Connect with us

USK

Ispovijest roditelja stradalih Azre Spahić i Alme Suljić: “Biću doktorica o kojoj će se pričati” (FOTO)

Published

on

Hitno se trebaju mijenjati zakoni, pooštriti kazne, jer ako se to ne desi, samo je pitanje dana kada će neka nova porodica biti unesrećena

Kada ostanemo bez nekog dragog, voljenog, bliskog, boli to nedostajanje, boli praznina. Boli što ga nema, boli tišina, grči se utroba, guše suze, srce se raspada. Kada roditelj ispraća zauvijek dijete, boli i sve ono što je trebalo tek biti, boli nedoživljeno, bole prekinuti snovi i želje iz majčine utrobe otrgnute. Sve boli.

NAJČVRŠĆA VEZA

Adelu Suljić i Aidu Spahić najčvršćom vezom spojila je najveća bol. Bol majki koje su izgubile kćerke. Kćerke koje su od rođenja bile posebne, drugačije, svoje, ali i svačije. Jer, nije bilo osobe koju su srele, a da je nisu dušom osjetile, osmijehom pomilovale, riječima osnažile, znanjem liječile. To su kćerke čija je tragična smrt rastužila cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Prije pet mjeseci na Maridnvoru od posljedica saobraćajne nesreće, pred silinom tame i užasa, vozača koji ništa pred sobom nije vidio, do čijeg crnila duše i pomućenog uma nije dopirala svjetlost i sjaj Azrinog i Alminog života, na licu mjesta je preminula Azra Spahić, a Alma Suljić je podlegla četiri sedmice kasnije. Od tada do danas porodice Spahić i Suljić žive, a nisu žive. Za njih je sve stalo, ali svoju bol nose dostojanstveno, između svoja četiri zida. Ono što roditelji nakon smrti djeteta osjećaju i ne može se riječima opisati, jednako kao što je teško opisati i ove dvije mlade doktorice.

Medicinski fakultet u Sarajevu su završile u roku, a za sve vrijeme studija bavile su se volonterskim radom, organizovale humanitarne akcije, bile omiljene u društvu.

Prema podacima iz BiHAMK-a, u BiH je u 2022. broj saobraćajnih nesreća porastao za 30% u odnosu na prethodnu godinu, a 222 osobe su izgubile život

– Od malih nogu Alma je željela biti doktorica. Bila je izuzetno inteligentna, vrijedna, posvećena. Ništa nije radila polovično. Svemu se maksimalno davala. Nikada nas nije zabrinula ili razočarala. Volontirala je u Crvenom križu od sedmog razreda osnovne škole i bila je edukator, kapiten… Brinula je i o životinjama. Bila je jako posvećena sestra, kćerka kakvu bi svako poželio. Udala se prije dvije godine za ljubav svoga života, svila svoje gnijezdo ljubavi i sreće i pola godine prije nesreće počela raditi. Pohađala je edukacije, seminare, ulagala u svoje znanje. Njena predavanja koja je organizovala volonterski kako bi skrenula pažnju na prevenciju bolesti, očuvanje zdravlja, bila su toliko kvalitetna da su svi prisutni poželjeli biti njeni pacijenti, biti u njenoj blizini. Plijenila je jednostavnošću i posvećenosti. Uvijek je za svakoga imala vremena, pronalazila prave riječi. Bratu i sestri je bila uzor. Djeca su nam bila jako bliska, dijelila su sve. Tokom pandemije koronavirusa se prijavila i volontirala u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. U Domu zdravlja Zenica je radila na pedijatriji i za samo pola godine ostavila dubok trag, priča nam Adela Suljić, Almina majka koju bole i igrališta na kojima se nikada neće igrati nerođena unučad, boli je telefon na koji više ne stižu Almine poruke, boli Almino bračno gnijezdo koje osta prazno, boli njen suprug, doktor koji od toga dana traži sebe, traži nju, traži život koji su planirali i željeli, bole nenapisani naučni radovi koji bi možda promijenili mnogo toga u medicini, baš kao što su svojim životom Alma i Azra mijenjale sve oko sebe. Jer, bile su iskre koje bi upalile vatru dobra, ljubavi, prijateljstva gdje god bi se pojavile.

Alma i Azra/

– Jednom sam joj rekao, odmori malo, ne moraš svaki ispit u roku položiti, uspori. Pogledala me je i rekla, babo, ja ću biti doktorica o kojoj će se pričati, tiho izgovara Almin otac Edin gutajući suze.

CENTAR SVIJETA

Te kobne noći Alma i Azra su izašle sa kolegama sa fakulteta koji su dobili posao širom BiH i nakon tri mjeseca su dogovorili susret. Bili su izuzetno bliski, grupa koja je dijelila dobro i zlo. Azra Spahić je toga dana poslije ranog termina u teretani otišla na posao na Medicinski fakultet na SSST-u, gdje je radila kao asistent, nakon toga je produžila u DZ Stari Grad, gdje je počela raditi četiri mjeseca ranije. Imala je puno posla, oko 90 pacijenata je pregledala i sa radošću se uputila na druženje.

– U njen jedan dan bi stalo ono što mi ne bismo mogli ni zamisliti. Sve je stizala i sve je sa lahkoćom i velikom ljubavlju radila. Kada je bila manja, željela je biti veterinar kao njen djed. Završila je i osnovnu muzičku školu, klavir u klasi prof. Ajke Kolaković, plesala je, takmičila se u matematici, fizici… prelijepo slikala. Naš sin je studirao medicinu u Sarajevu. Posjećivali smo ga često i jednom kada se vratila iz Sarajeva, rekla nam je da i ona želi krenuti njegovim stopama. Tako je i bilo, prisjeća se Azrina mama Aida koja naglašava da je veza kakvu su imali njen sin i kćerka posebna.Brat, koji joj je bio uzor u svemu, kao mali je mamu molio da mu rodi sestru. Međutim, rat je plamtio i porodica Spahić se nije usudila ni da razmišlja o drugom djetetu. Ali, tri godine nakon rata, kada je Adnan bio sedmogodišnjak, rodila se plavooka djevojčica koja je unijela toliko sreće, radosti i ponosa u porodicu Spahić.

– Bila je zaista posebna. Kao mala nikada nije plakala, znala se satima igrati sama, bila je izuzetno kreativna i nadarena. Sve je oko sebe pretvarala u ljepotu. Svi su je voljeli, a ona je uzvraćala još većom ljubavlju. Nikada nije rekla da joj je nešto teško ili nemoguće. Pored toga, bila je izuzetno skromna i posvećena svima nama. Uvijek je isticala da je ponosna Krajiškinja. Voljela je svoju Unu, Bihać, sve nas ovdje koji smo uvijek sa nestrpljenjem čekali njen dolazak. Nikada nijedan ispit nije ostavljala za septembar kako bi imala više vremena da provede sa nama. Brata Adnana i njegovu porodicu je beskrajno voljela. U snahi Najri je pronašla sestru, a njihova djeca Mak i Uma su joj bili centar svijeta. Nas dvije smo također bile jako bliske. Čini mi se da me je bolje poznavala od mene same, dodaje Aida i naglašava da je njena kćerka pohađala brojne edukacije, kongrese, kurseve, željela je pronaći odgovore na sva pitanja, piše Oslobodjenje.

I ona je tokom pandemije koronavirusa volontirala u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. Pokazala je ogromno znanje i potencijal, te je po preporuci ljekara dobila posao asistenta na Medicinskom fakultetu SSST-a. I tu se maksimalno davala. Željela je studentima pomoći da što više i što lakše nauče, organizovala je posebna predavanja… Iako je svoj Bihać mnogo voljela, nakon završenog fakulteta, u Sarajevu je ostala zbog ljubavi.

ISTE VRIJEDNOSTI

– Bila je sretna, ispunjena, zadovoljna, voljena. Pored sebe je imala osobu kakvu je oduvijek priželjkivala. U svome dečku je pronašla mirnu luku, partnera za cijeli život, ljubav i nježnost. Jer, Azra se nikada nije zadovoljavala prosječnošću. Uvijek je znala šta hoće i dok to ne bi ostvarila, ne bi stajala. Posebno bi uporna bila u humanitarnim akcijama. Mislim da ne postoji udruženje kojem nije dala doprinos. Mi jesmo izgubili kćerke i to je ogroman, neopisiv gubitak, ali njihovim odlaskom mnogo je izgubilo cijelo naše društvo, kaže Aida.

Azra i Alma su bile jako slične, dijelile su iste vrijednosti, a kako i ne bi kada su i njihove porodice jako slične, vrijedne, čestite, pune ljubavi, pažnje, poštovanja i topline. Porodice koje odgajaju djecu da budu dobri ljudi, da služe zajednici, da pomažu slabima i nejakima, da vjeruju u dobro, i da šire dobro.

Alma i Azra su plijenile dobrotom, ljepotom, sposobnostima, toplinom

– Nažalost, kod mnogih nije tako. Pod hitno se trebaju mijenjati zakoni, pooštriti kazne, jer ako se to ne desi, samo je pitanje dana kada će neka nova porodica biti unesrećena. Kazne za vožnju sa smrtnim ishodom su niske, na presude se dugo čeka, žrtve se zaboravljaju brzo, prebrzo. Mi do kraja naših života nećemo naći mir, ali bi nam sigurno bilo lakše ako bismo znali da se promijenio odnos prema onima koji za volan sjedaju pijani, drogirani, bez dozvole, te izazovu nečiju smrt. Oni moraju biti tretirani kao ubice s predumišljajem, govore roditelji dvije mlade žene koje su ne samo svojim najbližim nego i ovom i ovakvom našem društvu bile nasušna potreba.

USK

U Velikoj Kladuši uhapšen diler, prilikom pretresa pronađene tablete za potenciju i droga

Published

on

By

U naselju Donj Slapnica u Velikoj Kladuši, policija je uhapsila M.A. zbog sumnje da je počinio krivično djelo “Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”.

Prema informacijama koje su dostupne, policija je prilikom pretresa kuće u kojoj stanuje M.A. pronašla određenu količinu marihuane, praškastu materiju i tablete za potenciju. Ovaj dokazni materijal ukazuje na aktivno učešće M.A. u distribuciji opojnih droga, što je dovelo do njegovog hapšenja i lišavanja slobode.

Policija je brzo djelovala na osnovu prikupljenih informacija i uhapsila osumnjičenog.

Podsjećamo da za navedeno krivično djelo, prema Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, predviđena je kazna zatvora do 3 godine.

Nastavi čitati

USK

Šta je u pitanju: U Unsko-sanskom kantonu polovina brakova završi razvodom

Published

on

By

Najveći broj razvoda u BiH, kako kod žena tako i kod muškaraca, evidentiran je u dobi od 40 do 49 godina

U Federaciji BiH u martu ove godine na „ludi kamen“ stalo je 487 parova. U istom periodu razvedeno je 80 brakova.

Najviše brakova sklopljeno je u Kantonu Sarajevo, 115, dok se najmnogoljudniji kanton u FBiH –Tuzlanski, našao tek na trećem mjestu sa 103 braka, iza Zeničko-dobojskog gdje se je bilo 110 vjenčanja. Na začelju ove tabele našli su se Zapadnohercegovački i Posavski kanton, sa sedam odnosno pet sklopljenih brakova. U Bosansko-podrinjskom kantonu bilo je 10, u Livanjskom 11, Hercegovačko-neretvanskom i Srednjobosanskom po 37.

Istovremeno, samo u jednom od deset kantona nisu zabilježeni razvodi, a radi se o HNK, govore prvi podaci Federalnog zavoda za statistiku za mart ove godine.

Posebno je zanimljiva statistika za Unsko-sanski kanton, gdje je najmanja razlika u broju sklopljenih i razvedenih brakova. Naime, u ovom dijelu BiH u martu 2024. u bračnu zajednicu stupila su 52 para, a čak 23 su okončala brak. Dvocifreni broj razvoda bio je i u ZDK i TK.

Foto: Izvor Federalni zavod za statistiku

Federalni zavod za statistiku pojašnjava i šta se podrazumijeva pod sklapanjem odnosno razvodom braka. Brak je, dakle čin, ceremonija ili proces kojim se stvara zakonska veza muža i žene. Zakonitost unije uspostavlja se građanskim, vjerskim ili drugim sredstvima zavisno od toga kako ih definira zakon svake zemlje. S druge strane, razvod braka je krajnji zakonski raspad braka odnosno ono odvajanje muža i žene koje im daje pravo da ponovo stupe u brak po građanskim, vjerskim ili drugim odredbama, piše Fokus.ba.

Da je broj razvoda u porastu pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. U najnovijoj publikaciji „Žene i muškarci u BiH“ navedeno je da je u 2022. zabilježeno 1.000 razvoda više u odnosu na 1997. godinu. U 2022. godini je razvedeno 2.865 brakova, pri čemu je najveći broj razvoda, kako kod žena tako i kod muškaraca, evidentiran u dobi od 40 do 49 godina.

Nastavi čitati

USK

‘Molitva za Bosnu’: Muzičari iz Bihaća spremaju novu obradu pjesme Irfana Ljubijankića (VIDEO)

Published

on

By

Bio je to Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova Republike BiH koji je poginuo 28. maja 1995. u četrdeset i trećoj godini svog života.

Obaranje helikoptera u kojem se nalazio doktor Irfo, kako su ga zvali sugrađani u Bihaću, označilo je kraj njegovog života, ali iza njega su ostali stihovi i melodije koje Bihać, Krajina i Bosna i Hercegovina ne smiju zaboraviti. Među njegovim djelima je tako i Molitva za Bosnu, predivna domoljubna balada koju je Ljubijankić komponirao i snimio u ratnom Bihaću, a za koju je tada snimljen i spot, piše Objavi.ba.

Nažalost, snimak ove svojevrsne himne koji je sačuvan nije baš najboljeg kvaliteta, zbog čega su bihaćki muzičari predvođeni profesorom Adnanom Busuladžićem odlučili da snime njenu novu verziju, da joj time udahnu novi život i očuvaju uspomenu na jednog od najvećih sinova Krajine. U razgovoru za naš portal Busuladžić kaže kako je snimanje juče završeno, te da slijede remiks materijala i montaža spota, što bi trebalo biti završeno u idućih nekoliko dana.

„Ja jesam inicirao realizaciju ove ideje ali zanimljivo je koliko je ljudi došlo na nju, koliko ljudi mi je reklo da to treba uraditi i da to uradim. To mi je bilo vjetar u leđa, to je bio okidač za snimanje ove obrade jer je jasno koliko rahmetli Irfan i danas znači ljudima i koliko u sebi nose uspomenu na njega“, ističe Busuladžić, u našoj državi i regiji poznat i kao i dugogodišnji član pratećeg banda Dine Merlina u kojem je zadužen za saksofon i klarinet.

Obradu Ljubijankićeve pjesme odobrila je njegova porodica, a u snimanju je učestvovalo oko pedeset bihaćkih muzičara, vokalista i instrumentalista uglavnom srednje i mlađe generacije.

„Dobar dio učesnika nije bio ni rođen kad je originalna Molitva za Bosnu nastala, neki čak nisu ni znali za nju, ali svi smo se okupili i uradili to iz ljubavi i nekog poštovanja“, kaže profesor Busuladžić.

Ovo nije prvi put da Busuladžić i prijatelji rade obrade ove vrste. Na sličan način su tokom pandemije koronavirusa 2020. napravili obradu legendarne pjesme Ulicom Bišća Muhameda Lihe, i tako dali svoj doprinos kampanji kojom se građane pozivalo na odgovorno ponašanje prema svom zdravlju i zdravlju drugih. Nova verzija pjesme Ulicom Bišća čije je stihove napisao pjesnik bihaćkih ulica Husein Dervišević brzo je ušla u srca sugrađana, a obrada Molitve za Bosnu Irfana Ljubijankića nesumnjivo mora naći mjesto koje zaslužuje u dušama svih onih koji vole ovu zemlju.

„To je krasna balada, jedna plemenita patriotska pjesma o ljubavi prema svojoj domovini u kojoj niko ne može naći ništa loše. Obradili smo je u jednom modernijem aranžmanu, ali njena bit je netaknuta i prezadovoljni smo rezultatom. Ništa se nije pretjerano promijenilo, samo je malo modernija i snimak je, naravno, kvalitetniji. Originalna pjesma je snimana 1993. u ratu, u studiji na tehnici sa samo četiri kanala, a sada snimamo na modernoj tehnici“, govori o projektu njegov inicijator.

Zamišljeno je da premijera nove verzije pjesme Molitva za Bosnu bude na Dan Unsko-sanskog kantona koji se obilježava 27. maja. Upravo tog dana 1995. godine je Irfan Ljubijankić posljednji put bio u Bihaću, kada je prisustvovao konstituirajućoj sjednici skupštine novoformiranog kantona. Dan kasnije, helikopter kojim se vraćao iz Bihaća oboren je raketom iznad teritorije tadašnje Republike Srpske Krajine.

MOLITVA ZA BOSNU

Čuvaj mi, dragi Bože, Bosnu od ovih ljudi zvijeri!

Ja evo umirem, s imenom Tvojim, i s ljiljanima zlatnim u plavetnom oku, i molitve Ti šapćem:

Čuvaj mi, dragi Bože, Bosnu! Bože, čuvaj Bosnu!

Spasi nam ovo malo duše, s ljubavlju mržnju nek’ sprži…

Ja evo umirem, s imenom Tvojim, nek’ Bosna moja živi i ime Tvoje slavi, i molitve Ti moli:

Spasi nam, Bože, ovo duše! Spasi nam, Bože, ovo duše, s ljubavlju mržnju nek’ sprži!

Ne daj da krvnici pomen Tvoj ruše, nek’ Bosna moja živi i ime Tvoje slavi, i molitve Ti moli:

Spasi nam, Bože, ovo duše! Bože, čuvaj Bosnu! Spasi nam, Bože, ovo duše! 

Čuvaj nam, Bože, Herceg-Bosnu… Čuvaj nam, Bože, ovo duše, spasi nam, Bože, Herceg-Bosnu… Čuvaj mi, Bože, ovo duše… Bože, čuvaj Bosnu!”

Nastavi čitati

Najčitanije