Connect with us

BiH

Bursać: “Godišnjica ‘Oluje’ će biti obilježena nad kostima ubijenih Prijedorčana, hoće li se sjetiti 102 ubijena prijedorska djeteta?”

Published

prije 9 mjeseci

on

Srpski Dan sjećanja na Oluju biće održan nad kostima ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora i prijedorske regije upravo zato što ova regija i jeste ogromno stratiše nesrba. Ovo je u konačnici potpuna inat-sprdnja s preko 3000 ubijenih od kojih su 102 djeteta. Ovo je kontinuitet negiranja zločina i genocida.

Piše: Dragan BURSAĆ (Al Jazeera)

Srpski Dan sjećanja na Oluju biće održan nad kostima ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora i prijedorske regije upravo zato što ova regija i jeste ogromno stratiše nesrba. Ovo je u konačnici potpuna inat-sprdnja s preko 3000 ubijenih od kojih su 102 djeteta. Ovo je kontinuitet negiranja zločina i genocida.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je ovih dana da su patrijarh Porfirije i on prihvatili prijedlog predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika da Dan sjećanja na žrtve hrvatske vojno-policijske akcije Oluja bude obilježen u Prijedoru, 4. avgusta.

Tako je tročlano političko i duhovno rukovodstvo većine Srba odlučilo da na jednoj od najvećih rana Bosne i Hercegovine, onoj prijedorskoj, obilježi dan sjećanja na finale velike želje srpskih nacionalista da u oružanoj pobuni pripoje sebi jedan dio hrvatske teritorije. Treba li napomenuti da su velikosrpske snage izgubile i taj rat i podvijenog repa kapitulirale i raspustile paradržavu SAO Krajinu.

No, vratimo se na Prijedor.

U Prijedoru je mučki ubijeno preko 3000 nesrba, pretežno Bošnjaka i Hrvata, upravo zarad ideje koja je stvorila i SAO Krajinu i entitet Republiku Srpsku. Zarad te sumanute ideje, ljudi su nosili bijele trake prije odstrela i odvođenja u logore Keraterm, Omarska, Trnopolje i Manjača. Zarad te velikosrpske ideje, koja je okončana Olujom svijet je ugledala Tomašica, najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope. Zarad te ideje, te pročetničke mračnjačke ideje o “svim Srbima u jednoj državi“, u konačnici, ubijeno je 102 prijedorska djeteta, a Prijedor i Kozarac su bile polazne tačke za genocid i genocidne radnje u kojima je Srebrenica bila kulminacija i završni logističko-ideološki čin genocida.

Zašto Prijedor?

Pa zašto onda Prijedor, pita se ljudski razum, pita se svaki čovjek, pita se svaka kost ljudska iz grobnica pronađenih i nepronađenih u Potkozarju?

I ako nemaju ljudskosti Dodik i Vučić, da li je moguće da čovječnosti nema ni prvi čovjek Crkve Srbije patrijarh Porfirije, koji je aminovao ovo sramno okupljanje ponad ubijenih Prijedorčana?

A sve se radi iz inata, zarad soli na ranama porodica ubijenih, zarad obilježavanja teritorije proklete i četničkog junačenja nad svježim humkama i nišanima.

“Dogovoreni su važni zajednički sastanci u bliskoj budućnosti na teritoriji Republike Srpske, a patrijarh Porfirije i ja prihvatili smo predlog predsednika Dodika da obeležavanje Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji ‘Оluja’, bude održano u Prijedoru 4. avgusta”, naveo je sladostrasno Aleksandra Vučić, niti ne trepnuvši nad pustim faktom da će upravo ovim činom slaviti velikosrpsku ideju koja je ubijala Prijedorčane od 1992. do 1995.

Ili budimo do kraja iskreni, zapomaganje nad Olujom sve sa zapaljivim govorancijama, biće održano nad kostima ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora i prijedorske regije upravo zato što ova regije i jeste ogromno nesrpsko stratiše. Ovo je u konačnici potpuna sprdnja s mrtvim ljudima i njihovim porodicama i ovo je kontinuitet i negiranja zločina i genocida u konačnici.

