Connect with us

BiH

Lažni svjedoci protiv komandanata Armije RBiH, policijskog i političkog vodstva: Bošnjaci su krivi za rat i počinili su genocid!?

Published

on

U nastavku suđenja Atifu Dudakoviću i ostalima, optuženima za zločine na području više krajiških općina, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine rekao je da mu je za novac sugerisano šta da kaže prilikom saslušavanja tokom istrage.

Selver Vojić je u Državnom sudu ispričao da nije učestvovao u akciji “Sana” i da je saslušavan četiri puta – kod kuće, u Banjoj Luci, u SIPA-i te Tužilaštvu BiH.

Tužiteljica je pitala svjedoka koga je vidio u Bosanskom Petrovcu, a Vojić je rekao da nije nikoga poznatog, nakon čega mu je predočila izjavu iz 2009. godine, koju je dao SIPA-i, a u kojoj navodi da je nakon operacije “Sana” vidio optuženog Hasana Ružnića, čuo rafalnu paljbu u blizini benzinske pumpe iza hotela, te da mu je Ružnić rekao da su pobijeni zarobljenici.

 

– Ovo nije istina! Ja nisam vidio Hasana, meni je Simo Tuševljak sugerisao šta trebam reći. Inspektori SIPA-e su me s njim upoznali, on mi je više puta finansijski pomagao i tražio da kažem da sam bio u Petrovcu i vidio Hasana – rekao je svjedok.

Vojić je naveo kako mu je sugerisano da kaže da je Hasan pucao i ubijao zarobljenike.

– Imali smo sastanak u Bihaću sa Simom. Došao je i Hasan, donio je neke CD-ove i dobio je pare za to, kao i ja – rekao je svjedok, te dodao da je, da bi zvučalo vjerodostojnije, i sam dodao neke dijelove.

On je ispričao da mu je Simo rekao da je sa Hasanom sve dogovoreno i da on kaže onako kako mu je sugerisano.

– Ja sam to zapisivao i učio napamet šta trebam reći – priznao je svjedok.

Svjedok je rekao kako mu je sugerisano i da izjavi da je, vraćajući se iz Bosanskog Petrovca u Bihać, vidio leševe vojnika u Krnjevuši.

– Meni je rečeno da kažem da sam vidio leševe od Bihaća do Ključa. Što više leševa, to bolje – objasnio je svjedok i dodao da je kao obavještajni saradnik SIPA-e radio četiri godine.

I nije prvi put da protiv ratnih komandanata i boraca Armije RBiH u sudnicu ulaze “kredibilni” svjedoci koji da li zbog novca ili pak jer su vrbovani i ucijenjeni od Beograda, daju lažne iskaze.

No prvi put jeste da jedan svjedok Selver Vojić nije mogao izdržati pritiske i proradila je očigledno savjest, te je izgovorio istinu – za novac su mu rekli da laže protiv Dudakovića i ostalih. Javna je tajna ono što je Vojić izrekao jasno i glasno, ali je pitanje da li će zbog toga iko odgovarati.

Izeta Arifovića Ćizu, u montiranom procesu u kojem je svjedočio zaštićeni svjedok O-2, Sud BiH je 2018. godine osudio nepravosnažno na 10 godina zatvora. Osuđen je da je u mjestu Ratkovići kod Bratunca ubio Živana Prodanovića.

Ključni svjedok Državnog tužilaštva O-2 je izjavio da je vidio optužene Arifovića i Suada Smajlovića kako pucaju u zarobljenike ispred stare policijske stanice u Srebrenici 12. jula 1992. godine. Kazao je i da je Arifović pucao u jednu osobu tokom akcije u Ratkovićima.

– Ugledao sam Ćizu Arifovića kako se popeo na gumu kamiona. Čuo sam pucanj i vidio kako jedan zarobljenik pada – rekao je O-2, pojasnivši da je vidio “kad je Ćiza ubio čovjeka”.

O-2, koji je svoj iskaz dao putem videolinka iz Beograda, kazao je da je nakon toga Arifović ušao u stanicu i vratio se “gurajući dva zarobljenika”, u koje je pucao iz automatske puške. On se prisjetio akcije u Ratkovićima, kada je, kako je dodao, vidio ubistvo Živana Prodanovića.

– Arifović je skočio i gurnuo Živana, uzeo pušku i po Živanu ispalio rafal – rekao je svjedok.

