Connect with us

Religija

Mladost

Published

on

Mladost

datum objavljivanja: 27.11.2023.

Iako se u Kurʼānu ne spominje riječ šabāb (شَبَابٌ),  koja u svome prasemitskom korijenu znači mladost, ali ujedno označava i mlade ljude ili mladiće općenito, odnos Kurʼāna prema čovjekovoj mladosti je itekako blagonaklon, bodreći i posve pozitivan.

 

Kao što će se moći vidjeti iz ove kratke odrednice, u Kurʼānu se mladost posredno hvali kad  se govori o nekom mladiću ili nekim mladim ljudima, sve to različitim povodima.  Štaviše, dionice Kurʼāna u kojima Božija Riječ blisko oslovljava stvaranje čovjeka, zapravo, govore na način očitovanja ʼcjelovitih himniʼ,  tu oduševljeno kazanih u pohvalu mladosti kao očitovanja Božanskog stvaranja, ili stvaranja kao očitovanja mladosti na iznimnom stvorenju zvanom čovjek (al-insān).

Sūra Vjernici/al-Muʼminūn (23:12-17), upravo na mjestu gdje se govori o stvaranju čovjeka ili al-insāna,  spominje Boga kao ʼnajljepšeg Stvoriteljaʼ (aḥsanu l-ḫāliqīn – أَحْسَنُ الْخَالِقيِىنَ ).

Tu se veli da Bog čovjeka stvara od ʼsuštine zemljeʼ, potom ga kao ʼkaplju sjemenaʼ stavlja na sigurno mjesto, sjemena kaplja postaje potom ʼzametakʼ, nakon toga zametak postaje ʼgruda mesaʼ, a domalo zatim ta se gruda mesa preobraća u kosti koje Bog zaodijeva mesom, a potom se to sve, Božijom moći i odredbom,  rađa i oživljava kao jedno ʼdrugo stvorenjeʼ ili kao [malodobni] čovjek! U ovim alinejama Kurʼāna prisutna je skrovita poruka: Upravo se čovjek, kao i sve što je u svijetu flore i faune stvoreno i Božanskom odredbom nastalo, rađa kao jedno mlado biće, stasa i uspravlja se ulazeći u mladost. Naravno, ʼprincip kretanja se nastavljaʼ (kako bi rekao Muḥammad Iqbāl), to mlado biće stari, biva sve starije što s većim brojem godina ide prema svome ovozemnom skončanju i smrti.

Unatoč uvjerljivim kazivanjima o starosti (npr. u sūri Vjernik/al-Muʼmin, 40:67., spominju se starci – šuyūḫan), u Kurʼānu je čuvena i slavna mladost Kurʼāna, ona koja je oslovljena u likovima mladih ljudi na njegovim stranicama. Sūra Vjerovjesnici/al-Anbiyā (21:56-70) govori o Ibrāhīmu i njegovom uvjeravanju svoga naroda da odbace politeizam i idolopoklonstvo. Tu se Ibrāhīm naziva fatan (فَتًى) ili mladićem. Jedna od poruka ovog mjesta Kurʼāna je: Iako još mladić, Ibrāhīm je već zreo da bude monoteist, on među svojim narodom širi jednoboštvo. Na drugom mjestu u Kurʼānu (Stoka/al-Anʻām, 6:74-80) donose se žive slike o tome kako je mladiću Ibrāhīmu sam Bog pokazao Carstvo nebesa i Zemlje (malakūtu s-samāwāti wa l-arḍi – مَلَكوُتُ السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ). Mladić Ibrāhīm odbacuje, zaredom, mogućnosti da zvijezda, Mjesec ili Sunce mogu biti božanstva, te ʼnaravnim zrenjem mladićaʼ zaključuje da je sve njih stvorio jedan jedini Bog!

U Kurʼānu se (usp. dvanaestu sūru Jūsuf/Yūsuf)  i Božiji poslanik Yūsuf   naziva mladićem (fatan). Sūra Jūsuf/Yūsuf svjedoči da je  Yūsuf, baš kao mladić,  zaimao svoje znamenite snove i Božijim darom stekao kompetencije njihova tumačenja. Također,  u njega se kao mladića zaljubljuje jedna mlada dvorkinja iz faraonove svite (komentatori Kurʼāna dali su joj ime Zulejha/Zulayḫā), ali Yūsuf ostaje pri odbrani svoje čednosti i neporočnosti (usp. Jūsuf/Yūsuf, 12:23-36). Vrlo je zanimljivo da sa Yūsufom u tamnici bivaju zatvorena ʼdvojica mladićaʼ (fatayān), gdje njih Yūsuf podučava jednoboštvu. Iz konteksta Kurʼāna (12:36-42)  vidi se da se na mlade ljude gleda kao na one u kojima se nahodi jedna naravna ʼpredisponiranost za vjeru u jednoga Bogaʼ.  Ista sura (12:62) spominje da Božiji poslanik Yūsuf ima svoje službenike koji su mladići (fityān), tj. momci koji su mu pri ruci. U Kurʼānu se ovim  sugerira da je itekako pohvalno da se (kada se) mladići druže sa Božijim poslanicima. K tome, ovim se mladiće ili mlade ljude ohrabruje da od Božijih poslanika slušaju temeljne istine o Bogu.

Sūra Lukmān/Luqmān (31:12-19) donosi savjete i mudrost (al-ḥikma) koje Luqmāni Hakīm (Mudri Lukmān) daje svome mladome sinu. Savjeti Luqmāni Hakīma  izlažu se u rasponu od monoteističkih načela do poštovanja roditelja i, napokon, lijepog ophođenja prema ljudima. Općenito uzev, Božija poruka Kurʼāna pohvalno gleda na mlade ljude kao razumne, pametne, oštroumno blage i staložene. Na primjer, u Kurʼānu se (15:53) za Ibrāhīmova sina Isḥāqa kaže da je gulām ʻalīm (غُلاَمٌ عَليِمٌ), ʼznan dječakʼ, ʼučen mladićʼ. Dočim se za Ismāʻīla, također Ibrāhīmova sina, u Kurʼānu  (37:101) kaže da je gulām ḥalīm (غُلاَمٌ حَليِمٌ), ʼoštroumno blag dječakʼ, ʼstaložen mladićʼ, ʼmladić stišljive naraviʼ, ʼprisebanʼ i ʼpribranʼ.  Klasični arapsko-arapski rječnici podsjećaju da se naspram osornog, razmetljivog, inadžijskog i nadmenog neznanja (al-ğahl – الْجَهْلُ)  nalazi staložena i umna blagost, stišljiva umnost (al-ḥilm – الْحِلْمُ ) i pronicljivost.

Nadalje, u Kurʼānu se posebno ukazuje na dva mlada Božija poslanika, ʻYaḥyāa i ʻĪsāa,  oba se hvale  jer oni su već kao djeca,  ili, pak, kao dječaci,   itekako bili znani i učeni. Za Yaḥyāa se veli (u 19:12) da se ʼprihvati Knjige snagom svomʼ, k tome se dodaje Božija obznana:

“A podarismo mu i mudrost još dok je dijete bio!“ (Wa ātaynāhu l-ḥukma ṣabiyyā – وَ آتَيْنَاهُ الْحُكْمَ صَبِيًّا).

U Kurʼānu (19:19)  ʻĪsā  je nazvan gulāman zakiyyan (غُلاَمًا زَكِيًّا –  ʼčist dječakʼ, ʼoštrouman dječakʼ – možda u značenju one vrste oštroumnosti koja se izravno napaja na Božanskim vrelima, znanjima i objavama), a iz 19:29-30. vidi se da ʻĪsā govori ʼiz bešike kao dijeteʼ (fī l-mahdi ṣabiyyā).

Ova i druga mjesta u Kurʼānu jamačno ukazuju na vrjednote one mladosti koja se napaja Božanskim objavama, mudrostima i smjerokazima. Kurʼānom se ta   mladost posredno hvali, glorificira, uzdiže i pokazuje uzorom  u koji se treba ugledati.

Parabola iz sūre Pećina/al-Kahf (18:60-82) spominje, iako neizravno, kako je važno da mladi ljudi slijede učenije od sebe. Naime, na jednom putovanju, Božijeg poslanika Mūsāa koji traži al-Ḫiḍra (ili tajanstvenog čovjeka kojemu su data izravna znanja od Boga – ʻilm min ladunnā)  prati jedan  mladić (fatāhu), neki komentatori dali su mu ime Yašūʻa ibn Nūn (ili Yušuʻu ibn Nūn). Poruka Kurʼāna ovdje je posredno data: Kao što Mūsā traži al-Ḫiḍra, osobu velikih znanja da od nje nauči, tako i Mūsāov mladi pratilac (fatāhu) treba da uči od Mūsāa, Božijeg poslanika.

Nadalje, sūra Pećina/al-Kahf (18:9-28) pohvalno govori o jednoj grupi mladića (18:10; 18:13), nazvani su skupnim imenom al-fityatu ili fityatun (الْفِتْيَةُ – فِتْيَةٌ), doslovno: mladići. Objava ih naziva i Aṣḥābu l-kahf (Ljudi koji su se sklonili u pećinu), Max Henning prevodi tu sintagmu na njemački riječima die Leute der Höhle. Usljed vjerskih progona oni su se sklonili u jednu pećinu, sve to da bi sačuvali vjeru jednoboštva. Tu su bili uspavani za dugo vremena, njihovo spavanje posljedica je čudotvorne Božanske odluke. Ovim Mladićima iz pećine potrebno je posvetiti posebnu odrednicu, a u komentarima Kurʼāna poznati su ponekada i kao Sedam mladića spavača iz Efesa. Iz Kurʼāna se vidi da se ovi mladići hvale, posredno se razumije da su se na krjepostan način odrekli svega kako bi ostali bliski Bogu.

U Kurʼānu se na dva mjesta (4:25; 24:33) spominje i riječ fatayāt što je ženski gramatički oblik od fityah. Riječ fatayāt doslovno znači djevojke, ali komentari Kurʼāna riječ fatayāt   pretežno tumače u značenju robinje.

Kurʼānska podsjećanja na Božije poslanike, kao i njihove  plemenite postupke  kad su bili mladi, jednim dijelom utjecala su na tradiciju viteštva ili futuwwah (فُتُوَّةٌ) u klasičnim muslimanskim društvima.

IZVORI:

Burūsawī, Ismāʻīl   Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Der Koran (arabisch – deutsch),  Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max Henning,  Cagri Yayinlari, Istanbul,  2009.

Dimišqī, ʻAlī ibn ʻAlī ibn Muḥammad ibn Abī l-ʻIzz ad-Dimišqī, Šarḥu l-ʻaqīdati ṭ-ṭaḥāwiyyah, II,  izd. Muʼassasatu r-risālah, Bejrut, 1997.

Ibn Manẓūr, Lisānu l-ʻarab al-muḥīṭ (لِسَانُ الْعَرَبِ الْمُحيِطِ), I, Dāru l-ğīl, Bejrut, 1988.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.

Qušayrī,   Laṭāʼifu l-išārāt, I – III, izd. Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2007.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.

Autor: Enes Karić

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

Herojski čin: Tokom Džuma-namaza pozlilo vjerniku, doktor Zalihić mu spasio život

Published

on

Nastavi čitati

Religija

Ovako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao Džennet koji je vidio dok je bio na Mi'radžu?

Published

on

Piše: Dr. Ragib es-Serdžani / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dš.š., ukazao je posebnu počast Muhammedu, s.a.v.s., i time što ga je nagradio onim čime nije nagradio nikoga prije, niti ikoga poslije njega, a to je viđenje Dženneta i boravak u njemu dok je još uvijek pripadao prolaznom, dunjalučkom svijetu. Naime, u vjerodostojnim predajama se spominje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku svog noćnog putovanja, poznatog kao Isra’, i uzdignuća u najviše nebeske sfere, Mi'radž, vidio Džennet i bio uveden u njega.

Pa, kakav je opis Dženneta koji je vidio i u kojem je bio Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok je bio na Mi'radžu?

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Zatim sam uveden u Džennet, kad u njemu biserne ogrlice i đerdani, a zemlja od miska.” (Buharija) U drugoj predaji dolazi: ”Zatim sam uveden u Džennet, kad u njemu biserne kupole (lukovi), a zemlja od miska.” (Buharija)

Iz ovih hadisa zaključuje se da je Džennet na nebesima, odnosno na sedmom nebu, jer ne postoji hadis koji potvrđuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., napustio sedmo nebo prije nego je ušao u Džennet. Vjerodostojne predaje govore da je on prije ulaska u Džennet bio kod Sidretul-muntehaa, a Sidretul-munteha je na sedmom nebu. U predaji dolazi: ”Pa sam doveden do Sidretul-muntehaa. Sidru su prekrivale boje za koje ne znam šta su, a zatim sam uveden u Džennet.”

Na osnovu ovog hadisa može se zaključiti da je Džennet blizu Sidretul-muntehaa i čini se da je on na sedmom nebu, u smislu da je Džennet sastavni dio sedmog neba.

Međutim, ovo je u koliziji sa Allahovim riječima: ”I nastojte  zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Ali Imran, 133.)  Ovaj kur'anski opis Dženneta, u kojem se spominje da je on prostran kao sva nebesa, u šta se ubraja i sedmo nebo, govori da je, bez sumnje, Džennet veći od svih nebesa zajedno.

Ono što se meni čini i što mogu zaključiti iz spomenutih hadisa jeste da je Džennet ogromna cjelina i da izlazi izvan granica sedmog neba i širi se na ostale dijelove ogromnog svemira, čije granice poznaje samo Allah. A moguće je da se jedna vrata na koja se ulazi u Džennet, nalaze na sedmom nebu i da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upravo kroz ta vrata ušao u Džennet.

Džennet u koji je ušao Allahov Poslanik naziva se ”Džennetul-me'va” (džennetsko prebivalište) kako se navodi u suri En-Nedžm u kojoj se opisuje Poslanikovo putovanje na nebesa: Kod Sidretu-l-muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište.” (En-Nedžm, 13.-14.) U ovim ajetima jasno se naglašava da je Džennetul-me'va kod Sidretul-muntehaa na sedmom nebu, tako da je Džennetul-me'va na sedmom nebu ili je jedan njegov dio na sedmom nebu.

Pojam ”Džennet” je (sve)obuhvatan pojam koji označava mjesto gdje će vjernici uživati ​​nakon proživljenja na Sudnjem danu i on u sebe uključuje barem četiri dženneta koji se spominju u suri Er-Rahman: A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja.” (Er-Rahman, 46.), a zatim u ajetu: ”Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja.” (Er-Rahman, 62.)

Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., objašnjavajući ove ajete, rekao: ”To su dva Dženneta sa srebrenim posudama i onim što je u njima i dva Dženneta sa zlatnim posudama i onim što je u njima, a između stanovnika Dženneta i gledanja u njihovog Gospodara je samo zastor veličanstvenosti na Njegovom licu u Edenskom vrtu (Dženneti Adn).” (Buharija i Muslim) Moguće je da se svi ovi dženneti zajednički nazivaju ”Džennetul-me'va”, a moguće je da je Džennetul-me'va jedan od ta četiri dženneta.

