Connect with us

Magazin

Šejla Zonić otkrila koji joj je savjet dao Kemal Malovčić, pa poručila: Otkaz muža je bio jedini logičan potez

Published

on

Titulu pobjednice u prošloj sezoni muzičkog programa „Zvezde Granda“ odnijela je Šejla Zonić, koja je sada gostovala u emisiji „Ispovest“ autora i voditelja Nemanje Vasiljevića na Novoj, gdje je govorila o burnom periodu koji je iza nje.

 

Naime, Šejla Zonić je u posljednjih godinu dana snimila tri dueta i tri solo pjesme, imala je turneju u Americi i Australiji, radila je na svom fizičkom izgledu, stajlingu, ali i na iskustvu koje je do sada stekla na estradi. U emisiji je otkrila i zanimljive detalje o svom privatnom životu, roditeljima, kao i o odnosu sa suprugom.

Šta se sve desilo u posljednjih godinu dana?

 

– Izbacila sam tri solo pjesme i tri dueta, ukupno šest pjesama. Pjesme sam pisala dok se vozim u autu, i onda mi dođe inspiracija i same riječi i stihovi izađu.

 

Koliku težinu nosi titula pobjednice „Zvezda Granda“?

– U tom trenutku čovjek nije svjestan šta to znači, kakvo je to breme i koliki teret nosi – odgovornost, jer ljudi tek tada od tebe očekuju rezultate. Nakon takmičenja kreće prava borba. Najteže je danas dobiti pažnju. Možeš raditi šta god hoćeš, ali ako nemaš pažnju – džaba. Mnogo radim, nemam nikoga iza sebe da me gura i finansira, ljudi su odmah prepoznali moj kvalitet, način na koji pjevam, šta pjevam, i ne samo vizuelno, nego i energiju – šta ti budiš u čovjeku. Interakcija s publikom… Drago mi je da su to ljudi prepoznali. Zahvaljujući tome, sada najčešće radim na trgovima, slabije po diskotekama. Zadovoljna sam u kom pravcu sve ide. Možda bude i neki koncert, neka koncertna dvorana.

 

Jesi li svjesna na kojem si ti nivou trenutno?

– Kako kada, volim da me neko podsjeti. Čovjek nekad nije svjestan dokle je stigao. Gradim svoj lični brend kao svestran muzičar. Smatram da ovdje kod nas nedostaje novi zvuk – treba da donesemo ono što smo negdje drugo čuli, a nismo ovdje u našem podneblju. Do sada sam pjevala sevdah, pop i folk, i to će ostati, samo ću sve to spakovati u jednu cjelinu.

Dobila si auto od Granda kao nagradu, ali i pjesmu?

– Dobija se pjesma, ali nisam odmah uzela tu prvu koju Grand finansira, već sam prvo dobila duet s Kebom. Tako da je prvo izašla moja pjesma, pa onda duet s Kebom. Ponosna sam na tu saradnju, jer se desila spontano, bez ikakvih pretenzija. On je bio u žiriju i kroz razgovor smo došli do pjesme koja nam se oboma dopala.

S obzirom na to da nastupaš na trgovima, imaš li svoj bend?

– Imam. Nekad su to tri člana, nekad pet, zavisi kako funkcionišemo, zavisi u kom smjeru idemo s konceptom. Oni su sa mnom još iz studentskih dana. Počela sam aktivno nastupati nakon grupe „Divanhana“, tada sam okupila svoju ekipu. Inače, zvanično se pjevanjem bavim od svoje 11. godine – znači već 20 godina. Sa 11 sam pobijedila na jednom takmičenju, pa onda na još jednom, i roditelji su mi rekli da upišem srednju muzičku školu, i tako je počeo moj obrazovni put.

Danas važiš za jednu od najobrazovanijih takmičarki „Zvezda Granda“?

– Neću sebe da hvalim, ima i drugih obrazovanih ljudi, možda ne u muzičkom smislu. Fakultet nas ne definiše. Pomoglo mi je obrazovanje u nekim situacijama, ali mi je ponekad i odmoglo. Ja volim da kažem – čovjek treba da bude pomalo i glup. Ne treba težiti perfekcionizmu.

U medijima se pisalo o tvojoj nemaštini, a zapravo nije sve tako?

– To je izvučeno iz konteksta. Pitali su me jesam li imala teške trenutke u životu, a ja sam pričala o periodu studiranja kada nisam imala baš para – mislim, svako ko studira nema para, realno. Ne definiše moj život jedan težak period. Svi imamo uspone i padove. Samo što sam ja neke teške trenutke doživjela vrlo rano, još kao srednjoškolka – tada je moj otac doživio srčani udar. Odrasla sam prije vremena i shvatila šta znači odgovornost. Ali sam imala lijepo djetinjstvo, nisam iz nemaštine došla. Nemam ništa protiv nemaštine, da se i to ne protumači pogrešno – ne želim da me doživljavaju kao osobu koja kuka. Svoj život uzimam u svoje ruke. Nikad se nisam oslanjala ni na koga.

Roditelji su imali firmu?

– Da, ali su je zatvorili.

Suprug ti je velika podrška – vidio sam da je snimao tvoj spot u Dubaiju?

– Bili smo u jednom selu koje je zaštićeno, napušteno selo na granici sa državom Oman. Kad smo došli, nismo znali hoćemo li dobiti dozvolu da snimamo. Čovjek koga smo tamo sreli rekao nam je da imamo samo dva sata za snimanje – nismo plaćali nikakve dozvole. Imala sam dvije odjevne kombinacije, htjeli smo da postignemo taj osjećaj praznine u pustinji. Kaže mi muž na kraju: „Ja pojma nemam šta imamo od materijala“, ali kad smo došli u hotel, vidjeli smo da je okej. Spotovi se inače snimaju cijeli dan, a ja tada nisam imala ni frizera ni šminkera – sve se desilo spontano. Bili smo s prijateljima u Dubaiju, snimila se pjesma „Brak“ i Armin je predložio da je snimimo u pustinji.

Je li brak pustinja?

– Moj brak nije pustinja, on je i sunce i kiša. Udala sam se sa 28 godina, tri godine smo u braku, ali kad nas ljudi vide, misle da smo cijeli život zajedno.

Je li ima onoga da te guši, smara?

– Stalno smo zajedno i kad jesmo, mi se opet poželimo. Ne želim nikome da prisedam na muku…

Kako to misliš – poželite se, a zajedno ste?

– Kada nešto zajedno radimo, ne razmjenjujemo emocije stalno, ne na svakom koraku. Nije to umjesno. Poželimo se jedno drugog i lijepo nam je. Ima izazova, ništa nije med i mlijeko – ko god to kaže, ne govori istinu. Uvijek ima i kiše i sunca i oluja.

Šta je najvažnije u braku – je li to strast?

– To prođe. Ta prva strast, leptirići… Neću ja sad da pričam kao neko ko je tek tri godine u braku, a ovi što su duže kažu – još uvijek jedem med. Tako da ne znam recept. Ali ako ima ljubavi i poštovanja – brak je uspješan.

Jesi li imala loših iskustava u ranijim vezama?

– Svaka bivša veza je loše iskustvo – da je valjalo, ne bi bilo bivše. Sve najbolje, ne bih o tome.

Je li istina da je tvoj muž dao otkaz da bi te pratio u karijeri?

– On je završio fakultet za marketing i dizajn, radio je u policiji, a kada smo krenuli s ovim biznisom, preuzeo je vođenje mojih društvenih mreža, snima moje nastupe – znači kontent kreator. Sve što se tiče toga, radi on. Zajedno planiramo kad ćemo šta objaviti, sada mi snima i spotove. Bilo bi bezveze da je ostao u policiji, da sam ja tamo negdje, a on tu – propao bi nam biznis. Jedini pametan potez tada je bio da da otkaz.

Ima li mjesečnu platu?

– Nema platu, on uzima 100% zarade.

Je li se povećala zarada nakon pobjede?

– Jeste, ali ima i više ulaganja. Ovih šest pjesama su dokaz. Kako ti rasteš, tako rastu i tvoji proizvodi.

Kako komentarišeš to što neki pjevači pričaju loše o Saši Popoviću nakon njegove smrti?

– Smatram da time više govore o sebi nego o Grandu ili bilo kome drugom. Svi su znali šta potpisuju, dobili su sve crno na bijelo, niko te ni za šta nije uslovljavao. Glupo je komentarisati bilo šta loše sada.

Kemal Malovčić je tvoj ujak?

– Rođeni brat moje majke. Uvijek mi je govorio: „Prvo završi školu, imaćeš vremena za pjevanje“. Znaš kako je kod nas na Balkanu – žensko si. Nisam žurila. Idem stepenik po stepenik. Ne želim ništa instant. Volim konkretne stvari, radim cjelovito, a ako nešto ne znam – neću se ni petljati u to.

Šta te je najviše šokiralo na estradi? Toliko toga se dešava iza kulisa…

– Volim što sam sa 29 godina ušla u svijet estrade. Nije to bilo s 18, jer bi me tada sve to mnogo više poljuljalo. Kad si dijete i nezreo, vjeruješ onome ko je duže u tom poslu, gledaš ga kao autoritet, a ne kao konkurenciju ili sujetnu osobu. Kad u sve uđeš kao formirana ličnost, onda te ne može svašta uzdrmati.

Magazin

U Pakistanu živi narod svijetle puti, plave kose i očiju – potomci su velikog vojskovođe?

Published

on

By

Duboko u udaljenim planinama Pakistana, narod Kalaš živi kao jedinstvena etnička grupa sa upečatljivim fizičkim karakteristikama. Mnogi članovi ovog drevnog plemena imaju svijetlu kožu, plavu kosu i plave oči, što ih razlikuje od susjednih populacija.

Lokalna tradicija sugeriše da su potomci jednog od najvećih stratega u historiji Aleksandra Velikog čiji su se vojnici naselili u regiji prije više stoljeća. Oni održavaju politeističku religiju i žive kulturne prakse koje se značajno razlikuju od islamskih običaja. Ova zajednica nastavlja čuvati svoj poseban identitet dok živi unutar udaljenih vrhova Hindukuša.

Ko su Kalaši?

Kalaši su jedinstvena autohtona etnička manjina koja govori dardski jezik, a broji otprilike 3.000 do 7.500 ljudi u pakistanskom okrugu Chitral. Naseljavajući doline Bumburet, Rumbur i Birir u Hindukuša, poznati su po svojoj izrazitoj animističkoj, politeističkoj kulturi i živopisnoj, šarenoj odjeći, što ih izdvaja od većinskog muslimanskog stanovništva.

Ključni aspekti naroda Kalaš:

Kultura i religija: Kalaši praktikuju drevnu religiju koja uključuje obožavanje predaka, duhove prirode i žrtve. Oni održavaju jedinstvenu, često pogrešno shvaćenu kulturu, koja uključuje fokus na koncepte “čistog” i “nečistog”.

Kulturne prakse: Kalaši imaju jedinstvenu i živopisnu kulturu u kojoj slave i obožavaju prirodu kroz pjesmu, ples i žrtve. Žene igraju značajnu ulogu i imaju visok status u svojoj zajednici.

Položaj: Kalaši se nalaze u okrugu Chitral u provinciji Khyber Pakhtunkhwa u Pakistanu, tačnije u tri doline: Bumburet, Rumbur i Birir.

Jedinstvene tradicije: Imaju snažnu tradiciju plesa i pjevanja tokom svojih festivala.

Porijeklo i vjerovanja: Iako popularni mit tvrdi da su potomci Aleksandra Velikog, oni su zapravo autohtona grupa i jedinstvena etnička grupa koja govori dardski jezik.