O-2 je na početku ispitivanja potvrdio da je ranije davao iskaz na ove okolnosti i da nije ispričao sve što mu je poznato, ali, kako je pojasnio, 2015. godine dao je istinit iskaz. Na pitanje Odbrane da li je 2014. godine dao lažan iskaz, svjedok je odgovorio: “Ne skroz lažan, nego sam izmijenio nešto.”

Izet Arifović Ćiza, nažalost, nije dočekao pravdu. Preminuo je u februaru 2019, a mjesec dana poslije u javnosti je objavljeno njegovo pismo koje je teško bolestan i potpuno svjestan da umire, napisao s molbom da ga njegovi prijatelji dostave Sudu i Tužilaštvu BiH, SIPA-i, te udruženjima koja okupljaju majke Srebrenice, kao i demobilisane borce.

– Teško sam bolestan i odlučio sam se ovim pismom obratiti javnosti, posljednji put u životu, radi istine i svoje porodice. Istina je da nisam kriv i svima je poznato da nisam nikad u životu bio na lokaciji koja mi se stavlja na teret, a kamoli da sam učestvovao u bilo kakvom zločinu. Tužilaštvo i Sud BiH to dobro znaju, ali je neko odlučio da me osudi ni kriva ni dužna. Sramota – naveo je Arifović u pismu, dodajući:

– Jedini svjedok Tužilaštva BiH u mom procesu bio je ciganin iz Bratunca, koji je plaćen i smješten u Beograd da laže protiv Bošnjaka iz Podrinja. Riječ je o osobi koja je glavni svjedok u mnogim sudskim procesima na Sudu BiH, kojim se upravlja iz Beograda.

Zaštićeni svjedok O-2, čiji je iskaz bio dovoljan sudijama da osude nevinog Izeta Arifovića Ćizu, bio je i zaštićeni svjedok O-1 u slučaju protiv ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića i Sabahudina Muhića, koji su pravosnažno oslobođeni. Iskazi “ključnog svjedoka” O-1, kojeg je odbrana tokom ovog procesa potpuno raskrinkala, ne samo da se nisu poklapali sa iskazima ostalih svjedoka, već se ovaj svjedok “svađao” i sa samim sobom, što je odbrana dokazala predočavajući da je o najbitnijim činjenicama iz optužnice O-1 davao potpuno suprotne iskaze, a kao počinitelje navodnih zločina spominjao više razlitih osoba.

Isti svjedok O-1 i O-2 postao je i svjedok S-1 o u slučaj Sakiba Halilovića i Elfete Veseli pred Sudom BiH.

Svjedok, koji se uredno video-linkom javljao iz Beograda, je Bošnjak, porijeklom iz Podrinja, čak 11 puta pravosnažno osuđen za više krivičnih djela. On se pod nerazjašnjenim okolnostima, našao u Beogradu i postao kredibilan svjedok u svim procesima koji su se na Sudu BiH vodili protiv podrinjskih Bošnjaka.

Ovaj kontroverzni svjedok lično je podnio Ministarstvu odbrane, a što su odbrane na Sudu i dokazale, da mu se prizna ratni staž u kojem je naveo da je u ARBiH bio od 15. juna 1992. do 10. marta 1993. i naveo da je bio borac Cerske brigade. Revizijom u Ministarstvu odbrane svjedoku je ukinut status borca, jer je utvrđeno da je lažirao podatke o pripadnosti ARBiH.

Još jedan slučaj koji se vodi pred Sudom BiH, iz ročišta u ročište pokazuje kako se kao svjedoci dovode instruirane osobe.

Jedan od svjedoka Tužilaštva BiH, koje svim silama pokušava dokazati da prvi predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović nije bio otet i zarobljen, te da kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici nije bila legitimna vojna meta (Sud u Hagu to potvrdio), bio je i plaćenik Danilo Beribaka. Indikativno je da je saslušavan u Beogradu i da odbrane optuženih nemaju te iskaze, kao i fakt da je više puta u sudnici tokom svjedočenja odbijao odgovoriti na pitanja odbrane, a koja se tiču imena njegovih nadređenih. Također, nije želio odgovoriti na pitanje za šta ga je 1994. godine odlikovao tadašnji predsjednik RS-a i ratni zločinac Radovan Karadžić. Svjedočio je također još jedan plaćenik Vojske Jugoslavije koji je potvrdio da je 2. maja pucao iz kasarne na Bistriku, a Sud mu je na njegovo insistiranje zaštitio identitet.

