Erdemović je priznao da je 16. jula 1995. godine, zajedno sa sedam pripadnika Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u strijeljanju između 1.000 i 1.200 bošnjačkih zarobljenika na Ekonomiji Branjevo kod Zvornika. Zarobljenici su dovezeni iz Srebrenice u dvadesetak autobusa.

Strijeljanje je, prema njegovim riječima, trajalo od 10 ujutro do 15:30 poslijepodne.

Kao pripadnik VRS-a, Erdemović je bio jedan od ključnih svjedoka koji su doprinijeli osudi Mladića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Prema njegovom svjedočenju, zarobljenici, muškarci između 15 i 60 godina, sa svezanim rukama i povezima preko očiju, izvođeni su iz autobusa u grupama po deset, postrojavani na polju i strijeljani s leđa. Ovo masovno pogubljenje, prema naredbi oficira VRS-a Brane Gojkovića, trajalo je do popodne, kada ih je zamijenila druga jedinica.

Kada su mislili da je posao završen, drugi oficir je naredio da u selu Pilica ima još 500 zarobljenika za pogubljenje. Međutim, pripadnici Desetog diverzantskog odreda su odbili izvršiti tu naredbu. Umjesto toga, čuli su eksplozije i pucnjavu iz Doma kulture u Pilicama, gdje su drugi pripadnici VRS-a pogubili zarobljenike.

Erdemović je 1996. godine uhapšen u Srbiji nakon što je američkoj novinarki otkrio svoju ulogu u zločinu. Bio je prvi optuženik koji je priznao krivicu u Haagu. Također, bio je svjedok optužbe na suđenju Mladiću, koje je završeno presudom za deset od jedanaest tačaka optužnice, uključujući genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, teror i nezakonite napade na civile.

Istakao je da je Vlada FBiH posljednja koja smije i pomisliti da ne poštuje odluke sudova.”Dakle, mi ćemo sa svoje strane nesporno poštivati odluku o privremenoj mjeri u iščekivanju konačne odluke. Zbog prirode osporene odluke logična je privremena mjera da do donošenje konačne odluke ne nastane neka nesrazmjerna šteta za investirore. Zašto za investitore, pa jednostavno zato što za lokalnu zajednicu šteta nastaje ako ne bude investicije. Da budem potpuno jasan Vlada svojom odlukom nije mijenala titulara zemljišta, ostaje državno, ali smo u skladu sa proklamovanim stavom, Pravobranilaštva dopustili mogućnost privremenog korištenja do isteka ugovora o koncesiji”, kaže Nikšić.

Dodaje da je nakon okončanja ugovora investitor dužan da zemljište vrati u prvobitno stanje.

“Naravno da bi glupo bilo u šikaru, logičnije bi bilo zasaditi drveće. Na kraju bez dileme poštovat ćemo svaku odluku Ustavnog suda uz iskrenu nadu da će imati sluha za potrebe jedne lokalne zajednice koja je nakon odluke o davanju na privremeno korištenje zemljišta krenula putem razvoja, te od mjesta bez ikakve perspektive iz kojeg su stanovnici odlazili s kartom u jednom smjeru postala mjesto poželjno za život”, istakao je.

Kaže da, naravno, može i drugačije da “zbog naših prepucavanja, sujeta, lažne brige za državu ubijemo svaku nadu tih ljudi i poručimo investitorima da bježe od nas i naših budalaština”.