Svijet / Zanimljivosti
Fašizam uživo: Ko je Ante Prkačin, ‘lažni general’ koji Bošnjake naziva polunarodom
Kada je u januaru 2019. godine na jednom portalu bliskom Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) BiH Dragana Čovića u Mostaru objavljeno da su “Bošnjaci genetski predodređeni za izdaju”, jer “šta očekivati od ljudi čiji su preci izdali vjeru”, ovaj skandal je nazvan uredničkom greškom.
Tekst je povučen, a odgovorni urednik sankcioniran.
Piše: Faruk Vele
Kada više od tri godina kasnije, danas, na državnoj Hrvatskoj radio-televiziji (HRT) i u poznatoj emisiji Otvoreno, saborski zastupnik Ante Prkačin govori o “polunarodu”, “poturicama”, “poturčenim Makedoncima, poturčenim Srba i Crnogorcima koji postaju Bošnjaci”, “baščaršijskim folirantima”, i to u prisustvu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, to je jasan signal eksplozije kulturnog rasizma u našem susjedstvu, ali i daje, kako je primijetio kolega Faruk Kajtaz, “hrvatska javnost živi u metaverzumu Dragana Čovića”.
Prkačin kao izraz jednog vremena
Prkačin, koji je u novembru prošle godine za govornicom Sabora RH govorio kako su se “Bošnjaci doveli do toga da protiv sebe imaju dva kršćanska naroda”, tvrdio da je u emisiju došao da bi govorio “o kontinuitetu 20-godišnjeg političkog uništavanja Hrvata u BiH”.
“Gaze nam ponos, i to nam ponos gazi gori od nas”, poručio je.
Uz ostalo je rekao da je “tragedija da hrvatsku državu porazi jedna poludržava, da hrvatski narod porazi jedan polunarod”, na što je urednik i voditelj Mislav Togonal rekao da se radi o šovinizmu, što je Prkačin odbacio.
Vrlo je lako dokazati da je Prkačin tek opasna dvorska luda povezana s proruskim predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, usmjerenim ka zaoštravanju odnosa u Bosni i Hercegovini za račun Vladimira Putina s kojim je opsjednut. On je u Saboru RH još ranije uspoređivao izjave Milanovića sa “evanđeljem” kada je na ružan način govorio o Sarajevu, a hvalio savezništvo sa Miloradom Dodikom.
Tragično je to za Hrvatsku, jer Prkačin je samo izraz istine koju je dobro primijetila dr. Senada Šelo Šabić, a to je da je hrvatska diplomatija, odnosno politika u pogledu na Bosnu i Hercegovinu ostala na “ratnim pozicijama”!
Ako o Bošnjacima kao “polunarodu” govori Ante Prkačin, lažni general, bivši načelnik Glavnog stožera HOS-a, a kasnije i HVO-a, za kojim se vuku repovi užasnog zločina nad Srbima u Sijekovcu, onda je jasno kuda ta politika vodi.
Podsjetimo, na suđenju Zemiru Kovačeviću, po pisanju BIRN-a nekoliko svjedoka govorilo je da je čulo da je vojnike regularne Hrvatske vojske marta 1992. godine predvodio Ante Prkačin! Sud je na osnovu izjava više svjedoka i drugih dokaza van razumne sumnje utvrdio da su pripadnici HOS-a predvođeni Prkačinom bili u dvorištu Zečevića u Traktorskoj ulici 26. marta 1992. godine.
Priklanjanje Bobanu
Iako se nekada predstavljao generalom HOS-a i Armije RBiH, njegovi saborci iz HSP-a i HOS-a posvjedočili su da se Prkačin u jesen 1992. godine priklonio Mati Bobanu, što u mnogome pomaže razumjeti njegove današnje fašističke stavove i politički kurs.
“Iako se on silno trudi da se ta njegova neslavna životna epizoda zaboravi i ne spominje, podsjetit ćemo javnost da je samovoljno raspustio HOS u Hercegovini, točnije bez ikakovih uvjeta izručio ga je HVO-u i poklonio se Mati Bobanu. Svoju privrženost Bobanu nije niti javno krio, pa je u svojim intervjuima, uglavnom u listu Globus (?!) davao čak i ovakove izjave o Bobanu: ‘…Boban nikada nije želio ono što mu se je imputiralo’, ‘…i to je sjajno da političar može biti tako fleksibilan’, … ‘Boban je fantastično uskladio povjesno pravo hrvatskog naroda s pravom jačega’ (Globus, 23.10.1992.)”, pisao je Ante Perković, iz Ureda za odnose s javnošću HSP-a davne 1999. godine.
Perković je tada ocijenio da je nakon ubistva Blaža Kraljevića (koji je bio smetnja Bobanu i politici HDZ-a BiH) i Prkačinova raspuštanja HOS-a u Hercegovini “otvoren put za hrvatsko-muslimanski rat, koji se je uskoro i dogodio, znamo s kakovim posljedicama”.
“Prkačin je naknadno iznosio uvjeravanja da se je kod raspuštanja HOS-a vodio plemenitim ciljem, da se izbjegne unutarhrvatski sukob, no to je površna izlika, budući da je 23.10.1992. g. u istom listu izjavio kako je ‘…još prije osam mjeseci predlagao Paragi da se HOS raspusti’, što znači da je predlagao raspuštanje HOS-a i prije nego što je isti u Hercegovini ustrojen u punoj mjeri. Budući je poznato da je HOS na svim ratištima ratovao i to uspješno, isključivo protiv Srba, jasno je da se je Prkačin u svojem djelovanju vodio isključivo političkim razlozima”, dodao je Perković.
Ideja podjele Bosne
Osim što se raspuštanjem HOS-a željelo otkloniti prepreku u provođenju politike podjele Bosne, tvrdio je Perković, tim se je činom željelo oslabiti i poziciju HSP-a i Dobroslava Parage, ključnog političkog protivnika HDZ-a.
Perković je dalje tvrdio da je u tom smislu Prkačin bio uz “Mladena Naletilića Tutu koji je prethodno likvidirao Kraljevića”. Početkom marta 1994. Prkačin je po osobnom priznanju imao susret s Vicom Vukojevićem, Lukom Bebićem i Matom Bobanom u gostionici “Vinodol”.
“Treba otvoreno reći da se je velika većina hrvatskog naroda, uključujući i Hrvate u BiH suprotstavljala politici podjele Bosne i sijanja razdora prema Muslimanima, vođenoj iz stožera u Grudama i Zagrebu, no zbog krvavog terora i zastrašivanja nije se mogla istoj suprotstaviti. Hrvatska stranka prava na čelu s Paragom bila je i ostala na čelu borbe protiv takove politike i trpila je stoga teror, ubojstva i progone”, zaključio je tada Perković.
Iako su građani Hrvatske u emisiji emitiranoj početkom maja ove godine održali lekciju hrvatskim političarima pitajući zašto se miješaju u pitajući ih zašto se miješaju u odnose u BiH, sinoćnja emisija je samo dokaz jednog opasnog puta kojeg možda objašnjava Milanovićeva najava „vruće jeseni“ u Bosni i Hercegovini.
Domaći i međunarodni akteri s toga poruke poput Prkačinove ne bi smjeli olako uzeti kao retoričke ispade kontroverzne ličnosti, već kao odraz težnji da se politika zemlje članice EU i NATO-a vrati u devedesete!
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Religija6 dana ago
Šejtanski prilazi čovjeku
-
Svijet / Zanimljivosti6 dana ago
Zašto je djeci potrebna rutina?
-
Cazin2 dana ago
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivosti4 dana ago
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Religija4 dana ago
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazin3 dana ago
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivosti3 dana ago
5 navika za zdraviji um i život
-
Svijet / Zanimljivosti1 dan ago
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
You must be logged in to post a comment Login