Da u Prijedoru nije ubijeno preko 3000 ljudi, da nema Tomašice, da nije bilo logora smrti, da nije bilo najvećeg bošnjačkog stratišta nakon Srebrenice, ne bi Dodik, Porfirije i Vučić obilježavali sjećanje na “Oluju“ baš tu. I to je jedina istina! najbanalnija inat komemoracija kao dio velikosrpskog projekta, koja služi da se ljudi još više zamrze.

Hoće li se sjetiti 102 ubijena prijedorska djeteta?

I hajmo ljudski, hoće li Vučić, Porfirije i Dodik položiti cvijet, makar jedan cvijet na spomenik za 102 ubijena prijedorska djeteta? Neće, jer spomenika nema, ne postoji! A za nepostojanje može “zahvaliti“ gradskim i entitetskim ocima, koji tri decenije prelaze preko pustog fakta da je u ime srpstva ubijano nečije potomstvo  jer se drugačije zvalo.

Hoće li političko-vjerska kamarila srpskog sveta otići pa položiti cvijeće ispred logora prijedorskih? Možebitno, ali će to cvijeće biti ostavljeno na spomeniku srpskim vojnicima i policajcima koji su držali nesrbe kao roblje i kao zvijeri u kavezima i na ograđenoj teritoriji, mučeći ih glađu, žeđu, e da bi na koncu ti nesrbi bili najsurovije ubijeni i kosti im razvučene-od Korićanskih stijena do Tomašice. Dakle srpski vojnici imaju spomenik, ali ubijena djeca ga nemaju.

Godišnjica zločina u Keratermu očekivano bez vlasti RS-a
A evo kako i znam da se neće odazvati oci entiteta Republika Srpska i gosti iz Srbije na poziv ljudskosti:

Niko od vlasti iz RS nije došao da obilježi godišnjicu zločina u Keratermu. Da vas posjetim, u ovom logoru je od kraja maja do početka avgusta 1992. godine bilo zarobljeno više od tri hiljade ljudi. A samo u toku jedne noći sa 23. na 24. juli 1992. godine strijeljano je njih 200. Ukupno je u logoru Keraterm ubijen 371 logoraš.

I niko od srpskih predstavnika nije bio na obilježavanju strašne godišnjice prije neki dan. Niko da se udostoji da dođe i klekne. Ma nije morao ni klečati, dovoljan je bio cvijet. Ili niti cvijet, samo prisustvo je nešto. Ovako muk, šutnja i planovi za budućnost.

Planovi za obilježavanje Dana sjećanja na Oluju baš u Prijedoru.

I da budemo do kraja ljudi, neka svako obilježi dan sjećanja na stradale civile, ali…moglo jr to raditi bilo koje civilno udruženje, a ne svesrpsko rukovodstvo.

I nije li oluja reakcija države Hrvatske na velikosrpsku politiku “krvi i tla“, koja je htjela da odcijepi dio njene teritorije? Nije li “Oluja“ vojno-redarstvena akcija bila eho, tek slabašni odjek onoga što je uradila velikosrpska politika upravo u Prijedoru i Kozarcu?

I ne mijenja li onda današnje rukovodstvo srpskog sveta uzrok za posljedicu? Nije li Oluja posljedica, a  etničko čišćenje, zločin i genocid uzrok u konačnici?

I zašto se onda ljudi od vjere, da mislim na patrijarha Porfirija, ne okrenu i ne izgovore makar jedno povijesno izvinjenje bošnjačkom i hrvatskom narodu, umjesto da obilježavaju nešto na kostima tih naroda?

Onako sasvim ljudski, ne možete obilježavati dan sjećanja na žrtve Oluje u jednom od najstrašnijih mjesta bošnjačkog i hrvatskog stradanja, ako niste obilježili stradanje Bošnjaka i Hrvata! Ne možete, to jednostavno ne ide i svako obilježavanje je onda čista provokacija, zapljuvavanje teritorije i što je najstrašnije, prijetnja onim preživjelim i istraumatiziranim povratnicima koji žive svoj getoizirani život.

A s ovakvim rukovodstvom države Srbije, Crkve Srbije i entiteta Republika Srpska nema budućnosti, jer oni ne žele budućnost.

Povezane teme:

BiH

Njemački Welt: “Ako Dodik proglasi secesiju, za sat vremena će izbiti rat”

Published

prije 15 minuta

on

28. Aprila 2024.

By

Rezolucija o Srebrenici i prijetnje Milorada Dodika su tema članka u listu Welt. Novinarka je pričala sa bošnjačkim političarima i aktivistima. „Svaki konflikt ovdje bi mogao da izazove nekontrolisani požar“, piše list.

Reporterka njemačkog lista Welt obišla je Srebrenicu, pišući o rezoluciji o genocidu koja se priprema u Ujedinjenim nacijama. U uvodu se podsjeća na pogubljenje blizu osam hiljada Bošnjaka što je Haški tribunal u presudi okarakterisao kao genocid.

Politika genocida još traje u Republici Srpskoj, kaže reporterki Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“, koja je u ovom ratnom zločinu izgubila veliki broj članova porodice.

Kako je dodala, krajnje je vrijeme da se prestane sa poricanjem genocida i veličanjem ratnih zločina.

Dodik prijeti napuštanjem institucija BiH

Welt piše da su Ruanda i Njemačka, na prijedlog bh. ambasadora pri UN-u Zlatka Lagumdžije, podnijeli prijedlog rezolucije Generalnoj skupštini. Kao i Holokaust i genocid nad Tutsima u Ruandi, i Srebrenica bi trebalo da bude međunarodno priznata kao genocid, a dan sjećanja bi se obilježavao 11. jula.

„Glasa se idućeg četvrtka“, piše Welt. „Berlin računa da će rezolucija proći. Ali, protivnici rezolucije prijete eskalacijom.”

Prije svih, piše list, u pitanju je predsjednik RS-a Milorad Dodik koji „godinama želi” da otcijepi ovaj entitet od države Bosne i Hercgovine. Ako se rezolucija usvoji, kaže, Srbi će se povući iz svih procesa odlučivanja na nivou BiH.

„To bi bilo faktičko otcjepljenje”, ocjenjuje novinarka Welta i dodaje da ga “podržava predsjednik Rusije Vladimir Putin”.

Za Welt govori Ćamil Duraković, jedan od dvojice Dodikovih zamjenika. „Ako Dodik najavi secesiju, ovdje će u roku od sat vremena izbiti rat“, kaže Duraković.

List piše da Duraković politički ništa ne može da postigne, osim da upozorava. „Duraković kaže da je stvarno zabrinut i tako i zvuči“, piše list.

„Opasno pogrešan pravac”

Ocjenjuje se da je Bosna i Hercegovina „najkrhkija” država regiona i trenutno u najtežoj krizi od raspada Jugoslavije. „Svaki konflikt ovdje bi mogao da izazove nekontrolisani požar, kao devedesetih”, piše Welt.

Upitno je, dodaje list, da li Dodik ozbiljno misli da sprovede prijetnje. „Neki kažu da samo hoće da isposluje ustupke kod Evropljana i Amerikanaca jer je politički pod pritiskom. (…) Drugi govore da Dodik nije ideolog već korumpirani oportunista koji hoće da sačuva svoju ugodnu poziciju”.

„Srbija destabilizuje Bosnu i Hercegovinu”, rekao je za Welt bh. šef diplomatije Elmedin Konaković.

On naziva „šokantnom“ reakciju Vučića na rezoluciju i poziva njemačku vladu da iskoristi ekonomski uticaj na Srbiju. „Njemačka bi trebalo da izvrši više pritiska”, smatra Konaković.

Prema ministru vanjskih poslova BiH, Vučić je ključni akter u regionu. „Brinem da idemo ka krizi većoj od svih koje smo imali“, kaže ovaj političar.

Pominjući da su u Banjaluci održani i protesti zbog rezolucije, Welt piše da je Dodik najavio sjednicu Vlade tog dana (2. maj) baš u Srebrenici na „zaprepaštenje bošnjačkih stanovnika“.

„Drugog maja će majke poslati djecu van Srebrenice“, kaže Munira Subašić. „Iz straha za bezbjednost”.

