Connect with us

Uncategorized

‘Bave se je li neko go prošao ispred pozorišta, a onaj ukrao 100 miliona i sve govori nisam Allaha mi’

Published

on

“Mi smo u nekoj velikoj regresiji. Stvari ne idu na bolje i ne razvijaju se. Mi ni nakon 30 godina od rata ne znamo gdje smo. Niti smo ovamo, niti tamo. Mislim da taj neki patrijarhalni sistem ovdje je dugo opstao”, kazao je ovo u intervju za Raport Senad Bašić, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih glumaca te profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Za Raport je govorio o svojoj dugogodišnjoj karijeri i saradnji sa Mustafom Nadarevićem. Osvrnuo se i na kinematografiju u našoj zemlji, ali i na zanimljiv način prokomentirao bh. političare.

Između ostalog, otkrio nam je i svoje buduće projekte.

Vrlo je teško opstati

Kada smo dogovarali ovaj intervju, kazali ste mi da puno radite sada sa studentima te da su ispiti u toku. Stoga moje prvo pitanje je kako ste i jeste li se umorili?

Hvala vam na pitanju. Jesam, zaista sam umoran. Imali smo ispit i u petak i u subotu. Radimo intenzivno na pripremama za predstavu “Kralj Tvrtko”. Radimo od 11 ujutru, pa onda imamo časove od 16 do 19 satim onda opet idemo na probu. Radimo po 12 sati intezivno. Mogu da kažem, bilo je naporno ove akademske godine.

Šta savjetujete studentima? Jeste li strog profesor?

Nisam strog profesor, jer ja ne vjerujem u tu vrstu pedagogije. Ovdje se radi o kreativnosti, ljubavi, umjetnosti i nekako gledam da moj odnos sa studentima bude prijateljski. Želim da bude zasnovan na uzajamnom poštovanju, pa čak i nekoj jednakosti u kojoj sam ja taj prvi među jednakim. Ne znam i ne želim drugačije. Nisam od onih koji smatra da treba da kroz autoritet i neke torture treba dolaziti do nekog rezultata. Više sam za neke maratone i duge staze. Posao glumca je jako težak i vrlo je teško opstati u ovom poslu i živjeti od njega. Veliki broj glumaca na samom početku odustane, odluče da nađu drugi posao. Pokušavam da ih ostrastim i naučim da istinski zavole ovaj posao. Samo onda sam uvjeren da iz te ljubavi to može da traje i tako mogu da rade na sebi kada ostanu sami, a mi postanemo suvišni.

Kratko bih da se osvrnemo i na performans ispred Narodnog pozorišta pod nazivom “Together”. Ovaj performans se izvodi na ulicama širom Slovenije i drugih država Evrope, međutim u Sarajevu su stigle oštre reakcije. Kako Vi gledate na to?

Pogledao sam na Facebooku šta se dešavalo, jer smo mi imali probu u tom periodu. Iskreno, tog dana ništa nisam vidio od Parade do tog performansa. Mi smo u nekoj velikoj regresiji. Stvari ne idu na bolje i ne razvijaju se. Mi ni nakon 30 godina od rata ne znamo gdje smo. Niti smo ovamo, niti tamo. Jednom nogom smo tamo, a drugom negdje drugo. Nemam pojma šta bih vam rekao. Mislim da taj neki patrijarhalni sistem koji je ovdje jako dugo opstao.

Mi smo preskočili period demokratije koji započinje sa francuskom građanskom revolucijom, kasnimo nekih 100 godina. Dovoljno je samo reći da je naš teatar otvoren ne zato što smo mi tako htjeli, nego zato što je Austro-Ugarska otvorila teatar kako srpske glumačke trupe ne bi dolazile preko granica u Bosnu i širile komade koji su pozivali na ujedinjenje Srba. Stoga, u tom smislu gotovo sve što se tiče glume i glumovanja je nama nametnuto od strane stranaca, pa tako i između ostalog i Narodno pozorište Sarajevo. Doduše, jedino Kamerni tetaar 55 smo mi osnovali. Utemeljio ga je Jurislav Korenić zajedno sa Rejhanom Demirdžićem. Imali su hrabrosti da krenu u jedan eksperiment i naprave jedan pravi sarajevski teatar. Pokazalo se to ispravo, jer Kamerni teatar 55 bez obzira na sve je jedan od najprepoznatljivih teatara u regiji.

Kako je bilo raditi sa Mustafom Nadarevićem?

Igrali ste u velikom broju pozorišnih uloga, glumili u najboljim bh. filmovima… Međutim, uloga Faruka Fazlinovića je televizijska uloga, koja je oduševila cijelu regiju.

Iskren da budem, imao sam ponude prije toga, ali nisam htio prihvatiti jer sam vjerovao da je to posljednja stvar koju treba da radi glumac. Uvijek sam preferirao teatar, pa onda film, a za TV sam se pravio “Englez”. Tako je sve bilo, dok nisam shvatio da smo mi mala sredina i da ovdje glumac da bi opstao egzistencijalno mora da radi sve što je glumački posao. Tu spada i TV i film, teatar, ali i novi mediji također. Prosto, mora da bi opstao i glumac i njegova porodica. To je razlog zbog kojeg sam odustao od tog stava, uprkos tome što sam tako učen. Englezi kažu da u teatru mogu biti samo talentovani, na filmu tako neka sredina, a na TV može svako.

Često Vas i zovu Faruk. Smeta li Vam nekada što Vas zovu po ulogama?

Glumcu to imponuje, jer to znači da je uloga “ušla” u narod i da je ostalo zapamćeno. Ima jako puno uloga koje glumci naprave, a uopšte ih narod ne zapamti. Jednostavno ih ne primjete. Težak je to put. Učim i studente da glumu zaista treba da prepozna publika, ali i da je zavoli. Onda na taj način glumac biva prepoznat.

Mada, to nije ništa novo. I u Americi se glumci dijele na prepoznate i neprepoznate. Zbog glumaca ljudi kupuju karte, a ne zbog filma ili reditelja. Prepoznatih glumaca nema puno. U Hollywood-u ima desetak muških i 10-ak ženskih koje zna cijeli svijet za njih. Mi živimo u jednoj maloj sredini i zato je svaki kulturni napor koji napravimo u BiH za zlatnu značku. To se podrazumijeva i za izložbe, predstave, koncerte, filmove…

Dugo godina ste intenzivno sarađivali sa Mustafom Nadarevićem. Kako je bilo raditi sa čovjekom poput Mustafe Nadarevića? Jesmo li dovoljno cijenili Nadarevića, onoliko koliko je zaslužio?

Bosna je cijenila Mustafu Nadarevića. Bosna ga je napravila. Njegova prva glavna uloga je bila u “Mirisu Dunja”, tada je imao 44. godine. Poslije te uloge ide uloga “Otac na službenom putu”, a onda ga zovu u Beograd gdje glumi u filmu “Već viđeno”, a u Zagrebu igra uloga Leona Glembaya. Mustafu i njegovu karijeru je suštinski napravila BiH. Ono što je radio u Zagrebu su pretežno bile serije i u teatru. Međutim, baš sam sada završio jedan film u Zagrebu i ono što sam čuo nije kotirao kao što je ovdje u BiH.

Sve će doći na svoje

Kako sada gledate na deset godina snimanja ove serije. Je li bilo naporno?

Bilo je jako naporno. Ustajao sam u 5 sati ujutru, na setu bi bio u 6. Na Akademiji bi bio od 16 do 19 sati, a onda bi imao predstavu navečer. Znalo se desiti da dođem kući navečer i nemam snage čak ni da izvadim scenarij za sutradan.

Trajalo deset godina snimanje i to je jako dug period. Dolazi do zamora materijala i to ne samo kod glumaca, nego i kod autora, pisca, reditelja i cijele ekipe. Niko nije ovoliko dugo snimao ni u BiH, a ni regionu. Lud, zbunjen, normalan je imao 12 sezona po 24 epizode. Inače, sezona u normalnim zemljama traje osam ili 12 epizoda, samo kod nas je 24.

Nakon višegodišnjeg rada i produkcije završen je novi dugometražni igrani film scenariste i reditelja Jasmina Durakovića “Praznik praznine“. Kada možemo očekivati premijeru?

Film će biti prikazan u Puli i to će biti regionalna premijera. Film još uvijek niko nije vidio. Poslije toga sam napravio još jedan film sa Pave Marinkovićem. Imao je radni naslov “Vampiri sa Miljacke”, a Marinković želi da se film zove “Bosanski lonac”. On je inače i umjetnički direktor Pula Film Festivala. To sam zadnje radio, završio sam krajem aprila i negdje oko 70 posto uloge je bilo na njemačkom jeziku. To je jedan od najtežih radova koje sam radio jer sam malo i podcijenio njemački jezik. Nisam ušao dobro spreman, a ni produkcija mi nije omogućila dobre pripreme. Morao sam sve sam. Montirana je slika i ton će biti montiran u septembru. Treba da izađe naredne godine ali ne znam na kojem festivalu.

Koje projekte spremate u budućnosti?

Spremam sada “Kralja Tvrtka”. Premijera treba da bude u BKC-u. Onda ćemo ići u Srebrenik, tamo ćemo igrati na Tvrđavi. Mislim da će ovo biti veoma zanimljivo za publiku iz prostog razloga što je roman Jasmina Imamovića, ljetopis o Kralju Tvrtku bosanskom kralju napisan iz vizure srednjovjekovne Bosne, a nije napisan iz vizure Beograda, Zagreba. Roman je obilato potkrijepljen historijskim činjenicama.

Pored toga što ste glumac i profesor, Vi ste i suprug, otac, djed, je li bilo teško sve uskladiti?

Svakome je teško. Nekako sam imao sreću da sam odvojio djecu od sebe. Oni žive samostalno. Kćerka mi je u Berlinu već devet godina, zajedno sa unukom. Sin je završio na Akademiji scenskih umjetnosti produkciju, ali još se nije zaposlio. Ne ide to tako lako, nisam nešto politički aktivan ali nije ni on. Siguran sam da će sve doći na svoje i biti dobro.

Država treba pomagati mladima

Situacija u kinematografiji BiH godinama je sve lošija. Nema baš ni televizijskih serijala, javni servisi su u kolapsu. Da li očekujete da će se nešto popraviti u tom području?

Najveći problem je u tome što se ne poštuje standard koji jeste izdan odavno u Evropskoj uniji. Na milion stanovnika jedan film, znači ako Njemačka ima 100 miliona stanovnika, ide 100 filmova. I to samo kroz fondove i samo ono što Fondacije za kinematografiju pomažu filmovima. Greška koja se ovdje dešava je da ukoliko izdvojimo tri milion maraka za film mi imamo 35 aplikanata koji dobiju po 10-15 hiljada maraka, sa kojima ne mogu ništa.

Sa tim novcem ne mogu angažovati niti jednog saradnika. Mislim da je to velika greška. U Švicarskoj pomaže država samo prvi i drugi film. Ukoliko ne naprave ništa za prvi i drugi film, treći neka ti Bog pomogne, a ako naprave nešto dobiju nagradu i budu zapaženi, država će pomagati i u trećem filmu. Ovdje se događa jedna nevjerovatna stvar, ljudi koji prave svoj peti film, a imaju iza sebe po 100 nagrada apliciraju kao djeca koja su na Akademiji završila režiju i onda se ispostavlja da oni nikada neće napraviti svoj film. Ono što ja predlažem i prva stvar koju mora uraditi Fondacija za kinematografiju je da samo podrže prvi i drugi film ali u cijelom iznosu budžeta. Primjera radi, kao da se jedan Kusturica se takmiči sa nekim djetetom od 20 godina, umjesto da traži novac od nekog jakog sponzora, kao što rade u Hollywoodu. Država treba da pomaže mladima, prvi i drugi film, ako ništa ne naprave nek se snalaze za treći.

Je li teško biti glumac danas u BiH?

Generalno je teško biti glumac bilo gdje u svijetu. Opet se vraćam na to da treba neko da zavoli vašu glumu i da vas publika vidi. Dosta na samom početku odustane. Svaka umjetnost je teška. U principu, ako se čovjek potpuno preda umjetnosti i ako to zavoli do nekog usijanja, strasti to postane bukvalno sastavni dio njega. Samo tada može živjeti od glume i njegova porodica može živjeti od glume. To je teško i rijetko, ali tako je u svim umjetnostima. Treba svakom skinuti kapu ko uspije živjeti od umjetnosti, ipak je to jedan elitizam u svim društvima.

Na samom kraju razgovora moram da Vas pitam, pratite li političku situaciju?

Iskren da budem jako rijetko jer ne mogu više da gledam tu okupaciju medija koju su napravili političari. Brat mi živi u Kopenhagenu, nema pojma ko je premijer, a samo nekada čuje da je neki ministar koristio privatno mobilni telefon za neki razgovor i onda ga Parlament natjera na ostavku, a radilo se o 50 eura. Mi imamo premijera na optuženičkoj klupi. Mislim da razumijete šta želim da kažem.

Političari su doveli svoje ljude u medije i napravili ih svojim plijenom. Upalite bilo koji televizijski program kako domaći tako i regionalni, samo će iskočiti Zoran Milanović, Aleksandar Vučić, ali i ovi naši. Najveća istina je ono iskakanje iz frižidera. Naši političari isto izlaze iz frižidera.

Političari one koje postavu moraju imati hrabrosti da im ne daju postora toliki jer udaviše narod, omladinu… Ovo je psihološka tortura koja oštećuje ljudski duh, pa čak i ljudske vrline. O čemu oni pričaju i čime se bave? Oni se bave je li ovaj go prošao ispred Narodnog pozorišta, a ovaj ukrao 100 miliona. Ukoliko moram da biram onda ću ovog što je go šetao, a nisam za ovog što je ukrao 100 miliona i još govori nisam Allaha mi.

Uncategorized

Četiri netipična simptoma koja mogu otkriti da nešto nije u redu s vašom jetrom

Published

on

By

Malo ljudi je svjesno koji se sve simptomi bolesti jetre mogu javiti, a važno ih je zapamtiti. Ove promjene na nogama mogu otkrivati probleme s jetrom.

Jetra je organ koji naporno radi, a između ostalog i filtrira krv i razgrađuje štetne tvari. Ako je zdravlje ovog organa narušeno, bilo da se radi o bolesti ili ozljedi, može doći do domino efekta kada će patiti i ostatak tijela. Ne ignorirajte ova četiri neuobičajena simptoma koji alarmiraju na moguća oštećenja jetre, savjetuje Ordinacija.hr.

Oticanje

Ciroza jetre se javlja kada je jetra oštećena radi napredne bolesti, pretjeranog unosa alkohola ili nečeg drugog. Mogući simptomi koji mogu ukazivati na cirozu je oticanje nogu, stopala ili gležnjeva, kako navode stručnjaci klinike Mayo. Svjetska zdravstvena organizacija pojašnjava kako do toga dolazi radi pojačanog pritiska na venu portu što može uzrokovati nakupljanje tekućine u nogama i abdomenu.

Dodatni simptomi koji se mogu primijetiti su gubitak apetita i kilograma, žutica, mučnina ili nastanak modrica.

Grčevi u mišićima

Dok grčevi u mišićima nisu tipičan simptom ciroze jetre, novija istraživanja kažu kako bi mogla postojati poveznica između grčeva i ovog stanja. Rezultati studije koji su objavljeni u magazinu o medicini u Americi otkriva kako 101 od 150 ispitanika s cirozom doživjelo ovaj simptom prije studije.

Istraživanje ističe kako su grčevi u mišićima povezani sa smanjenom kvalitetom života osoba koje imaju cirozu. Iako istraživanje nije pokazalo zašto do grčenja dolazi kod pacijenata s cirozom, smatraju da bi u pitanju mogao biti disbalans elektrolita, endokrinog sustava…

Bol u zglobovima

Bol u zglobovima može biti uzrokovana raznim stanjima, ali stručnjaci kažu da to može biti i virusni hepatitis, oblik upale jetre koji se može javiti kao oblik akutne infekcije ili kronično stanje.

Ako je virusni hepatitis razlog boli u zglobovima, možete primijetiti i simptome slične gripi, poput umora, mučnine, povraćanja, boli u trbuhu, smanjenog apetita… Neki će prijaviti i tamni urin ili svijetlu stolicu, stoji na stranicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Mrlje na nogama i rukama

Stručnjaci navode kako se određene promjene na površini kože često mogu javiti kod bolesti jetre.

Ako drugi najveći organ u tijelu ne radi kako treba, a to je jetra, često će se promjene primijetiti i na koži i mogu biti prvi signal bolesti jetre, stoji u studiji na stranicama Magazina za medicinu klinike Cleveland, piše N1.

Važno je, navode stručnjaci, prepoznati bolest jetre na vrijeme. Mrlje se mogu razviti na rukama, nogama i dlanovima, a mogu biti bijele boje. Najbolji način da provjerite radi li se o nekom drugom stanju kože ili pojavi bijelih mrlja koje se vežu za bolesti jetre je taj da će nestati kada ih pritisnete. Bilo kakve promjene obavezno prijavite liječniku jer, kao i kod svih zdravstvenih problema, lakše i uspješnije se liječe ako se prepoznaju na vrijeme.

Nastavi čitati

Magazin

‘Čudo’ za pluća: Pijte čašu ovog napitka dnevno, najbolje ujutru na prazan želudac

Published

on

By

Surutka je tečnost koja vam ostaje poslije postupka sirenja mlijeka. Naime, ovaj postupak razdvaja mlijeko na čvrstu supstancu (skutu) i tečnu supstancu (surutku). Kozja surutka, u svom osnovnom obliku ili u obliku suplementa, postala je nezaobilazna namirnica među ljudima koji usvajaju zdrav način života.

Brojne studije potvrdile su da kozja surutka pomaže u mršavljenju, poboljšava probavu, jača kosti, a preporučuje se i osobama koje imaju dijabetes tipa 2.

 

Mogu da je konzumiraju i osobe sa alergijama, uključujući i djecu. Često su mala djeca alergična ili intolerantna na kravlje mlijeko zbog prisustva proteina kazeina. Za razliku od kravljeg, kozje mlijeko sadrži minimalnu količinu ovog proteina pa je većina ljudi tolerantna na kozje mlijeko.

Kako se pije kozja surutka?

Koja količina kozje surutke je potrebna, poželjna i dozvoljena na dnevnom nivou, može zavisiti od cilja koji imamo. Optimalna dnevna količina je pola litre, a najdjelotvornija je ako je pijete ujutro, na prazan želudac. Sportistima i osobama koje redovno vježbaju kozja surutka se preporučuje i nakon treninga.

 

 

Treba napomenuti da osobe koje imaju problema sa bubrezima ne bi trebalo da pretjeruju sa kozjom surutkom zbog visokog sadržaja proteina.

Kozja surutka u narodnoj medicini koristi se već vijekovima. Hipokrat ju je savjetovao za jačanje imuniteta i protiv iscrpljenosti. Danas se konzumacija kozje surutke savjetuje osobama sa različitim zdravstvenim stanjima, poput oboljenja jetre, ali važno je napomenuti da ova namirnica ne garantuje izliječenje, ali može povoljno da utiče na ozdravljenje.

 

Kozja surutka za pluća

Iako uzimanje kozje surutke kao dodatka ishrani tokom šest sedmica može ukloniti probleme sa otežanim disanjem, ono ne može da poboljša funkciju pluća i kvalitet života ljudi koji boluju od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP). Dakle, kozja surutka pomaže u čišćenju pluća, ali nije dovoljno efikasna da bi izliječila bolesti pluća, piše Krstarica.

Kozja surutka za jetru

Kozja surutka koristi se i kao prirodni čistač jetre. Osobama koje imaju masnu jetru preporučuje se da ujutro, dva sata prije doručka, popiju dvije čaše kozje surutke. Ovo naravno neće samo od sebe riješiti problem pa je neophodno promijeniti i način ishrane – izbaciti prerađene proizvode i masnu hranu, a povećati unos proteina. Kozju surutku ne bi trebalo piti duže od dvije nedjelje.

Nastavi čitati

Religija

Izazovi za našu djecu digitalnog doba

Published

on

„Ja ne pravdam sebe, ta’ duša je sklona zlu osim one kojoj se Gospodar moj smiluje; Gospodar moj zaista prašta i samilostan je!“ Kur'an, Jusuf, 53

Bio sam iznenađen kada mi se nedavno, posve slomljena srca, jedna majka povjerila da je njena osamnaestogodišnja kćerka napustila kuću i otišla da nevjenčana živi sa momkom, kršćaninom. Ostavila je svoj laptop od kojeg se nije odvajala. Nakon što smo pronašli njenu dobro čuvanu šifru i prodrli u sadržaje njenih pregleda i kontakata tek tada smo se posve iznenadili i uvjerili u dvostruki život ove djevojke koja je za porodicu i okolinu slovila kao povučena, pobožna, islamski odgojena i islamski odjevena djevojka.

U ovom kratkom tekstu pokušat ćemo pronaći odgovor na pitanje: Zašto mi, roditelji, staratelji, učitelji i muallimi; dakle, svi mi koji smo dužni odgajati i usmjeravati, zašto sve manje i manje, iz generacije u generaciju, znamo o našoj djeci i omladini? Primjetili smo da postoji veza na relaciji tehničkog, tehnološkog i ekonomskog rasta i moralnog držanja i ponašanja. Potreba za radnom snagom, kao i potreba za većim nivoom obrazovanja odvaja mlade od roditeljskog doma i prisiljava ih na samostalan život i snalaženje daleko od brige i očiju njihovih roditelja.

Također, masovno posjedovanje osobnih automobila daje priliku mladima da izbjegnu nadzor i roditeljsku kontrolu. A isto možemo reći i za digitalni svijet u kojem su mladi ‘svoji na svom’, ili kako američki istraživač M. Prenskey veli oni su ‘digitalni starosjedioci’ što se ne može reći i za njihove roditelje, a pogotvo njihove djedove i nene, za koje ovaj stručnjak veli da su pridošlice, stranci, useljenici – ‘digitalni imigranti’. Masovna upotreba savremenih digitalnih tehnologija dovodi, već u ranom djetinjstvu, u pitanje nevinost dječijeg oka, i čistoću dječijeg uha. Odrasli nisu svjesni koliko neprimjereni sadržaji slika prodiru u bezazlen i čist svijet naše djece i diraju u njihove duše. Svijet odraslih, pun vulgarnih, lascivnih slika i scena pornografske sadržine prodire nezadrživo do djeteta.

