ritmu. Možda ti to dosadi i vrijeme ti sporo prolazi, jer si prekinuo sa svojim uobičajenim životnim navikama. Mnogi ljudi postanu nesretni kada se njihova uobičajena životna rutina prekine.

Roditelji se nekad uznervoze od pritiska kojeg im prave njihova djeca. Nakon određenog vremena oni odrastu ostavljajući roditelje iscrpljene od stalnih zahtjeva i neprestane buke. Međutim, kada djeca odu od njih, počne im nedostajati taj pritisak i buka do te mjere da zaplaču od nostalgije. Nedostaje im njihovo glasno smijanje, pa čak vika i pritisak im postanu nostalgični.

Dok ste student, pod pritiskom ste studija i jedva čekate ljetnu pauzu. Razmišljate o danu kada će te diplomirati. Nakon što završite fakultet, zaposlite se, osnujete porodicu, pokrenete biznis i prisjećate se uspomena iz studentskih dana.

Kada se rat nadvije nad horizontom, ljude se počnu žaliti na neizvjesnu budućnost koja ih čeka i na njihovu nemoć da bilo šta promjene u tom pogledu. A zatim kada se uspostavi mir i stabilnost, nakon nekog vremena ljudi se počnu žaliti na status quo i traže promjene.

Poznavao sam jednog mladića ovdje u Saudiji, koji je volio kišu. Obavljao bi namaze za kišu i pratio vremensku prognozu tokom sezone kiša. Radovao bi se proljeću, jer su padavine u to doba godine bile češće. Volio je citirati predaje u kojima Poslanik, a.s., kaže da je “Kiša Allahova milost.” (Buharija i Muslim)

Kad god bi padala kiša on bi, slijedeći Poslanikov, a.s., primjer, izašao napolje i pustio da mu kiša pada na glavu govoreći: “Ovo nam je direktno stiglo sa neba.” (Muslim)

Kad god bi kiša padala bez jenjavanja, stvarajući uslove za plavljenje onih mjesta gdje su poplave bile uobičajene, on bi ponovo slijedeći Poslanikov, a.s., primjer, učio dovu: “Allahu, spusti kišu oko nas, a ne iznad nas.” (Buharija i Muslim)

Duboko u srcu nadajući se da će kiša ipak malo duže padati.

On je kasnije dobio stipendiju za studij u jednog zapadnoj zemlji. Bila je to država u kojoj su kiše često padale. Nije dugo prošlo, a on je počeo da žudi za suncem i njegovim sjajem. Bio bi razočaran kada bi se probudio i ugledao još jedan sivi dan sa oblačnim nebom. Uzdišući bi govorio: “Sunce u mojoj zemlji je ljepše nego bilo gdje drugo!” Čak je i tama kod kuće ljepša nego ovdje.”

Hladnoća čini da osjećamo nostalgiju za toplotom, čak i kada je toplota u toj zemlji često puta nepodnošljiva. Česte toplote, čine hladnoću dužom. Prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao: “Kad sina Ademovog zadesi hladnoća, on se žali. A kada ga zadesi vrućina, on se opet žali.”

Da li ljudi zaista žele biti sretni?

Zapravo i ne. Oni žele nešto što smatraju boljim i drukčijim od onog što trenutno imaju. Dijete želi da odraste, a odrasla osoba želi ponovo biti mlada. U konačnici, ispravno je kazati da ljudi ne znaju šta ustvari hoće.

Upravo zbog toga, Kur’an opisuje Džennet riječima: “vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.” (Kur’an, El-Kehf, 108)

Generalno, mi smatramo da je ostati u jednom mjestu i jednoj državi dugo vremena, nešto loše. Zbog toga Kur’an spominje da stanovnici Dženneta neće htjeti nikakvu alternativu kao zamjenu za to gdje jesu. Što se tiče njihovog stanja u Džennetu, oni će imati sve što požele. Sve što im na um padne biće im dato.

Što se tiče stanja čovjeka na dunjaluku, Kur’an to najbolje opisuje: “Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali.” (Kur’an, El-Me’aridž, 19-23)

Izvor: islamtoday.net

Autor: Dr. Selman el-Auda

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

 

Nastavi čitati

Religija

Kako je izgledao namaz kod prijašnjih poslanika?

Published

on

Među najveličanstvenijim zajedničkim odlikama i cjelovitim temeljima koji su vrijedili za svaku nebesku poslanicu su potvrđivanje monoteizma Allahu Uzvišenom, čvrsto ubjeđenje da on vlada svim stvorenjima te da se obavezno samo Njemu moraju izvršavati svi ibadeti.

 

Na čelu svih ovih ibadeta – kao što smo to maločas kazali – nalazi se namaz čiji propis nije dokinut ni u jednom Božijem Šerijatu. Takvo stanje, kao i poziv na njegovo praktikovanje, biva po svim učenjima i objavljenim knjigama, obzirom da „nema dobra u vjeri u kojoj ne postoji ruku’ (pregibanje)“, kao što je to kazao Mustafa, sallallahu’alejhi we selleme, delegaciji plemena Sekif, onda kada su od njega zatražili da im udovolji izuzećem klanjanja namaza, a da zauzvrat prihvate islam. (Hadis su zabilježili Ebu Davud, Ahmed, et-Tajalusi, ibn el-Džarud, i drugi)

Nema sumnje da nema vjere koja u sebi nije sadržavala namaz. Zbog toga su svi poslanici, ‘alejhimu-s-selam, ukazivali na njegovu važnost, podstičući svoje narode da ga dosljedno praktikuju.

