A suze jedne djevojčice, kćeri ogorčenog rudara, prilično su dirnule Almu Imamović. Ona skoro dva desetljeća radi kao posrednica za zapošljavanje, a glavni su joj klijenti iz Hrvatske, od Slavonije, preko Zagreba i Istre, do Dalmacije.

– Kada sam vidjela slike tužne djece, probudila se u meni želja da svim tim ljudima pomognemo. Firme za koje je radim posredničke poslove dale su mi signal da za sve rudare ima mjesta. Inače, ja radim za velike hrvatske kompanije, te kao posrednik nalazim ljude koji su spremni raditi – poručila im je preko medija ova Tuzlanka.

Kontaktirali smo je u četvrtak i provjerili kakav je interes bosanskih rudara, ali ne samo njih, za poslove u Hrvatskoj.

– Od kada sam poručila da posla u Hrvatskoj ima za sve, ne prestaju mi zvoniti telefoni. Zovu rudari, ali još više njihove supruge, koje se interesiraju za zaposlenje svoje djece. Završili su škole i sjede kod kuće, dani im prolaze uzaludno. Ma sigurno sam za njih 20, možda i 30 već na dobrom putu naći posao – veli Alma.

Ovo doba godine je vrhunac potrage za radnom snagom. Imamovićku zovu za svih strana, tako da se skoro ne može obraniti od poziva. Mjesečno zna zaposliti i do 100 svojih sugrađana, zemljaka općenito.

– Najveća je potražnja trenutno iz Zagreba i Dalmacije, gdje prednjače Split, Novalja i Makarska. Traže se svi profili, od građevinara do sobarica. Za rad u hotelima imam već spremnih 200 do 300 žena i samo čekam da se poslodavci jave – ističe.

A kakvi su se pokazali hrvatski poslodavci prema tim radnicima? Bili smo malo sumnjičavi kada nam je iz prve rekla – savršeni, ali je ubrzo sve do u detalje elaborirala:

– Znači, sve što dogovorimo, to i ispoštuju. Surađujem i s velikim, najačim kompanijama, kao i s manjim poduzećima, ali nikada nisam imala slučaj da su tražili da se s njihove strane traži rad na crno. Oni su ti koji inzistiraju na urednim radnim dozvolama, prijavama zdravstvenog, mirovinskom i svemu što ide.

Plaća je, ipak, svima glavni faktor. Posrednica iz Tuzle kaže da dobar, kvalificiran meštar iz BiH u Hrvatskoj može uredno računati na satnicu od 10 do 11 eura, i to netto, odnosno plaću od oko dvije tisuće eura, kojoj treba pridodati besplatni smještaj, jedan do dva obroka (negdje i tri poput drvne industrije), troškove prijevoza doma jednom mjesečno, čak i 13. plaću. Sat rada njegovog ipak nešto slabije kvalificiranog kolege kreće se oko 8 eura, dok se pomoćno osoblje tek izišlo iz srednje škole u građevini ili drvnoj industriji, a čiji opis radnog mjesta uključuje najobičnije poslove poput metenja ili opsluživanja drugih, plaća 5,5 eura po satu. I Almin Facebook pun je ponuda: recimo sobarici u hotelu s četiri zvjezdice u Trogiru od svibnja do studenog nudi se mjesečna plaća od 900 eura s uključenim obrokom i smještajom, a jedan dan u tjednu je slobodan.

– Vjerovali ili ne, u nekome iz BiH se u Hrvatskoj isplati puno više raditi nego u Njemačkoj, koja je kao na glasu. Da nije tako, pa ne bi se nekih 20 ili čak 30 posto onih koji su otišli u Njemačku sada vraćalo od tamo i tražilo od mene posao u RH. Satnice su se skoro izjednačile, s tim da u Njemačkoj je sve iskazano u bruttu, živi se u metalnim kontejnerima, općenito uvjeti su znatno teži i skuplji, a puno ste dalje od svojih kuća. Hrvatska je tu nadohvat – pojašnjava ova bosanska head hunterica.

Najviše od svega se iznenadila da je za posao u Hrvatskoj kontaktiraju ljudi iz Hrvatske.

– Mene zovu i troše, a oko njih toliko poslodavaca koji traže ljude. Ne ide mi to u glavu – veli.

Po svemu što priča Hrvatska ispada obećana zemlja, barem za ljude iz Bosne.

– Nije vam ni Njemačka što je nekad bila. Vidjet ćete da neće poći puno i da će se ovi što su iz Hrvatske otišli početi vraćati doma. Problem je što ih se puno zadužilo, uzelo kredite od 100 tisuća eura za auta i moraju ih vraćati 20 godina. Živi bili pa … – nije stala uvjeravati u blagodati rada u Hrvatskoj ova agilna posrednica za zapošljavanje iz Tuzle.