Osim toga, ono svojim okom prisustvuje i brutalnim scenama mučenja, bestijalnim iživljavanjima krvnika nad žrtvom, i hladnokrvnim ubijanjima. Njihove osjetljive uši, sve češće, umjesto glasa majke, žamora glasa Kur’ana, ili pobožnih napjeva ilahija, šuma rijeke, i cvrkuta ptica, slušaju neartikulisane, zaglušujuće zvuke divlje svirke, urlike i krikove, psovke, bestidan govor, ili zaglupljivanje i ideološki dril govorenjem kojem je cilj oblikuje novog čovjeka unakažene duše, ili su to isprazna, obična naklapanja bez plemenitog sadržaja i svrhe. Lascivne slike, nepokretne i žive, i neprimjeren govor vrebaju čiste duše naše djece i mladih. Ne postoji više mogućnost državne, niti bilo čije druge kontrole, ograničenja ili onemogućenja sadržaja koji se plasiraju. Jednostavno, jedan zli duh oslobođen je i slobodan je da čini što god hoće!

Dječije oči vide, dječije uši čuju, djecu zavode i pozivaju slike, glasovi, sadržaji, o čemu roditelji često vrlo malo znaju, ili prekomjerno opterećeni radom ne pridaju ovome dovoljnu, potrebnu pažnju?! Osim ovoga opšteg, neutralnog, promatračkog i svima zajedničkog, postoji i utjecaj i upliv na integritet osobe, najčešće u komunikaciji vršnjaka međusobno. Ponekad se i naše dijete nađe na meti mobera koji vrše mobing prijetnjama, neprimjerenom kritikom, vrijeđanjem, ucjenama i pritiscima. O ovome djeca i mladi najčešće šute noseći to u sebi. Zato je neophodna edukacija roditelja i svih onih koji se bave edukacijom jer informatička pismenost je nužnost ovoga doba. Ona znači razumijeti tehnologiju, znati se njome koristiti i kreirati informaciju. Potom, potrebno je znati prednosti i korisnosti digitalnih uređaja, ali i posebno biti upoznat i sa opasnostima koje zloupotreba ovih uređaja sa sobom nosi. Treba znati i istaći da tehnologija ne zamijenjuje knjige, nastavu i učenje. Ona je na usluzi i pomoći. Uz pomenuto, ovi uređaji odvajaju realni svijet, svijet stvarnosti offline i daju prednost online svijetu slike i zvuka čineći mlade ljude tromim, zavaljenim u sjedišta i sa ukočenim pogledom usmjerenim u mali ekran, posve usamljene, bez motivacije i ideja, bezvoljne, i u biti nesretne. I ne zaboravimo, svjetski pokazatelji ističu kako djeca i omladina u prosjeku pred ekranima digitalnih uređaja provode 7,5 sati na dan što je krajnje zabrinjavajuće!

U pokušaju da roditeljima i pedagozima izađemo u susret nudimo vam prijedloge stručnjaka za poboljšanje našeg odnosa u pogledu korištenja digitalne tehnike naše djece i omladine: – prvo, djetetu do osamnaest mjeseci omogućiti samo povremeno putem skype-a uspostavu kontakta sa bliskim osobama iz kruga porodice, posebno ako su daleko, i ne više od ovoga; – za djecu od 2 do 6 godina maksimalno do jednoga sata omogućiti korištenje uređaja, dok za uzrast od 6 do 14 godina dozvoliti dva sata, uz roditeljski nadzor i kontrolu; – kvalitetno predstaviti, i poučiti dijete, da uređaji nisu samo za igru , zabavu i postizanje virtuelnih ‘prijatelja’ nego se koriste i za učenje, sticanje znanja i proširenje osobnih vidika; – umjesto da se dijete kažnjava oduzimanjem uređaja ispravnije je neprekidno nuditi mu alernativna rješenja: posjeta islamskom centru, posjeta rodbini, šetnja, odlazak u park, bavljenje sportom, čitanje knjige; – otvaranje profila na facebook-u trebalo bi odložiti barem do 18 godine života jer se fb ne da kontrolisati, ali posjedovati profil na fb to je već odavno hit; pa na primjer jedno nedavno obavljeno istraživanje otkrilo nam je da 93 procenta mladih imaju svoj profil na fb od kojih njih približno 70 procenata posjeduje profil na fb prije svoje trinaeste godine; – upotreba uređaja neka se koristi u dnevnom boravku stana gdje je prisustvo odraslih konstantno, a ne u dječijoj sobi gdje je dijete samo i izolovano.

Pored gore navedenog, ipak najvažniji je stalan, prisan, otvoren i sa povjerenjem izgrađen odnos na relaciji roditelj – staratelj i dijete, odnosno mladić, djevojka. On se gradi od prvog dječijeg koraka pa do njegovog osamostaljenja i izgradnje vlastite porodice.

