Svijet / Zanimljivosti
Ko je Bosanka koja je na europski univerzitet uvela predmet ‘Srebrenica-genocid’
Predmet pod imenom “Srebrenica genocid” uključen je u formalni edukativni program na Univerzitetu primjenjenih nauka u Utrechtu, u Nizozemskoj. Zalužna za to je Alma Mustafić, predavačica i istraživačica na Univerzitetu.
Alma je bila inicijator i nosilac projekta za uvođenje ovog predmeta na prestižni europski univerzitet.
Preživjela je genocid u Srebrenici, dok njen otac, nažalost, nije.
U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba je istakla da je imala 10 godina kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu.
“U srebrenici sam odrastala, bilo mi je 10 godina kada je agresija počela a 14 kada je Srebrenica pala. U Nizozemsku sam došla nakon pada Srebrenice, krajem 1995. Onda počinje borba za novim životom, školovanje, uklapanje u nepoznato društvo itd.”, počinje priču o svom životu ova Srebreničanka.
Njen početak života u Nizozemskoj nije nimalo bio lak, a priča nam s čim se sve susrela po samom dolasku.
“2002, godine pokrećemo proces protiv holandske vlade jer je moj otac Rizo Mustafić radio za Dutchbat, a oni su ga izručili neprijatelju i potom je ubijen. Nakon duge i teške borbe pobjeđujemo 2013. godine i Vrhovni sud donosi odluku da je holandska vlada kriva za smrt mog oca“, rekla je Mustafić za Radiosarajevo.ba.
Ideja da se istina o genocidu prenosi kroz obrazovanje, kako kaže, je došla postepeno.
“Nakon pobjede 2013. ja sam bila ubijeđena da ce ta presuda i činjenice koje su uspostavljene tokom suđenja izaći iz prostorija sudnice i ući u kulturu sjećanja holandskog društva.
Znači, da će se više znati o odgovornosti Nizozemske. Međutim to se nije desilo. Razmišljala sam kako uključiti Srebrenicu, a time i bosanski genocid, u holandsko društvo. Kao magistar edukacije, smatrala sam da Srebrenica treba da ima posbno mjesto u holandskoj edukaciji. Ali Srebrenica kao tema je uključena u kanong holandske historije. Kanon holandske historije su ubiti edukativne smjernice. U kanonu ima 50 tema koje su spečificne za holansko drusvto i iz tog razloga treba se o njima izučavati. Jedna od tih tema je Srebrenica”, pojašnjava.
Međutim, kako ističe, u praksi se o Srebrenici gotovo ništa ne uči. I ako učenici i studenti nesto u vezi Srebrenice uče, to je onda samo iz perspektive Dutchbata.
“O žrtvama se ne uči, o Srebrenici se ne uči kao o genocidu, nego kao o neuspješnoj mirovnoj misiji. Tada sam došla do ideje da ja sama napravim predmet, da Srebrenicu stavim u pravi kontekst dešavanja, jer ne može se o Srebrenici učiti od 11. jula. Ne može se o Srebrenici učiti, a da ne učite o Prijedoru, Banjoj Luci, Bijelijini, Višegradu, Foči itd.
Priča nam kako je prije dvije godine podnijela prvi zahtjev, međutim na mnogim mjestima je odbijan.
“Naša prva prepreka je bila neznanje ili pogrešno znanje pa čak i kod eksperta. Prvobitno sam mislila da je ovaj predmet idealan za odjeljenje istorije. Međutim par kolega na tom odjeljenju odbili su moj prijedlog. Ponudili su mi da stavim srebrenicu u kontekst ‘historijskog razmišljanja’, ali meni je bilo bitno da predmet nosi ime ‘Srebrenica’ da ne bježimo od tog imena kao od kuge, nego da je prihvatimo kao lekciju za bolje sutra”.
Predsjednik Izvršnog odbora Univerziteta, kako navodi, podržavao je ideju od prvog momenta.