Prenoseći molitvu oca vjerovjesnika, Ibrahima el-Halila, alejhi-s-salatu we-s-selam, Uzvišeni je rekao: „Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!“ (Prijevod značenja, Ibrahim, 40)

Uzvišeni Allah je iskazao veliku pohvalu Ismailu, alejhi-s-selam, u riječima: „I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.“ (Prijevod značenja, Merjem, 55)

Obraćajući se direktno Musau, alejhi-s-selam, kada mu naređuje obavljanje namaza, Uzvišeni je rekao: „Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!“ (Prijevod značenja, Taha, 14)

Kada je Isa, alejhi-s-selam, govorio o blagodatima koje mu ukazuje njegov Gospodar i o oporuci koju mu je oporučio, rekao je: „…i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem.“ (Prijevod značenja, Merjem, 31)

Rekao je sallallahu’alejhi we selleme: „Nama, skupini vjerovjesnika, je naređeno da naš iman i naše vrline iskazujemo u sklopu namaza!“ (Zabilježili su ga Ibn Hibban u svome Sahihu, et-Taberani u djelu „Mu’džemu-l-Kebir we-l-Ewsat“)

U „Svetom pismu“, svejedno da li u „Starom zavjetu“ ili u „Novom“, nalaze se mnogobrojni stihovi koji ukazuju na vrijednost namaza, na prisutnost činjenja ruku’a i sedžde u sklopu njega, i da to nije samo skrušeno obraćanje Bogu i molitva. Takvi su i slijedeći stihovi:

U prvoj poslanici Vladarima se kaže: „AIlijasepopenavrhKarmela, prignusekzemljiilicesvojestavimeđukoljena.“ (18/42)

U poslanici Brojevi stoji: „Mojsije i Aron u makošeispredzajednicekulazuuŠatorsastankaipadošeničicenasvojelice.“ (20/6)

U poslanici Jošui se kaže: „A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se…“ (5/14)

Davudovim, alejhi-s-selam, psalmima, navodi se: „Svinarodi, kojesistvorio, pridolaze, padaju pred tobom ničice, Svemogući, imenu tvoje mu iskazuju čast.  Jer si ti velik i tvoriš čudesa velika: jedini si ti Bog!“ (86/9-10)

U Indžilu po Mateju se kaže: „I otiđe malo dalje, pade ničice na svoje lice, i pomoli se.“ (26/39)

Radi svega ovoga, mnogi židovi i kršćani koji iščitavaju „Sveto pismo“, ostaju zadivljeni kada vide islamski namaz, naročito onda kada se obavlja u velikom džematu uz prisustvo dojmljive skrušenosti i smiraja, obzirom da on nije nešto nepoznato niti daleko od namaza koji je bio prisutan među prijašnjim vjerovjesnicima o čemu su prethodno čitali u njihovim svetim poslanicama.

Polazeći od te osnove, ovako divljenje neprestano ostaje jedan od glavnih poticaju upute onima među njima koji se ne ohole da prihvate istinu.

Jedan židov iz grada Aleksandrije opisuje svoje iskustvo, pa kaže: „…Kada sam unišao u džamiju, ugledao sam vjernike kako su poredani u saffove radi obavljanja namaza. Stajaše poput meleka. Tada sam začuo glas kako me neko doziva, govoreći: Ovo je zajednica o kojoj su obavjestili vjerovjesnici, neka su na njih sve Allahovi salawati i selami! Kada sam vidio imama koji pristupa hutbi, na kojem je bio crni ogrtač, u mojoj duši se pojavilo strahopoštovanje i bojazan. Ali, kada je završio sa hutbom sa plemenitim ajetom u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (Prijevod značenja, En-Nahl, 90) i kada je, nakon nje, proučen ikamet za namaz, osjetio sam u svojoj duši da je se uveliko usplahirila i uzdignula. Ukazaše mi se saffovi muslimana kao da su to, zapravo, saffovi meleka, te kao da se Uzvišeni Allah njima ukazuje na njihovim sedždama i ruku’u… Tada sam postao posve ubjeđen da ja nisam ni zbog čega drugog stvoren do da budem musliman!“

Sve navedeno samo potvrđuje prisustvo otrovnih ideja kojima se pokušava ocrniti namaz u islamu. Posljednji koncentrirani napadi na našu veličanstvenu vjeru i na našeg plemenitog vjerovjesnika, sallallahu’alejhi we selleme –onda kada je prikazan na odvratnim karikaturama, čak toliko podrugljivim da ironično prikazuju namaz – zapravo su, pored napada na njega, napadi i na Ibrahima, Musaa i Isaa, alejhimus-s-salatu we-s-selam. Čak štaviše, to su napadi koji su usmjereni protiv svih vjerovjesnika i svih svetih koji vjeruju u njih i respektuju ih, pa čak i više od toga, obzirom da ih neki i obožavaju – da nas Allah sačuva! Zar postoji veća kontradiktornost od ove?

Iz knjige ‘’Namaz, vjernikov miradž’’

Autor: Nedžmuddin ibn Abdul-Hadi Eš-Šazili

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije