BiH
Nikolaidis: “Nikada neću prihvatiti logiku ‘svi su jednako krivi za rat’ a vi lažite po Twitteru koliko hoćete”
Sjedim vam ja tako – kući sam, od jutra s guza na guz – u paklenoj dilemi. Ispred mene boca Bunnahabhaina 12 koju sam kupio od Bakirovih para. Pored nje boca Laphroaiga 10 Cask Strength koju sam kupio od para koje sam uzeo za intervju za „Stav“.
A pored boca Lagavulina 16. To mi – karton svakih 15 dana – već godinama šalje Milo u znak zahvalnosti.
Kažem: sve probrani Islay single maltovi. Koji danas da oderem?
Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu
Pa se sjetim pokojnoga Ljubomira Đurkovića, najvećeg crnogorskog dramskog pisca. Ljubo je znao doći u podgorički „Berlin“, nasloniti se na šank i momku koji je tek počeo tu raditi reći: „Daj mi voćnu salatu“.
„Nemamo, čika Ljubo“.
„Imaš, imaš“.
Onda bi, nakon što mu je čika Ljubo objasnio šta je voćna salata, momak na šank spustio vozić: loza, šljiva, dunja, jabuka, kajsija, breskva…
To je važna životna lekcija. Najčešće vam je, dragi moji, tako: nije ili-ili, nego i-i.
Recimo ovako…
Prošle me je sedmice progresivno, liberalno Sarajevo cipelarilo na tviteru. Nekakav je frajer – on je valjda nešto, poslanik, odbornih „Naše stranke“ u nečemu – napisao da sam uzeo pare da bih dao intervju za „Stav“.
Da to odmah riješimo: lažeš, pseto.
Kad sam to saznao, nisam pomislio: je li ovaj čovjek lažov ili je samo glup? Znao sam da je i lažov i glup. Lažov je, to je barem prosto, zato što laže. A glup je jer je tom laži naumio da mi napravi štetu – koju mi on ne može napraviti.
Kad je slagao on, za njim su stali lagati i drugi. To je sama suština društvenih mreža. U tome ne učestvujem, jer ljudi tu neprekidno moralizuju. Tip prevari svoju (ili svog) ženu (ili čoeka) sa ženom (ili čoekom) najboljeg prijatelja. Onda ode na tviter i drži moralne lekcije. Pa mu bude lakše.
Ne mogu ja to. Moje je skromno mišljenje da su ljudi, a to sam nažalost i ja, govna. Samo su oni koji moralizuju malo veća govna od drugih. To prvo.
Drugo – a ovo sam već nekome objašnjavao…
Čovjek sam o kojem su svašta pisali i govorili. Što je OK. Nikada od svjetine nisam htio ništa osim mržnju. To sam i dobio.
Čovjek sam o kojem su mnogo lagali.
No u jednom trenu razumio sam, u kristalnoj čistoći spoznaje, čistoj kao tri puta destilisani irski viski, da sve to što su izmislili i slagali o meni, sve gadosti koje su o meni rekli, nisu ništa u odnosu na ono što ja znam o sebi.
Ta spoznaja promijenila je sve.
Jer… Sve i da sam, kako tvrde odabrani pripadnici fine sarajevske raje, uzeo pare od SDA da bih bio za građansku BiH, to ne bi bilo ni u top 20 najgorih stvari koje sam uradio.
Ali kad me ne plaćaju ni SDA ni Milo ni “Stav” – ne plaćaju me.
Ne pišem sada ništa što nisam, takoreći, oduvijek pisao.
Protiv BiH konstitutivnih naroda bio sam i prije deset godina, za građansku BiH sam bio i tada, pa o tome pisao za “Žurnal” – izvolite, guglajte. Pa to tada nikome nije smetalo.
Protiv islamofobije pisao sam i prije 10 i prije 20 godina – i na “Žurnalu” i u “Slobodnoj Bosni” – izvolite guglajte. Pa to tada finoj gradskoj raji nije smetalo.
Ako vas nervira moj benevolentan stav prema bosanskom islamu; ako vas nervira moje odbijanje da učestvujem u kreiranju bauka „islamskog radikalizma“ – izvolite na „Žurnalu“ pronađite moj 10 godina star tekst „Islam, ne problem“. Tek će vas to iznervirati.
Ako vas nervira moje odbijanje smećarske logike „svi su jednako krivi za rat“ i “svaki je nacionalizam jednako loš” – uzmite bio koji tekst koji sam napisao. Nikada nisam pristao na tezu da su velikodržavni nacionalizam koji je izazvao genocid i nacionalizam onih koji su stradali u genocidu isto. Drkajte i lažite po tviteru koliko vas volja – nikada neću.
Ali dobro povedite računa o sljedećem: sad ste vlast. Posljednju tviter kampanju protiv mene je, dakle, povela vlast. To se, vašom terminologijom, zove „gušenje kritičkog glasa“. Pokušaj moralne disreditacije kritičara od strane vlasti je totalitarna, nedemokratska praksa. To je ono što radite.
I ne manje bitno… Kada, recimo, Boris Dežulović, nakon desetina tekstova u kojima su uživali, napiše jedan koji ih nervira, pa sarajevska desnica poviče „Boro je ustaša“ – to vam smeta.
A kakva je razlika između njih i vas? Jer vi ste 20 godina čitali moje tekstove i bili su vam ok. Ali sada, kada ste vlast, OK vam više nisu, jer vas podsjećam na govna koja ste pojeli da biste vlast uzeli. Kao što je njima Boro namah postao ustaša, vama sam ja namah postao balijski plaćenik.
Pritom, moj glas je manjinski. Jasno sam istakao da sam protiv BiH konstituivnih naroda sa pozicije etničkog Grka a političkog Bosanca – dakle sa pozicije „ostalih“. Vi ste se ostrvili na mene, lažući pritom. I sebe zovete liberalima?
Da se razumijemo. Ja nisam vaš. Nisam ničiji. Ne vjerujem u kolektivne idenitete. Vjerujem u radikalni individualizam. I to nije pitanje izbora, nego nužnost. Čovjek je radikalno sam. Rodi se sam i umre sam. Ponekad, kad je u čoporu, učini mu se da nije tako. Tada misli da je moćan. Ne. Čovjek je slab i nikad tako sam kao kada je u gomili.
O tome sam već pisao. Uskoro u „Vremenu“ iz Zenice izlazi moja knjiga „Antonije napušta Boga“. Evo odlomka (napomena za naročito zlobne i naročito glupe čitaoce, na primjer za rečenog poslanika „Naše stranke“: govori književni lik, ne autor – ne, to nije isto):
„Ponekad pomislim da je tvoja jedina zamjerka našem fašizmu to što je krajnje neefikasan, takoreći šlampav“, kažem Tomoviću.
„Naš je fašizam, naravno, sramota za fašizam“, kaže Tomović. „Negdje sam čitao o skupini balkanskih neonacista koji su se obratili pismom onima koje su smatrali starijom braćom, njemačkim neonacistima, pa im predložili saradnju. Nijemci im odgovorili da su za njih, oni, Balkanci, niža bića, da je za njih uvreda to što se ovi usuđuju nazivati nacistima i obratiti im se, te da će svakako doći vrijeme kada će im ovi za tu uvredu krvlju platiti. Šta su našim kretenima zapravo saopštili kreteni iz Njemačke? Balkanci ne mogu biti nacisti. Tek fašisti. Tako je i otac Nikolaj Velimirović, koga je Srpska pravoslavna crkva proglasila svecem, mlatio protiv Jevreja i veličao Hitlera, upoređujući ga sa Svetim Savom. Pa ga nacisti svejedno, kao Slovena, dakle pripadnika ‘niže rase’, strpali u Dahau. Fašizam, čak i kada je bijedan kao naš, zauvijek prlja. Biti fašista nije isto što biti panker, rejver ili metalac: ne možeš, kada ti stvar dosadi, skinuti poderane farmerice, oprati kosu i ostaviti to iza sebe. Ne može se biti bivši fašista, kao što se ne može biti ni bivši ubica“.