“Međutim nije htio da ‘naredi’ da se ovaj predmet osposobi nego mi je pomagao da nađem istomišljenike na jednom od odjeljenja. Na kraju sam nasala istomišljenike na lektoratu ‘pristup pravdi’.
Predmet je otvoren za sve studente neovisno na kojem odjeljenju odnosno fakultetu studiraju.
“Tako da, sada se studenti iz svih oblasti javljaju i žele da slijede predmet. Da je predmet bio uključen samo u odjeljenje historija, onda bi bio dostupan samo studentima historije itd”, ispričala je Mustafić.
Ističe da su njene kolege sumnjale da će studenti biti zainteresovani za predmet ‘Srebrenica genocid’.
“Iz razloga što im to nije poznato – ko će birati predmet koji mu je nepoznat? Pa su predlagali razne prijedloge, kao na primjer ‘edukacija o ljudskim pravima’ itd. Ja sam insistirala da uključimo riječ Srebrenica u ime predmeta, jer se na kraju ispostavilo da je upravo ‘riječ Srebrenica’ odgovorna za veliku zainteresovanost među studentima.
Možda treba naglasiti da su 10-20 posto studenti čiji roditelji dolaze iz regiona, a drugo su jednostavno zainteresovani studenti iz raznih oblasti: žurnalistika, sigurnosne studije, (internationalno) pravo, socijalni rad, ekonomija, historija, škola učitelja, arhitektura…”
Mišljenja je da na svim evropskim univerzitetima treba da se uči o zadnjem evropskom genocidu pa tako i u BiH.
“Jer kako mislimo da spriječimo sledeći genocid u našoj Europi ako ne pokušamo nešto naučiti od ovog genocida? Samo kroz edukaciju mozemo napredovati i stvarati zdravo društvo. Međutim ljudi a i studenti cesto ne znaju sta je ‘genocid’ u akademskoj smisli te riječi. Za istraživače koji se isključivo bave naučnim izučavanjem genocida to ima drugo znančenje nego na primjer za sudije koji su pravnici.
Oni gledaju da li je nesto 100 posto na papiru zapisano. Dok istraživači imaju svoje modele po kojima više genocida porede i na osnovu svoje struke donesu druge zaključke. Tako je nedavno bila zanimljiva diskusija kada je upravo holandski profesor holokausta i genocida, pričajući ou Srebrenici korisito riječ masovna ubistva. Na to je jedan nas slušalac jako žestoko reagovao i pitao: “Zašto koristi riječ masovna ubistva, a ne genocid?”. Na što je profesor opširno odgovorio da ubijanje ljudi samo jedan dio genocida, da pod proces genocida spada na primjer i rušenje džamija i drugog kulturnog naslijeđa. Historiju treba studenti da uče od eksperta, ali kod nas se uči kući od roditelja, a to nije uvijek najbolje mjesto”, istakla je Mustafić.
Studente, prema njenom mišljenju, treba stimulisati da koriste pouzdane izvore, trebaju znati naći pristup faktima koji su uspostavljeni i u Jugoslovenskom tribunalu, ali i u akademskom svijetu, trebaju učiti razlikovati propagandu od akademskog rada, jer nažalost, propaganda je uspjela ući čak i u ‘akademski svijet’.
“To su opasna odvijanja, a uspjelo je do ovoga doći zato što smo edukaciju o genocidu zapostavili. Zato što smo edukaciju o genocidu prepustili kućnom odgoju i medijskim izjavama a to nisu najpouzdaniji izvori”.
Na kraju je navela da je naišla na istomišljenike u kulturnom sektoru.
“Napravili smo autobiografsku predstavu o genocidu u Srebrenici u kojoj sam i sama igrala. Predstava je jako odjeknula holandskim društvom. I ta sama predstava je djelovala kao katalizator za ovaj predmet. Kada su određene kolege vidjele predstavu, zastrašeni su bili svojim neznanjem i ignosiranjem zadnjeg genocida u Europi. Onda su još više potrudili da zajedno sa mnom naprave ovaj predmet”, rekla je na kraju razgovora Alma Mustafić.