U okviru ovoga odnosa naročito važno je izgraditi zdrav odnos na relaciji: Čovjek i Gospodar Allah dž.š. Od ove temeljne relacije zavise svi drugi odnosi kao što je: – odnos prema svome vlastitom biću; – odnos spram drugih osoba; ali i – odnos prema svijetu u kojem obitavamo. U našem odnosu prema svijetu to može biti: ili odnos izolacije, ili odnos ići u susret svijetu.

Odnos izolacije gradi se iz krajnje nužde. On se primjenjuje samo onda kada očuvanje vjere i ličnog integriteta postaje gotovo posve nemogućim što mi čitamo u Kur’anskom primjeru Stanovnika Pećine – Ashabi-kehf (18-ta sura Kur’ana) mladića sklonjenih i zaštićenih od svijeta progona, neslobode, nevjerovanja i poroka, u izolaciju, u mrak Pećine, usnule, zaustavljene, nepokretne, ukočene, gotovo mrtve.

Nažalost, danas nije mali broj onih koji našu mladost poučavaju upravo na primjeru Stanovnika Pećine tražeći od ove mladosti koja obitava u svijetu kršćanskog zapada da u gradu gradi svoj paralelni grad u koji će se ova mladost skloniti tek preživljavajući. U našem slučaju najprimjerenije je poslužiti se primjerom iz bogatog života Jusufa saws, tog posve odanog, iskrenog, pobožnog, mudrog, i nadarenog, i uz to neobično lijepog, atraktivnog i poželjnog mladog čovjeka koji hrabro korača kroz svijet, ide u susret izazovima i problemima hrveći se i noseći se sa njima; počev od svojih najbližih, pa do onih susreta i sukobljavanja u dalekom svijetu ne osjećajući se nikada ostavljenim i sasvim samim jer je njegova a.s. veza sa Allahom dž.š. jaka, neraskidiva i trajna. Na kraju, Jusuf a.s. iz svega toga izlazi čist, neokaljan, pobjednički, trijumfujući, veličanstven i pun moći, i unatoč svemu, u sebi bez imalo mržnje i osvetoljubivosti. Naše mlade, mladića i djevojku, dužni smo poučiti i izgraditi u njima svijest o sveprisutnom Bogu i strah od odgovornosti pred Njim awdž, a to je da imaju u posjedu vlastitu moć samokontrole kada daleko od zaštitničke ruke roditelja grade vlastitu budućnost!

Naši mladi, u virtuelnim i izravnim kontaktima, neprekidno se susreću sa osobama koje ih, gotovo na svakom koraku, mame i pozivaju glasom, tijelom i cijelim svojim bićem, zavodljivo i primamljivo ih pozivaju sebi sa „Hejte leke!“ – „Hodi!“ sa značenjem: priđi mi, uzmi me, spremna sam, spreman sam! kako bi mladu osobu zaveli i poveli u svijet mraka, grijeha i zla. Zato, sa svoje strane, dužni smo da učinimo, da naš mladić i naša djevojka umiju, gotovo pri samoj mogućnosti trenutka u kojem bi strast gotovo sve nadjačala, uzvratiti poput Jusuf a.s. i oduprijeti se sa: „Mea’zallahi!“ – „Sačuvaj Bože!“ (Kur’an, Jusuf, 23) i ugledati Allahov jasno vidljiv znak – burhan koji čini da osoba ustukne, i kaže svoje odlučno: „Sačuvaj Bože!“ A taj posve očiti znak jeste postignuće Ihsana – „Iako ti Njega ne vidiš, On tebe uvijek vidi!“ (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i dr) što je stalna, živa svijest o tome: „Allah me gleda!“

Autor: Ishak ef. Alešević

islam.ba, AKOS

Nastavi čitati

Uncategorized

Dok HDZ i Čović šute: Zločinca Kordića mladi fratar u Busovači prozvao pred hiljadama vjernika (VIDEO)

Published

on

By

Na centralnom misnom slavlju pred hiljadama vjernika, mahom sugrađana ratnog zločinca Daria Kordića, pred crkvom svetog Ante, u utorak je centralno misno slavlje držao fra Mario Katušić, gvardijan fojničkog samostana, koji se tokom propovijedi jasno osvrnuo na snimak koji je nekoliko dana prije blagdana svetog Ante dospjela u hrvatske i bosanskohercegovačke medije.

– Strašno je da drugome nanosimo zlo, a da se uopće ne kajemo. Strašno je kad govorimo javno da bismo sve do sada ponovili, svo zlo koje smo učinili.

To su bile riječi iz propovijedi fra Marija Katušića za blagdan svetog Ante u Busovači u srednjoj Bosni, prenosi Lupiga.com.

– Pitao me je li vrijedilo zatvora, je li vrijedilo rata. Ja sam mu rekao: sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio, svaka je sekunda vrijedila – ushićeno govori Kordić uz glasan smijeh nakon čega društvo oduševljeno plješče ratnom komandantu HVO-a i potpredsjedniku takozvane Hrvatske republike Herceg Bosne te bivšem predsjedniku HDZ-a u BiH.

Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu Kordića je osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u Lašvanskoj dolini tokom 1993. i 1994. godine, uključujući i pokolj u selu Ahmići, gdje su pripadnici HVO-a 16. aprila 1993. godine ubili 116 civila, među kojima i 32 žene i 11 djece.

Pušten je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne, a posljednjih godina može ga se susresti na manifestacijama poput Hoda za život ili kao gosta predavača studentima u organizaciji zagrebačkog Studentskog pastorala čiji je kapelan kontroverzni don Damir Stojić.

Upravo na tu epizodu iz snimka se nedvojbeno osvrnuo fra Mario Katušić u svojoj propovijedi za blagdan svetog Ante u Busovači gdje je Kordić odrastao i živio veći dio života do odlaska u Hag.

– Najgore je što se sve negativnosti, laži, progonstva neistomišljenika čine mirne savjesti. Strašna je činjenica da drugome nanosimo zlo, a da se uopće ne kajemo. Strašna je činjenica kada govorimo javno da bismo sve do sada ponovili, svo zlo koje smo učinili, opet bi ga uradili. Ne govore to neki drugi, ne govore s onog drugog svijeta, iz drugog naroda, nego mi vjernici. Mi koji se svaki dan Bogu molimo, mi koji smo stalno u crkvi, znamo se vraćati na svoja zla, na svoje neistine, svoje laži – poentirao je gvardijan samostana u Fojnici čiji muzej čuva jednu od najvrjednijih kulturno-povijesnih zbirki u Bosni i Hercegovini.

Nastavi čitati

Uncategorized

Sjećate li se Mirne iz serije “Lud, zbunjen, normalan”: Glumila je u turskim serijama s Burakom Ozcivitom

Published

on

By

Glumila je u filmu ‘Snijeg’ 2008., ‘U zemlji krvi i meda’ 2011., a mnogi će je pamtiti i po ulozi Mirne, Damirove djevojke, u popularnoj bh. seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’
Bosanskohercegovačka glumica Alma Terzić već nekoliko godina živi i radi u Turskoj. Rođena je 1987. godine u Zenici.

Glumačku karijeru nastavila je u Turskoj nakon što je upoznala svog sadašnjeg supruga Murata Saracoglua, sa kojim ima kćerku Lejlu.

Glumila je u filmu ‘Snijeg’ 2008., ‘U zemlji krvi i meda’ 2011., a mnogi će je pamtiti i po ulozi Mirne, Damirove djevojke, u popularnoj bh. seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’.

Kada je riječ o turskoj kinematografiji, glumila je i u seriji “Veličanstveno stoljeće: Kosem” gdje se u liku Ester Hatun pojavljuje u 14 epizoda.

Potom je zaigrala i u “Kuruluş Osman”, tv serija koja je oborila rekorde gledanosti, a i dalje osvaja srca stranih gledalaca, radeći sa imenima kao što su Burak Ozcivit, Nurettin Sonmez i Saruhan Hunel, Alma Terzić igra lik Sofije.

Nastavi čitati

Uncategorized

Po prvi put snimljen “ledeni prst smrti”: Neobičan prirodni fenomen koji ubija sve pred sobom (VIDEO)

Published

on

By

Nesvakidašnji i pomalo zastrašujući fenomen prvi put je snimljen kamerom, a zadivljujuća snimka krije smrtonosnu tajnu.

Ono što se na prvi pogled čini kao neka vrsta tornada, zapravo je led snimljen pod morem na Antarktiku.

Izvijajući led se spušta sve do morskog dna, gdje su razbacane stotine morskih zvijezda i drugih bića iz mora.

Ovaj fenomen je nevjerovatno opasan i nazvan je “ledeni prst smrti”.

Led se zamrzne i ubija sve oko sebe kada dotakne morsko dno, odnosno, to je stalaktit koji zamrzava morski život, piše BBC.

Vruća morska toplina izlazi iz leda i dolazi u kontakt sa ledeno hladnim morem. Tako se na površini slana voda učvršćuje i formira ovaj ogroman stalaktit.

Gledatelji su oduševljeni neobičnim snimkom.

“To je kao jako spora munja pod vodom”, istaknuo je jedan komentator.

“Ludo je kako nešto na Antarktiku može ubiti sve oko sebe samo dodirivanjem tla. Cool zaista”, dodao je drugi.

 

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije