Connect with us

BiH

Sada iznosi 45 miliona eura: Dug prema Slovencima raste, RS ga ne plaća

Published

on

Pored odštete, ovaj bh. entitet mora da plati i pet miliona eura na ime troškova postupka, a za svaki mjesec kašnjenja i dodatnih 250.000 eura

Republika Srpska (RS) nije izvršila presudu prema kojoj mora da plati 45 miliona eura slovenačkoj firmi “Viaduct”. Ovo preduzeće je tužilo Bosnu i Hercegovinu (BiH), nakon što je raskinuta koncesija za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas, javlja Radio Slobodna Evropa.

Pored odštete, ovaj bh. entitet mora da plati i pet miliona eura na ime troškova postupka, a za svaki mjesec kašnjenja i dodatnih 250.000 eura.

Slovenačka firma je tužbu podnijela Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Vašingtonu, u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Presuda je donesena 18. aprila.

ICSID je osnovan 1966. godine Konvencijom o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država.

ŠTA JE PRETHODILO PRESUDI?

Ugovor o dodijeli koncesije, vrijedan 165 miliona evra, Vlada RS je potpisala 2004. godine.

Prema Ugovoru, bila je planirana izgradnja dvije hidroelektrane (HE), HE “Krupa” i HE “Banjaluka-Niska”.

Preduzeće “HES Vrbas” u vlasništvu “Viaducta” raskinulo je koncesiju 2015. godine. Razlog je što je Vlada RS 2013. godine potpisala drugu koncesiju sa Elektroprivredom RS o gradnji druge hidroelektrane koja je udaljena nekoliko kilometara.

To je automatski ugrozilo gradnju dvije hidroelektrane koju je planirala slovenačka firma.

Zbog toga je to preduzeće zatražilo nadoknadu od 46 miliona maraka (23 miliona evra). S obzirom da dogovora sa Vladom RS nije bilo, odlučili su se na pokretanje međunarodne arbitraže.

KOME JE UPUĆEN ZAHTJEV ZA PLAĆANJE?

Pravni zastupnici “Viaducta” 10. maja su uputili Pravobranilaštvu BiH zahtjev za isplatu 45 miliona evra po osnovu presude.

“Tužena strana nije Republika Srpska, već Bosna i Hercegovina. Tu je nadležnost arbitraže zasnovana na osnovu bilateralnog sporazuma koji je zaključen između BiH i Slovenije. Onda je po tom osnovu pokrenut arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu”, kaže Predrag Baroš, predstavnik advokatske kancelarije koja zastupa firmu “Viaduct”.

On dodaje da “Viaduct” zbog toga ne može da pokrene bilo kakav izvršni postupak protiv Republike Srpske, već da je za postupanje, prema arbitražnoj odluci, isključivo odgovorna BiH.

“Tako da, u slučaju nepostupanja prema arbitražnoj odluci, tu se može pokrenuti izvršni postupak protiv Bosne i Hercegovine”, kaže Baroš.

Vlada RS i Savjet ministara BIH potpisali su 2017. godine sporazum prema kojem RS snosi sve troškove u vezi sa arbitražnim postupkom.

U članu 4. Sporazuma Vlade RS i Savjeta ministara BiH navodi se da će Vlada RS “bez odgađanja isplatiti sve eventualne troškove koji bi arbitražom bili stavljeni na teret Bosne i Hercegovine”.

“Međunarodni arbitražni sporovi su između Bosne i Hercegovine i ostalih država. Međutim, Vlada RS je tražila da ona vodi postupak, pošto se radi o njenoj imovini, odnosno, hidroelektranama. RS je sve vodila, izabrali su advokatsku kuću i oni su vodili taj postupak. I izgubili su”, kaže za RSE Mlađan Mandić, zamjenik Pravobranioca BiH.

Mandić naglašava i da ima saznanja da će RS pokrenuti vanredni pravni lijek, odnosno da će se žaliti pred sudom u SAD na način da su povrijeđena ljudska prava u postupku.

ŠTA KAŽU U VLADI RS?

Vlada RS održala je hitnu sjednicu 25. maja nakon koje je saopšteno da zadužuje “nadležne institucije i advokatski tim da nađu rješenje” da odgovore na presudu.

Međutim, nije pojašnjeno kakav odgovor bi mogao biti upućen.

Na isto pitanje za RSE nije odgovoreno ni iz advokatske kancelarije koju je angažovala Vlada RS.

Ni Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS, nije želio da kaže da li će RS isplatiti i kada odštetu “Viaductu”.

Đokić je ocijenio da je presuda “duboko politički motivisana”.

“Nije Vlada raskinula, niti Ministarstvo ugovor, nego je ‘Viaduct’ samoinicijativno raskinuo taj ugovor o koncesiji i tražio od nas veliki novac. Međutim, nisu dokazali niti nama, niti nezavisnoj revizorskoj kući da su negdje jednu marku nekome platili”, rekao je Đokić novinarima 25. maja.

No, pravni zastupnik slovenačke firme ima mišljenje u vezi toga.

“Zaključak Vlade RS zvuči nejasno, jer je presuda arbitražnog suda konačna i pravosnažna. Ne postoji neki odgovor koji jedna od strana i učesnika u postupku može da da. Po ovoj presudi, dakle, može da se postupi ili ne postupi. U slučaju nepostupanja, najveći problem je kamata koja teče od donošenja presude”, kaže za RSE Baroš.

