Sistem prevencije nije na vrijeme prepoznao maloljetnika koji je u napadu u Bosanskoj Krupi ubio jednog i ranio drugog policajca. Uz hronični nedostatak ljudi i novca te tromost u otklanjanju nedostataka, koliko je, tri mjeseca od napada, sistem spreman za nove opasnosti?

Nedostatak ljudi i novca

Maloljetnik koji je s nožem, krajem oktobra prošle godine, ušao u policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi potpuno je zatekao ne samo policajce koje je napao nego i cijeli sistem prevencije terorizma u Bosni i Hercegovini, piše Detektor.ba.

On je nekoliko sati prije napada na društvenim mrežama objavio video u kojem se govori o spašavanju vjere i “napredovanju prema svojoj smrti”, ali njegovi nastavnici i cijeli sistem podrške djeci nije ranije na njemu primijetio bilo kakve promjene od uobičajenog dječijeg ponašanja.

Škole u Unsko-sanskom kantonu imaju razvijene sisteme prevencije i rada na mentalnom zdravlju, ali se dešava da nasilno ponašanje ne bude primijećeno na vrijeme, kaže Azra Šulić iz Ministarstva obrazovanja Unsko-sanskog kantona.

“Ovaj učenik o kojem pričate nikada nije pokazivao nikakve neprihvatljive oblike ponašanja, niti je odavao ikakve znakove da se radi o djetetu koje bi moglo biti predmet poticanja na bilo šta”, kaže ona.

Učenik nije pokazivao neprihvatljive oblike ponašanja

Škola u koju je išao nikada nije prijavila da je dječak pokazivao bilo kakve obrasce ponašanja koji bi mogli uputiti na problematično ponašanje u odnosu na nasilni ekstremizam, dodaje Šulić.

Prema trenutnoj Strategiji za prevenciju i borbu protiv terorizma, škole su uključene u proces prevencije radikalizacije i terorizma, ali vlasti ne znaju koliko se ovaj dokument uopće primjenjuje. Još od kada je 2020. godine istekla ranija strategija, nisu razmatrani izvještaji o provedbi akcionog plana nove strategije koja se primjenjuje od 2021. godine. Jedini do sada pripremljeni izvještaj za 2023. godinu nikada nije usvojen, pa BiH zvanično ne zna koliko je obaveza uradila i gdje su stvarni nedostaci u sistemu.

Škole u Unsko-sanskom kantonu uključene su, kroz rad s djecom na času odjeljenske zajednice, radionice u školama, te obučavanje nastavnika, u provedbu strategije zajedno s centrima za socijalni rad i policijom, ali Šulić kaže da je teško mjeriti uspješnost na djeci koja su u razvojnom periodu.

Upravo te nedostatke navode i iz Centra za socijalni rad Bosanska Krupa, gdje kažu da su njihovi zaposlenici obučavani za programe reintegracije, rehabilitacije i resocijalizacije državljana BiH čiji se povratak već godinama očekuje iz Sirije nakon pada terorističke organizacije ISIL. Napravljen je i multidisciplinarni tim koji je nakon obuka trebao pribaviti podatke o potencijalnim porodicama povratnicima sa stranih ratišta. Potvrdili su da su uposlenici preopterećeni i da ih nema dovoljno, kao i da nedostaje novca i uključenosti građana, objašnjava direktorica Centra za socijalni rad Arijana Muzaferović.

“Edukacija djece i mladih se uglavnom provodi u saradnji sa školama, te se na taj način i vrši monitoring, ali zasad ne uspijevamo uključiti dovoljan broj roditelja u bilo koju edukaciju, isključivo radi njihove nezainteresovanosti”, kaže Muzaferović, koja smatra da bi javne kampanje mogle pomoći.

Napad u Bosanskoj Krupi iskače iz normi pa joj je bilo teško reći koje su konkretno mjere iz akcionog plana mogle pomoći da se on spriječi.

“Ovaj događaj je dokaz da svi zajedno moramo puno, puno više raditi na prevenciji u cjelokupnom društvu, kako bismo na vrijeme uočili bilo koje rizike koji mogu dovesti do neželjenih posljedica, bilo da se radi o vršnjačkom nasilju, ali i ovako puno težim događajima”, navodi Muzaferović.