Svijet / Zanimljivosti
Zašto je djeci potrebna rutina?
Djeci je rutina potrebna jer im daje osjećaj sigurnosti i pomaže im da razviju samodisciplinu. Ljudi se boje mnogih stvari, ali “nepoznato” im je najteže podnijeti, kao naprimjer javni nastup ili čak smrt, jer je to najmanje poznato za većinu.
Dječiji strah od nepoznatog uključuje sve, od sumnjivog novog voća do velike promjene u životu. Nažalost, djeca se suočavaju sa promjenama svakodnevno, što daje mogućnost za rast, ali je ujedno vrlo stresno.
Odrastanje samo po sebi podrazumijeva konstantne promjene. Bebe i todleri se odriču dojenja, duda, flašica, krevetića, svoje pozicije bebe u kući. Novi učitelji i školske kolege dolaze i odlaze svake godine. Oni se bore, uče nove vještine i usvajaju nove informacije zapanjujućom brzinom – od čitanja i prelaska preko ulice, do učenja fudbala i vožnje bicikla. Nekolicina djece živi u istoj kući svo svoje djetinstvo; većina se preseli par puta, često i u druge gradove ili nova susjedstva ili nove škole.
I samo su neke od ovih promjena u okviru onog što dijete može kontrolisati.
Djeca, za razliku od nas, se bolje snalaze sa promjenama, ako su očekivane i javljaju se u okvirima poznate rutine. Predvidiva rutina omogućava djeci da se osjećaju sigurnije i da razviju osjećaj da oni upravljaju svojim životom. Kada ojaćaju taj osjećaj, mogu se suočiti i sa krupnijim promjenama kao što su odlasci u školu bez pratnje, plaćanja kupljenog u prodavnicama, odlazak u kamp.
Nepredvidive promjene – neočekivani poslovni put majke, selidba najboljeg prijatelja ili još drastičnije razvod roditelja ili smrt nana ili djedova – umanjuju osjećaj sigurnosti i sposobnosti da se nose sa životnim izazovima i dijete se osjeća anksiozno i manje sposobno da se nosi sa životnim oscilacijama. Naravno, mnoge promjene se ne mogu izbjeći. Baš zbog toga mi djeci nudimo predividive rutine kao temelj za njihov život – tako da mogu sazriti dovoljno da izdrže velike i neočekivane promjene kada se one pojave.
Iako bi pomoć djetetu da se osjeća sigurnije i spremnije uhvatiti se u koštac sa novim izazovima i razvojnim zadacima bio dovoljan motiv da im se ponudi rutina i struktura u njihovim životima, postoji i druga važna razvojna uloga strukture i rutine. Struktura i rutine uče djecu da konstruktivno kontrolišu sebe i svoje okruženje.
Djeca koja dolaze iz neorganizovanih domova, gdje se stvari ne ostavljaju na njihovo mjesto neće nikad naučiti da život može teći lakše ako se stvari malo bolje organizuju. U domovima gdje ne postoji vrijeme i mjesto za obavljanje domaćeg zadatka, djeca nikad ne nauče da sjednu i smire se dok ne obave zadatak koji im nije baš najugodniji. Djeca koja ne razviju rutinu brige o sebi, od spremanja pa do hranjenja, neće se moći brinuti o sebi ni kada budu mladići i djevojke. Struktura nam omogućava da internaliziramo konstruktivne navike (da one krenu od nas, a ne da nas na njih neko podsjeća*).
Neće li previše strukture sputati naš osjećaj za spontanost i kreativnost?