ZAŠTO SU EKOLOZI NEZADOVOLJNI ODŠTETOM?

Tokom 2004., 2005. i 2006. godine građani Banjaluke su održali niz protesta kojima su se protivili gradnji hidroelektrana.

Formirana je nevladina koalicija za očuvanje Vrbasa koja je prikupila 17.000 potpisa građana da se zaustavi projekat.

“Rijeka Vrbas bi danas bila stajaća voda, da je ‘Viaduct’ izgradio planirane dvije hidroelektrane. Od Banjaluke do Jajca (grad južno od Banjaluke) Vrbas bi bio pretvoren u baru. Bio bi praktično sav u jezerima. Ne bi imao ni kilometar slobodnog toka. Ne bi bilo protoka kroz kanjon koji doprinosi čistoti vode”, kaže za RSE Viktor Bjelić, program menadžer u Centru za životnu sredinu.

I Damir Miljević, energetski analitičar i ekonomista mišljenja je da bi trebala biti pokrenuta odgovornost zbog koncesije, ali i zbog presude.

Miljević ne vjeruje da će isplata 45 miliona evra uticati na budžet RS, ali je za njega upitno, zbog čega se uopšte moralo ići na međunarodnu arbitražu.

“Suštinsko pitanje je prvo ulaženje u aranžman, a drugo, kada se već odustalo od toga, što se umjesto nagodbe išlo na arbitražu za koju se znalo da će biti izgubljena, jer onaj, sa druge strane, nije svojim odlukama ništa uradio”, kaže Miljević.

U međuvremenu, hidroelektrana koju su dogovorile Vlada RS i Elektroprivreda RS je puštena u rad 2018. godine. Ekolozi nastoje da zaštite preostali dio rijeke Vrbas i proglase ga parkom prirode.

 

BiH

Bizarna izjava Milorada Dodika: “Pet milijardi ljudi neće podržati Rezoluciju o Srebrenici”

Published

on

By

Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je danas, 1. maja, imao bizarnu izjavu u vezi s Rezolucijom o genocidu u Srebrenici, o kojoj će raspravljati Generalna skupština UN-a sredinom maja.

Na postavljanju kamena temeljca za stadion u Surčinu kod Beograda, Dodik je govorio o ovoj rezoluciji, ali nije posve jasno kako je došao do brojke koju je spomenuo.

“Postoji mogućnost da predstavnici više od pet milijardi ljudi u svijetu ne budu iza te rezolucije. Dakle, jedna dramatična manjina će biti za tu rezoluciju, bez obzira što su iza nje SAD i ostale moćne zemlje, ali neće biti Rusija, Kina i mnoge druge države”, rekao je predsjednik RS.

Kako je Dodik došao do brojke od pet milijardi, niko ne može reći sa sigurnošću.

Čak i ako u matematiku uključimo Kinu, koja ima oko jedne milijarde stanovnika, skoro je nemoguće doći do cifre koju je spomenuo Dodik.

Kako bi njegovu izjavu stavili u puni kontekst, u dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Kini i Indiji, živi “samo” nešto više od dvije milijarde ljudi. Čak i uz glas protiv svih država u Africi, brojka bi stigla tek do tri i po milijarde stanovnika.

U deset najmnogoljudnijih zemalja na svijetu živi oko 4.6 milijardi ljudi, ali su među ovim državama tek dvije koje se otvoreno protive Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, a to su Kina i Rusija, u kojoj živi “tek” 147 miliona ljudi, piše Klix.

Tu su i države poput SAD-a, jednog od kosponzora rezolucije, u kojoj živi 336 miliona osoba. Ostatak liste pune Indonezija (278 miliona), Pakistan (229 miliona), Brazil (217 miliona), Nigerija (216 miliona), Bangladeš (168 miliona) i Meksiko (128 miliona stanovnika). Niti jedna od ovih država nije javno izrazila svoj stav o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Podsjetimo, očekuje se da će se o ovoj rezoluciji u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija raspravljati sredinom maja. Poznato je da su autori rezolucije Njemačka, Ruanda i BiH, dok su na listi kosponzora, barem onih koji su potvrdili svoj status, Slovenija, Sjedinjene Američke Države, Italija, Francuska, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Vanuatu i Turska.

Nastavi čitati

BiH

Koja Vam je prva misao kad osjetite zemljotres?

Published

on

Zemljotres
Kao muslimani i muslimanke vjerujemo da se sve dešava Božijom voljom i određenjem, i naravno da imamo svoju odgovornost u svemu.
Ako je vaša prva pomisao bila kad ste osjetili zemljotres, da je to zbog drugih, u krivu ste i imate jako puno posla u radu sa samim sobom.
Ako ste pomislili na svoje vlastite propuste u odnosu prema Stvoritelju, stvorenjima, svojim obavezama na dobrom ste putu da budete mnogo bolji.
Najlakše je ”svaliti” sve na druge, da biste sebi ”dušu olakšali”.
Prihvatimo u svemu svoju odgovornost. Ako to uradimo, biće nam svima bolje.
Veličajmo Boga, i zahvaljujmo Mu na blagodati kad je najbolje pa se imamo pravo nadati da ne bude teških sikušenja.
Uzvišeni Allaha u Kur'anu kaže:”I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” ( Sura Ibrahim 7. ajet)
Nastavi čitati

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Najčitanije