Istakao je da su se dnevnice prošle godine kretale oko 80 maraka a sada idu do 120 KM, a uz to se mora obezbijediti hrana, prevoz pa i prenoćište za one koji dođu iz drugih zemalja

Sve izraženiji problem nedostatka radne snage pogađa i voćare širom BiH pa za rezidbu stabala ovih dana plaćaju paprene dnevnice, koje idu do 120 maraka.

Da je profesionalnih rezača voća sve manje priča za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske Dragoja Dojčinović, koji ističe da je na rezaču velika odgovornost.

“On svojim umijećem i znanjem reguliše rod i kvalitet budućih plodova. Na području Gradiške, Banjaluke i Kozarske Dubice ima nekoliko ekipa koje su obučene za orezivanje voća, a radnici dolaze i iz Srbije”, rekao je Dojčinović.

Istakao je da su se dnevnice prošle godine kretale oko 80 maraka a sada idu do 120 KM, a uz to se mora obezbijediti hrana, prevoz pa i prenoćište za one koji dođu iz drugih zemalja.

“Rezači sada koriste to što nema dovoljno stručnih radnika i podižu cijenu svog rada, a pojedini kada su vidjeli da se od toga može solidno zaraditi, čak bolje nego u inostranstvu, odlučili su da se priuče i upuste u tu vrstu posla”, kazao je Dojčinović.

Voćari kada vide veoma niske cijene po kojima daju svoje proizvode, kako kaže, shvate da visoke dnevnice s kojima ih rezači “ucjenjuju” nisu realne.

“Kada bi mi cijenu naših proizvoda podigli samo za 0,10 do 0,20 KM, visoke dnevnice ne bi bio problem ni platiti, a ovako su proizvođači u veoma teškoj situaciji”, rekao je Dojčinović.

Jedan od najvećih proizvođača šljive u Ugljeviku Darko Milošević kaže da oni koji imaju voćnjake duži niz godina imaju i stalne radnike koji im obavljaju sve poslove tokom godine pa tako i orezivanje.

“U većini slučajeva ljudi sami orezuju, a mi koji imamo malo veće površine drugačije se organizujemo, s manjim brojem ljudi radimo duže, a dnevnice idu do 90 maraka”, rekao je Milošević.

I Mirko Pjanić iz sela Cerovljani kod Gradiške kaže da voćari nude dnevnice od 100 KM, ali je problem što nema ko da radi.

“Radna snaga je problem u svim branšama pa tako i u našem poslu. Trudim se da uradim sam koliko mi vrijeme dozvoljava, a ono što ostane završe rezači kojima dam onoliko koliko traže, samo da završe. Kad posao počne prestizati, niste u prilici da birate”, rekao je Pjanić.

Nedostatak radne snage primorao je proizvođače da posao koji se nekada radio dva mjeseca, sada razvlači i do pola godine.

Da je tako priča i rezač voća iz Potočana kod Prnjavora Dušan Davidović, koji naglašava da ima pune ruke posla i ljudi ga stalno zovu.

“Rezidba se svela na cjelogodišnji rad, radi se svakog dana osim nedjelje i sveca i kada pada jaka kiša. Radi se i po niskim temperaturama i kada je snijeg do koljena”, rekao je Davidović.

On kaže da svoj desetočasovni angažman naplaćuje čak 200 maraka, dok rezači koji rade za njega imaju dnevnice od 70 do 120 KM.

“Mladi neće da se bave tim poslom, a i kada hoće, sada je već pitanje gdje to i kako mogu naučiti pa neki voćari rješavaju problem uvozom radnika iz Srbije”, rekao je Davidović.

Objasnio je da je orezivanje veoma zahtjevan posao te da ukoliko ga obavlja nestručna osoba može prouzrokovati veliku štetu.

“Zamislite pet pogrešnih rezova na jednom stablu, a da svaki nosi jednu marku i da danas prođete 100 stabala, to je 500 KM štete koju može da napravi jedan čovjek za dan, što je mnogo više od onoga što on zaradi”, rekao je Davidović.

VRIJEME NE ODGOVARA VOĆKAMA

Dragoja Dojčinović kaže da su trenutne visoke temperature veoma nepovoljne za voće.

“Vrijeme je idealno za odrađivanje radova u voćnjaku, ali ove temperature priliče kraju marta i neke rane sorte su potpuno iscvjetale, poput drenjka koji je iscvjetao 100 odsto”, rekao je Dojčinović, dodajući da se nadaju hladnijem vremenu.