DW

Nastavi čitati

BiH

Vukanović o Isaku: „Budaletina i luda svojim ponašanjem i skandalima uspjela je za kratko vrijeme da zasjeni sve do sada viđeno“

Published

prije 2 sata

on

28. Aprila 2024.

By

Svakakvih je bilo ministara policije i drugih resora na ovim prostorima, ali je Ramo Isak sve zasjenio svojim nevjetovatnim skandalima i devijantnim ponašanjem, bolesnim populizmom bez granica, ludostima, ispadima i budalaštinama. Gotovo da nema dana ili sedmice da ne napravi neki gaf i skandal, posebno ako ima neko gostovanje na televiziji, a nevjerovatna je njegova želja i nastojanje da stalno bude u centru pažnje javnosti, piše na svom blogu zastupnik u NSRS Nebojša Vukanović.

-U svakoj normalnoj i uređenoj državi i društvu nikada se ne bi mogla dogoditi ovakva pojava na političkoj sceni, jer postoje kontrolne institucije i mehanizmi da spriječe nepotizam, zloupotrebe i trgovinu političkim uticajem, vrše provjere, posebno u bezbjednosnom sektoru, jer je nesretni Ramo sa sinovima sve devijacije objedinio u jednom dolazeći na funkciju. Sin Almir kao poslanik u Parlamentu Federacije prvo je ucijenio Dina Konakovića i Nermina Nikšića, da bi tata Ramo postao ministar, a potom rođenog brata, Ramovog sina, ucjenama i korupcijom progurao za direktora Kazneno-popravnog zavoda u Zenici. O rotacijama i pratnji, kojom svakodnevno maltretira Sarajlije i komšije, pokušavajući da pokaže nekakvu važnost i veličinu, te nasilju i skandalima njegovih sinova, suvišno je trošiti riječi.

Veličanje i svečani doček za korumpiranih policajaca po izlasku iz pritvora, koji su uhapšeni zbog korupcije i saradnje sa narko-kartelima i Mafijom, dosada je nezabilježena devijantna pojava, zbog koje je došao u otvoren sukob sa američkom ambasadom u Sarajevu, te nevjetovatne izjave i ispadi, napadi na pravosuđe i gaženje ustavnog sistema, su nevjetovatni skandali i zloupotrebe zbog kojih bi Ramo Isak morao odmah biti smijenjen.

Pokušavajući da zasjeni svoje skandale on neprekidno srlja i ulazi u nove, a teško je naći riječi kojim bi se opisao skandal, riječi mržnje, prijetnje i dolazak u Srebrenicu sa sinovima i pratnjom u luksuznom karavanom džipova i vozila, sve sa bakljama i zastavama, kao da je neki vođa navijača i fudbaler, a ne ministar unutrašnjih poslove. Njegove sramne prijetnje Srbima i zveckanjem oružjem, na ivici ludila, te junačenje i busanje u prsi junačke, kako će uhapsiti Dodika, kojima dobija lajkove i simpatije ekstremista i naivnih Bošnjaka, te nabacuje loptice i vodu na Dodikov mlin i vodenicu, su jedan od pokazatelja zašto opstaje režim u Srpskoj decenijama.

Budaletina i luda svojim ponašanjem i skandalima uspjela je za kratko vrijeme da zasjeni sve do sada viđeno u Zemlji čuda, on je prava slika „Trojke“ i Vlade Federacije, a njegova hitna smjena i ograđivanje od postupaka bilo bi ljekovito za sve, prije svega političku scenu koja mora pod hitno da se dekontaminira. Umjesto da uđe u koštac sa ključnim problemima, ogromim razmjerama korupcije i kriminala, srastanja policije i pravosuđa sa Mafijom i narko kartelima, nesretni Ramo vodi stalnu političku kampanju od Banjaluke, Sarajeva do Srebrenice, gledajući da ugrabi koji politički poen, umjesto da grabi i hapsi kriminalce, korumpirane političare i policajce, poručio je Vukanović.

