Proizvođači mlijeka u BiH suočeni su s posljedicama suše i poskupljenjima repromaterijala. Ukoliko ne dobiju adekvatnu pomoć, moglo bi doći do većeg poskupljenja i nestašice mlijeka u našoj zemlji. Mljekari traže od otkupljivača više cijene mlijeka, jer zbog poskupljenja stočne hrane imaju gubitke, a ne zaradu.

NEMA NAS NIGDJE

Ovo su trenutne cijene mlijeka na rafama tuzlanskih marketa. Cijena litra mlijeka je od 1,60 pa do 2,20 KM. Unatoč poskupljenjima u posljednjih nekoliko mjeseci, proizvođačima mlijeka iz TK-a otkupna cijena je ostala ista kao i prije godinu.

– Nisam zadovoljan, ali nema bolje. Za mlijeko je totalno slaba cijena. Cijena je 0,65 KM plus premija koja nam pripada. To je katastrofa. Kad smo nabavljali hranu, bila je 0,40 KM po kilogramu za stoku, danas je kilogram marka, a mlijeko je na istoj cijeni, govori Šaćir Huremović, vlasnik farme muznih krava.

Cijenom nisu zadovoljni ni proizvođači kozijeg mlijeka. Nisu zadovoljni ni poticajima, jer Kanton nema programe pomoći kozarstvu, dok FBiH daje godišnje 25 KM po grlu.

– Prodajemo na svom imanju, većinom pravimo sir. Međutim, bila je korona, pa sad suša, teško je. Otkupna cijena mlijeka je nikakva, žitarice su poskupjele, nema nas nigdje. Treba da se poveća cijena mlijeka, pomoći nemamo, teško opstajemo. Na nuli smo, ističe Azra Babić, vlasnica farme koza.

Jusuf Arifagić, farmer iz Kozarca, kaže kako je priča o nestašici mlijeka realna, ali da je to ista priča o poljoprivredi koja traje već godinama i koja je kulminirala.

– Jedna od najvećih mesnih industrija na Balkanu, srbijanski Imlek, u ovom momentu radi sa svega 45 posto kapaciteta, a ima kapacitet prerade mlijeka od dva miliona litara na dnevnom nivou. Nestašice će biti i mesa i svih ostalih životnih namirnica. Država BiH i njeno političko rukovodstvo nisu pridavali nikakav značaj domaćoj poljoprivredi, govori Arifagić i dodaje da nemamo nacionalnu poljoprivredu, te da ne postoji ministarstvo na nivou države, što je devastirajuće.

– Aktiviranjem naše agencije za agrarna plaćanja na nivou države imali bismo neku mogućnost da iz pretpristupnih fondova EU dobijemo više od 509 miliona KM i podijelimo poljoprivrednicima. Međutim, do toga nije došlo, jer je gospodin Dodik smatrao da je to prenos nadležnosti i ovlasti, ističe Arifagić i dodaje da agencija od 2013. godine nikad nije stavljena u funkciju.

– Drugi razlog je što oba entiteta nisu nikada donijela zakon o poljoprivredi, nijedni nisu pratili poljoprivrednike tačnim poticajima, nego mi svake godine u februaru imamo “pravilnike” koji su uvijek podložni promjenama, pa se isplaćuju ako sredstava ima, a često se i ne isplaćuje ništa. Posljednjih decenija činilo se sve da se ugasi domaća poljoprivreda, sa 60 posto dosegli smo da danas uvozimo 90 posto hrane, tri milijarde maraka izdvajamo, a od toga ne možemo ni četvrtinu izdvojiti za naše proizvođače, priča Arifagić.

Iz Privredne komore TK-a kažu da je najveći problem uvoz mlijeka, jer strani proizvođači nemaju cilj razvijati našu proizvodnju, naprotiv, piše Oslobodjenje

SKUPO ŽITO

– Naravno da ovdje tržište kontrolišu strane mljekare, kojima nije cilj da se ovdje razvija domaća proizvodnja mlijeka. Niskim cijenama bukvalno su ugušili domaću proizvodnju, a to će omogućiti veći prostor za uvoz stranog mlijeka. Kada dođe to strano mlijeko, onda će cijene ići gore, smatra Suad Selimović iz Privredne komore TK-a.

U TK-u je registrovano 1.350 gazdinstava koja se bave proizvodnjom mlijeka, a zbog navedenih problema, sve ih je manje.

– Imamo sad oko 100 koza, imali smo 200, pa smo morali smanjiti. Imamo nešto mladih i to ćemo prodati, jer ih nećemo moći hraniti. Znate kako je žito poskupjelo, dodaje Babić.