Hoće, ako je predstavljeno bez imalo osjećaja. Postoje vremena kad je pravila korisno prekršiti, kao naprimjer da se ostane kasno budan da bi se posmatralo pomračenje ili ostaviti neoprano suđe da bi se igralo neke zabavne porodične igre. Čak i najkreativniji umjetnici su počeli tako što su usvojili određena ponašanja u prošlosti i pronašli vrhunac svog kreativnog izraza radeći u granicama specifičnih pravila koja su sebi postavili.
Nema razloga da struktura bude nametnuta. O njoj razmišljajte kao o svom prijatelju, tako što ćete određe rutine i navike koristiti da biste život učinili lakšim i udobnijim. Ne samo da će djeca osjećati sigurnost, nego će internalizirati sposobnost da oni strukturiraju vlastite živote.
Znači li ovo da i za novorođenčad trebaju rutinu?
NE! Novorođenčad “govore” šta im treba. Hranimo ih kad su gladni, presvlačimo kad su mokri. Vremenom, oni uče prvi korak rutine: Noću spavamo. Forsiranje novorođenčeta da se prilagodi našoj rutini nije odgovor na njegove potrebe. Ono nije sposobno da im se prilagodi. Ako potrebe novorođenčeta nisu zadovoljene ono će osjećati kao da je svijet mjesto gdje se osjeća nezadovoljenim tako da drami sve dok mu se ne udovolji.
Kako novorođenče prelazi iz te faze u fazu bebe, počet će uspostavljati vlastitu rutinu. Možemo im pomoći tako što dan strukturiamo oko njihovih potreba tako naprimjer prilagodimo sve za popodnevni san onda kada beba obično spava. Postepeno, vremenom možemo odgovoriti prirodnom rasporedu hranjenja i spavanja stvarajući rutinu na osnovu signala koje nam beba šalje, tako da odgovara za cijelu porodicu.
Sedam koristi od razvoja rutine kod djece
Eliminišu se borbe moći
Rutine eliminišu borbe moći, jer djetetu ne šefujete stalno. Aktivnost (pranje zuba, spavanje, gašenje TV-a za vrijeme obroka) je jednostavno nešto što radimo svakodnevno. Roditelj prestaje biti loš momak, i negodovanje je uveliko smanjeno.
Rutina pomaže da djeca sarađuju
Rutinom djeca bolje sarađuju, što smanjuje stres i anksioznost svima. Kad svi znamo šta slijedi, imamo dovoljno vremena da se pripremimo za to, tako da niko nema osjećaj da ga neko tjera na nešto ili da su roditelji arbitri u nesporazumima.
Rutina pomaže djeci da se nauče preuzeti kontrolu nad svojim aktivnostima
Vremenom, djeca nauče da sami peru zubiće, pakuju rusake i ostalo, bez potrebe za stalnim podsjećanjem. Djeca vole da su oni glavni u pogledu svog života. To im povećava osjećaj sposobnosti da nešto sami obave i da to urade na ispravan način. Djeca koja se osjećaju nezavisnim i sposobnim imaju manju potrebu da se bune i kontriraju.
Djeca se uče konceptu radovanja za stvari u kojima uživaju
To djecu čini sretnim iako imaju zahtjevan raspored. Možda će željeti ići na igralište sada, ali ako se zna da se na igralište uvijek ide poslijepodne, onda će sa radošću čekati taj momenat.
Redovna rutina djeci pomaže da idu spavati na vrijeme
Rutine djeci omogućavaju da stvari obave na vrijeme, tako da naveče mogu lakše zaspati.
Rutina omogućava da djeca imaju posebne momente sa roditeljima
Svi znamo da se sa djecom moramo povezati svaki dan, ali ako nam je fokus na tome da ih svaku noć ubjeđujemo da idu u krevet, gubimo tu mogućnost da se povežemo. Ako i naše momente povezivanja obavljamo kao rutinu, postaće nam dobra navika. Pomazite se s djetetom čim se probude ujutro ili kada se vratite kući: “ Gdje su moje oči, koje toliko volim?” ili imenujte ritual recimo dok ga sušite poslije kupanja: “Posušimo tvoja stopala…koljena, noge, stomak…” Rituali kao ovi vas usporavaju, čine prisutnimm i povezuju sa djetetom pa ako i njih učinite dijelom vaše rutine, oni grade snažnu sigurnost kod djeteta, povezuju vas s djetetom i čine ga više spremnim za saradnju.
