Connect with us

Magazin

FOTO Priča o bivšem momku Lepe Brene nije ružičasta kako mediji pišu: Regrutovao je dobrovoljce za rat u BiH

Published

on

Folk pjevačica Fahreta Jahić Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, često izaziva pažnju medija i javnosti općenito, naročito pred velike koncerte. Tako se mediji sjete pisati i o njenom privatnom životu, pa i o bivšim ljubavima. Ovih dana tema u medijima, pa i u Bosni i Hercegovini, je njen bivši momak Mirko Krlić. S njim se zabavljala prije braka sa teniserom Slobodanom Živojinovićem. Bio je to period prije raspada bivše Jugoslavije i ratova devedesetih.

Opisujući Breninu ljubav iz mladosti i vezu sa Mirkom Krlićem, mediji navode da je on “srbijanski političar i novinar”. No za javnost Bosne i Hercegovine mnogo je relevantnija informacija da je Krlić regrutovao dobrovoljce za rat u BiH, što ovdašnji mediji i ne spominju.

Krlićeva politička karijera počela je nakon perioda veze sa Lepom Brenom, kada je ona već bila u braku sa Živojinovićem. Ranije je u medijima Krlić tvrdio da je sa pjevačicom ostao u prijateljskim odnosima. Dok je bio aktivan u politici bio je član i Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića.

Krlićem se svojevremeno bavio VOICE (Vojvođanski istraživačko-analitički centar, višestruko nagrađivani analitički, istraživački, faktcheking i think tank centar Nezavisnog društva novinara Vojvodine).

Mirko Krlić

Mirko Krlić

– Predsjednik Odbora za kulturu i informisanje Skupštine Srbije Mirko Krlić tokom rata u Bosni i Hercegovini odvodio je dobrovoljce na ratište iz Zrenjanina, o čemu postoji zvanična bilješka Resora državne bezbjednosti u Zrenjaninu – pisao je VOICE 2018. godine.

Taj dokument se nalazi u policijskom dosjeu osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja u kome operativci SDB-Centar u Zrenjaninu navode da je Mirko Krlić bio ovlašten od strane Vlade Republike Srpske da odvodi dobrovoljce za rat u Bosni. Dokument datira iz 1993. godine, napisali su u tom tekstu.

U izvještaju Državne bezbjednosti navodi se da je 1993. godine sa područja Zrenjanina i Kikinde na ratište na području takozvane Republike Srpske Krajine i Republike Srpske otišlo između 260 i 270 dobrovoljaca, a da je Mirko Krlić lično organizovao autobuski prijevoz za oko 20 dobrovoljaca.

Mirko Krlić tada je bio predsjednik Srpske demokratske stranke u Zrenjaninu (tadašnji predsjednik stranke bio je osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić), a svoje aktivnosti obavljao je iz kancelarije koja se nalazila u zgradi kojom do danas upravlja Socijalistička partija Srbije. Kasnije je prostorije stranke preselio u zgradu Srpske pravoslavne crkve, ali je i odatle iseljen.

Mirko Krlić jedan je od kontoverznijih Zrenjaninaca. Skoro uvijek je bio uz vlast, a nerijetko je bio na usluzi i da nešto uradi za vlast. Nakon avanture sa Radovanom Karadžićem, Krlić se jedno vrijeme nije pojavljivao u javnom životu, ali se pred kraj milenijuma ponovo aktivirao, pisao je VOICE.

Nakon 5. oktobra 2000. godine i odlaska s vlasti Slobodana Miloševića, Krlić raditi kao novinar na lokalnoj televiziji Santos. Jednom nedjeljno vodio je pretežno političke razgovore sa tada aktuelnim gostima iz svijeta politike. Osim na Santosu Krlić se oprobao u još nekim, uglavnom lokalnim medijima. Najveći “profesionalni domet” bio mu je intervju sa stranačkim predsjednikom Vojislavom Koštunicom!? VOICE ga naziva “novinarom u pokušaju” uz još obilje detalja o njegovoj političkoj karijeri.