Nastavi čitati

BiH

Kako je Alen u BiH “izgradio svoju Njemačku”: ‘Čovjek treba sam da izgradi svoju obećanu zemlju’

Published

prije 3 sata

on

28. Aprila 2024.

By

“Čovjek treba da izgradi svoju obećanu zemlju, svoju Ameriku. Ja nemam zaista potrebu da idem u Ameriku, u Njemačku bilo gdje na Zapad”

Priča o prvoj registrovanoj farmi magaraca počela je prije 12 godina. Tada dvadesetdvogodišnji student Poljoprivrednog fakulteta, Alen Jusupović osmislio je biznis plan i osvojio nagradu od četiri hiljade dolara od USAID-a. Bilo je to dovoljno da ova porodica započne svoj san. Ekipa BHRT-a posjetila je ovu farmu.

Ova farma, osnovana 2012. godine, ima 66 magaraca. Stekla je reputaciju kao lider u proizvodnji i istraživanju magarećeg mlijeka. Njihova posvećenost kvalitetu, prirodnoj njezi i očuvanju okoliša privlači posjetioce iz cijelog svijeta.

“Ja imam zaista zanimljiv život, dinamičan. U suštini roditelji su ovdje na farmi, a ja živim u gradu. Međutim, moj posao je na farmi, tako da sedam dana u sedmici ja ujutro ustajem, kćerkicu u vrtić vodim i onda dolazim ovdje na farmu i radimo do samog mraka. Čovjek treba da izgradi svoju obećanu zemlju, svoju Ameriku. Ja nemam zaista potrebu da idem u Ameriku, u Njemačku bilo gdje na Zapad”, kaže farmer Alen Jusupović.

“Svaki magarac ima svoj karakter, isto kao i ljudi”

“Svaki posao ima svoju težinu, ali ovo je bio jedan veliki izazov, susrest se magarcima, sa životinjama. Znam svako ime, znam sve. Svaki magarac ima svoj karakter, isto kao i ljudi”, kaže Sakiba, Alenova majka.

Projekat “Za snažnu domaću ekonomiju/EU4Business Recovery” dao je podstrek mladim ljudima. Kako nam ističu, sve počinje od dobre ideje, a Alen je primjer koji je svoj put pronašao od iskrene emocije prema

“Posebno su značajne priče pojedinaca kao što je Farma magaraca i ljubav Alena Jusupovića prema životinjama, koji je svoj san i ljubav pretočio u biznis plan, i dokazao da ništa nije nemoguće. Kada imate pravu ekipu, mnogo je lakše generirati kapital, jer time ljudi s jasnom vizijom i zalaganjem mogu stvoriti održiv biznis”, kažu iz EU4Business Recovery.

Ono što je bitno za Grad Zavidovići jeste poboljšanje turističke ponude ruralnog turizma, koja označava stratešku odrednicu ovog grada.

“Vrlo lijepa priča o farmi magaraca koja zapravo svake godine dobiva neki dodatni sadržaj. Od samog početka, od njegovih prvih aktivnosti smo uz njega i da smo ga na neki način i pratili I kroz poticaje i kroz tehničku pomoć i saradnju”, ističe Džeraldina Miličević, pomoćnica gradonačelnika Zavidovićа.

Kozmetika od magarećeg mlijeka

Magareće mlijeko odavno je prepoznato kao jedno od najkvalitetnijih, a proces proizvodnje mlijeka nadogradili su i pravljenjem različitih kozmetičkih proizvoda.

“Sve je ustvari krenulo kao ideja za proizvodnju magarećeg mlijeka. Mi proizvodimo ljekovito magarećeg mlijeko. Evo već 12 godina i ne postoji mjesto u BiH gdje nije došao bar jedan decilitar mlijeka sa naše farme. Pored toga, odmah nakon par godina, desili su se mali viškovi gdje smo mi uvidjeli da možemo praviti kozmetiku od magarećeg mlijeka. Nismo farmaceuti, ali sticajem okolnosti imamo dobre recenzije od naših kupaca, tako da naša kozmetika se koristi kroz razne vrste dermatitisa, psorijaza i generalno kod kožnih oboljenja”, zaključuje Alen.

Na ovom imanju trenutno postoje izgrađena dva bungalova koja će uskoro biti u funkciji. Pored toga u ponudi Farme je i jahanje konjа i druženje sa magarcima. Kako nam ističe mladi farmer iz Zavidovića, u životu ne treba puno, samo ono malo svoga svijeta i mašte za ostvarenje svojih snova.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