Što se pak tiče Poslanikovog, s.a.v.s., osjećaja kad je ušao u Džennet, mi o tome ne znamo ništa. Možemo samo zamišljati kako se osjećao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad je ušao u Džennet koji je, na osnovu objave od Allaha, često opisivao svojim ashabima, a da ga nije vidio. A sada, na Mi'radžu, hoda po džennetskim stazama, po njegovoj zemlji i po obalama džennetskih rijeka, i onda to prepričava svojim ashabima i svim muslimanima.

Prva stvar koja je privukla pozornost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ili bolje reći koja ga je iznenadila, jeste postojanje u Džennetu onoga što je on nazvao ”bisernim đerdanima i ogrlicama” (حَبَايِلَ اللُّؤْلُؤِ), a u drugoj predaji ”bisernim kupolama ili lukovima” ( جنابذ اللؤلؤ).

Nije nužno da je jedna od dvije predaje vjerodostojna, a druga slaba, već će prije biti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., više puta pričao ashabima o svom viđenju Dženneta na Mi'radžu, pa je nekada spominjao da je vidio bisrene ogrlice i đerdane, a nekada da je vidio biserne kupole, pogotovo što se obje predaje nalaze u Buharijinom Sahihu.

Ja ne smatram da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pod ”bisernim ogrlicima” mislio na ogrlice i đerdane koji žene nose oko vrata, već su to biserne ogrlice koje su okačene na raznim stranama Dženneta. To je zapravo neka vrsta ukrasa kako bi se proslavio ulazak najboljeg Allahovog stvorenja i najodabranijeg poslanika u Džennet. Mi vidimo na ovome svijetu kako kraljevi dočekuju i ugošćavaju svoje drage goste, a kakav je tek doček priredio Vladar svih vladara i Gospodar svih svjetova za Svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., i apsolutno najodabranijeg i najplemenitijeg gosta.

Što se tiče džennetskog tla ili džennetske zemlje, ona je od miska kako ju je opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i to odaje dojam prekrasnog i sveopćeg mirisa koji će džennetlije trajno mirisati, jer to nije miris koji se nalazi na određenim mjestima, nego zemlja od miska koja je svugdje po Džennetu.

To je bio opći prizor koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio na prvi pogled prilikom ulaska u Džennet, a onda mu je melek Džibril organizirao predivni obilazak nekih dijelova Dženneta gdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio još neke prizore, a jedan od najvažnijih je svakako izvor ili rijeka Kevser.

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Ne dozvolite šejtanu da ukrade blagodati koje Vam je Allah dao

Published

on

Jusuf, a.s., je bio nevjerovatno lijep. Musa, a.s., je bio neobično snažan.

Jusufova blagodat se okrenula protiv njega. Donijela mu je veliku tugu u životu. Snaga, Musa’a, a.s., je postala veliko iskušenje i donijela mu je mnogo boli.

Ono što je Allah dao tebi i meni može biti izvor velikog dobra u našim životima. Ali, također, može biti povezano s našim najvećim previranjima. Možda će nas Allah zbog toga i najviše iskušavati. Ali, tu ima još nešto.

Šejtanu su također poznate vaše blagodati. A on želi da koristi ljude oko vas da preokrene ove blagodati i dapomislite da su prokletstvo. Allah vas nije samo počastio s vanjskom dobrotom poput izgleda, snage tijela, bogatstva ili intelekta. Ponekad vam On daje kvalitete poput saosjećanja ili strpljenja ili ljubaznosti ili darežljivosti ili ljubavi prema širenju dobra ili sposobnosti dobrog savjetovanja, itd. Šejtan posmatra ove kvalitete u vama i on želi da vam ih ukrade. Kako to on radi?

Ako ste dobrodušni. šejtan može potaći neke ljude u vašem životu prema kojima niste bili osim dobri, da budu najgori prema vama. Ako pomažete, on može potaći neke kojima ste pomogli da vas napadnu kako da ste neprijatelj. Ako ste darežljivi, šejtan bi mogao iskoristiti nekoga kome ste pomogli da vas optuži da ste pohlepni. Ako ste učitelj, on može iskoristiti učenika da vas nazove neznalicom.