„Postoji, međutim, soj koji prezirem više od balkanskih fašista“, kaže Tomović. „To su balkanski ljevičari. Pogledaj, recimo, cirkus koji su napravili sa Gavrilom Principom i Sarajevskim atentatom. Da ti oči iskopaju ako pomeneš da je Princip bio terorista. Čovjek se usudi reći da je Sarajevski atentat bio teroristički čin i, već sutra, bude ustrijeljen u dnevnoj štampi od strane ljevičarskih crnih trojki. Iz potaje ispale u tebe čitav šaržer etiketa: autokolonizator, reakcionar, sluga Imperije… Pri tome oni ni najmanje ne mare za činjenicu da je Princip sam sebe smatrao teroristom. Pa on je na suđenju na pitanje kako je naumio ostvariti ujedinjenje Južnih Slovena i njihovo oslobađanje od Austrije, odgovorio: ‘terorom’. Ali neće valjda Princip naše filozofe, spisatelje i filmadžije učiti što su bile njegove namjere.
Čovjek bi, suočen sa enormnom Principovom popularnošću među ovdašnjim ljevičarima, pomislio da ovdje po čitav dan u vazduh lete zapadne ambasade, da se američki i evropski ambasadori ne usuđuju izaći na ulicu, u strahu od ljevičarskih atentatora, Principovih branitelja. A šta, umjesto da kao Princip ubijaju okupatore, rade naši borci protiv zapadne hegemonije? Žderu i loču na prijemima koje organizuju zapadne ambasade! Apliciraju za EU fondove! Idu na studijska putovanja po Evropi! Ne propuštaju na promocije svojih knjiga i premijere svojih komada i filmova pozvati zapadne ambasadore! Fukara“.
„Postoji i soj koji prezirem još više od balkanskih fašista i balkanskih ljevičara: to su balkanski liberali. Ko su balkanski liberali? To su ovdašnji fašisti i ljevičari koji su nadirektnije finansijski vezani za evropske i američke, što javne što tajne fondove i službe. To su balkanski fašisti i ljevičari koji su miljenici zapadnih ambasadora. Kao što psa i mačku možeš naučiti da ne sere po kući, tako i balkanski fašisti i balkanski ljevičari nauče da ne budu fašisti i ljevičari dok jedu iz ruke zapadnim ambasadorima. Fukara, Fukara!“.
Dobro. Mislim da smo se razumjeli. Sad vi koji lažete nastavite sa svojim prljavim fantazijama. A ja ću nastaviti da pišem tako da u vama izazivam potrebu da o meni slažete nešto gnusno. Zapravo: tek sam počeo. Takozvani dijalog koji se sastoji od toga da vi lažete, a ja demantujem ćete voditi sa nekim drugim, ko dijeli – mislim da se to tako kaže – „vaše vrijednosti“.
Vozdra, alahimanet.
BiH
Vukanović: „Ja se ne bojim! Ako Vukan bude ministar sigurnosti, kuku vama!”
Vukanović:“Takva percepcija se stvara. SNSD ima šest, HDZ četiri u Predstavničkom domu. ‘Za’ treba 22, a oni imaju deset! U Domu naroda imaju šest od petnaest! Čović vrlo lako može biti smijenjen skupa sa Špirićem!”
Hadžifejzović: “I on?”
Vukanović: “A šta je to on? Djeva Marija?”
Hadžifejzović: “Vidiš li kolebanje kod Trojke?”
Vukanović:“Kad jednom napravite ustupak, to je put u anarhiju!”
Hadžifejzović:“Krenuli su… Zašto su stali? Je li Čović zaustavio?”
Vukanović:“Ne znam. Neka ga krunišu, neka bude novi Tvrtko kralj! On odlučuje s četiri poslanika i tri delegata! Legenda! Oni imaju tajne dilove i talove; ne znamo mi te kombinacije!”
BiH
Žuljević: Inteligentna bića za šest dana mogu sebi osigurati dovoljno da prežive neradnu nedjelju
Stava je da kritičari neradne nedjelje iz sebične perspektive vlastite slobode i konformizma pogrešno tragaju za argumentacijom u ekonometriji.
“Suština je u činjenici da taj zakonski neradni dan formatira humanistički nediskriminirajući pristup koji u potpuno drugom aspektu, izvan pravila ekonometrije kreira prostor da najveći broj majki, supruga, sestara konačno dobiju priliku da spoznaju šta je nedjeljni porodični ručak uz svoju djecu, muževe i braću”, kaže Žuljević.
Dodaje da je porodica stub svakog društva koja je rasturena na paramparčad logikom komercijalizma u kojem se roditelji mimoilaze na vratima, a djeca dominantno sama digitalno odgajaju.
“Najveći iskorak našeg društva se upravo vidi u hrabrim pojavama organiziranog suprotstavljanja bolesno nametnutim pravilima potrošačkog društva koji nas svaki dan kao perpetum mobile uvjerava da sreća i emocije ne postoje bez ostvarenja profitne logike kroz potrošačku ideologiju valute. Inteligentna bića za šest dana sedmice mogu osigurati sebi dovoljno da prežive taj jedan zatvoren dan”, ističe Žuljević.
Na kraju kaže da je možda najbolje da “tu čarobnu nedjelju, proglasimo radnom za sve bez izuzetka, ako je presudna za ekonomiju, i zamijenimo je odmorom u srijedu za sve.”
Klix
BiH
Borio se za Ruse: U Ukrajini poginuo Haris Mataradžija, četnik iz Visokog
Ruski dobrovoljac iz Visokog Haris Mataradžija poginuo je na ukrajinskom ratištu u Zaporožju u novembru prošle godine, saznaje Istraga.ba.
Mataradžija je bio član Srpske radikalne stranke, poštovalac ratnog zločinca Vojislava Šešelja, ali i nekadašnjeg predsjednik SRJ Slobodana Miloševića, koji je umro u Hagu, gdje je bio optužen za ratne zločine.
Matardžija je ranije na svom Facebook profilu objavljivao fotografije s podignuta tri prsta, dijelio četničke pjesme, pozivao na “klanje šiptara”, pisao uvredljive komentare o Bošnjacima nazivajući ih “Turcima” i “balijama”.
Mediji u regionu su 2021. godine pisali da je Matardžija napadnut pred svojom kućom u Visokom “zato što se izjašnjava kao Srbin”. Tom prilikom je zadobio lakše tjelesne povrede. Haris je rođen u “mješovitom braku”, a dobar dio svog života proveo je u Srbiji.
Kako je 2021. prenio Stav Haris je sudeći po komentarima koje je ostavljao na Facebooku bio uključen i u kriminalne obračune u Istočnom Sarajevu, u kojima je korišteno i vatreno oružje.
Mjesec dana prije smrti Matardžije u Ukrajini je poginuo još jedan ruski dobrovoljac iz Bosne i Hercegovine Veljko Mijatović iz sela Boljanić kod Doboja. Prema objavama, Mijatović je poginuo u blizini ukrajinskog grada Bahmut, gdje se proteklih godina, kao dobrovoljac, borio na strani ruskih agresorskih snaga u Ukrajini.
BiH
Stevandić odgovorio Bećiroviću: Grbovi sa ljiljanima su grbovi srpskih kraljeva, vlastele, kneževa…
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić ekspresno je odgovorio članu Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću i poručio mu da treba da zna da je “Zakon o upotrebi zastave, grba i himne RS usklađen sa ranijim odlukama Ustavnog suda i da pravni modus ne može da se pobija političkom mržnjom”.
Stevandić tvrdi da je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne RS, koji je Bećirović podnio, kako je naveo, krnjem Ustavnom sudu BiH, izraz političke mržnje i nipodaštavanja, ali ne prema srpskim simbolima, nego prema RS.
“To je zato što RS još nije rekla koje će koristiti simbole, niti je to decidno navedeno u zakonu, nego je uvedeno pravo korištenja koje ne negira i ne mijenja korištenje dosadašnjih amblema i himne, koje se i dalje koriste i dobile su prolaznu ocjenu ustavnih sudova Srpske i BiH”, rekao je Stevandić.
On je, kako prenosi RTRS, napomenuo da je riječ o materiji kojoj se ne može osporiti pravo.
“Ovdje je riječ o pravu, a ne o nametanju, a Bećirović želi da iskoristi sud da poništi naša prava, da bi nam nametnuo svoja. To mi Bošnjacima ne radimo, niti ćemo dopustiti da oni rade nama”, rekao je Stevandić.
On tvrdi kako je Bećirovićev potez sračunat, te da je izabrano vrijeme kada će početi velika kriza s ciljem da se još više zavade narodi i usložnjava situacija u BiH.
“Mi drugim narodima ne vrijeđamo datume rođenja, himne, praznike, te zastave koje stavljaju na svojim svečanostima i nećemo dozvoliti da to neko vrijeđa nama. Nismo ovdje narod bez korijena, mi smo ovdje prapostojbina. Prvi grbovi, uključujući i one sa ljiljanima, su grbovi srpskih kraljeva, vlastele, kneževa, župana, te mi je žao što je to mnogo starije od Bećirovića i njegove percepcije nacije, simbola, grba i himne”, rekao je Stevandić.
BiH
Kovačević predlaže da ministar sigurnosti bude Vukanović: “To je Srbin po mjeri Sarajeva”
U objavi na društvenoj mreži X, Kovačević je rekao kako je pričao o odbrani fotelja čista banalizacija cijelog procesa.
“Kažu iz opozicije da imaju legitimitet za ulazak u vlast. Iako se takav legitimitet stiče jedino pobjedom na izborima. Ali, ne mare oni. Kažu i kako se mi borimo za fotelje, što je opšta banalizacija politike i očigledan politički alibi za njihovu politiku izdaje. Da li možda Miloradu Dodiku sude zbog toga što se bori za nekakve fotelje, ili ipak zbog toga što, kao što piše i u samoj optužnici, poštuje Ustav Republike Srpske, a ne poštuje nelegitimnog stranca, Christiana Schmidta”, rekao je Kovačević.
Poručio je da je odgovor svima jasan.
“Koji li je razlog što svima nama prijete, uvode sankcije i, na kraju, što nas pokušavaju izbaciti iz vlasti, iako smo ubjedljivi pobjednici izbora i stranka sa najvećim demokratskim legitimitetom i u RS-u i u BiH?! Mislim da je odgovor baš svima jasan. Ne morimo se mi ni za kakve fotelje, već se beskompromisno borimo za interese RS-a. Samo zato smetamo. Pa, evo, još jednom. Ne zanimaju nas fotelje. Zanima nas pozicija Republike Srpske. Mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH je upražnjeno i time je narušena pozicija srpskog naroda i RS-a”, naveo je Kovačević.
Zbog toga, kako ističe, predložit će Dodiku da za ministra sigurnosti BiH predloži opozicionara Nebojšu Vukanovića.
“Kad su se već začešljali. I on, a i cijela opozicija. A najviše Sarajevo. To je Srbin, a i sigurnost, po njihovoj mjeri”, zaključio je Kovačević.
BiH
Od polja do stola: 1 kg brašna 1 KM, a kruha 8 KM, mlijeko u otkupu 65 feninga, a plaćamo ga 2 KM
Prevelika ovisnost o uvozu prehrambenih proizvoda, marže, kao i preskromna ulaganja u tehnološki razvoj domaće proizvodnje hrane ključni su razlozi uslijed kojih se građani BiH iz mjeseca u mjesec suočavaju s kontinuiranim i upornim rastom cijena prehrane, a kada se tomu doda i podatak kako udio prehrane u mjesečnim troškovima višestruko premašuje evropske prosjeke, jasno je da su promjene nužne, piše Večernji list BiH.
