Connect with us

BiH

Dodik glasao u Laktašima: Osnovno pitanje je mir i stabilnost, a ne trač i galama

Published

on

Kandidat SNSD-a za predsjednika RS Milorad Dodik i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine glasao je danas u Laktašima.

Nakon glasanja izjavio je da su ljudi opredijeljeni da na opštim izborima glasaju za stabilnost i mir i za siguran život na ovim prostorima.

 

To je ono što će opredijeliti ljude i to je osnovno pitanje, a ne neki trač i galama. Vjerujem da će ovi izbori donijeti stabilne institucije RS, stabilnu vlast i stabilno vršenje obaveza i poslova.

Oni koji dobiju izbore biće dodatno obavezni narodu da u nezgodnim vremenima u svijetu i u Evropi nađu najbolja rješenja i daju odgovore na izazove koji nimalo neće biti laki”, rekao je Dodik.

Radiosarajevo.ba

BiH

dr. Sedad Bešlija : Nenad i Darko: intelektualci ili velikosrpska vlahadija?

Published

on

Nenad i Darko: intelektualci ili velikosrpska vlahadija?
(Kratko upozorenje na knjigu “Alija: ulema ili balija?” Nenada Kecmanovića i Darka Tanskovića, Laguna, Beograd, 2024.)
Sasvim je legitimno baviti se ličnosti i djelom Alije Izetbegovića jer je on relevantna i važna historijska ličnost o kojem se danas pišu doktorske teze, objavljuju relevantna (i argumentirana kritička) historiografska, politološka i kulturološka istraživanja, daju imena ulica i trgova, vjerskih i školskih objekata, čija djela krase nacionalne i druge biblioteke diljem svijeta i prevode se na svjetske jezike.
Međutim, nije umjesno, a ni korektno baviti se ovom ličnosti na način neprimjeren akademskom nivou nastojeći “ugurati” neka pisanja pod relevantnu publicistiku. Interesantno, ali odavno ne i iznenađujuće, je da takav pristup uvijek i iznova dolazi iz poznatih krugova koji na svaki mogući način pokušavaju učiniti nemoguće, a to je da jednoj pozitivnoj historijskoj figuri promijene povijesni karakter. Upravo su to iz Beograda (gle čuda!) pokušali učiniti Nenad Kecmanović i Darko Tanasković svojim najnovijim izdanjem pod provokativno-pogrdnim naslovom “Alija: ulema ili balija”.
U ovom kratkom osvrtu, bolje rečeno, “upozorenju o opasnostima na putu”, zadržat ćemo se konkretno da tretiranju glavnog „junaka“ Kecmanovićevog i Tanaskovićevog teksta, Alije Izetbegovića, premda tekst obiluje i drugim raznoraznim ideološkim kvalifikacijama i prevaziđenim historiografskim falsifikatima o bosanskoj prošlosti (npr. upitna državnost Bosne u srednjem vijeku, Bošnjaci su poturice, Bošnjaci su sluge nacista i fašista, u Bosni je od 1992. do 1995. bio građanski rat, relativizacija/negiranje genocida nad Bošnjacima…) te značajnih bosanskih ličnosti i događaja o kojima će se vjerovatno pisati na drugim mjestima.
Naime, već nakon čitanja prvih stranica ovog štiva, uočljiv je kafansko-pamfletističko-sarkastični pristup u pisanju zadate teme, a knjiga može poslužiti za primjer unaprijed osmišljenog i za potrebe ideološke indoktrinacije i satanizacije historijske ličnosti napisanog teksta. To i nije čudno budući da su autori knjige dežurni velikosrpski ideolozi (u međuvremenu evoluirali u ideologe famoznog tzv. “srpskog sveta”) okićeni raznoraznim titulama.
