Kako je za Faktor pojasnio autor spomenika, kipar Zlatko Dizdarević, u toku je sudski postupak na Općinskom sudu u Velikoj Kladuši. Tužio ga je ViK.

– Uprava ViK-a koja je tokom diobe komunalnih preduzeća dobila vlasništvo nad tom zgradom gdje je Mujo Hrnjica, a koja je oštećena, tužili su me jer žele da uklonim spomenik.

Oni navodno tu žele praviti neki projekat pitke vode. Ja sam rekao da spomenik ne mogu iznijeti jer je oštećen, trebaju doći prijatelji moji kipari da završimo restauraciju, trajnu konzervaciju, iznutra da ga konzerviramo, da ga skeniramo, jer kip stoji 30 godina. Oštećen je od 50 do 70 posto.

 

Glavna rasprava je 23. januara i šta će sud donijeti, ne znam. Šta god da donese, bilo kakvu presudu, ja ne mogu to iznijeti jer to je izuzetno složen posao. Meni je žao što je do toga došlo. Izuzetno mi je žao što lokalna zajednica nema nikakvog interesa, nijedan načelnik unazad 30 godina nije pokazao ama baš nikakvog razumijevanja, osim kada se trebalo pohvaliti da se u Velikoj Kladuši uradio najveći spomenik na svijetu, onda se moglo pričati, pare su se trošile, ne znam ni ja kuda, možda su kupili i komad zemlje na Mjesecu. Bio sam prepušten sam sebi i da budem iskren, totalno sam razočaran. I mislim da ću na kraju ja srušiti spomenik – govori razpčarano Dizdarević.

Ipak, ističe, posljednja nada mu je BZK Preporod.

– Profesor Sanjin Kodrić iz BZK Preporoda je jedini koji je u 30 godina pomogao da ja nešto završim, međutim oni ne mogu sami. Profesor Kodrić je obećao da će učiniti sve. Bio je dva puta ovdje, bili smo u Mostaru zajedno, i on je obećao da će učiniti sve što može da se spomenik Muje Hrnjice spasi, da se iznađu sredstva za restauraciju i konzervaciju. On ima intenciju da se formira Fondacija Mujo Hrnjica, da bude pri BZK Preporodu, a ja sam se složio da ću potpisati sva autorska prava na BZK Preporod, jer mi je to jedina šansa da se spomenik sačuva. E sad, ove godine smo se kratko čuli, upravo mu pišem neko pismo, pa ćemo se čuti telefonom. Vidjet ćemo – govori Dizdarević.

Kaže da se u protekle tri decenije obraćao doslovno svima, svim ministarstvima kulture, pa čak i članovima Predsjedništva BiH.

– Odnos političara općenito prema kulturi je užasan. Obavijestit ću i UNESCO o odnosu države o spomenicima, a ako baš bude trebalo, ja ću prenijeti spomenik na jednu drugu državu, neću reći koju. Ja 30 godina čekam, i da budem iskren, mislim da ću ga ipak na kraju srušiti da se završi ova agonija – poručio je Dizdarević.

Podsjetimo, spomenička figura Muje Hrnjice i njegovog konja đogata urađena je u gipsu, dimenzija 10,50×8,50×3,50, i nikada nije izlivena u bronzu. Naručilac spomenika bio je Agrokomerc, a nalogodavac je tadašnji generalni direktor Fikret Abdić.