Bubamara iz Cazina dominantno je osvojila Prvu ligu Federacije Bosne i Hercegovine u futsalu i plasirala se u Premijer ligu BiH. Sjajan tim u kojem su takvi igrači poput reprezentativca Slovenije Igora Osredkara, zatim reprezentativci Bosne i Hercegovine Almedin Bundavica, Darko Milanović, Sabahudin Petak, pa Vladimir Džombić ili domaće snage Elmin Prošić, Edvin Bosnić, Sejad Ibrišimović i drugi, praćen je fenomenalnom podrškom na tribinama i više od 2.000 ljudi, ali i sjajnom organizacijom unutar samog kluba. Za Sport1 i Oslobođenje upravo o tome govori mozak operacije, sportski direktor kluba Edijan Handanagić.

Krenuli smo od onog opšteg, utisaka poslije tek završene sezone i zadovoljstva koje vlada nakon urađenog.

– Prije svega da uputim sportski pozdrav vama, svima koji vas čitaju i onima koji se zanimaju za sport, pa i našu cazinsku bajku. Ako bismo pričali o ciljevima, akcenat i slogan su nam bili na jednom cilju, a on je ispunjen. Potpuno zadovoljstvo je, nažalost, relativan pojam, a dokle god vjerujemo da smo neke stvari mogli bolje uraditi, ne možemo ni biti potpuno zadovoljni. Kada se sve doda i oduzme, nemamo za čime žaliti, počinje razgovor Handanagić.

I dok su igrači poslati na odmor, za rukovodstvo kluba vremena nema, krenulo se sa pripremama za debitantski nastup u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

– Već dan poslije bajkovitog dočeka ekipe u Cazinu smo počeli raditi na projektu Sezona 24/25. Odmora nema i ne smije biti. Krenuli smo sa podnošenjem izvještaja svih involviranih u klub, postavljanjem jasnih ciljeva za zaključak postojeće i otvaranje sezone koja je pred nama. Sada je već sigurno da smo zadržali veliku većinu igrača, što nije bilo nimalo lako kada se uzme u obzir da je interes za njih išao i daleko van granica Bosne i Hercegovine. Tu nije bilo iznenađenja, niti ih očekujemo.

Produženi su ugovori sa većim brojem nosilaca igre, rastali smo se sa Sabahudinom Petakom, koji je odlučio da u narednoj sezoni ostane u Prvoj ligi i ponese dres ambicioznog prvoligaša Rame. Dogovorena je saradnja sa dva mlađa igrača Konjodora Ataullahom Neskićem i Alenom Omeragićem.

Za one “kapitalce” će se sačekati da se sezone završe, a Handanagić nam kaže da u glavi već imaju plan šta žele i kako to da ostvare.

– Jednako kako smo ih imali prošle godine, tako ih imamo i sada. Naravno, sezona i dalje traje, iz poštovanja prema igračima i ekipama u kojima igraju ne mogu pričati o imenima, ali mogu da najavim da će pojačanja biti baš u stilu koji se očekuje od Bubamare, konkretna i na granici iznenađenja.

Jasno je, Bubamara ne ulazi u Premijer ligu samo da uđe, već će to biti ozbiljan kandidat za najviši plasman, spreman da baci rukavicu u lice najkvalitetnijim ekipama u državi

– Kada imate sastav sa toliko provjerenih i respektabilnih imena, pa onda i tu samu organizaciju unutar kluba koju su mnogi prepoznali i ocijenili kao organizaciju na visokom nivou i ono što čini veliku razliku u poređenju sa drugima – logično da su i očekivanja većine velika. Mi ne bježimo od tih očekivanja, niti želimo biti oni koji spuštaju loptu i pokušavaju biti skromni, ne leži nam to i ne ide uz našu filozofiju. Smatramo našom obavezom da se borimo za vrh, unaprijedimo svojim postojanjem kompletnu ligu, posljedično i samu reprezentaciju koja može imati veliki benefit od dizanja kvaliteta lige i liga. Ciljeve ne krijemo, napadamo vrh lige, napadamo Kup, ako se već pitanje odnosilo na te vrste ciljeva. Imamo i cilj održati posjećenost dvorane koja je najposjećenija na nivou svih futsal liga u BiH, odužiti se navijačima kroz vrhunske rezultate i mnoge druge projekte.

Ovo je bila druga sezona kako je Handanagić na mjestu sportskog direktora Bubamare i iskreno govori da mu se Prva liga u ovakvom formatu kakva je sada ne sviđa.

– Ovo je najteže pitanje. Nikada nisam krio svoje stavove da je ovakva Prva liga rak-rana futsala u BiH i da troši previše resursa i potencijala bez nekog očitog benefita. Kao neko ko se bavi ekonomijom, koordinacijom i unapređenjem velikih i malih kolektiva, čini mi se da postoji mnogo drugih i boljih formata i modela takmičenja, a da bi mnogi od njih mogli unaprijediti futsal u BiH. Nazivati prvom ligom ligu iz koje ne možeš ispasti je nakaradno i prosto naopako. Negdje sam čuo naziv “liga bez briga”, taj mnogo više odgovara njenom opisu.

Bubamara je dugo bila prvoligaš, uglavnom okrenuta igračima sa lokala, koristeći resurse iz svog krajiškog bazena u kojem ima kvalitetnih igrača. Ipak, za iskorak su odlučili da pozovu pomoć sa strane. A, kako je do toga došlo, ni sam Handanagić ne zna dati odgovor.

– Iskreno ne znam odgovor na ovo pitanje. Vjerovatno su godine beznadežnog vrćenja ukrug dovele do toga da Bubamara treba precizne i bolne rezove, drastične zaokrete u načinu razmišljanja i poslovanja, a sve je to nekako došlo prirodno i od srca. Rekao bih da je sve vodilo do toga da se desi sve onako kako se desilo, Bubamara je bila spremna, ja sam bio spreman, kompletna uprava je bila spremna, Cazin je bio spreman. Brzo smo kliknuli i shvatili da je baš taj put onaj kojim želimo gaziti, a jednom kada smo krenuli, više nije bilo stajanja.

Jasno je, biti prvoligaš, a dovesti takve igrače tokom ljeta u svoje redove nije nimalo lagan zadatak. Znaju to dobro u Bubamari.

– Bilo je teže nego što većina može zamisliti, pa i teže nego što sami želimo priznati. Bio je to dug i mukotrpan proces. Po svim logikama i parametrima, Bubamara je bila najlošija opcija svima, realno, nije ni trebala biti opcija. Ali kako smo više pričali svoju priču, prezentirali projekat, svoje razloge i ljubav koja nas motivira, postajalo je sve evidentnije da je Bubamara baš taj klub i ta priča koju oni žele. To što se niko nije pokajao i što ih velika većina ostaje uz nas samo pokazuje da je Bubamara zaista posebna priča i kao projekat i kao emocija.

Zadovoljan je on i samom organizacijom kluba i kako je sve posloženo.

– Po tom pitanju sam i više nego zadovoljan. Mi smo mnogo toga učili u hodu, sa mnogo toga se susretali prvi put i tražili svoje ideje kako da se nosimo sa tim izazovima. Samim time je zadovoljstvo veće, jer smo se izdigli iz pukog kopiranja drugih i posložili sve po svojoj ideji i osjećaju. Bubamara je nevjerovatno inspirativna radna okolina, sastavljena od istinskih zaljubljenika u futsal koji jedni druge oplemenjuju i unapređuju, jedni druge motiviraju na dobro i bolje, svakog pretvaraju u najbolju verziju njega samog. Sigurno je to ključni faktor uspješne i dobre organizacije. Prostor za napredak bi ležao najviše u tome da omogućimo određeni broj stalnih uposlenika u klubu na određenim tehničkim ili logističkim segmentima, jer i dalje smo oslonjeni na entuzijaste i volontere, a javlja se potreba i za onima koji bi se bavili samo ovim.

Ukras divne sezone Bubamare bila je publika i gotovo uvijek ispunjena do kraja dvorana u Cazinu. Jasno je, dobri rezultati i kvalitetni igrače dovode publiku na tribine, ali Bubamara je u ovoj sezoni imala nešto posebno, euforija je bila na izuzetno visokom nivou tokom čitave sezone.

– Slažem se da rezultati dovode publiku i da od njih uvelike zavisi posjećenost, ali naša publika voli futsal i emocija koju dijelimo zajedno je nešto posebno, usudio bih se reći da su stvorene neraskidive veze, te da Bubamara dugoročno može računati na tu pokretačku energiju. Mnogo sam komunicirao sa navijačima i često sam znao reći: “Oni igraju onako kako vi navijate.” Mislim da je ova sezona pokazala i dokazala tu tvrdnju, ja se nadam da ih nećemo razočarati, a oni će to sigurno znati nagraditi. Da se drznem na jednu hrabru izjavu: “Niste još vidjeli pravu euforiju, ona tek dolazi, cazinska bajka je tek na početku, prava euforija i ono najbolje tek dolaze.”