Tekst obiluje lažnim konstrukcijama, ciničnim podvalama, nevještim pokušajima skrivanja vlastite opčinjenosti ličnosti i djelom Alije Izetbegovića, posebno djelom pretočenim u veliku historijsku činjenicu očuvanja međunarodnog priznanja, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti cjelovite države Bosne i Hercegovine.
Autori su naprosto fascinirani i opčinjeni svestranošću i neuhvatljivošću svih dimenzija Alijine ličnosti (od porijekla i porodičnog života do obrazovanja, pisane zaostavštine i političke karijere) koja im i dalje ostaje noćna mora i enigma (baš kao što je to bila i ostala i psihijatru i ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, kako i sami autori navode u tekstu).
Doima se da ustaju i liježu samo s jednim pitanjem na koje nemaju odgovor niti će ga imati makar napisali tomove knjiga o njemu: Kako je moguće da nam je taj Alija (nakon što je odbio Miloševićevu ponudu da bude predsjednik tzv. “Treće Jugoslavije” tj. Velike Srbije) ukrao povijesni finiš velikodržavne projekcije te savremenu i buduće generacije (veliko)Srba ostavio bez zlatne jabuke tj. kosovskim mitom obojene velikosrpske države na Balkanu?!
U slovu i duhu islamofobne orijentalističke terminološke koncepcije autori ponavljaju otrcane i prežvakane sintagme, formulacije i mantre iz velikosrpske “akademske” kuhinje o tome da je Alija Izetbegović u Drugom svjetskom ratu služio naciste, a da su Mladi muslimani dio Muslimanske braće iz kojih je nastala Al-Kaida, da je na bazi “Islamske deklaracije” stvarao islamsku državu u BiH, da je (pan)islamski militantni džihadistički fundamentalista, da je glavni akter i razlog rušenja Jugoslavije i međuetničkih odnosa u Bosni, da je dijelio Bosnu, da je bio prevrtljiv i lažljiv, da je politički debitant i amater i tome slično.
Usto, blasfemično i islamofobično se izražavaju o vjerskom i vjerujućem identitetu Alije Izetbegovića konstruirajući gnusne i podrugljive rečenice i kvalifikacije.
Autori u knjizi, koja definitivno atakuje na mentalno zdravlje čitaoca udaljavajući ga od osnovnih historijskih činjenica, na par mjesta pokazuju i svojevrsni strah od širenja državotvornog bosanstva u Bosni što je također odlika velikosrpskih promicatelja unutar najnovije, u nazivlju modifikovane, velikodržavne ideje tzv. “srpskog sveta”.
Od nadljudskog, na momente paranoičnog, naprezanja moždanih ćelija i nevještog pokušaja sklapanja teorijskih elaboracija i naklapanja autori su se premorili što najzornije ilustruje činjenica da su na kraju ovog ideološkog pamfleta par excellence rahmetli Aliji Izetbegoviću dodali 7 nepostojećih godina života navodeći da se “iz aktine politike povukao u 85. godini života”, iako je Izetbegović ovaj svijet napustio u 78. godini života (str. 310)
Toliko dugo je Alija Izetbegović u njihovom komšiluku i njihovim glavama živio, da im se pričinilo da je živio i duže nego što je stvarno živio, a svojim posljednjim pisanjem potvrđuju da je još uvijek i te kako živ.
Dr. Sedad Bešlija
Nastavi čitati

BiH

Dodik: Ako je Nešić učestvovao u kriminalnim aktivnostima neka bude procesuiran, ima i kod Srba bitangi

Published

on

By

Predsjednik RS Milorad Dodik u intervjuu Glasu Srpske je rekao da je hapšenje Nenada Nešića, ministra sigurnosti BiH, “pritisak na RS”.

