Podnoseći izvještaj o radu, od proteklog zasjedanja Čovićeve nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS) do danas predsjednik Glavnog vijeća HNS-a Božo Ljubić govorio je o demografiji i projektu demografske strategije s ciljem demografske revitalizacije hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koji je, kako je kazao Ljubić, suočen s demografskom erozijom, starenjem stanovništva, rastućim iseljavanjem i niskom stopom fertiliteta.

Ljubić je kazao da su prije otomanske okupacije katolici činili 90 posto stanovništva BiH.

-Poznato je da je u ranom srednjem vijeku preko 90% stanovništva BiH bilo katoličke vjere. Povelja Kulina Bana počinje riječima: „U ime oca i sina i duha svetoga“ a završava „neka mi Bog pomogne i sveto Evanđelje …„Ja Radoje banov pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta dvadeset i deveti dan(na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.“ Poznato je koji narod u Bosni i Hercegovini danas slavi 29. augusta/kolovoza kao svoj blagdan – mučeništvo Svetog Ivana Krstitelja. To je hrvatski narod. Da nije bilo progona i prevjeravanja na islam pod otomanskom okupacijom i da nije bilo pravoslavnog doseljavanja, potaknuto različitim razlozima a opet najčešće od strane različitih okupatora, danas bi čitava Bosna i Hercegovina bila većinski katolička i hrvatska. Koliko bi nas bilo, 3 ili 30 milijuna to danas nitko ne može odgovoriti, kazao je Ljubić, te nastavio:

-Nakon otomanske okupacije dolazi austrijska uprava pa potom prva Jugoslavija i postupni demografski oporavak hrvatskog naroda. Tako popis stanovništva iz 1931. bilježi blagi procentualni udio Hrvata u BiH od 22,5%, da bi popis iz 1948., nakon uspostave druge Jugoslavije pokazao udio od 23,9%. Ovi podaci zorno pokazuju kako je demografska situacija u uskoj vezi s političkim položajem naroda, koji je nesumnjivo nakon prestanka otomanske okupacije išao nabolje. Nažalost, Hrvati su na samom kraju rata od Bleiburga i križnog puta nadalje, doživjeli zločin razmjera genocida što se uz se, što se događalo u drugoj Jugoslaviji, negativno odrazilo na sve naredne popise, kazao je on.

-Drugi vid planirane dekroatizacije je smišljeno administrativno razbijanje velikih zemljopisnih cjelina s većinskim hrvatskim stanovništvom i njihovo pripajanje većinskim srpskim ili muslimanskim općinama. Zoran primjer je mostarska općina. Prilikom komunalne reorganizacije, općini Mostar se pripajaju naselja Gornje Drežnice, mahom nastanjena tada Muslimanima, koja su tri puta bliže Jablanici nego Mostaru a naselje Ljuti Dolac koje je na „cigar hoda od Mostara“, kako su govorili naši stari, pripaja se općini Široki Brijeg. Na taj način Mostar prije rata postaje većinski muslimanski. Na isti način Ravno je pripojeno Trebinju, kazao je Ljubić.

-Hrvatski narod u BiH se nažalost u više od dva desetljeća nakon Daytona i nepravednog ustavnog ustroja suočava sa sličnim trendom iseljavanja, međutim s negativnim prirodnim priraštajem smo izgubili skoro polovicu svoje prijeratne glavnice. Stoga primarni cilj demografske obnove je zaustavljanje iseljavanja, koje je prema Josipu Županovu osam puta veći demografski problem od niskog nataliteta, tvrdi Ljubić.

Ljubić je kazao kako se u dijelu bosanskohercegovačke javnosti i politike manipulira presudama Haškog tribunala, zanemarujući činjenice, optužujući hrvatsko političko i vojno vodstvo i čitav hrvatski narod za „udruženi zločinački pothvat“.

-Na taj način si priskrbljuju moralno pravo za nastavak dekonstituiranja i obespravljivanja hrvatskog naroda u BiH, što naravno potiče frustraciju i negativan stav velikog broja Hrvata prema ovoj državi i motivira ih na dalje iseljavanje, kazao je on.

-Što nam je činiti, upitao se Ljubić.

-Zanemarivanje demografskog osipanja vodi ka demografskom slomu, gubitku političkih prava i nestanku. Vrijeme je za akciju. Demografska strategija Hrvata u BiH polučiti će cilj samo ako upali alarm i motivira na akciju. Nužno je stoga pristupiti pronatalitetnoj politici ali prije svega „zaustaviti krvarenje“, kako je Josip Županov nazvao iseljavanje stanovništva. Stoga je nužno donijeti demografsku strategiju na razini države, kazao je Ljubić, upitavši se zbog čega se onda Hrvatski Narodni Sabor bavi demografskom strategijom.

-Zato što se Hrvati u BiH suočavaju s problemima koje građani pripadnici druga dva naroda nemaju a to je ustavna neravnopravnost. Istina, Schmidt je donio izmjenu izbornih pravila, koje će Hrvatima, uz plebiscitarnu podršku listama HNS-a, ovoga puta omogućiti participiranje u vlasti ali ponovno bez predstavljanja u Predsjedništvu i diplomaciji. Međutim, ove izmjene nisu ispravile niti manji dio napravdi koje su Hrvatima od 2000. godine učinjene od strane njegovih prethodnika, kazao je on, te dodao:

-Stoga, ukoliko dugoročno namjeravamo održati narodnu supstancu i politički subjektivitet, neophodne su dublje ustavne promjene koje će pored već postojećih elemenata institucionalnog federalizma uključivati i racionalniju i pravedniju administrativno teritorijalnu organizaciju. Komunalna reorganizacija odnosno formiranje općina s hrvatskom većinom gdje to demografski i teritorijalni uvjeti dozvole je sljedeća mjera, kazao je.

Govoreći o demografskoj revitalizaciji Hrvata u BiH Ljubić je posebno akcentirao odnose i suradnju s Republikom Hrvatskom kojoj su, kako je rekao, Hrvati kroz desetljeća ako ne i stoljeće bili demografsko vrelo, koje je sada nažalost presušilo.

-Hrvatska više ne može računati, a ne smije niti pomisliti, da bi vlastite demografske rupe popunjavala Hrvatima iz BiH. Za Hrvatsku je danas jedini strateški interes i zalog dugoročne teritorijalne suverenosti, očuvanje političkog subjektiviteta i ostanka Hrvata u BiH što je jasno zapisano u Strategiji o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, iz 2011., kazao je Ljubić.