Područje Bosanske Krajine se nakon početka agresije na BiH našlo u izrazito nepovoljnoj situaciji. Snage 5. korpusa su bile u potpunom okruženju. U takvoj haotičnoj situaciji ratni zločinac i prijeratni privrednik Fikret Abdić 1993. godine odlučuje da se okrene protiv legalne vlasti RBiH i proglasi autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu po uzoru na srpske autonomne oblasti, piše Klix.

Preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši, a cilj mu je bio preuzeti kontrolu nad cijelom Krajinom. Dobio je podršku srpskih vlasti u BiH predvođenih ratnim zločincem Radovanom Karadžićem, ali isto tako i vlasti u Srbiji, gdje je posebnu saradnju imao sa šefom obavještajne službe Jovicom Stanišićem.

Snage petog korpusa su se odupirale napadima na grad Bihać no situacija je tokom 1994. godine postala izuzetno teška. Tada je odlučeno da se izvrši operacija koja će preokrenuti ratne karte u ovom dijelu BiH.

Cilj je bio jasan

Operacija je imala nekoliko ciljeva, otkriti izdajničku ulogu Fikreta Abdića i njegovu saradnju s vojskom i paratvorevinom tzv. Srpske Krajine u borbi protiv vlastitog naroda, odnosno razotkriti da tvorevina nema snagu ni sposobne kadrove za borbu protiv 5. korpusa, već su pod kontrolom Beograda, Pala i Knina.

Cilj je bio i otkriti prisutnost aktivnih i skrivenih autonomaša u širem području Bihaća, prikupiti što više oružja, municije i opreme iz tog područja te ga otpremiti u skladišta u Bihaću, te pokušati narušiti povjerenje i podršku između srpske i Abdićeve strane.

Od februara do 2. jula 1994. godine, kada je planirano da operacija Tigar-Sloboda ‘94 započne, 5. korpus pod vodstvom Dudakovića angažirao je Hamdiju Abdića zvanog Tigar da širi priče po Bihaću kako mu je dosta i kako ne slijedi naredbe 5. korpusa. Ove priče su stigle u sjedište APZB u Velikoj Kladuši, gdje su bili zainteresirani za pridobivanje Hamdije Abdića, koji je imao isto prezime kao Abdić. Prvi kontakti s članovima APZB dogodili su se tokom potpisivanja primirja u Pećigradu. Hamdija Abdić se sastao s Rasimom Bešićem i Brankom Čujićem, poznatim KOS-ovcem iz Beograda, u kasarni Željava, nakon čega su otišli prema Velikoj Kladuši.

Hamdija Abdić je kazao da ne želi biti “autonomaš” i da ga jedino zanima novac. Tada se lično susreo s Fikretom Abdićem, ai shvatio da Fikret “nije toliko pametan” kao što se mislilo te je mogao dobiti sve što želi. Hamdija mu je predao kartu s planovima napada na Bihać, kao i informacije o oslobađanju zatvorenika i preuzimanju naoružanja. Fikret je prihvatio sve i samo je tražio da operacija počne nakon dobivanja oružja i goriva.

“Njega sam uzeo lopatom. Nije on toliko pametan koliko svi mi mislimo. Ja sam mislio da kod njega neću proći. Ali, mogao sam mu tražiti što sam god htio, sve bi mi dao. Odmah mi je dao do znanja da je lova najmanji problem. Fikretu sam donio i jednu kartu na kojoj sam obilježio pravce našeg napada na Bihać. Iznio sam mu i planove zauzimanja radiostanice, oslobađanje i naoružavanje zatvorenika. Za petnaest minuta Fikret je bio odrađen. Sve nam je obećao, samo da počnem. Rekao sam mu da ćemo krenuti kad dobijemo oružje i gorivo”, kazao je Hamdija Abdić tokom jednog intervjua.

Druga faza operacije

Nakon uspostave kontakta i razrade plana s vodećim ljudima APZB pod vodstvom Fikreta Abdića, 5. korpus je proveo drugu fazu svog plana, lažnu pobunu. Pobuna je započela 3. jula 1994. godine, kada se lažna brigada APZB probudila u okolici Bihaća i samom Bihaću te je djelovala protiv 5. korpusa na način koji je izgledao uvjerljivo, zbunjujući lokalno stanovništvo. Pucalo se po gradu, palile su se gume, lažirani su izvještaji s radija Bihać i radija Cazin, koje su navodni pobunjenici zauzeli.

Navodilo se da su se vodile žestoke borbe u gradu, a broj žrtava 5. korpusa i “pobunjenika” je bio redovno iznošen. Ove informacije su prenosili i u radiju Velike Kladuše – Velkatonu. Vijesti su došle čak i do svjetskih medija koji su navodili da je Bihać pred padom, a u Sarajevu se pričalo da je komandant Dudaković poginuo. Francuskom bataljunu UNPROFOR-a je blokiran pristup zbog navodno njihove sigurnosti zbog uličnih borbi, sve kako ne bi razotkrili operaciju u Bihaću.

Ukupno je u akciji sudjelovalo 500 pripadnika 5. korpusa pod vodstvom Dudakovića. Kroz punkt UNPROFOR-a poljskog bataljona, kamioni su prevozili oružje za pobunjenike koji su bili dio Hamdijine struje unutar 5. korpusa. U ovoj akciji, 5. korpus je postao bogatiji za 159 automatskih pušaka, 428 poluautomatskih pušaka, 28 RBR zolja, 1 minobacač kalibra 60 mm, 504 tromblonske mine, 180 ručnih bombi, 95.440 metaka, 90 uniformi i čak 4 tone hrane.

Abdić je bio potučen

Tokom akcije, visoki dužnosnici APZB su uhvaćeni, a dobijen je i popis “autonomaša” u Bihaću na koje se Fikret mogao osloniti. Uhvaćeni su Rasim Bešić, pomoćnik ministra odbrane i policije za sigurnost APZB, kao i Branko Čujić, oficira bezbjednosti u ličkom korpusu tzv. vojske RSK. Tek 9. jula je komandant 5. korpusa, Atif Dudaković, javno objavio da pobuna zapravo nije bila pobuna, već samo drugi način borbe protiv izdajnika iz APZB.

Nakon navedene operacije, 5. korpus je uspio prekinuti komunikaciju između Pećigrada i Velike Kladuše, pri čemu je zarobljeno 51 vojnika iz Abdićeve tvorevine. Uspješnom operacijom Tigar, 5. korpus je 21. augusta 1994. godine započeo novu operaciju pod nazivom Sloboda ‘94., kojom je uspio osvojiti Veliku Kladušu.Peti korpus je potukavši snage APZB kod Pećigrada uspio pobijediti dvije brigade Narodne odbrane i zarobiti oko 1.000 vojnika, nakon čega je uslijedilo zauzimanje Velike Kladuše 21. augusta 1994. godine i bijeg Fikreta Abdića u Hrvatsku.

Abdić se vratio u Kladušu uz pomoć pobunjenih Srba iz Hrvatske te paravojnih snaga iz Srbije u novembru 1994. godine kada je i proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Do sloma te kvislinške tvorevine došlo je u augustu 1995. godine oslobodilačkim operacijama Armije BiH i hrvatskih snaga.