Napori za očuvanje: Dok su neki u zajednici izrazili zabrinutost za svoju kulturnu budućnost, drugi, posebno mlađa generacija, rade na očuvanju svojih tradicija.

Uloge žena: Žene u zajednici Kalaš često se vide kako učestvuju, a ponekad i vode, poljoprivredne aktivnosti i druge poduhvate zajednice.

Izolacija i zaštita: Geografska izolacija dolina Kalaš historijski je doprinijela očuvanju njihove jedinstvene kulture.

Ključni festivali i znamenitosti

Festivali: Kalaši slave nekoliko festivala, koji su karakterizirani i, sa svojim živim bojama, glavna su atrakcija za turiste.

Bishalini kuća: Bashali Dur (ili Bishalini kuća) je mjesto za, gdje žene borave tokom menstruacije i porođaja.

N1

Nastavi čitati

Magazin

Prilikom sadnje krompira dodajte jedan prirodni sastojak, pomaže u odbijanju zlatice

Published

on

By

Koloradska krompirova zlatica se pojavljuje u mnogim vrtovima svake godine i može ozbiljno oštetiti usjeve krompira. Postoji jednostavan prirodni trik s domaćim sastojkom koji pomaže u smanjenju njenog prisustva, ali je ključno početi s njom u proljeće, prilikom sadnje.

Svake sezone je ista priča: čim krompir proklija, pojavljuje se njihova najveća prijetnja. Krompirova zlatica iz Kolorada je toliko agresivna štetočina da može potpuno uništiti biljku ako se ne tretira na vrijeme. S obzirom na to da jedna ženka može položiti i do nekoliko hiljada jaja, jasno je da se ovaj insekt širi nevjerovatnom brzinom.

Iako se hemijska sredstva često koriste, sve više ljudi se odlučuje za prirodne metode zaštite biljaka. One su blaže za tlo, korisne insekte i okoliš, a uz pravilnu upotrebu mogu biti vrlo učinkovite u smanjenju pojave štetočina.

Ljuske luka kao prirodna zaštita

Jedno od najjednostavnijih rješenja krije se u kuhinji – u trulim ljuskama luka, prenosi N1 Slovenija. Umjesto da ih bacite, možete ih koristiti prilikom sadnje krompira. Njihov karakterističan miris djeluje kao odvraćanje za krompirovu zlaticu iz Kolorada, što joj otežava pronalazak biljke domaćina.

Prilikom sadnje krompira, možete dodati šaku suhih ljuski luka u svaku rupu za sadnju, direktno pored gomolja. Ovo stvara prirodnu “zaštitnu zonu” koja može smanjiti mogućnost napada u ranim fazama rasta.

Kako se kore postepeno raspadaju u zemljištu, one oslobađaju supstance jakog mirisa koje dodatno utiču na okolinu oko biljke. To može odvratiti pažnju i štetočinama u zemljištu i onima koje dolaze spolja tražeći mjesto za polaganje jaja.

Dodatne biljke i prirodni mirisi

Neke biljke, poput hrena, kamilice i graha, imaju sličan odvraćajući učinak, a mogu se saditi u blizini krompira. Bor se također često koristi u praksi, njegov miris je neugodan za štetočine. U vrtu stoga možete koristiti usitnjenu borovu koru ili pripremiti blagi rastvor borovih iglica za zalijevanje ili prskanje tla.

Plodored je takođe važan korak

Jedna od osnovnih preventivnih metoda protiv krompirove zlatice iz Kolorada je plodored. Ne preporučuje se sadnja krompira na istom mjestu najmanje četiri do pet godina. To prekida životni ciklus štetočine, jer se larve koje prezimljuju u tlu teže ponovo razvijaju u veće populacije.

Nastavi čitati

Magazin

Haris Džinović o vjenčanju bivše supruge: Da nije mene, ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga

Published

on

By

Pjevač Haris Džinović za Telegraf.rs prokomentarisao je vjenčanje svoje bivše supruge Meline koja se jučer udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya.