Rutina pomaže roditeljima u pogledu ispunjanja obaveza koja djeca imaju svakodnevno
Ako je sve borba, roditelji posustanu, onda djeca gledaju TV više, ne peru zubiće navečer i slično. Sa rutinom, roditelji će vrlo vjerovatno imati viša očekivanja od djece u pogledu zdravih navika, jer je to jednostavno nešto što se tako radi u našoj kući. Rezultat: porodica za zdravim navikama, gdje stvari idu glatko i jednostavno.
*Preduslov za sve ovo je: uporan roditelj. Ne nasilan, ne agresivan, nego strpljiv, uporan i ustrajan roditelj. Znamo, kao odrasli, da je za neku naviku potrebno 21 ili 40 dana da se izgradi. Dozvolite i svojoj djeci taj period navikavanja, ako ih prethodno niste učili rutini, nemojte ih ružiti ako se bune, ali budite ustrajni i strpljivi. Uvijek neka bude princip: u našoj kući je to pravilo. Možete zajedno s djecom sjesti i napisati zajednička pravila ponašanja i onda ih podsjetiti. Ona će ih vjerovatno lakše usvojiti ako budu svjesni da su i oni učestvovali u njihovom stvaranju (za uzrast 4+).
Izvor: ahaparenting.com/parenting-tools/family-life/structure-routines
*Prijevod i prilagodba: Albabi tim
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
VIDEO Eksplodirao električni Mercedes dok se punio na kućnoj utičnici
Iako statistike pokazuju da električni automobili ne planu češće od benzinaca ili dizelaša, karakteristika požara kod električnih vozila i dalje izaziva zabrinutost. Naime, takvi požari su teži za gašenje, posebno kada se dogode tokom punjenja vozila.
Nedavni primjer dolazi iz Velike Britanije, gdje je električni Mercedes-Benz EQA, vrijedan 60.000 eura, eksplodirao i izazvao požar u domu Scotta i Georgine Bayliss u Sprattonu.
Scott Bayliss opisao je trenutak eksplozije: “Gledali smo televiziju i odjednom se začuo prasak. Moj sin je mislio da je vatromet, ali zatim smo čuli snažnu eksploziju, poput bombe. Vatra je bila posvuda, a žestina plamena koja je zahvatila automobil i pročelje kuće bila je zastrašujuća.”
Na sreću, porodica je uspjela izaći iz kuće, dok je Scott pokušavao obuzdati vatru pomoću šmrka i vode.
Vozilo, koje je imalo više od 75.000 kilometara, bilo je spojeno na punjač kad je došlo do eksplozije. Baterija se nekontrolisano pregrijala, a vatra je eskalirala. Vatrogasci upozoravaju da za gašenje požara na električnim vozilima često treba više od 10.000 litara vode, u usporedbi s oko 2700 litara potrebnih za gašenje benzinskih i dizelskih vozila.
Index.hr
Svijet / Zanimljivosti
Njemačka penzija nakon pet godina rada: Evo koliko novca se može očekivati
Radnici u Njemačkoj imaju pravo na penziju nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Na koliko novca onda imate pravo?
Teško da bilo koja druga tema toliko pogađa radnike u Njemačkoj kao penzije. Sve je više starijih u odnosu na znatno mlađe. U isto vrijeme, mlađi ljudi moraju financirati mirovine starijih ljudi. Vlada stoga želi iz temelja reformirati penzioni sistem i stoga uvesti takozvani “Penzioni paket II”.
Ono što mnogi ljudi ne znaju jest da je u Njemačkoj moguće otići u penziju nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Koliko zapravo novca mogu dobiti građani?
Kolika se njemačka penzija može očekivati
Prosječna osoba koja zarađuje u Njemačkoj trenutno mora raditi 45,2 godine da bi dobila penziju od 1.500 eura mjesečno. Međutim, mnogi se penzioneri nakon dugog radnog vijeka moraju zadovoljiti s malo novca: prosječna neto penzija 2023. iznosila je tek 1.007 eura, piše magazin Fenix.
Ako želite ranije u penziju, morate očekivati odbitke. Minimalno razdoblje osiguranja u Njemačkoj je kratko: teoretski dobivate penziju nakon samo pet godina rada. Međutim, zahtjev je tada odgovarajuće nizak.
Koliku ćete penziju dobiti možete izračunati pomoću mirovinske formule – čak i uz minimalni staž osiguranja od pet godina.
Za ovaj izračun pretpostavlja se da je tokom razdoblja prikupljeno pet penzionih bodova. Od povećanja penzija u julu 2024. primili ste ukupno 39,32 eura po bodu zarade. To znači da prosječan primatelj nakon pet godina rada može očekivati penziju od 196,60 eura.
Kako izračunati kolika će njemačka penzija biti
Prema Deutsche Rentenversicherung formula za penziju pomoću koje možete izračunati pravo je sljedeća: “5 bodova zarade x 1 (faktor pristupa) x 39,32 eura (trenutna vrijednost penzije) x 1 (faktor vrste penzije)”.
Platni bod
Kako bi dosegao tačno jedan platni bod, zaposlenik mora zaraditi 45.358 eura bruto u 2024. godini, prema Deutsche Rentenversicherung. Vrijednost je rezultat usporedbe vlastitih godišnjih primanja s prosječnim primanjima svih osiguranika. Ako je vrijednost točno u prosjeku, vrijedi jedan bod.
Faktor pristupa
Pri izračunu penzije uzimaju se u obzir dodaci i odbici. Postoje odbici ako se umirovite prije određene dobi za penzionisanje. Postoje doplate ako se odreknete penzije nakon što ste dosegnuli dob za penzionisanje. Bez dodataka ili odbitaka, faktor pristupa je 1,0.
Trenutna vrijednost penzije
Trenutno iznosi 39,32 eura i prilagodit će se ekonomskoj situaciji prema Deutsche Rentenversicherung.
Penzioni faktor
Određuje se prema vrsti penzije. Starosne penzije ili penzije za skrb o djeci imaju vrijednost 1,0. S druge strane, mirovine udovaca imaju faktor 0,55 ili 0,6. Do 2036. godine, svih 16,5 milijuna baby boomera trebalo bi dosegnuti dob za penzionisanje, izvještavaju njemački mediji.
-
BiH6 dana ago
Stravična saobraćajna nesreća u BiH, jedna osoba poginula
-
BiH5 dana ago
Stravična nesreća u BiH: Poginula jedna osoba, auto završio na krovu
-
BiH4 dana ago
FOTO Stravična saobraćajna nesreća, vatrogasci izvlačili povrijeđenog iz uništenog auta
-
USK4 dana ago
USK – U sudaru traktora i automobila jedna osoba teško povrijeđena
-
Svijet / Zanimljivosti5 dana ago
“Uhvatio ga mikrosan”: Prevrnuo se kamion vozača iz BiH koji je prevozi opasne materije
-
Magazin5 dana ago
Ako ovaj predmet imate u automobilu, u Njemačkoj možete platiti kaznu do 10.000 eura
-
Cazin7 dana ago
Infarkt završnica u Cazinu: Pogledajte ludnicu na parketu, komentatori su bili u ekstazi
-
Cazin6 dana ago
Na utakmici reprezentacije promovisani cazinski TikTokeri spornog sadržaja, savez tvrdi da nema ništa s tim
You must be logged in to post a comment Login