U dijelu izlaganja, Cvijanović je upozorila na navodni “rastući nivo antisemitizma u pojedinim dijelovima Federacije BiH, koji je naročito izražen od kraja 2023. godine”. Ova tvrdnja, koja je ostala bez ikakvih konkretnih dokaza, zaslužuje duboku kritičku analizu.

Prije svega, potrebno je razjasniti na šta tačno Cvijanović misli kada govori o “rastućem antisemitizmu”. Ukoliko se aludira na skupove podrške Palestincima, koji su organizovani u nekoliko gradova Federacije BiH, to bi predstavljao opasan i svjesno iskrivljen narativ.

Ti skupovi, kako su pokazali brojni izvještaji i svjedočenja, bili su izraz solidarnosti s civilima u Pojasu Gaze, žrtvama vojnih operacija, a ne manifestacija mržnje prema jevrejskom narodu. Poruke sa tih okupljanja jasno su pozivale na prekid ubijanja civila, žena i djece, te na uspostavljanje mira, bez ijedne riječi koja bi se mogla smatrati antisemitističkom.

Ako Cvijanović insinuira da je kritikovanje politike države Izrael prema Palestincima isto što i antisemitizam, onda takva tvrdnja svjedoči o nepoznavanju osnovnih pojmova ili, što je još opasnije, svjesnoj manipulaciji. Važno je naglasiti da se antisemitizam odnosi na predrasude, diskriminaciju i mržnju prema Jevrejima kao narodu, dok je kritika politike Izraela legitimna i prisutna širom svijeta, čak i unutar same izraelske zajednice.

Željka Cvijanović nije ponudila nikakve dokaze koji bi podržali njene tvrdnje o tobožnjem “antisemitizmu” u Federaciji BiH. Ovakve optužbe, iznesene bez ikakvih konkretnih podataka, opasne su jer stigmatiziraju čitave zajednice i narušavaju osjetljive međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini. Ako je cilj bio skretanje pažnje sa stvarnih problema ili politički obračun s neistomišljenicima, onda takav postupak zaslužuje osudu.

Osim što su njene tvrdnje neutemeljene, vrijedno je podsjetiti da njen stranački šef Milorad Dodik, s jedne strane izražava solidarnost prema žrtvama holokausta, dok s druge otvoreno podržava njemačku ultradesničarsku stranku AfD, koja se dovodi u vezu s netrpeljivošću prema manjinskim zajednicama, uključujući i Jevreje.

Konaković je pozvao Dodika da javno kaže koje je ciljeve ostvario uz pomoć Trojke.

“Smjena Osmana Mehmedagića bila je naš zahtjev, to on nikad nije tražio”, kazao je Konaković.

Zatim je naveo da je Dodik tražio da iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (BiH) idu strane sudije te je tražio Zakon o državnoj imovini po njegovoj mjeri, kao i da sjedište apelacionog Suda BiH bude u Banjoj Luci.

Kazao je i da je Dodik više puta tražio prenos nadležnosti sa državnog na entitetski nivo u raznim procesima, da projekte Buk bijela i još neke vodi entitet RS.

“Tražio je više puta da se ne poštuju odluke OHR-a i institucija BiH. Tražio je još mnogo toga i ništa nije dobio”, kazao je Konaković.

Zatim je naveo šta je Dodik na kraju dobio.

“Nezgodno je kad ti je Tito najbolji prijatelj, a nije maršal”, kratko je komentarisao Dodik.Ovaj kratak komentar ide u prilog da bi SNSD sa SDA mogao, osim smjene Konakovića praviti i priču u vezi moguće buduće većine u državnoj vlasti, piše Klix.

Podsjećamo danas je u parlamentarnu proceduru upućena inicijativa SDA i DF-a za rekonstrukciju Vijeća ministara BiH, konkretno za smjenu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića. Inicijativu je potpisalo 11 zastupnika Stranke demokratske akcije i Demokratske fronte.

U obrazloženju inicijative, između ostalog je navedeno kako je državi BiH nanešena nesaglediva šteta na međunarodnom planu zbog povezanosti ministra Konakovića sa osobama iz narko-kartela “Tito i Dino”, a što dokazuju prepiske iz Sky aplikacije i shema agencije Europol.

Ona je podsjetila da niko nije snosio odgovornost za tragediju u Donjoj Jablanici kada je u poplavama prošle godine poginulo 19 osoba te kazala da joj smeta što se tragedija u Novom Sadu, kako kaže, koristi za rušenje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

“Fakulteti su blokirani. Ne odvija se nastava. Osnovne i srednje škole se počinju blokirati i sprječava se odvijanje nastave. Kod nas je bio zemljotres, ali nastava nije stala. Bile su i poplave, nastava nije stala. Bio je i rat, ali nastava nije stala. Kako imam dovoljno godina da više ne vjerujem u slučajnosti, ne vjerujem ni da je današnji datum, Sveti Sava, izabran slučajno”, stava je Trivić.

Kaže i da podržava samostalnu i suverenu Srbiju, koja je ekonomski jaka.

“Podržavam Srbiju čiji se glas čuje i na političkom Istoku i na političkom Zapadu. Što se tiče onih koji su u blokadama, želim da postavim jedno racionalno pitanje: a šta je to plenum i ko odlučuje na plenumu?! Da li plenumi treba da vode Srbiju, odlučuju o njenoj sudbini i šta poslije plenuma?! Koliko god studenti ponavljali da nemaju liderstvo, neko se u njihovo ime jasno ogradio od, kako kažu, ekstremističkih i nacionalističkih obilježja, jer su se na nekim protestima pojavile zastave Republike Srpske i zastave ‘Nema predaje Kosovo i Metohija’. Zar su te zastave za one koji protestuju ekstremističke”, navodi Trivić.

Kaže i da može prihvatiti da među onima koji izlaze na proteste ima onih koji vjeruju da to čine za prave vrijednosti.

“Ali oni treba da se zapitaju a ko to u njihovo ime odlučuje, pa kada odlučuje zašto se u ime studenata niko nije ogradio od podrške koju su dobili od Albina Kurtija i osvjedočenih srbomrzaca poput Severine i Nataše Kandić, ili zašto se niko u ime studenata nije ogradio od povraćanja po srpskoj zastavi na predstavama koje su nedavno emitovane u okviru blokada. Ili od upada u Maticu srpsku”, stava je Trivić.