 

– Vidljivo je to i kroz odbijanje da slučaj procesuira pravosuđe u RS. Ne znam šta mu se stavlja na teret, nemam veze sa tom pričom, iako i to neki tvrde. Nešić je na mjestu ministra pokazao patriotsko ponašanje. Kad je bio direktor “Puteva”, bilo je nekih indicija, nekih pogovaranja i tada smo rekli da na to mjesto mora neko drugi. Naš MUP je to ispitivao, predao našem tužilaštvu, koje je reklo da nema spornih elemenata. A onda se desilo nešto u FBiH, neka firma koja je pravila neke dilove sa tim direktorom sa Sokoca, neko je tu uhapšen i onda se tragom tog hapšenja došlo i do Nešića – naveo je Dodik.

Kazao je da proces koji se protiv njega vodi i Nešićev slučaj nisu iste stvari.

 

– Ako se pokaže da je Nešić učestvovao u nekim kriminalnim aktivnostima, nemam ništa protiv da bude procesuiran. Ima i kod Srba bitangi, lopova, kriminalaca, uopšte ne tvrdim da ih nema. I mene su dovodili u taj kontekst, ali nikada ništa nisu dokazali iako je bilo prijava. A ja sada imam manje nego što sam imao prije nego što sam ušao u politiku. To znaju svi iz mog okruženja. I porodicu sam držao van državnih poslova – kazao je Dodik.

Nastavi čitati

BiH

Stevandić opet vrijeđa: Bošnjaci nikada do sada nisu imali priliku da iskuse…

Published

on

By

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić rekao je da je Republika Srpska, 33 godine poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jača, veća i samostalnija, dok je BiH država bez zajedničkih vrijednosti koja bez nametanja sa strane ne bi mogla da funkcioniše ni dana.

– Ako gledate samo broj formalnih ili nametnutih institucija na nivou BiH, onda možda možete da izvedete zaključak kako je sada više BiH nego u Dejtonu. Međutim, neka država je jaka onoliko koliko može da funkcioniše, rekao je Stevandić za Nezavisne novine.

On je istakao da nisu stvorene nikakve zajedičke vrijednosti koje vežu narode u BiH. Prema njegovim riječima, razlog za to je što Bošnjaci ne znaju šta znači kompromis, jer nisu nikada imali priliku da ga iskuse, prenosi Vrbasmedia.

– Oduvijek imaju pomoć Zapada u ugrožavanju drugih jer to korespondira sa geopolitičkom agendom. Pravo s tim nema nikakve veze, napomenuo je Stevandić.

On smatra da je pozicija Republike Srpske posljednjih nekoliko godina otežana zbog sankcija njenom rukovodstvu, ali i finansijskih sankcija institucijama, određenim preduzećima, a time i građanima, ali čak i u takvim uslovima RS funkcioniše normalno.

– Ali, ta vremena sankcija ne mogu da traju predugo. RS u ovom trenutku ima podršku moćnih prijatelja koje na samom početku nije imala. Rusija, ali i Kina u Savjetu bezbjednosti UN pokazuju da svijet odavno nije unipolaran. I u samoj EU postoje države koje smatramo svojim prijateljima, a koje, zapravo, samo štite međunarodno pravo, naglasio je Stevandić.

Stevandić je istakao da je suđenje predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku pred Sudom BiH politički montiran proces, te da se protiv političkog suđenja moguće boriti samo političkim odlukama.

– I ovaj put smo imali odgovor u slučaju da pokušaju da svrgnu legitimnog i legalnog predsjednika Republike Srpske, naveo je Stevandić.

On je ponovio da se u Sarajevu ne sudi Dodiku kao građaninu već predsjedniku koji po Ustavu predstavlja Republiku.

– Ako popustimo sada, više nijedan predsjednik neće smjeti da potpiše zakon koji usvoji Narodna skupština, a da prije toga ne pita Ambasadu SAD, naglasio je Stevandić.

Nastavi čitati

BiH

U Federaciji BiH slijedi donošenje propisa o porezu na imovinu, šta nam to donosi?

Published

on

By

U smjernicama ekonomske fiskalne politike Federacije Bosne i Hercegovine za period 2025-2027. godina u okviru porezne politike istaknuta je potreba uspostave jedinstvenog sistema oporezivanja imovine na cijeloj teritoriji Federacije BiH.
U tom pogledu je zastupnik Zastupničkog doma Federalnog parlamenta i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politku Admir Čavalić postavio pitanje federalnom ministru finansija Toniju Kraljeviću da li se razmatra mogućnost uvođenja poreza na vlastitu nekretninu u FBiH?
Kraljević je u odgovoru potvrdio da je u prethodnom periodu analiziran postojeći sistem oporezivanja imovine koji će poslužiti kao osnova za donošenje jedinstvenog propisa o porezu na imovinu u Federaciji BiH i koji će biti harmoniziran sa međunarodnom praksom u oblasti direktnog oporezivanja.
– Kao jedna od ključnih mjera unapređenja upravljanja javnim finansijama jeste upravo unapređenje oporezivanja posjedovanja i prometa imovine u Federaciji BiH (porez na imovinu, porez na naslijeđe i poklone i porez na promet nepokretnosti), što je trenutno regulirano kantonalnim zakonima i propisima jedinica lokalne samouprave – naveo je Kraljević.
S obzirom na to da je evidentno da Federalno ministarstvo finansija radi određene analize, Čavalić kaže da će Odbor za ekonomsku i finansijsku politiku pratiti te aktivnosti, a sve s ciljem adekvatne komunikacije određenih fiskalnih mjera. Napominje da za sada najmanje što treba su “neka nova fiskalna iznenađenja, odnosno nepredvidljivosti”.
– Fiskalna predvidljivost je izuzetno bitna za građane i privrednike u FBiH. Zbog toga moramo imati informacije o vladinim mjerama i nekoliko godina unaprijed. Da li će se šta desiti po ovom pitanju ili ne do 2027. godine, kako je definisano Smjernicama, vidjet ćemo, međutim zasad nemamo ovo zvanično, ni u Parlamentu – izjavio je za Fenu Čavalić.
Dakle, Vlada FBiH je prepoznala značaj ujednačavanja kantonalnih poreznih zakona koji tretiraju oporezivanje imovine, kako u okviru strategije reforme upravljanja javnim finansijama za period 2021-2025. godine, tako i kroz Smjernice ekonomske i fiskalne politike FBiH za period 2025-2027. godine.
Porez na imovinu u Bosni i Hercegovini regulisan je zakonima na nivou kantona u Federaciji BiH i na nivou entiteta RS.
Prema tim kantonalnim zakonima oporezuju se imovina, vikendice, poslovne prostorije, stanovi koji se izdaju pod zakup, garaže, motorna vozila, letjelice i plovni objekti. Porez na imovinu se plaća na godišnjem nivou po kvadratnom metru.
Kantoni su samostalni kod određivanja visine poreza tako da postoji i različita praksa raspodjele tih prihoda. Praksa je takva da neki kantoni dijele prihod sa općinama, a drugi sav prihod raspodjeljuju općinama.
U Federaciji BiH se oporezuju vikendice – kuće za odmor, dok građani ne plaćaju porez za vlastiti stambeni prostor, to jest za stanove i kuće.
Zakonom o porezu na dohodak FBiH realizuje se prihodi realizovani od imovinskih prava, kao što su renta, zakup i slično i na takav prihod plaća se porez od deset posto na godišnjem nivou.
U RS-u se Zakon o porezu na nepokretnosti odnosi na oporezivanja svih vrsta vrste zemljišta (građevinsko, poljoprivredno, šumsko, industrijsko i ostalo), te svih vrsta građevinskih objekata (stan, kuća, poslovni, industrijski i ostali objekti), a kao osnovica se uzima tržišna vrijednost. Porez na nepokretnosti se plaća po stopi do 0,20 posto, a prihodi od tog poreza pripadaju opštinama i gradovima na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost.
FENA
Nastavi čitati

BiH

FOTO Cjenovnik hrane u restoranu Parlamenta BiH: Najskuplji grašak s piletinom, 4 KM!