Nezadovoljstvo
Bojkot trgovina jedan je od oblika iskazivanja građanskog nezadovoljstva situacijom, no korjenite promjene traže sistemski pristup i sinergiju države, proizvođača i potrošača. Naravno, kada se dodaju brojni distributivni lanci, jasno je kako u formiranju konačne cijene proizvoda najmanje sudjeluju primarni proizvođači, a izvori Večernjeg lista otkrivaju i u kojoj mjeri dolazi do porasta cijene od polja do stola.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo kao ilustraciju navodi cijenu mlijeka koju potrošači na policama plaćaju u prosjeku 2 marke po litri, no podsjeća i kako je otkupna cijena mlijeka od 65 feninga do jedne marke.
Drugi primjer dolazi nam iz pekarstva, pa je tako otkupna cijena pšenice od 30 do 40 feninga, a otkupna cijena brašna ispod 1 KM, dok, s druge strane, građani izdvajaju i do 700 posto više sredstava kada kupuju hljeb.
Naime, od jednog kilograma brašna, koji košta manje od marke, dobivaju se četiri hljeba, od kojih se svaki plaća po dvije marke, odnosno dolazimo do računice koja glasi: kilogram brašna za marku, kilogram hljeba za osam maraka. Naravno, proizvođač će uvijek imati objašnjenje u smislu da je za proizvodnju kruha potrebno platiti radnika, najam prostora, električnu energiju… No, i dalje ostaje činjenica da bi u konačnici kupnja brašna bila itekako isplativija opcija.
Poljoprivrednici kažu i kako je, uz korjenitu promjenu stanja u kojemu se kao društvo nalazimo, potrebna i mnogo aktivnija uloga države u smislu ograničenja marži, ali i značajnija ulaganja u domaću proizvodnju hrane.
Saša Marić, ombudsman za zaštitu prava potrošača BiH, za Večernji list nedavno je otkrio rezultate velike analize koju su proveli u smislu kretanja globalnih cijena i usporedbe globalnih cijena na svjetskim tržištima u posljednjih deset, dvadeset i trideset godina.
Rezultati jasno govore o tomu s čime se suočavaju potrošači u BiH. U skladu s cijenama od prije desetak godina na globalnoj berzi hrane, današnje cijene hrane, u koju se ubrajaju sve vrste mesa, sve vrste mlijeka i mliječnih proizvoda, većina žitarica, većina uljarica i šećera, u odnosu na to razdoblje na globalnim berzama dvadesetak su posto više, dok su, s druge strane, cijene hrane u BiH od 100 do 400 posto više.
Ulaganje u proizvodnju
Kako riješiti situaciju u kojoj se suočavamo, pitanje je na koje nije moguće pružiti jednostavan odgovor. On traži višeslojan pristup, u središtu svega je znatno veći fokus na domaćoj proizvodnji. Potencijali za takvo što postoje, a za BiH su spremna i značajna sredstva Evropske unije u okviru IPARD-a, koja, nažalost, uslijed nepostojanja političkoga dogovora, ne uspijevamo povući. I to je nešto što će se morati mijenjati ako želimo na policama vidjeti jeftinije prehrambene proizvode.
-
BiHprije 6 dana
NES odbio potpisati inicijativu za smjenu Konakovića: SDA pomaže Miloradu Dodiku
-
Cazinprije 3 dana
Ogrešević: Vitalni nacionalni interes je da SDA ne bude dio vlasti
-
Cazinprije 5 dana
Tužne vijesti iz Cazina, iznenada preminuo Suad Čizmić
-
BiHprije 3 dana
Kovačević: Zahvaljujući zakonu koji smo usvojili, bit će table “Dobro došli u Republiku Srpsku”
-
Cazinprije 7 dana
Futsaleri cazinske Bubamare deklasirali Hercegovinu, Mostar SG ih prati u stopu
-
Cazinprije 6 dana
Cazin: Potpisan ugovor o rekonstrukciji dvorca Lothara von Berksa
You must be logged in to post a comment Login