Nema sumnje da bi i u slučaju rahmetli generala Mehmeda Alagića u Haški tribunal dovođeni lažni svjedoci, koji bi se prodali za novac, kuće, ljetovanja, bez da razmišljaju o posljedicama. Jer suđenja Dudakoviću, Oriću, svima iz slučaja “Dobrovoljačka”…, poslužila bi itekako dobro beogradskom režimu da sa sebe speru svu krivicu koju imaju za agresiju na RBiH, te presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu o kršenju Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Srbja je prva i jedina država osuđena po tom osnovu.

Lažno svjedočenje je kažnjivo djelo koje se karakteriše kao nepoštivanje suda, a Haški tribunal je dosad optužio 16 osoba.

Na suđenju prijedorskom masovnom ubici Dušku Tadiću se pokazalo da je njegov advokat Milan Vujin instruirao svjedoke da lažu, pa je kažnjen novčano i odstranjen iz Tribunala. Zuhdija Tabaković je priznao da je lažno svjedočio u korist Milana Lukića, masovnog ubice iz Višegrada. Nakon što je potpisao pripremljenu izjavu, Tabaković je dobio 1.000 eura nagrade.

Tabaković je priznao da je potpisao pripremljenu lažnu izjavu u odbranu Milana Lukića, koju mu je ponudio član tima odbrane, i za to dobio 1.000 eura, kao i da je zatim pronašao još dvije osobe da, uz istu naknadu, daju lažne iskaze.

Milan Lukić kaznu doživotnog zatvora služi u Estoniji

 

Posljednja osoba koja je priznala krivicu u ovom procesu je Jelena Rašić. Ona je kao članica tima odbrane Milana Lukića podmitila trojicu svjedoka. Sudsko vijeće je naglasilo da je Rašić priznala počinjenje teških krivičnih djela.

Sudsko vijeće je to označilo kao direktno miješanje u rad suda. Kada se jedno takvo djelo počini pred međunarodnim sudom, onda to djelo znači miješanje u provođenje međunarodne pravde i ima dalekosežne posljedice. Takvo djelo obično povlači za sobom značajnu zatvorsku kaznu. No u ovom slučaju je potvrđeno da je Rašić zavedena od drugih pristala na takve radnje i potpisala sporazum o priznanju krivice. Rašić je osuđena na godinu dana zatvora.

Tribunal je kažnjavao i zbog odbijanja da svjedoče.

Dragan Jokić je odbijao da svjedoči u predmetu protiv Vujadina Popovića, pa je kažnjen sa 4 mjeseca zatvora. Josip Jović, novinar, kažnjen je sa 20 hiljada eura zbog otkrivanja identiteta svjedoka u procesu protiv Tihomira Blaškića.

Za iznošenje spiska svjedoka u slučaju Blaškić kažnjen je sa tri mjeseca zatvora i Domagoj Margetić. U istom procesu sa 15 hiljada eura kažnjeni su šef SIS-a Markica Rebić i novinar Ivica Marijačić jer mu je obavještajac dao ime zaštićenog svjedoka, a ovaj ga objavio kao urednik u “Hrvatskom listu”.

Sa 7.000 eura kažnjena je i Florans Hartman. U predmetu protiv Slobodana Miloševića, objelodanila je informacije suprotno nalogu Sudskog veća u knjizi “Mir i kazna” i tekstu “Skrivanje vitalnih dokaza o genocidu”.

Sjedinjene Američke Države su u januaru ove godine sankcionisale članove Srpske radikalne stranke i bivše zastupnike u Skupštini Srbije Vjericu Radetu i Petra Jojiću zbog umiješanosti u korupciju.

Radeta i Jojić su, dok su bili zastupnici Skupštine Srbije, podmićivali i zastrašivali svjedoke Haškog tribunala, kako bi ih odvratili od iznošenja inkriminirajućih dokaza protiv lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, koji je naknadno osuđen za ratne zločine.

Ratni zločinac Šešelj osuđen je na dodatnih 18 mjeseci zatvora jer je u svojoj je knjizi objavio niz povjerljivih informacija, uključujući i otkrivanje identiteta nekih od svjedoka u procesu koji se pred sudom u Hagu vodio protiv njega.

Lažni svjedoci su godinama bili ozbiljan problem Haškog tribunala. Postaju sve ozbiljniji problem i u Sudu BiH jer se njihova svjedočenja uzimaju kao vjerodostojna i relevantna, te se isključivo na temelji njih donose osuđujuće, slobodno se može reći političke presude borcima i komandantima Armije RBiH.

A sve s ciljem da bi se u konačnici izjednačili agresori i branitelji, te pod svaku cijenu pokušalo dokazati da je u BiH vođen građanski rat, da je svako svakoga ubijao, da su svi činili ratne zločine. I naravno, sve ratne komandante Armije RBiH, policijski i politički vrh Bošnjaka staviti na optuženičku klupu, a potom ih i osuditi.

Osuditi bošnjačke vojne, policijske i političke prvake značilo bi za beogradsku kuhinju iz koje sve kreće, amnestiju za ratne zločince Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Biljanu Plavšić, Miću Stanišića, Stojana Župljanina… Bošnjaci bi tako bili krivi za rat, za ratne zločine i za genocid. A Srbi… Pa oni su se samo branili. Držali Sarajevo, Goražde, Bihać… U okruženju, “malo” uradili genocida u istočnoj Bosni, Prijedoru, Ključu… I snajperima svakodnevno ubijali Sarajlije.

BiH

Prihvatanje funkcije kojoj čovjek nije dorastao negacija je poštenja i pobožnosti

Published

on

Emanet ne počinje tek onda kada čovjek preuzme odgovornost. On počinje već u trenutku kada odlučujemo kome ćemo odgovornu funkciju i posao povjeriti.

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatić

Nećemo pogriješiti ako kažemo da je nedostatak istinskih vođa jedan od najvećih problema s kojima se muslimani suočavaju već gotovo jedno stoljeće. Štaviše, zbog nedostatka snažnog vođstva, muslimanske narode odavno uglavnom vode i usmjeravaju sami događaji.

Iz toga se rađa i opći osjećaj nemoći, pa se postojeće krize i porazi više ne doživljavaju kao stanje koje treba promijeniti, nego kao sudbina kojoj se treba prilagoditi.

Upravo su zato najteža ona historijska razdoblja u kojima jedan narod, suočen s političkim, ekonomskim i drugim krizama, nema ljude sposobne da preuzmu odgovornost za njegovo usmjeravanje i ispravno vođenje; ljude koji u sebi nose klicu preporoda, koji su hrabri, pronicljivi i dalekovidi, sposobni da misle izvan granica trenutne krize, koji prepoznaju više ciljeve i oblikuju jasne obrise budućnosti.

U vremenima iskušenja od takvih ljudi očekuje se da životnu lađu, kada je zapljusnu valovi krize, ne prepuste stihiji, nego da je sigurnom rukom usmjere prema obali sigurnosti, napretka i općeg prosperiteta. Jer vođa je glava zajednice; ako je glava zdrava i ispravna, i tijelo ima nadu da će ostati zdravo i uspravno.

Tu se otvara i pitanje našeg odnosa prema emanetu vođstva: po kojem kriteriju biramo ljude kojima ga povjeravamo? Pronaći i izabrati ljude koji u sebi objedinjuju stručnost i čestitost od presudne je važnosti za napredak, stabilnost i prosperitet naroda i države.

Kur’an ovo pitanje ne ostavlja na nivou općih savjeta. U njemu nalazimo vrlo precizan kriterij izbora čovjeka za upravljanje i nošenje odgovornosti.

Poštenje ne nadomješta neznanje, kao što ni stručnost ne nadomješta nepoštenje

Naime, pažljivije čitanje kazivanja o Jusufu, alejhis-selam, u trenutku kada egipatskom vladaru mudro i odgovorno stavlja na raspolaganje svoje sposobnosti riječima: ”Postavi me nad riznicama zemlje, ja sam čuvaran i znan.” (Jusuf, 55.), otkriva jedno od važnih upravljačkih i normativnih načela Kur’ana: javne poslove i položaje od kojih zavise interesi ljudi treba povjeravati onima koji objedinjuju čestitost, povjerenje i potrebnu sposobnost.

Jusufov, alejhis-selam, postupak tako nadilazi okvire jednog historijskog događaja i uspostavlja trajan kriterij za razumijevanje javne vlasti i izbor ljudi na ključne položaje u državi i njenim institucijama.

Jusuf, alejhis-selam, ne kaže samo: ”Ja sam čuvaran i pošten.” Ne kaže ni samo: ”Ja sam znan i sposoban.” On ističe dvije osobine koje se moraju naći zajedno: ”hāfizun ‘alīm”.

El-hafīz je čovjek od povjerenja, pouzdan i odgovoran prema onome što mu je povjereno. On ne čuva emanet samo od očigledne zloupotrebe i pronevjere, nego i od nemara, neznanja, površnosti i lošeg upravljanja. Svjestan je da se povjereno može ugroziti ne samo nepoštenjem nego i nesposobnošću, neodgovornošću i pogrešnim odlukama.

El-‘alīm, s druge strane, označava čovjeka znanja i dubokog razumijevanja; onoga ko poznaje posao koji mu se povjerava, razumije njegove zakonitosti, njegove mogućnosti i rizike i posjeduje sposobnost da na temelju tog znanja donosi ispravne odluke. U Jusufovom, alejhis-selam, slučaju, riječ je o znanju i razumijevanju potrebnom za upravljanje državnim riznicama i ekonomskim poslovima zemlje.

Ovo mjerilo dodatno pojašnjavaju riječi Uzvišenog: ”Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa’, 58.)

Emanet, prema tome, ne počinje tek onda kada čovjek preuzme odgovornost. On počinje već u trenutku kada odlučujemo kome ćemo odgovornu funkciju i posao povjeriti. Kada se odgovorna funkcija daje nekome ko je nije dostojan, time se izdaje emanet prije nego što je takav čovjek učinio bilo kakvu konkretnu štetu.

Zato izbor ljudi za odgovorne položaje nije stvar lične naklonosti, prijateljstva, rodbinskih veza, trenutnog interesa ili površnog dojma.

Vlast je emanet, a na Sudnjem danu će biti poniženje i kajanje

U tom smislu posebno je poučan primjer Ebu Zerra el-Gifarija, radijallahu anhu. Njegova pobožnost, iskrenost, asketski život i privrženost istini nisu bili upitni. Ipak, kada je zatražio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga postavi na odgovornu dužnost, Allahov Poslanik mu je rekao: ”O Ebu Zerre, ti si slab. Vlast je emanet, a na Sudnjem danu će biti poniženje i kajanje.” (Hadis bilježi imam Muslim)

U drugoj predaji upozorio ga je da ne preuzima vlast ni nad dvojicom ljudi.

Ovaj primjer ni na koji način ne umanjuje vrijednost Ebu Zerra, radijallahu anhu, niti dovodi u pitanje njegovu čestitost. On, naprotiv, otkriva važno načelo u pitanju povjeravanja odgovornosti: čovjek može biti izuzetno vrijedan, čestit i iskren, a ipak ne biti najprikladniji za određenu funkciju.

Ovdje je potrebno razjasniti još jednu važnu stvar: poštenje prema emanetu ne ogleda se samo u tome da čovjek, nakon što preuzme odgovornost, neće pronevjeriti ono što mu je povjereno. Poštenje se pokazuje i u spremnosti da čovjek ne prihvati ono za šta zna da nije sposoban valjano izvršiti. Nerijetko se za čovjeka koji je postavljen na određenu funkciju, iako za nju nema potrebno znanje i sposobnost, kaže: ”Ali on je pobožan, dobar je vjernik, pošten je čovjek!” Međutim, ako čovjek zna da nije dorastao poslu koji mu se povjerava, a ipak ga prihvati, onda njegovo prihvatanje takvog emaneta postaje negacija upravo onih vrijednosti kojima se pravda njegov izbor.

Bogobojaznost čovjeka ne obavezuje samo da se čuva krađe, korupcije i zloupotrebe položaja; ona ga obavezuje i da se čuva prihvatanja odgovornosti kojoj nije dorastao. Ko zna da nema potrebno znanje, iskustvo i sposobnost za određeni posao, pa ga ipak prihvati, ne može svoje postupanje opravdavati samo svojom pobožnošću i poštenjem. Ako se vjera koristi kao sredstvo za dobijanje položaja koji čovjek nije sposoban valjano obavljati, onda je to ozbiljna zloupotreba vjere i teško narušavanje povjerenja koje je čovjek prihvatio.

Kur’an nam zatim, kroz kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, objašnjava i onu drugu stranu emaneta koju smo već spomenuli – odgovornost izbora. Nakon što je saslušao Jusufovo tumačenje sna, egipatski vladar prepoznao je u njemu čovjeka sposobnog da ponese veliku odgovornost, pa je rekao: “Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu” – i pošto porazgovara s njim, reče mu: “Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti.” (Jusuf, 54.)

Egipatski vladar je dobro znao da krize mogu rješavati samo ljudi razboritog uma i potpune pouzdanosti. Zato je zatražio Jusufa, alejhis-selam, da mu bude blizu i da preuzme odgovornost u poslovima od kojih je zavisila budućnost zemlje.

Jer kada se odgovorna funkcija povjeri čovjeku koji u konkretnoj oblasti nema znanje i sposobnosti sadržane u pojmu ”hāfizun ‘alīm”, dobra namjera može postati slabost kroz koju će se rasipati resursi i urušavati institucije. Javni poslovi ne mogu se voditi osjećajima, niti se upravljanje državom može zasnivati na dobrim namjerama.

A ako se, s druge strane, odgovornost povjeri sposobnom, ali nepouzdanom čovjeku, njegova stručnost može postati izvor još veće štete. Jer što je veća njegova sposobnost, veća je i mogućnost da je, bez moralne odgovornosti i osjećaja za emanet, upotrijebi za ostvarivanje vlastitih interesa, na štetu naroda i države.

To je posebno važno kada je riječ o najvišim državnim funkcijama. Što je veća vlast, veći je i emanet. Što je širi krug ljudi obuhvaćen nečijom odlukom, veća je i odgovornost onoga ko tu odluku donosi. Funkcija koja određuje sudbinu miliona ljudi ne može biti nagrada za prijateljstvo, političku pripadnost i ličnu odanost. Ona nije ni priznanje nečijoj popularnosti. To je emanet koji se mora povjeriti onome ko ga je dostojan i ko ga može nositi.

Jusuf, alejhis-selam, nije tražio vlast radi vlasti. Nije tražio položaj da bi se uzdigao iznad drugih ljudi i ostvario lični interes. Tražio je odgovornost za koju je znao da je može nositi i na kojoj je, u datim okolnostima, mogao ostvariti opću korist. Njegove riječi zato nisu izraz ambicije, nego preuzimanja odgovornosti na temelju vlastitih sposobnosti.

Stoga, kur’anske riječi: ”Ja sam čuvaran i znan” ostaju jedno od najpreciznijih kur’anskih mjerila za svakoga ko preuzme javnu odgovornost. One jasno pokazuju da sama čestitost nije dovoljna za uspješno vođenje javnih poslova i ostvarivanje općeg dobra, kao što ni samo znanje nije dovoljno da čovjeku očisti obraz i sačuva povjerenje koje mu je dato. Tek kada se spoje pouzdanost i znanje, čestitost i stručnost, institucije mogu biti uređene i stabilne, a narod može napredovati i ostvarivati svoj puni potencijal.

Preuzeto sa saff.ba

Nastavi čitati

BiH

Samo Semir Efendić došao na predizbornu debatu kandidata za Predsjedništvo BiH na BHT1

Published

on

Kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) Semir Efendić je jedini došao na večerašnju predizbornu debatu na BHT1 između kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda.

Voditeljica debate Merima Šemić-Prguda je ukazala da su na debatu pozvani i kandidati Denis Bećirović (SDP), Bakir Izetbegović (SDA) i Fahrudin Radončić (SBB), ali da je Efendić jedini došao.

Kako je naglasila, iz SDP-a je rečeno da Bećirović neće moći doći na debatu zbog toga što u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine danas mora prisustvovati Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, gdje će se obratiti večeras u 22 sata po našem vremenu.

Nakon što su saznali da Bećirović neće biti na debati, Izetbegović i Radončić su odlučili da također ne dođu.

“Građani neka smatraju da su oni odustali od kandidature. Nepojavljivanje na javnom RTV servisu se ne može drugačije tumačiti. Predsjedavajući je mogao ranije javiti, da se organizuje drugi termin. Druga dva kandidata se nisu pojavila. To pokazuje jednu vrstu odnosa prema javnom RTV servisu. Barem se mogu odazvati u emisiju koja je trebala biti najinteresantnija. Kandidati čak ne žele ni učestvovati”, prokomentarisao je Efendić.

On je u nastavku odgovarao na pitanja voditeljice o svom programu.

klix

Nastavi čitati

BiH

Skandalozna izjava Srđana Amidžića: Bošnjačke političare odveo bih u crkvu

Published

on

Ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine Srđana Amidžića (SNSD) u razgovoru za banjalučku ATV kazao je kako nije osjetio šta je istinska mržnja dok nije počeo da radi u Sarajevu.
– Ovi ljudi nas mrze, osjetio sam istinsku mržnju kada sam upoznao te ljude koji su politički lideri kada je u pitanju Sarajevo, i on od toga neće odustati – rekao Amidžić.

Amidžić je na veoma skandalozan način pokušao da islam prikaže kao vjeru mržnje.

-Ja bih sve njih, sve ljude koji se bave političkim životom u Sarajevu, ono što mi zovemo političko Sarajevo, odveo u crkve, jer ih izgleda da ih u džamijama to ne uče. Da im objasne razliku između dobrog i lošeg, da im objasne šta je mržnja. Ja nisam osjetio šta je mržnja dok nisam počeo da radim u Sarajevu i kako je to rekao predsjednik Dodik to je stvar njihove opsesije po cijenu čega god – rekao je Amidžić.
Nastavi čitati

BiH

Krnjić: Dodik lobiranje protiv BiH plaća novcem građana Federacije BiH

Published

on

Zijad Krnjić je reagovao na posljednje aktivnosti Milorada Dodika i njegovo djelovanje u Izraelu, poručivši da se političko lobiranje protiv države Bosne i Hercegovine finansira i sredstvima građana Federacije BiH.

„ Više puta sam isticao apsurd da političari iz RS-a, a najdirektnije bivši predsjednik i osoba kojoj je, pravosnažnom presudom Suda Bosne i Hercegovine, zabranjeno političko djelovanje, Milorad Dodik, finansijskim sredstvima građana Federacije BiH plaća lobiranje i druge aktivnosti protiv države Bosne i Hercegovine. Najnovije što vidimo po tom djelovanju je njegov boravak u Izraelu i poruke koje iznosi izraelskoj javnosti, karakterizirajući Bošnjake teroristima i stavljajući ih u istu ravan sa Hamasom. Na stranu što država Izrael ima veoma moćne službe koje, vrlo precizno, i vjerovatno dokumentirano, znaju ko je ko u Bosni i Hercegovini i većini drugih država svijeta, a posebno ko se bavi poslovima koji se vrlo lako završavaju i terorističkim djelovanjem. Te izraelske službe kristalno jasno znaju da ništa od toga nema poveznicu sa Bošnjacima”, podcrtao je Krnjić.

Međutim, prema njegovim navodima, i Izrael i Bosna i Hercegovina se nalaze pred parlamentarnim izborima i, nažalost, ta “muzika” prija nekim ušima.

“ Rs, zbog neusvajanja tromjesečnih koeficijenata i privremenih poravnanja za zadnjih tri i po godine koristi, sad već oko 200 miliona KM sredstava od PDV-a, koja pripadaju FBiH, i troši ih, jer su ona uplaćena u budžet Rs-a, za lobiranje i, ko zna kakve druge poduhvate, s ciljem potkopavanja suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Uslovi da se secesionističkoj politici iz Rs-a omogući finansiranje antidržavnih aktivnosti su postavljeni imenovanjem za direktora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, sredinom 2023. Godine kadra SNSD-a, od strane Vijeća ministara, a da je pri tom i predsjedavajući UO UIO, što je po zakonu ministar finansija i trezora, također kadar SNSD-a, Srđan Amidžić. Slijedilo je postavljanje kadrova SNSD-a po dubini organizacije, umjesto Bošnjaka. Kada sam ih zaustavio u onom što je za njih bilo prevažno, a to je otvaranje novog graničnog prelaza u Bosanskoj Gradišci, poslije mjeseci njihove šokiranosti, našli su “rješenje” u nezakonitom postupanju Ministarstva sigurnosti i Granične policije. Treba li dalje obrazlagati da je sve počelo predajom Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine SNSD-u, i da odatle dolaze pare i za Roda Blagojevića i ostale bandite koje Dodik plaća, kao i njegova vršljanja po Izraelu”, navodi Krnjić, te dodaje: “Postavlja se pitanje šta je rješenje ove situacije. Pa, rješenje je 4. oktobar 2026. godine“.

saff.ba

Nastavi čitati

BiH

Druga sedmica kampanje u BiH: Od „tramvaja“ bez šina do viralnih izjava kandidata

Published

on

By

Drugu sedmicu predizborne kampanje za Opće izbore u BiH obilježili su brojni neobični politički potezi, od najave električnog tramvaja u Banjoj Luci do viralnih izjava kandidata i kreativnih predizbornih spotova.

Jedna od najviše komentiranih tema bila je najava gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića o dolasku električnih vozila iz Kine. Stanivuković ih je predstavio kao električne tramvaje, iako se radi o ART sistemu koji se kreće po asfaltu, bez klasičnih tramvajskih šina.

U Goraždu je pažnju javnosti privukao ministar privrede BPK Mensad Arnaut. Tokom televizijske emisije, govoreći o svom obrazovanju, prvo je rekao da ima tri završena fakulteta, a zatim naveo četiri područja, uključujući „biblioteku“. Snimak njegovog odgovora ubrzo je postao viralan na društvenim mrežama.

Pažnju je privukla i kampanja sarajevske SDA. Stranka je predstavila predizborni spot sa sloganom „Samo SDA – pa makar bilo bolje“, u kojem se prikazuje dopisivanje poruke na stranački bilbord. Spot su režirali Haris Zahiragić i Arnej Misirlić.

Istovremeno, Staša Košarac podržao je inicijativu građana Istočnog Sarajeva za privremeno obustavljanje stanogradnje, uz obrazloženje da je potrebno voditi računa o demografskoj slici grada.

Ono što je također obilježilo ovu sedmicu jeste tema o tome koliko kandidati u kampanji govore o nivou vlasti za koji se kandiduju. Dio njih fokus je stavljao na lokalne probleme, infrastrukturu i političke obračune, dok su pojedini javni nastupi bili obilježeni nacionalnim i stranačkim porukama.

Kako se približava 4. oktobar, kampanja tako sve više dobija različite forme – od klasičnih političkih skupova i obećanja, do viralnih snimaka, kreativnih spotova i tema koje privlače pažnju javnosti izvan uobičajenih političkih poruka.

Nastavi čitati

BiH

Dječiji dodatak u FBiH raste na oko 195 KM: Gotovo 100.000 djece ostvaruje ovo pravo Članak:

Published

on

By

Federalni dječiji dodatak u posljednje tri godine značajno je povećan, a broj djece koja ostvaruju ovo pravo približio se brojci od 100.000, saopćeno je iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Mjesečni iznos dodatka povećan je sa 113,50 KM na oko 195 KM, dok je budžet za ovu namjenu porastao sa približno 50 miliona na planiranih 228 miliona KM u 2026. godini.

Istovremeno, broj korisnika povećan je sa oko 70.000 na gotovo 100.000 djece.

Jedna od važnijih promjena jeste ukidanje obaveze roditelja da svake godine obnavljaju zahtjev za dječiji dodatak. Pravo traje dok dijete i porodica ispunjavaju zakonske uslove, a provjera se obavlja službenim putem.

Posebna prava uvedena su i za djecu oboljelu od malignih bolesti i djecu sa stopostotnim invaliditetom prve grupe, koja dječiji dodatak mogu ostvariti bez obzira na prihode porodice.

Prema procjenama korištenim u studiji o univerzalnom dječijem dodatku, u Federaciji BiH živi oko 395.000 djece mlađe od 18 godina, što znači da postojeći sistem obuhvata približno svako četvrto dijete.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u saradnji s UNICEF-om, izradilo je i studiju o mogućnosti uvođenja univerzalnog dječijeg dodatka, koji bi pripadao svakom djetetu bez obzira na prihode roditelja.

Studija je završena i predstavljena u Parlamentu FBiH, ali eventualno uvođenje univerzalnog dodatka tek treba biti predmet odluke Vlade, Parlamenta i drugih nadležnih institucija.

Prema podacima Ministarstva, od 2023. godine iznos dodatka povećan je za više od 70 posto, budžet je više nego učetverostručen, a broj korisnika povećan za gotovo 30.000 djece.

Nastavi čitati

Najčitanije