“Izazov sa BiH je kako integrirati zemlju sa dva miliona muslimana. Balkan se ne može stabilizirati bez Srba niti bez BiH, a BiH se ne može stabilizirati bez bh. Srba. Srpska nacija je ključna za Balkan”.

Poručio je ovo krajem 2021. godine mađarski premijer Viktor Orban. I ma koliko to predstavnici muslimana, uglavnom Bošnjaka, u Bosni i Hercegovini prikazivali kao svojevrsni oblik fašizma, sve su prilike da je Orban izrekao pitanje koje je suha istina. Bolna, ali ipak istina. Kršćanski ili katolički Zapad očito je postavljao isto pitanje, samo podmuklije i zloćudnije od Orbana.

I dok je Orban to pitanje postavio kako bi sačuvao dobre konekcije sa Banja Lukom i Beogradom, na Zapadu ono nije postavljeno tek tako. Zapravo je to pitanje postavljeno kao ključ rješenja balkanskih kriza i integracija.

Zapad, prvenstveno Sjedinjene Američke Države, očigledno nisu odustali od stare ideje da se kontrola nad bošnjačkim stanovništvom u BiH preda u omjeru 2:1 Srbiji, a treći dio Hrvatskoj. I svako ko prati djelovanje američke i britanske administracije, ali i nekih evropskih jasno će u tom djelovanju vidjeti upravo taj smjer američko-britanskog djelovanja!

Muslimani u Bosni i Hercegovini su definitivno problem i tu nema dvojbe, samo je razlika što je nakon srpsko-hrvatskog pokušaj njihovog istrebljenja sada na sceni djelovanje u smislu njihovog potčinjavanja. U te svrhe iskorišteni su kapaciteti očigledno namjenski nedovršenog mira i loše kreiranog ustavno – političkog sistema. Ono što je urađeno 1995. u Dejtonu je zapravo poslužilo svrsi američko-britanskom djelovanju u Bosni i Hercegovini.

Tako su na okupiranim dijelovima Hercegovine uspostavljene političke elite koje zapravo djeluju kao poluge moći Republike Hrvatske i onih koji diktiraju tamošnju politiku. Na tom okupiranom dijelu države Bosne i Hercegovine je vrlo malo, ali se sa tog dijela od države odašilju maksimalistički zahtjevi. Tako se hrvatska manjina (konstitutivni narod kojeg ima po popisu ima 15-ak posto, u realnom vremenu mnogo manje), pokušava u polovini Bosne i Hercegovine nametnuti kao vodeći i nezaobilazni faktor.

S druge strane, dejtonski kreiran entitet Republika srpska je 49 posto okupirane teritorije Bosne i Hercegovine, u kojem apsolutnu kontrolu ima Srbija, a djelomičnu Bosna i Hercegovina. S tog prostora očišćeni su muslimani (Bošnjaci), kao i sa većeg dijela okupirane teritorije u Hercegovini.

Radi lakšeg kontrolisanja i manipulisanja bosanskim muslimanima oni su zbijeni na tek 20-ak posto teritorije i razbijeni u dvije cjeline.

Krajiška, koja ciljanim politikama biva udaljavana i bliža Hrvatskoj i Sloveniji nego glavnom gradu Sarajevu. S druge strane je trougao Sarajevo – Zenica – Tuzla, koji ni međusobno ni sa Krajinom nema kvalitetnu konekciju. Udaljenost između tih teritorija na kojima žive Bošnjaci umjetno je kreirana i mnogo veća od stvarne udaljenosti.

I na kraju je došla lažna demokratska pluralizacija Bošnjaka. Taj čin je zapravo među posljednjim u projektu razbijanja bosanskih muslimana/Bošnjaka do njihovog potpunog potčinjavanja Srbiji i Hrvatskoj. I ovisno od vremena koje se posmatra, posve je vidljiva ruka zapadne diplomatije, koja je upravljajući tim Bošnjacima usmjerila ih ka Zagrebu ili Beogradu. Za te potrebe nekada su korišteni kadrovi poput Sulejmana Tihića, danas se koriste neki drugi, iz lažno drugačijih stranaka poput Naroda i pravde, SDP-a, Naše stranke i sličnih.

Zapravo je riječ o potpuno identičnim projektima, koji se Bošnjacima/muslimanima nude kao spasonosni. I onda faktički Bošnjaci sami sebi biraju vođe koje ih vode u integraciju pod kontrolom Beograda i Zagreba, od koje su krvavim putevima bježali devedesetih.

I da, nakon svega, odgovor na Orbanovo pitanje je Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija. To su sile koje će integrirati Bosnu i Hercegovinu, ali bez muslimana/Bošnjaka u političkom smislu. Jer, prethodno će ti Bošnjaci biti pod punim suverenitetom upravljanja Hrvatske i Srbije. Evropska unija je tu posve nebitna, jer ju se malo šta pita.

Takva Bosna i Hercegovina bit će iznimno bitna susjedima u Zagrebu i Beogradu. I faktički će je oni čuvati, kao neki oblik kolonijalnog plijena koji su pokušali osvojiti vojnom agresijom, a osvojili poltičkom uz apsolutnu asistenciju Washingtona i Londona!

Ako Orbana zanima ko su kadrovi koji će to sprovesti, odgovor je jasan – Gabriel Escobar i administracija koju mu je dodijelio Joe Biden. Znam da je moguće da mi ovo amerofili zamjere i nazovu me rusofilom, ali pišem ono što vidim.

A vidim da je supruga Gabriela Escobara, izvjesna Elisabeth Escobar, zaljubljenica srbijanske umjetnosti. Vidim da je srbijanski mediji hvale. Vidim da je hanuma Escobar bila ko-inicijator održavanja izložbe srbijanskih umjetnika u sred DC-ija pod zanimljivim nazivom “Pronalaženjem puta”.

I vidim da su Amerikanci, Britanci, Srbi i Hrvati zajedno pronašli put. Vidim da će bosanski muslimani uskoro biti integrisani, dijelom za dom spremni, a dijelom će marširati ko kralja Petra garda!