Sistem prevencije

Sistem prevencije u BiH godinama je bio usmjeren da spriječi daljnji odlazak u Siriju i pridruživanje takozvanoj Islamskoj državi, ali se nakon napada u BiH, posebno onoga u Zvorniku na policijsku stanicu, posebna pažnja u dokumentima, ali i na terenu, posvećuje sprečavanju napada. Izvještaji o uspješnosti su usvajani sa zakašnjenjem, ali BiH od napada u Zvorniku gotovo deceniju nije imala uspješno izveden teroristički napad.

Stručnjak koji je duže od deceniju posvećen proučavanju nasilnog ekstremizma u BiH Vlado Azinović kaže kako je u BiH godinama postojala tendencija “busanja u prsa” statistikom, koja je govorila da u BiH nema terorističkih napada, dok su se oni dešavali u cijeloj Evropi. To je bio posljednji alat za dokazivanje da se nešto radi, ali da je događaj u Bosanskoj Krupi pokazao koliko je problem ozbiljan i da čak i s velikim angažmanom profesionalaca postoji mogućnost iskakanja iz sistema. Zbog toga sada istražuju sve detalje slučaja, ali odgovora još uvijek nema.

“Svi faktori lokalne zajednice koji bi trebali biti uključeni u prevenciju ovakvih slučajeva kakav se dogodio u Bosanskoj Krupi alarmirani su, znaju, čekaju da se to dogodi i znaju šta im je raditi. Zašto se ovo dogodilo, naprosto nemate nekog racionalnog objašnjenja”, kaže Azinović.

“Moglo se prevenirati na mikroplanu, u toj porodici, u tom komšiluku, u toj školi, moglo se prevenirati u tom socijalnom okruženju u kojem je taj dječak radio”, dodaje Azinović.

Novi dokument odnosno strategija u svom nazivu počinje od 2021., ali se u stvarnosti primjenjuje tek s kraja 2022. godine. Koliko je uspješna primjena teško je reći jer izvještaj još nikada nije usvojen.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova USK-a za Detektor su kratko pojasnili kako u punom kapacitetu pružaju podršku Federalnoj interresornoj radnoj grupi koja se bavi provođenjem akcionog plana i da su najčešće aktivnosti one u vezi s povratkom bh. državljana sa stranih ratišta. Ali oni nisu odgovorili koje konkretno su ciljeve ispunili iz akcionog plana.

Prema mišljenju Misije OSCE-a u BiH, sektori poput obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite suočavaju se sa sistemskim izazovima u kapacitetima i resursima, što se odražava i na prevenciju nasilnog ekstremizma i radikalizacije koji vode terorizmu.

Različiti oblici podrške

Iz OSCE-a navode kako su ovi sektori primali različite oblike podrške u prošlosti, od kojih je većina bila usmjerena na prevenciju i suzbijanje nasilnog ekstremizma i radikalizacije, što su finansirali međunarodni programi, ali je takva pomoć značajno smanjena.

“Od 2019. godine većina aktivnosti vezanih za prevenciju i suzbijanje nasilnog ekstremizma i radikalizacije koja vodi terorizmu usmjerena je na rehabilitaciju i integraciju stranih terorističkih boraca, kao i članova njihovih porodica”, dodaju iz Misije OSCE-a za Detektor.

Iz izvještaja o provedbi plana koji je bio dostupan putem javnih konsultacija, od 61 aktivnosti potpuno ispunjene su samo dvije, od kojih je jedna osnivanje tijela za praćenje provedbe Strategije. Sedam ih nije ni započeto, dok su preostale 52 u nekoj fazi provedbe.

Iz državnog Ministarstva sigurnosti, koje je dužno sačiniti jednogodišnji izvještaj, kažu kako za sada posjeduju sumirane podatke samo za 2023. godinu, koje su prikupili od institucija, ambasada, nevladinih i međunarodnih organizacija.

“Nakon što izvještaj bude usvojen, moći ćemo dati određeni komentar na stepen njegove implementacije”, dodaju iz ovog ministarstva.

Slična situacija i u Federaciji, gdje je sačinjen izvještaj o dosadašnjim aktivnostima na provedbi plana, ali on još uvijek nije usvojen.

Azinović, član Interresorne radne grupe za provedbu ovog plana, kaže kako su provedene brojne aktivnosti, posebno u Unsko-sanskom kantonu, gdje su u 15 općina radili na podizanju svijesti o mogućim rizicima, posebno kod zaposlenih u obrazovnim institucijama, centrima za mentalno zdravlje i socijalni rad, te kako su delegirane sve aktivnosti ka tim lokalnim zajednicama. Problem se pojavljuje u komunikaciji lokalnih zajednica prema višim nivoima vlasti.

Veće učešće vlasti

On kaže kako su jedan od alata za prepoznavanje društveno neprihvatljivog ponašanja i matrice za rano prepoznavanje u obrazovnim institucijama, te da one postoje i u Unsko-sanskom kantonu, kao i brojni drugi mehanizmi, ali da je u ovakvim situacijama sve na pojedincu. Vjeruje kako su članovi Interresorne grupe učinili sve da mehanizme dostave u lokalne zajednice i da se radilo na najbolji mogući način, ali da su “iskakanja u sistemu uvijek moguća”.

“Nemoguće je osigurati ono apsolutno stanje u kom neće biti iskakanja ovakve vrste, u kojem neko iz nekog razloga, u nekom kontekstu neće iskočiti iz najbolje poslaganog sistema prevencije”, kaže Azinović.
Njegovo pojašnjenje jeste da je nemoguće znati šta se događa u mislima mladih ljudi i kako na njih utiču različite poruke koje ih povezuju i daju identitet te sugerišu da su okruženi neprijateljima i da im prijeti novo istrebljenje.

“Oni koji promiču ovakvu vrstu narativa, moraju računati na to da ta vrsta narativa ne odzvanja u svačijoj glavi na isti način i da uvijek postoji rizik da neko iskoči i da napravi ovo što je ovaj mladić, nažalost, napravio. Prije svega drugima, ali isto tako i sebi. Vjerujte, taj je život, čini mi se, do kraja upropašten ili na neki način oštećen”, dodaje Azinović.

U OSCE-u vjeruju da je potrebno veće učešće vlasti. To bi posljedično dovelo i do bolje provedbe akcionih planova.

“U BiH i dalje postoje sistemska pitanja i bilo bi nerealno očekivati da ih samo akcioni plan za borbu protiv terorizma riješi na sveobuhvatan način. Strateški, međusektorski pristupi bit će od suštinskog značaja za napredovanje u ispunjenju ciljeva BiH u borbi protiv terorizma i rješavanja ove slabosti”, navode iz Misije OSCE-a.

Majda Halilović iz Atlantske inicijative, jedne od specijaliziranih nevladinih organizacija koja se bavi istraživanjem fenomena radikalizacije, pružala je podršku bh. institucijama na izradi Strategije za borbu protiv terorizma.

Edukacije i rat nemaju rok trajanja

Prema informacijama koje je dobijala s terena, predstavnici institucija izrazili su kako su im najpotrebnije edukacija i podrška, te međuresorna saradnja i razmjena informacija. Pojašnjava kako je tu posebno važna i maksimalna uključenost lokalnih zajednica, kako bi mogli prepoznati i prijaviti aktivnosti za koje prepoznaju da su sumnjive ili moguća prijetnja, te kako se situacija u BiH trenutno ne razlikuje mnogo od one i u razvijenijim zemljama.

“Ove edukacije i rad, koji nemaju neki rok trajanja, nego je to nešto čime se trebamo zaista ozbiljno baviti u kontinuitetu, kako bi to imalo svoj pravi učinak i kako bi se ta znanja konstantno osvježavala. Jer, mislim, i te prijetnje se stalno razvijaju, mijenjaju svoje oblike, tako da je, u skladu s tim, potrebno i jačati kapacitete institucija”, ističe Halilović.

Muzaferović smatra da bi stavljanje pod kontrolu društvenih mreža i njihovog korištenja, te edukacije koje bi osigurale da roditelji razumiju kako njihova djeca koriste tehnologiju, mogli biti jedni od alata za pomoć u prevenciji ekstremizma i terorizma.

“Ovo uključuje razumijevanje popularnih platformi i aplikacija, poput Instagrama, TikToka, YouTubea, Facebooka, Snapchata, te sigurnosti i privatnosti na internetu, jer se u dosadašnjem radu ovo pokazalo kao najveći nedostatak”, kaže Muzaferović.