Najvažnije, on može iskoristiti one kojima ste bili na usluzi ili ste prema njima bili dobri na neki način i navesti ih da budu loši prema vama. Naš Poslanik, s.a.v.s., je došao s porukom koja spaja srca i jača porodične i rodbinske veze. Oni koji su mu bili najbliži u njegovoj porodici su ga optužili za kidanje porodičnih odnosa.

A zašto šejtan ovo radi? Ove darove vam je Allah dao… darove davanja ili podučavanja ili pomaganja ili milosti ili empatije ili brige ili strpljivosti, itd. … da biste rekli sebi da to nisu blagodati. Oni su nešto što ljudi iskorištavaju. Oni su umjesto toga prokletstvo. Trebate prestati da gubite svoje vrijeme i početi brinuti o sebi. Živite svoj život.

I tako on vam krade blagodati koje vam je Allah dao da biste ih koristili kako biste Njega zadovoljili. Zapamtite da ove blagodati su tu kako biste VI pronašli svrhu. On želi da vidi koliko cijenite te blagodati. Oni nisu jeftini i zato nisu besplatni. Koliku bol koju vam ljudi zadaju ste spremni da podnesete a da ne izgubite ono što vam je Allah dao? To će pokazati vama i vašem Gospodaru koju vrijednost Njegove blagodati imaju u vašem srcu. Nemojte dopustiti da saosjećanje koje vas goni da pomažete ljudima bude zatrovano njihovim nepriznavanjem ili čak njihovom neopravdanom zlobom.

Nemojte dozvoliti da vaš um bude preokupiran onima koji su vas povrijedili. Neka budu tačka u vašem retrovizoru koja postaje sve manja. Imate veće stvari koje morate učiniti u životu osim da dopustite šejtanu da vas okupira onima koji pokušavaju da vam ukradu vaše blagodati. Najbolji odgovor koji im možete dati jeste da ih ignorišete i da učinite više dobra nego što ste ranije. Ništa ih više ne boli, kao ni šejtana, od toga.

Autor: Numan Ali Kan

akos.ba

Nastavi čitati

Religija

Islamski centar u Maljevcu: Dosad prikupljeno 800.000 eura, izgradnja džamije stigla do polovine

Published

on

By

U naselju Maljevac, smještenom na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u toku je izgradnja modernog Islamskog centra, koji će služiti ne samo lokalnoj zajednici već i svim islamskim vjernicima koji prolaze Međunarodnim graničnim prijelazom.

Volonteri dežuraju ispred promotivnog štanda i pored promotivnih materijala, putnicima nude i okrijepu, odmor, te različite suvenire i poklone, a oni zauzvrat doniraju sredstva za izgradnju ovog vjerskog kompleksa.

Ovaj projekt je pokrenut iz inicijative džemata Maljevac osnovanog 1998. godine, a postao je simbol zajedništva i solidarnosti Bošnjaka s obje strane granice.

Prema riječima Admira ef. Muhića, imama džemata u Maljevcu i idejnog začetnika projekta, dosad je prikupljeno 800.000 eura zahvaljujući donacijama Bošnjaka iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

“Ovdje na cesti D216, svaki put kada su gužve, naši volonteri stoje ispred promotivnog štanda nudeći putnicima okrijepu, promotivne materijale i priliku da se uključe u projekt izgradnje Islamskog centra”, ističe ef. Muhić.

Volonteri su okosnica svih aktivnosti. Oni ne samo da dočekuju putnike s osmijehom i toplim napitkom već im otvaraju vrata kako bi se ugrijali, odmorili ili obavili svoje potrebe. Zahvaljujući tim aktivnostima i donacijama putnika, prikupljen je značajan dio sredstava za izgradnju centra.

“Kamen temeljac smo postavili 1. maja 2023. godine uz prisustvo velikog broja vjernika iz BiH i Hrvatske. Do sada smo izgradili polovinu džamije, ali nam treba podrška svih Bošnjaka da završimo ovaj projekt i ostvarimo naš cilj – Islamski centar na ulazu u Evropsku uniju”, poručio je ef. Muhić.

Džemat Maljevac svoje aktivnosti započeo je u privatnim kućama, a 2002. godine kupio je i renovirao kuću koja do danas služi kao mjesto okupljanja.

Kako su potrebe zajednice rasle, pokrenuta je inicijativa za izgradnju džamije, što je rezultiralo otkupom zemljišta 2012. i 2020. godine.

Danas ovaj projekt nije samo mjesto za molitvu, već i simbol zajedništva, ustrajnosti i nade za buduće generacije Bošnjaka u pograničnom području.

“Pozivam sve naše Bošnjake da nam se pridruže i svojim sredstvima trajno ugrade u ovo dobro. Ovo nije samo džamija, već poruka zajedništva i za sve nas”, zaključuje ef. Muhić.

FENA

Nastavi čitati

Religija

Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35.)

U ovom ajetu nabrojana su svojstva iskrenih vjernika i vjernica, ali se samo uz jedno svojstvo spominje riječ ”mnogo” (كثيرا).

Naime, Uzvišeni Allah nije rekao: ”Muškarcima i ženama koji mnogo dijele zekat i koji mnogo poste”, već: ”Muškarcima koji često (mnogo) spominju Allaha i ženama koje često (mnogo) spominju Allaha.”

Allah, dželle šanuhu, oporučio je i naredio Zekerijau, alejhi selam, nakon što mu je objavio da će mu se roditi sin Jahja, da Allaha mnogo veliča i spominje, kao što se navodi u ajetu: ”Gospodaru moj” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – “što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Ali Imran, 41.)

Musa, alejhi selam, bio je u potpunosti svjestan istinitosti ovog blaga kada je rekao: ”I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.” (Ta-Ha, 29-34.)

Allah muslimanima naređuje da Allaha mnogo spominju i veličaju, shodno ajetu: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41-42.)

Suprotno tome, jedna od osobina munafika je: ”Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142.)

Čak i pri susretu s neprijateljem u ratu, vjernicima se naređuje da Allaha mnogo spominju, kao što se navodi u ajetu: ”O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Stoga ne čudi da je prvo šejtanovo nastojanje u zavođenju ljudi, odvraćanje od zikra i veličanja Allaha, a ako šejtan uspije ”zarobiti” i obuzdati čovjekov jezik od zikra, onda će se i ostali organi predati bez borbe.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha.” (El-Mudžadele, 19.)

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Najteža kazna na ovom svijetu je da Allah obuzda tvoj jezik da Ga ne veličaš i ne spominješ.”

Ko Allaha mnogo veliča i spominje, On ga zavoli, a koga Allah zavoli, On ga uputi i podari mu sposobnost razlikovanja istine od zablude u svakoj situaciji.

Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr.”

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Nismo ništa loše uradili a ljudi nas osuđuju, zašto?

Published

on

Kada se trudimo da živimo ispravno i da druge pozivamo stilu života koji vodi ka dobru i ovog i budućeg svijeta, znajmo da ćemo naići na mnogo otpora i osuda, iako ništa loše nismo uradili. Razlog za to je slabost u drugima i zona komfora iz koje neće da izađu.

Ako je cijena da ostanemo dostojanstveni ta da nešto prolazno, materijalno ne dobijemo – budimo spremni platiti tu cijenu.

Mnogo je veća cijena koju, u konačnici, plaćaju oni koji se boje stvorenja više od Stvoritelja, koji se stide sami sebe, koji se dodvoravaju i licemjerno prilagođavaju. Obraz i čast nemaju cijenu!

hfz. Ammar Bašić

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije