Glamurozno vjenčanje održano je na tvrđavi Lovrijenac, koja se nalazi izvan vanjskih zidina sa zapadne strane Dubrovnika. Naravno, svadbi je prisustvovao veliki broj zvanica, kako ljudi iz njihovog privatnog života tako i brojna poznata lica iz svijeta estrade i sporta, među kojima su bili Dino Rađa, Enis Bešlagić, Tarik Filipović, Petar Grašo, Amar Gegić, Anfernee Simons…

Pojedini mediju objavili su kako su vjenčanju prisustvovali i Jusufovi roditelji. No, Nurkićev otac Hariz tu nije bio, a, kako je lično rekao Avazu i molio da se objavi, u trenucima najveće sinove sreće, odlučio je otvoriti dušu i prvi put progovoriti o nesuglasicama sa sinom s kojim ne razgovara posljednjih pet godina.

Na početku kaže da više nije u službi, da je danas penzioner.

– Eto, dokle je to došlo. Othraniš dijete, digneš ga na noge, pošalješ u svijet, a onda počinju utjecati drugi faktori, tako da, vjerovatno, nisam bio rado viđen gost na tom vjenčanju. Možda zbog svega toga kako su me predstavljali, kao monstruma koji je, kao, pretukao 14, 15, 20 ljudi, pa se, vjerovatno, i moj sin stidio svega toga. Morao bih zahvaliti Kristoferu Kolumbu jer je otkrio Ameriku i Enesu Trnovčeviću jer je otkrio mog Jusufa. Uz to moram zahvaliti i svojoj supruzi, pošto je i ona, u neku ruku, doprinijela tome da nas dvojica nemamo kontakt – počinje svoju ispovijest bosanski div od 213 centimetara.

Tome je, dodaje, najviše kumovao menadžer Trnovčević, koji je do tada bio, dodaje, anonimus i kokuz.

– Boli me to što Jusuf ne spominje koliko su mu u odrastanju pomogli nastavnaika Muhamed Umihanić zvani Muho, kojem se nikada nije javljao, a s kojim je napravio prve sportske korake. Za njegov uspjeh bio je zaslužan trener Ozren Selesković, potom direktor Osnovne škole „Bašigović“, koji su mu pomogli da „prohoda“ u sportskom smislu, pa profesor Kamberović u srednjoj školi. Znate, kada se konj osedla, svako može da ga jaše. Najviše je, opet kažem, utjecao Enes, s obzirom na to da se vodio samo novcima – dodaje Nurkić.

Vratio se na 2017. godinu, kada su počele trzavice između njega i sina.

– Prije pet godina sam imao emboliju pluća i Jusuf mi tada čak nije došao u bolnicu. Nije me nikad pitao imam li ja čime kupiti lijekove koje moram piti zbog te embolije. Dabogda on imao bilione, a ne milione, ali, ako ima nesporazum, mora se razgovarati. Tada su i nastale nekakve nesuglasice, ne znam ni ja, iskren da budem, zbog čega. Nešto se naljutio, ne vidim razlog. Ja sam čitav život posvetio borbi za porodicu. Ipak, u životu se ne vrati sve onako kako zaslužujete.

Imao je Jusuf, nastavlja Hariz, pravo da pozove koga hoće na vjenčanje, jer to je njegova svadba.

– Žao mi jeste, ali nisam mogao na to utjecati. Žao mi je, ovo je velika sramota za mene, a trebala bi biti sramota i za njega, posebno jer je javna ličnost. Bez obzira na to što ga predstavljaju kao jednu veličinu, on od 2017. godine ne govori s ocem – govori Hariz.

A na pitanje koliko mu je bilo teško taj dan, na dan vjenčanja, kaže:

– S jednim komšijom sam bio u jednom restoranu i malo smo se proveselili. On je moje drugo dijete, ja sam jedno dijete izgubio 1993. godine. Poteško mi jeste, ali to su njegovi razlozi, a on neka se sramoti zbog tih stvari. Žao mi je što će to utjecati na mog mlađeg sina Kenana. Kenan je bio na pripremama na Vlašiću, pa na pripremama u Višegradu i, kako sam čuo, auto je poslao po njega kako bi prisustvovao vjenčanju.

Ni majci se Jusuf, nastavlja stariji Nurkić, nije javljao osam mjeseci.

– Naljutio se i na brata pa sam mlađeg sina zamolio da se pomire, barem zbog svadbe. Ne mogu više u sebi da držim sve ovo. Stalno čitam, kupio majci auto, nema mene, izveo majku na ćevape… Nisam ja željan ćevapa. Glumi neku veličinu. Neke struje su ga okružile, on zna svoj pravac i želim mu sve najbolje u životu.

O tome da li bi prihvatio ruku pomirenja, Hariz kaže:

– To je moje dijete, ja njega ne mogu da mrzim. On mora da zna ko je bio žrtva. Ja sam izdržao rat, strašne stvari, a da ne mogu sve ostalo. Imam mnogo čvršći karakter nego što pojedini misle. Žao mi je zbog druge strane, prijatelja koji to malo trpe. Ipak je to svadba visokog ranga u “bijelim košuljama”, a kada se radi o takvoj svadbi s “bijelim rukavicama”, nije to baš sjajno, znam iz iskustva. Nije sve med i mlijeko. A njemu hvala na pozivnici za vjenčanje – ironično je dodao Nurkić za Avaz.