Published

on

By

Opće je poznato da zastupnici, parlamentarci ili ministri svoje obroke u državnim institucijama plaćaju izuzetno jeftino, po cijeni koja je dosta maraka manja nego u nekim drugim restoranima.

 

Zanimljivo je to da teleća čorba, pečeni krompir, riža i kolač iznose samo 1 konvertibilnu marku, piše Avaz.

 

Cjenovnik restorana u Parlamentu BiH. Avaz

Pura sa pavlakom košta 1,50 KM, sendvič sa sirom 2 KM, ćufte u paradajz sosu 3 KM, punjene paprike 3,50 KM.

„Najskuplji“ obroci na meniju su ćureći sote s gljivama i grašak s piletinom koji koštaju po 4 KM.

Dok građani Bosne i Hercegovine žive pa skoro na rubu egzistencije, očigledno, naši parlamentarci na dnevne obroke ne potroše više od deset maraka.

Nastavi čitati

BiH

Udruženja žrtava genocida traže da 9. januar bude proglašen danom žalosti

Published

on

By

Udruženje žrtava i svjedoka genocida i “Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa” uputili su inicijativu svim nivoima vlasti u BiH  da, u skladu sa svojim nadležnostima, pokrenu inicijativu za proglašenje 9. januara danom žalosti, u okviru svojih teritorijalnih i ustavnih nadležnosti.

Iako se Ustavni sud BiH suprotstavio proglašenju 9. januara kao praznika u Republici Srpskoj, udruženja navode da vlasti u tom entitetu ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH i u kontinuitetu obilježavaju 9. januar.

Udruženja ističu da su presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) utvrđena dva zločinačka poduhvata s ciljem stvaranja etnički čistih teritorija u BiH i uništenja međunarodno priznate države BiH.

Naglašavaju da je realizacija UZP-a započela 9. januara 1992. proglašenjem “države srpskog naroda” u BiH, što je bio uvod u planove razbijanja BiH, praćene zločinima nezabilježenim od Drugog svjetskog rata.

Također, navode da je presudama MKSJ-a potvrđen međunarodni sukob u BiH jer je cilj bio stvaranje drugih država na teritoriji BiH protivno međunarodno priznatoj državi BiH, te da su utvrđena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području cijele BiH kao posljedica UZP-ova.

Podsjećaju da je prema presudama MKSJ-a, prvi zločinački plan, koji je pokrenuo spiralu zločina na području bivše Jugoslavije, a fokusiran prema BiH i Hrvatskoj, pokrenut od Slobodana Miloševića i njegovih saradnika, uključujući Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića, presuđene pred MKSJ/MRMKS, kao i njegovih saradnika i pomagača u BiH, predvođenih Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.

U presudama UN-a potvrđeni su svi međunarodni zločini, uključujući zločin genocida u Srebrenici i Istočnoj Bosni.

Slobodan Milošević, optuženik MKSJ-a, dogovarao je UZP sa političkim rukovodstvom Srba u BiH.

Ključne osobe političkog rukovodstva Srba, kao što su Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Mićo Stanišić i drugi, osuđene su pred MKSJ-om/MRMKS-om za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i učestvovanje u UZP-u kao obliku pojedinačne krivične odgovornosti.

“Svi građani BiH su 9. januara 1992., bez obzira na bilo koju pripadnost, postali žrtve takve politike, a 9. januar simbolizira najmračnija sjećanja svih žrtava.

Naslijeđe tih datuma vidljivo je kroz djelovanje sudova i institucija UN-a i EU-a, koje su formirale MKSJ zbog ugrožavanja mira u svijetu. Svojim odlukama i rezolucijama jasno su naglašavali i naglašavaju obim i odgovornost za zločine u BiH.

Rezolucija UN-a o Srebrenici predstavlja posljednji i najvažniji primjer djelovanja međunarodne zajednice”, saopćeno je iz udruženja.

FENA

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije