Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Čojstvo – mjera čovjekove časti i dostojanstva

Published

prije 39 minuta

on

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Živimo u vremenu u kojem su se mjerila preokrenula, u kojem je dobro postalo zlo, a zlo dobro, u kojem je plemenitost postala mahana i razlog za optužbu, dok su laž, prevare i izdaja proglašene snalažljivošću.

U takvom vremenu, među vrijednostima koje čovjeku najviše nedostaju je čojstvo – osobina koja je nekada bila mjerilo čovjekove časti, dostojanstva i ljudske vrijednosti.

Čojstvo prije svega znači moralnu čvrstinu koja čovjeku ne dopušta da pogazi vlastiti obraz, da pristane na poniženje, da učini nepravdu radi lične koristi ili da ostane nijem pred nepravdom kada je dužan progovoriti. To je unutrašnja snaga koja čovjeku određuje granice ispod kojih ne smije pasti.

Čovjek koji ima čojstva ne dopušta sebi u samoći ono čega bi se postidio pred ljudima. Upravo tu čojstvo zadobija svoju vjersku i duhovnu puninu. Njegov temelj nije strah od osude ljudi, nego strah i stid od Allaha i svijest da od Njega ništa nije skriveno.

To je stepen ihsana o kojem je Džibril, alejhis-selam, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Šta je ihsan?”, a on je odgovorio: ”Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”

Čovjek, po svojoj prirodi, stidi se da ga ljudi vide u grijehu, u nečemu sramotnom ili nedoličnom. Kako onda može svjesno činiti grijeh znajući da ga vidi Onaj Koji ga je stvorio, Koji mu daje opskrbu i pred Kojim će jednog dana račun polagati?

Čojstvo se ne potvrđuje riječima, nego načinom na koji čovjek živi, govori i postupa. Ono ima svoje jasne znakove, a među njima su plemenitost, darežljivost, čednost, pravednost, čestitost,  istinoljubivost i hrabrost.

Onaj koji ima čojstva ne može biti škrt. On voli podijeliti s drugima, pomoći i učiniti dobro bez osjećaja da je time nešto izgubio. Darežljivost nije samo spremnost da se izdvoji dio imetka; ona otkriva širinu duše i oslobađa čovjeka od robovanja onome što posjeduje.

Imam Šafija je veličinu darežljivosti izrazio u stihovima:

Ako su među ljudima poznate tvoje mnoge mahane,

a želiš da one budu pokrivene,

zaogrni ih darežljivošću,

jer, kako je rečeno,

darežljivost pokriva svaku mahanu.

Jedan od znakova čojstva je čednost i čuvanje od harama. Takav čovjek ne pruža ruku prema onome što je Allah zabranio. On obara pogled, čuva svoju čednost, savladava prohtjeve i zadovoljava se onim što je halal.

Iz istog izvora proizlazi i pravednost. Čojstvo ne dopušta čovjeku da bude pravedan samo prema onima koje voli, a nepravedan prema onima s kojima se ne slaže ili od kojih nema koristi. Uzvišeni Allah kaže: ”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa’, 135.)

Čojstvo se prepoznaje i po tome što čovjek ne pruža pogled prema onome što je u tuđim rukama. Pohlepa ponižava čovjeka jer ga uči da svoju vrijednost mjeri onim što drugi imaju. Čestit čovjek zna granicu između želje i pohlepe, između dopuštene težnje i ponižavajućeg zavidnog pogleda prema tuđem imetku, položaju ili blagodati.

U odnosu prema ljudima čojstvo traži blagost, susretljivost i širinu. Čovjek koji ga posjeduje ne otežava drugima život tamo gdje može olakšati: ne cjepidlači u kupovini i prodaji, ne koristi tuđu slabost da bi ostvario korist, ne hvata ljude za svaku riječ i ne pretvara njihove pogreške u trajno optuživanje. Čojstvo zna oprostiti, naći opravdanje i sačuvati tuđu čast.

Čovjek od čojstva ne govori ono što nije istina, ne vara ljude i ne iznevjerava dato obećanje. Njegova riječ ima težinu jer iza nje stoji karakter.

Rečeno je: ”Ko se prema ljudima pravedno ophodi, ko im govori a ne laže ih, i ko im nešto obeća pa obećanje ne prekrši, on je upotpunio svoje čojstvo, potvrdio svoju čestitost i zaslužio bratsku ljubav.”

O Mensure, svi su ljudi danas radosni, osim mene!

Čojstvo je ono što čovjeku ne dopušta da se pomiri s poniženjem, nepravdom i nasiljem. Ono mu daje snagu da nepravdu nazove nepravdom, a nasilnika nasilnikom, ne bojeći se u ime Allaha ničijeg prijekora.

To je bila jedna od najcjenjenijih osobina među Arapima još prije islama. Kada je došao islam, oplemenio je čojstvo i osobine koje iz njega proizlaze vjerom i dao im ispravan smisao i cilj. Hrabrost je oslobodio od plemenskog fanatizma, darežljivost od hvalisanja a ponos od oholosti.

Šta znači čojstvo kada se pretvori u djelo, najbolje pokazuju primjeri ljudi iz islamske historije kojima tuđa patnja nije dopuštala da ostanu ravnodušni. Kada je jedna muslimanka pala u bizantijsko zarobljeništvo i zavapila za pomoć, halifa El-Mu'tesim njen vapaj nije doživio kao tuđu nevolju. Pokrenuo je ogromnu vojsku da bi je oslobodio, a Ebu Temam, jedan od velikih pjesnika klasične arapske poezije, u svojoj čuvenoj kasidi o osvajanju Amurije ovjekovječio je taj događaj stihovima:

Sablja istinitije od knjiga vijesti kazuje,

njena oštrica razdvaja zbilju od igre.

Još snažnije o tome govori jedna priča iz Endelusa. Naime, 392. godine po Hidžri, u vrijeme kada je Endelus doživljavao svoje zlatno doba nauke, napretka i vojnih pobjeda, slavni muslimanski vojskovođa El-Mensur ibn Ebi Amir, poznatiji kao Hadžib el-Mensur, vraćao se iz jednog od svojih ratnih pohoda protiv kršćanskih snaga. Nakon pobjedonosnog pohoda stigao je u Kordovu upravo uoči bajram-namaza. Narod se okupljao na namaz, radujući se dvostruko: Bajramu i povratku pobjedničke muslimanske vojske.

Prije nego što je El-Mensur sišao s konja, dok su ga ljudi dočekivali tekbirima i radosnim povicima, put mu je presjekla jedna uplakana starica. Slomljenog srca rekla mu je: ”O Mensure, svi su ljudi danas radosni, osim mene!”

Upitao ju je zašto se ne raduje. Odgovorila je da joj je sin još uvijek zarobljen u tvrđavi Rabah, u rukama kršćanskih snaga. Za Hadžiba el-Mensura pobjeda nije bila potpuna dok je pred njim stajala majka čiji je sin bio u zarobljeništvu. Nije joj rekao da je rat završen, da je vojska umorna ili da će se o njenom slučaju razgovarati kasnije. Okrenuo je svoga konja, pozvao vojsku i naredio pokret prema tvrđavi Rabah. Tamo je došlo do žestoke bitke u kojoj su kršćanske snage teško poražene. Muslimanski zarobljenici su oslobođeni, među njima i sin one starice, kojeg je El-Mensur vratio njegovoj majci.

U tome je suština čojstva: da čovjek ne dopusti da ga vlastita sigurnost učini ravnodušnim prema tuđoj patnji. Da ne govori o časti dok pred njim ponižavaju drugog muslimana. Da ne slavi svoju pobjedu dok je njegov brat kojem je mogao pomoći ostavljen u nevolji.

Danas nam, možda više nego ikada, trebaju ljudi koji će obnoviti upravo takvo značenje čojstva. Ne čojstva koje se razmeće riječima o ponosu, ummetu, muškosti i časti, nego čojstva koje se prepoznaje po djelu: po čovjeku koji ne prodaje istinu za korist, ne mijenja stav zbog položaja, ne šuti pred nepravdom i ne okreće glavu od potlačenog muslimana samo zato što njegovu patnju ne osjeća svojom.

SAFF.BA

Povezane teme:
Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Mislite da su vaši razgovori na ChatGPT-u privatni: Kompanije šalju policiji transkripte, poslodavci imaju pristup

Published

prije 2 dana

on

10. Septembra 2026.

By

Razgovori koje korisnici vode s chatbotovima poput ChatGPT-a i Claudea nisu nužno potpuno privatni, a u pojedinim slučajevima njihovi sadržaji mogu završiti u rukama policije, sudova ili poslodavaca.

Prema istraživanju The Washington Posta, transkripti razgovora s umjetnom inteligencijom već su korišteni u pojedinim krivičnim i građanskim postupcima. U analiziranim slučajevima istražitelji su do razgovora često dolazili putem zaplijenjenih telefona i računara.

Posebnu pažnju privlači činjenica da korisnici poslovnih AI naloga mogu imati znatno manje privatnosti. Administratori takvih sistema, zavisno od postavki i pravila kompanije, mogu imati mogućnost uvida u sadržaj razgovora, uključujući upite i dokumente koje zaposlenici koriste.

Razgovori se obrađuju na serverima

Za razliku od aplikacija koje koriste end-to-end enkripciju, AI servisi moraju obraditi korisnički upit kako bi generisali odgovor. Zbog toga razgovori mogu biti pohranjeni na serverima u skladu s pravilima konkretnog servisa.

Brisanje razgovora također ne znači nužno da se podaci istog trenutka fizički uklanjaju iz svih sistema. Na njihovo čuvanje mogu utjecati pravila kompanije, sigurnosne potrebe ili pravni zahtjevi.

Kompanije mogu reagovati na prijetnje

AI kompanije koriste automatizovane sisteme za prepoznavanje određenih vrsta sadržaja, uključujući potencijalne prijetnje nasiljem. U slučajevima kada postoji ozbiljna i neposredna opasnost, kompanije mogu uključiti nadležne institucije.

Zbog svega toga stručnjaci upozoravaju korisnike da chatbot ne treba posmatrati kao potpuno privatni dnevnik ili aplikaciju za povjerljivu komunikaciju.

Najjednostavnije pravilo je: ono što ne biste željeli da jednog dana vidi administrator, istražitelj ili druga ovlaštena osoba, bolje je ne unositi u AI servis.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

U Hrvatskoj postavljen prvi ćevapomat: Ćevapi dostupni 24 sata

Published

prije 2 dana

on

10. Septembra 2026.

By

U Karlovcu je postavljen neobičan automat koji ljubiteljima roštilja omogućava da svježe ćevape i druge mesne proizvode kupe 24 sata dnevno.

Ćevapomat je osmislila Mesnica Kušan, a namijenjen je prvenstveno kupcima koji meso žele nabaviti brzo i bez čekanja u redu.

Upravo su redovi ispred mesnice jedan od razloga zbog kojih je ideja privukla pažnju. Kupci koji dolaze samo po ćevape sada ih mogu preuzeti putem automata, bez čekanja.

Ideja je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama. Dok jedni smatraju da je riječ o odličnom i praktičnom rješenju, drugi se pitaju kome su potrebni nepečeni ćevapi usred noći.

Posebno su se našalili oni koji su očekivali da automat ne samo proda, nego i ispeče ćevape, stavi ih u somun i doda luk.

Prema navodima iz komentara, porcija ćevapa košta 10 eura, a automat se redovno dopunjava svježim proizvodima iz obližnje mesnice.

Za sada je sigurno jedno – ćevapomat je privukao pažnju, a ljubitelji ćevapa više ne moraju čekati da mesnica otvori vrata.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Masovni protesti u Ljubljani: Hiljade građana ustale protiv Izraela

Published

prije 3 dana

on

10. Septembra 2026.

By

Više hiljada demonstranata okupilo se danas na ulicama glavnog grada Slovenije kako bi izrazilo oštar revolt zbog zvaničnog otvaranja izraelske ambasade u Ljubljani.

Protest pod sloganom “Ne genocidnoj ambasadi” održan je u trenutku kada je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar boravio u zvaničnoj posjeti Sloveniji.

Tokom boravka u Ljubljani, Saar se sastao sa slovenskim kolegom Tonetom Kajzerom, čime je i zvanično inagurisano prvo diplomatsko predstavništvo Izraela u ovoj zemlji. Kajzer je tom prilikom istakao kako je nastupilo vrijeme za jačanje bilateralnih odnosa te da saradnju dvije države treba prebaciti u “višu brzinu”.

S druge strane, okupljeni građani poslali su potpuno drugačiju poruku, uputivši žestoke kritike na račun izraelske politike, ali i novog kursa slovenske vlade. Na protestu su viđena i pojedina istaknuta imena iz političkog života Slovenije, među kojima su bivši predsjednik Milan Kučan i nekadašnja ministrica pravde Andreja Katič.

Današnji bunt nastavak je pritiska javnosti koji traje već sedmicama. Pokret za prava Palestinaca još je prije dva sedmice uputio zvanični apel vladi protiveći se otvaranju ambasade, a tu inicijativu potpisala je 41 organizacija te više od 300 pojedinaca.

Otvaranje diplomatskog predstavništva izazvalo je i političke potrese na domaćoj sceni. Opozicija je optužila vladu Janeza Janše da sprovodi “izraelsku vanjsku politiku”.

Janšine vlasti preuzele su kormilo države u junu, čime je napravljen nagli zaokret u odnosu na prethodnu vladu koja je priznala Palestinu, osudila vojne akcije u Gazi i izgradnju ilegalnih naselja te uvela zabranu trgovine oružjem s Izraelom.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Apple predstavio iPhone Duo: Prvi sklopivi iPhone donosi dva ekrana

Published

prije 3 dana

on

10. Septembra 2026.

By

Apple je večeras predstavio iPhone Duo, prvi sklopivi iPhone, kojim kompanija ulazi na tržište uređaja sa savitljivim ekranima. Iz Applea navode da je cilj bio napraviti sklopivi uređaj koji zadržava standarde dizajna i korisničkog iskustva karakteristične za iPhone.

Uređaj je dizajniran u formatu koji Apple veličinom upoređuje s pasošem, a posjeduje 7,6-inčni unutrašnji Super Retina displej i 5,4-inčni vanjski ekran. Unutrašnji ekran koristi posebno dizajniranu šarku koja treba smanjiti vidljivost pregiba, dok je prednja FaceTime kamera skrivena ispod displeja.

Okvir uređaja izrađen je od titanija, dok je sistem kamera na stražnjoj strani blago ispupčen. Apple je kompletan iOS prilagodio sklopivom formatu kako bi korisničko iskustvo bilo što bolje na velikom unutrašnjem ekranu.

Duo se može koristiti u različitim položajima, uključujući svojevrsni laptop i “tent” način rada. U jednom od prikazanih scenarija moguće je video postaviti na vrh ekrana, dok se grupni razgovor istovremeno prikazuje u donjem dijelu.

Telefon pokreće A20 Pro s novim Display Engine sistemom koji omogućava podršku za dva ekrana. Tu su i vapor-chamber sistem hlađenja te Appleov novi C2 modem. Prema Appleu, C2 omogućava brže ponovno povezivanje s mobilnom mrežom u područjima sa slabijim signalom i podržava mmWave 5G.

iPhone Duo bit će isključivo eSIM uređaj na svim tržištima, što je Appleu omogućilo da unutrašnji prostor iskoristi za druge komponente i veću bateriju.

 

Apple navodi do 31 sat reprodukcije videa na unutrašnjem ekranu, odnosno do 44 sata korištenja putem vanjskog displeja. Pet minuta punjenja trebalo bi biti dovoljno za do pet sati gledanja videa.

Na poleđini se nalazi 48 MP Fusion kamera sa Zero Shutter Lag tehnologijom, uz 12 MP telefoto kameru koja omogućava 2x optičko približavanje.

Glavna kamera podržava snimanje videa u 4K rezoluciji pri 120 fps, dok se FaceTime može koristiti putem kamere na vanjskom ekranu ili kamere skrivene ispod unutrašnjeg displeja.

Apple je iPhone Duo opremio i Touch ID senzorom ugrađenim u bočno dugme, a uređaj je IP68-otporan na prašinu i vodu. Podržano je i korištenje Apple Pencil‑a.

Početna cijena je 1.999 dolara za 256 GB memorije.

 

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zašto uvijek ”tučemo” konja koji vuče, tj.radnika koji najviše radi!?

Published

prije 1 sedmica

on

3. Septembra 2026.

By

Zašto uvijek tučemo konja koji vuče?
Ponekad se na poslu uhvatim kako stojim usred svega i pitam se kada smo točno došli do toga da je najlakše rješenje uvijek isto: onome tko radi, natovariti još malo. Onome tko je odgovoran, dati još jedan zadatak. Onome za koga znamo da neće reći ne, još jednu obvezu. Onome tko će se potruditi, još malo pritiska, jer, eto, on može. I tako svaki dan iznova, dok se onaj koji vuče polako ne počne pitati zašto uopće vuče, ako se na kraju upravo njega najviše umara.
Radim u većem kolektivu i dugo sam vjerovala da će se trud kad tad prepoznati. Ne tražim medalju, pljesak ni da mi netko svaki dan govori kako sam vrijedna. Čovjek radi svoj posao jer ima savjest, jer mu je stalo, jer ne može gledati nešto što treba biti napravljeno i samo proći pored toga. Ali s vremenom počneš primjećivati neke stvari koje više ne možeš ignorirati.
Primijetiš da postoje ljudi koji će na svako novo zaduženje reći: „To nije moje.” Na svaki dodatni posao: „Koliko me plate, toliko i radim.” Na svaku situaciju u kojoj bi trebalo malo više odgovornosti: „Neka to netko drugi.” I što se dogodi? Ništa. Svijet se ne sruši. Posao se nekako odradi. Samo što ga najčešće odradi netko drugi.
I tu nastaje ona čudna nepravda koju mnogi od nas poznaju, ali o kojoj se malo govori.
Jer ako si savjestan, postaneš sigurna opcija. Ako si vrijedan, postaneš osoba na koju se može računati. Ako nikada nisi ostavio posao nedovršen, ljudi počnu podrazumijevati da ćeš ga ti završiti. Ako jednom pomogneš, pomoć vrlo brzo prestane biti pomoć i postane očekivanje.
I tako se dogodi da najvrjedniji radnik postane najopterećeniji radnik.
Ne zato što ne može još, nego zato što je već toliko puta pokazao da može.
A onaj koji ne radi ništa često prođe najbolje.
Ne zato što je bolji, nego zato što je naučio granice svoje odgovornosti postaviti tako čvrsto da ih nitko više ni ne pokušava pomaknuti. Dok mi drugi svoje granice pomičemo svaki put kada treba pomoći, uskočiti, završiti, pokriti, preuzeti, ostati malo duže, napraviti ono što nije naše jer „samo da se riješi”.
I onda se navečer vratimo kući umorni, ne samo u tijelu nego nekako umorni i iznutra.
I pitamo se: Čemu sve ovo?
Čemu se toliko trudimo? Kome dokazujemo da možemo? Zašto kidamo sebe zbog posla koji bi trebao biti samo jedan dio našeg života? Tko će se jednoga dana sjetiti koliko smo puta ostali duže, koliko smo puta šutjeli, koliko smo puta preuzeli tuđe, koliko smo puta progutali nepravdu samo da bi posao bio napravljen?
Hoće li nas netko pitati jesmo li bili umorni?
Hoće li se itko sjetiti koliko smo puta došli na posao i onda kada nam se nije dolazilo, koliko smo puta svoje privatne brige ostavili pred vratima i ušli unutra s osmijehom jer posao mora biti napravljen?
Vjerojatno neće.
I možda je to najteži dio svega.
Ne to što radiš, nego spoznaja da se tvoj trud vrlo lako pretvori u nešto što se više ne vidi. Ono što radiš dobro postane normalno. Ono što drugi ne naprave postane tvoj problem. Ono što ti napraviš jednom postane ono što se od tebe očekuje svaki put.
A onda vidiš čovjeka koji radi minimum i glasno govori da neće preko svojih mogućnosti, dok ti šutiš i prelaziš preko svojih.
I pitaš se zašto ti ne možeš biti takav.
Zašto jednostavno ne kažeš: „Nije moje.”
Zašto ne odeš kući kada završiš svoje, bez obzira na to što je još deset stvari ostalo?
Zašto ti je teško okrenuti glavu kada vidiš da nešto nije napravljeno?
Možda zato što smo tako odgojeni. Možda zato što imamo savjest. Možda zato što nam nije svejedno. Možda zato što ne znamo raditi drugačije.
Ali postoji jedna stvar koju polako učim.
Vrijednost čovjeka ne mjeri se količinom tereta koji može nositi.
I nije sramota reći da više ne možeš. Nije lijenost tražiti pravednu raspodjelu posla. Nije bezobrazluk odbiti nešto što nije tvoja obveza. Nije manje vrijedan onaj koji zna sačuvati sebe.
Jer posao je važan, plaća je važna, odgovornost je važna, ali život je ipak nešto puno veće od jedne smjene, jednog ureda, jednog poslodavca i jednog popisa zadataka.
Najtužnije je što mnogi vrijedni ljudi tek nakon godina shvate da su se na poslu trudili dokazati ono što nikada nisu morali dokazivati: da vrijede.
A istina je da vrijediš i kada ne radiš preko svojih granica.
Vrijediš i kada kažeš ne.
Vrijediš i kada ne preuzmeš ono što nije tvoje.
Vrijediš i kada ne spasiš svaki put situaciju koju su drugi svojim neradom napravili.
I možda bi poslodavci trebali prestati stalno udarati upravo po onima koji vuku. Jer i konj koji vuče jednom stane. Ne zato što je lijen, nego zato što se umori. A kada stane onaj koji je sve vrijeme držao kola na cesti, tek tada svi shvate koliko je zapravo nosio.
Zato se danas sve češće pitam nije li najveća greška vrijednih ljudi upravo to što predugo šute.
Što svoj trud daju bez granice.
Što misle da će ih netko zbog toga više cijeniti.
A ponekad se dogodi upravo suprotno. Postaneš toliko pouzdan da više nitko ni ne primijeti koliko daješ.
I možda je vrijeme da naučimo nešto što nas nitko nije učio: raditi pošteno, ali ne uništavati sebe. Biti odgovoran, ali ne nositi tuđe. Pomoći, ali ne dopustiti da pomoć postane iskorištavanje.
Jer na kraju dana, kada se ugase svjetla na poslu i zatvore vrata, nećeš sa sobom kući ponijeti ni jedan riješeni zadatak, ni tuđi posao koji si napravio, ni pohvalu koju možda nisi dobio.
Ponijet ćeš sebe.
A bilo bi lijepo da nakon svih tih godina rada još uvijek imaš dovoljno sebe da živiš svoj život.
Jer nije problem u tome što postoje ljudi koji daju malo.
Problem je što smo mi koji dajemo puno predugo vjerovali da moramo davati još više samo zato što možemo.
A možemo.
Samo više ne moramo. T.H.
Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

VIŠE OD 70.000 PRIJAVA ZBOG VELIČANJA RATKA MLADIĆA: PLJUŠTE ZAHTJEVI ZA SANKCIJE, OTKAZI I BOJKOTI ŠIROM BIH I DIJASPORE

Published

prije 1 sedmica

on

3. Septembra 2026.

By

Objave kojima se veliča ratni zločinac Ratko Mladić izazvale su veliki talas reakcija građana širom Bosne i Hercegovine, ali i među bh. dijasporom. Prema informacijama koje kruže društvenim mrežama i među organizovanim grupama građana, broj prijava zbog spornih objava i postupaka već je premašio 70.000.

Posebna pažnja usmjerena je na osobe zaposlene u institucijama i kompanijama čiji su postupci izazvali reakcije javnosti. Prema navodima koji se trenutno dijele, samo u Oružanim snagama BiH više od 100 prijava nalazi se u fazi analize, dok je oko 40 slučajeva već upućeno u dalju proceduru. Navodi se i da je nekoliko osoba već sankcionisano.

Pored pripadnika OSBiH, prijave su, prema istim informacijama, podnesene i protiv zaposlenih u drugim državnim institucijama. Spominje se i desetak slučajeva povezanih sa zaposlenima u državnom zatvorskom sistemu, kao i nekoliko osoba čiji se slučajevi razmatraju u okviru sigurnosnih službi.

REAKCIJE PRIVATNOG SEKTORA

Talasi reakcija nisu ograničeni samo na državne institucije. Prema navodima koji se pojavljuju u javnosti, određeni broj privatnih kompanija u BiH također je reagovao prema zaposlenima za koje se utvrdilo ili navodno utvrđuje da su veličali Mladića.

U pojedinim slučajevima spominju se otkazi u sigurnosnom sektoru, trgovini i drugim uslužnim djelatnostima. Istovremeno, građani pozivaju na bojkot pojedinih objekata čiji su vlasnici, prema tvrdnjama koje se objavljuju na društvenim mrežama, javno veličali ili zahvaljivali se Ratku Mladiću.

Prema tim navodima, najmanje 25 objekata sa sjedištem u Federaciji BiH trenutno se suočava sa pozivima na bojkot.

REAKCIJE STIŽU I IZ DIJASPORE

Organizatori i učesnici kampanje tvrde da se reakcije ne zaustavljaju na granicama Bosne i Hercegovine.

U Njemačkoj se, prema navodima koji se šire društvenim mrežama, govori o više slučajeva otkaza zaposlenima u različitim kompanijama i gradovima. Spominju se i slučajevi povezani sa zaposlenima na aerodromima i u privatnim kompanijama.

Slične informacije stižu i iz Austrije, dok se u drugim evropskim državama, uključujući Švicarsku, Dansku i Švedsku, navodno analiziraju prijave protiv osoba koje su javno veličale ratne zločince.

Ipak, važno je naglasiti da broj prijava, otkaza i drugih navodnih sankcija treba razlikovati od službeno potvrđenih podataka nadležnih institucija i kompanija.

NOVE REAKCIJE NAKON IZJAVA LIDIJE VUKIĆEVIĆ

Dodatne reakcije javnosti izazvale su i nove izjave glumice Lidija Vukićević, koja je posljednjih dana ponovo boravila u Srbiji i svojim javnim istupima otvorila pitanje odnosa prema Ratku Mladiću.

Za dio javnosti takve izjave predstavljaju dodatnu provokaciju i neprihvatljivo relativiziranje zločina počinjenih tokom rata u BiH.

Zbog toga se sve glasnije mogu čuti zahtjevi da se prema osobama koje javno veličaju ratne zločince primijene i strožije mjere, uključujući, tamo gdje za to postoje zakonski osnovi, zabranu ulaska u Bosnu i Hercegovinu.

„OVO NE FUNKCIONIŠE SAMO OD SEBE“

Iza velikog broja prijava, prema tvrdnjama učesnika kampanje, stoji organizovan rad većeg broja građana.

Navodi se da je u nekoliko timova angažovan veliki broj mladih ljudi koji prikupljaju informacije, dokumentuju sporne objave i podnose prijave nadležnim institucijama i kompanijama.

„Ovo ništa ne funkcioniše samo od sebe“, poručuju učesnici kampanje, naglašavajući da su brojni građani svoje vrijeme, energiju i lične podatke stavili na raspolaganje kako bi se reagovalo na javno veličanje ratnih zločinaca.

Prema njihovim tvrdnjama, u aktivnosti su uključeni ljudi iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine i dijaspore, uključujući brojne Krajišnike i članove različitih građanskih inicijativa.

PORUKA KOJA ODJEKUJE ŠIROM BIH

Bez obzira na to što se dio navedenih brojki i slučajeva još uvijek ne može nezavisno potvrditi, obim reakcija pokazuje koliko je pitanje veličanja Ratka Mladića i drugih pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i dalje izuzetno osjetljivo pitanje u Bosni i Hercegovini.

Za mnoge građane granica je jasna: sloboda izražavanja ne bi trebala biti izgovor za glorifikaciju ratnih zločina i njihovih počinilaca.

Sada ostaje da se vidi koliko će prijavljenih slučajeva dobiti institucionalni epilog i hoće li nadležne institucije, poslodavci i druge organizacije potvrditi razmjere sankcija o kojima se već danima govori u javnosti.

Nastavi čitati

Najčitanije