Lepa Brena je s njim u vezi bila na početku svoje karijere 80-ih godina, a za Živojinovića se udala 1991. godine.

Krlić je o vezi sa pjevačicom, kako su prenijeli srbijanski mediji, svojevremeno izjavio:

–  Tačno je da je Lepa Brena duže vrijeme bila moja djevojka i da smo se voljeli. Ali, sada je to već prošlost i mi smo sada samo dobri prijatelji. O onome što priča zrenjaninska čaršija, da je trebala da se uda za mene i da je, tako reći, sve već bilo gotovo, mogu reći da je sve to mašta i nečije lijepe želje… Ja mogu da izjavim da je, poslje našeg zabavljanja, Brena za mene bila i ostala veliki prijatelj.

I pravo da vam kažem, nimalo se nisam iznenadio kada je objavljeno da se udaje. Jer, ja za tu njenu želju već odavno znam. Dok smo bili zajedno, često mi je govorila “Mirko, najveća mi je želja da zasnujem svoju porodicu. Stalno me progoni misao da će slava jednoga dana proći, a ja ostati sama”. Od tog straha nikako nije mogla da se oslobodi, pogotovo što je stalno bila odvojena od roditelja, koji žive u Brčkom – izjavio je svojevremeno Krlić za Yugopapir i Sabor, prenose Novosti.rs.

Ispričao je i kako je počela romansa.

– Brenu sam upoznao kada je prvi put nastupala u Zrenjaninu. To je bilo kada je kao još neafirmisana pjevačica pjevala u hotelu Vojvodina. Svidjeli smo se jedno drugom na prvi pogled. I počeli smo da se zabavljamo. Ja sam tada radio kao disk-džokej u Domu mladosti, a kasnije dole u baru. Brena je u našem gradu pjevala u dva maha po nekoliko mjeseci, a viđali smo se i kasnije kada je otišla iz Zrenjanina – dodao je Krilić.

Izvor: Faktor

Magazin

Hadžihafizbegović: Nađite mi Bošnjaka koji je ikada javno rekao da su Srbi genocidni, polit ću se benzinom

Published

on

By

Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku srbijanskoj novinarki Snežani Čongradin koja je kritikovala Aleksandra Vučića zato što tvrdi da se usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici građanima Srbije želi pokazati da su “genocidan narod”.

Njegov tekst, koji je objavljen na Danas.rs, prenosimo u cijelosti:

Iako sam zauzet snimanjima i to daleko od Sarajeva, iako živim skoro godinu sa čvrstom odlukom da se na duži period javno ne oglašavam, iako sam osvijestio svu grotesku nažalost mračnog i nimalo smiješnog balkanoidnog Montyja Pythona, koji se s malih ekrana i u životima našim ne gasi evo već 35 godina, nisam mogao ostati ravnodušan na tekst u listu Danas – “Bošnjaci su naša braća”(bar je tako prenijet na bosanskim portalima) novinarke Snežane Čongradin.

Šta reći osim da stavovi, mišljenja, poruke i zaključci ove posebne i vrsne novinarke u spomenutom tekstu bude u meni daleku asocijaciju na Williama Faulknera, čuvenog američkog pisca, koji je prilikom svog obraćanja u Švedskoj akademiji, a prilikom primanja Nobelove nagrade svoj govor završio rečenicom: “Ne pristajem na kraj čovjeka.”

Istu rečenicu 33 godine kasnije s istog mjesta, primajući također Nobelovu nagradu za književnost, 1982. godine izgovorio je Gabriel Garcia Marquez s umjetnom didaskalijom, kako citira Faulknera.

I zaista kad pomisliš da đavoli dobijaju još jednu bitku nad anđelima, da tama mijenja svjetlo, da zlo nadvladava dobro, da zdrav razum nestaje pod pritiskom “zakržljale zločinačke psihologije”, pojavi se ovaj tekst, ova velika Snežana, ova novina, ovi ljudi koji u toj novini rade. Hvala vam svima, dragi danasovci, Snežani posebno.

Mi, vaša braća Bošnjaci, nismo i nećemo nikada izgovoriti tu morbidnu i blasfemičnu rečenicu o genocidnom narodu. To nikada nisu izgovorile ni Majke Srebrenice ni Alija Izetbegović ni Bakir sin mu, nijedan pripadnik Armije BiH u kojoj su herojski ginuli i naša braća Srbi niti će to izgovoriti ijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije Srbin. Nikad, nikad i nikad. Mi dobro znamo ko su počinioci genocida i da to sa narodom nema veze.

Jedino k'o srbijanskom narodu, domaćinu i dobroj seljačkoj duši u srcu Šumadije, jedino k'o Novaku Đokoviću, Mihajlu Pupinu, Svetozaru Markoviću, Draganu Džajiću, časnom i ponosnom solunskom ratniku pokopanom negdje u vrletima srbijanskih planina, mom velikom bratu Radovanu Bigoviću, tom moralnom svetioniku Srpske pravoslavne crkve, Nikoli Jokiću, Divcu, Tanji Peternek, Lanetu Gutoviću, Anici Dobroj, generalu Mišiću, kralju Aleksandru, Draganu Nikoliću, Mileni Dravić, Bori Todoroviću, Ljubi Tadiću, Dadi Vujasinović, Đorđu Balaševiću, Peri Lukoviću, Rambu Amadeusu, Nenadu Čanku, Miri Trailović, Tozovcu, Čkalji, Sonji Savić, Dušku Kovačeviću, Dragoslavu Mihajloviću, Miliću od Mačve, Latinki Perović, Crnjanskom, Kokanu Mladenoviću, Zoranu Radmiloviću, Bogdanu Bogdanoviću, Radomiru Konstantinoviću, Slavku Ćuruviji, Borki Pavićević, Bori Spužiću Kvaki, Tomi Zdravkoviću, Goranu Markoviću, Mikiju Jevremoviću, Nenadu Bjekoviću, Kići, Moki, Obradoviću, Olji Ivanjicki, Miji Aleksiću, Dušku Radoviću i još stotinama hiljada i miliona ljudi jednog ponosnog naroda “prišiva” termin genocidni i stavlja povijesnu stigmu jednoj zemlji i njenom plemenitom narodu jeste Aleksandar Vučić.

I jeste Srpska pravoslavna crkva. I jeste Dačić, jeste Brnabić, jeste Šešelj, jeste Bokan, jeste Marić Milomir, jeste Vulin, jeste Vučićević, jeste Kusturica, jeste Pink… Jesu tabloidi srbijanski, jeste Mile Dodik, jesu ona dvojica giliptera četnika Mandić i Knežević iz Crne Gore. Nađite mi jednog Bošnjaka koji je javno ikada rekao da su Srbi genocidan narod, polit ću se benzinom i zapaliti.

Ova gore spomenuta elita srbijanskog društva, dakle vlast i mediji njihovi na dnevnoj bazi izgovaraju po pet puta da su Srbi genocidan narod. O tempora, o mores. Ko ovdje koga ponižava? A znate zašto to izgovaraju?

Njihova formula je jednostavna, pragmatična i zove se “spasimo se, je-eš cijenu”, znajući da je kraj blizu, njima treba haos, novi sukob, krv, granate, jauk majki svakojakih.

Njima trebaju mržnja i strah, ponovo razrušeni gradovi i ljudske duše. Treba im magla od isparavanja srbijanske, bošnjačke i krvi inih dječaka, krvi nad tijelima mrtvih vojnika.

Kroz tu maglu od krvi nekih novih “Košara” i djece poslane u rat lakše se bježi van svoje zemlje, kroz tu krvavu maglu lakše se dižu avioni iz Laktaša i sa Surčina, jedni prema Moskvi, drugi za Bahrein i Emirate.

Kroz tu krvavu maglu teško se vide milijarde pokradenih eura od naraštaja svog, a kojeg oni brižno uče i na dnevnoj bazi edukuju da pripadaju genocidnom narodu.

Osim njih “ološa iz čitanke”, niko i nikad tu blasfemiju nije izgovorio ni u Bosni ni u Hrvatskoj ni na Kosovu niti igdje u Evropi, niti igdje u svijetu. Jedino je Vladimir Putin rekao s početka rata u Ukrajini da je u Srebrenici počinjen genocid. Izjava se vrlo lako može pronaći. Izrečena je u kontekstu nadolazećeg pakla i rata između Rusije i Ukrajine, naravno ni ruski predsjednik nije spominjao narod nego zlikovce.

Zato, sestro naša Snežana i hrabri danasovci, završavam. Jednom su me pitali u nekim novinama šta smatram najvećim izumom na svijetu. Odgovorio sam: “Ogledalo.”

“Zašto?”, pitala me novinarka. – “Zato”, rekao sam, “što nema većeg meraka i satisfakcije u ljudskom životu nego prije pranja zuba ujutro u toaletu sam sebi u ogledalo reći: ‘Đe si, majstore?'”.

Snežana, sestro, ti i tvoje kolege u Danasu prolazite teške kušnje, napade, pritiske, ali kad god vam je teško, sjetite se da ima ogledalo u vašem kupatilu. Ogledalo i tri magične riječi: “Đe si, majstore?”.

Zbog te tri magične riječi život ima smisao. I zato Faulkner i Marquez i svi mi s “planete Malog princa”, svi mi spušteni iz Ujevićevog “pobratimstva ljudi u svemiru”, ne pristajemo na kraj čovjeka. Volim te, draga sestro Snežana, jako i iskreno. Manje “peku rane” poslije tvog teksta. Hvala ti u ime svih nevino poubijanih ljudi u Srebrenici. Hvala tvojoj novini Danasu jer Danas nije samo novina, to je štampani dokument o jednom zlom vremenu i odvažnim i hrabrim ljudima u njemu.

Nastavi čitati

Magazin

Ovo su najopasnije zemlje za posjetiti u 2024. godini

Published

on

By

Index.hr
Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Jurio je motociklom preko 270 km/h, a sada je završio iza rešetaka

Published

on

By

SUD JE KONAČNO donio presudu nad prijestupnikom koji je javnom prometnicom vozio brzinama većim od 270 km/h.

Da stvar bude gora, motociklist Rendon Dietzmann je i objavio video sulude jurnjave na svojem YouTube kanalu Gixxer Brah YouTube, što je bilo ključno u pronalaženju krivca. Nakon tri mjeseca otkako su se mediji raspisali o objavljenoj snimci jurnjave od Colorado Springsa do Denvera, stigla je i presuda. On je spomenutu dionicu prešao za 20 minuta, što je tri puta brže od uobičajenog. Kazaljka brzinomjera nerijetko je pokazivala vrijednost i od 278 km/h.

Policija je objavila da je zaprimila brojne prijave nakon objave snimke te se ubrzo doznalo tko stoji iza kanala i same snimke. Policija je Dietzmanna pronašla u Teksasu još u veljači te podigla niz optužnica, uključujući one za prebrzu i nesmotrenu vožnju. Na koncu je motociklist priznao prebrzu vožnju.

Poznata je i kazna. Dietzmann će morati na dva tjedna u zatvor te će platiti kaznu od 300 USD. Također, morat će platiti troškove ekstradicije iz Teksasa u iznosu od 1996 USD. Dobio je i 12 kaznenih bodova, što znači da neće smjeti upravljati motociklom idućih 12 mjeseci.

Ipak, Dietzmannu neće biti preteško platiti kazne. Vozač je na svojoj web stranici prodavao majice ukrašene svojom fotografijom, a sada nudi majicu sa sloganom “Colorado's Most Wanted”. Uz to, YouTube kanal Gixxer Brah dobio je 25.000 novih pretplatnika otkako je započela ova saga.

Index.hr

Nastavi čitati

Najčitanije