U razgovoru za Telegraf.rs je kazao kako “nije ništa ispratio te da ga ništa od toga ne zanima”.

“Nemam ja nikakvih želja ni poruka vezanih za nju, ona jednostavno ne postoji za mene i to je kraj. Čista arija. Kao zrak… prema tome. Šta treba ja da komentarišem o nečemu što je ništa”, kazao je.

U nastavku je dodao da se okrenuo sinu Kanu: “Ne zanima me šta se piše, niti me zanimaju stvarni događaji za nju. To me ne interesuje, davno sam ja, kad smo se razišli, okrenuo svom životu, svom djetetu. Prema tome, šta ja imam sa tim? Može da se uda, da se ubije, šta god hoće… šta mene briga. Ma kakvi – taman posla – ja da razmišljam o nekoj prošlosti, ne pada mi na pamet”.

Kazao je da je posljednjih dana posvećen drugim stvarima i to muzičkim nastupima i tenisu.

Uz to je poručio: “Ja sam odavno otišao dalje. Kakvi razvodi, kakva vjenčanja. Da ja nisam Haris Džinović ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga”.

Podsjetimo, Melina se jučer udala za britanskog biznismena, a formalna ceremonija vjenčanja je održana u Monaku. Nakon toga par je jahtom doplovio do Portofina gdje je u večernjim satima počelo i slavlje koje će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Bosanac prodao kuću u Njemačkoj i kupio pola rodnog sela: “Želim da opet oživi”

Published

on

By

U malom selu Postinje pokraj Travnika, gdje su dječji smijeh i zvukovi seoskog života nekoć bili svakodnevica, danas se ponovno budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio u Njemačkoj, ali rodni kraj nikada nije zaboravio.

Jurčević je još kao dječak otišao u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Ondje je odrastao, izgradio uspješan posao i imao veliku kuću u Augsburgu te siguran život. Ipak, srce ga je stalno vuklo natrag, mirisima djetinjstva, livadama po kojima je trčao i uspomenama na dane provedene s prijateljima.

Nakon rata Postinje je, kao i mnoga sela u Bosni i Hercegovini, gotovo opustjelo. Nekadašnji susjedi, raseljeni po svijetu, počeli su prodavati kuće i imanja. Tada je Pero donio životnu odluku: prodao je kuću u Njemačkoj i sav novac uložio u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovno u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi”, priča Pero, pokazujući prostranstva na kojima je kao dječak čuvao krave.

Od Postinja želi stvoriti turističko odredište

Njegova vizija nije samo povratak, nego i stvaranje novog početka za cijeli kraj. Planira razviti seoski turizam i pretvoriti Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele mir, prirodu i odmor daleko od gradske vreve. Već do ljeta ove godine planira urediti 40 kreveta u moderno opremljenim apartmanima za domaće i strane goste.

“Ljudi danas traže upravo to, tišinu, prirodu i autentičnu priču. A mi to imamo”, ističe Pero. Ako sve bude teklo prema planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Planovi uključuju i pjenušac s imenom sela

U svojoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švicarskoj, ali već sada sanja o povratku. Njegova ideja cijelom projektu daje dodatnu dimenziju.

“Ovdje bih proizvodio vrhunski pjenušac koji bi nosio ime sela, Postinje”, otkriva Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima puno veći potencijal nego što se danas čini.

Dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovin

 

Nastavi čitati

Magazin

FOTO Melina Džinović se udala u Dior haljini od 8.000 eura, izgled upotpunila bisernim naušnicama

Published

on

By

Modna dizajnerica Melina Džinović udala se u bijeloj Dior haljini koja je koštala 8.000 eura.

Naime, dizajnerica se nije udala u klasičnoj vjenčanici već u bijeloj, elegantnoj haljini s kragnom i kratkim rukavima. Iako na prvi pogled djeluje da je riječ o vjenčanici, to je ipak bila obična Dior haljina, koja ne pripada “bridal kolekciji”.

Iako sličan model haljine ovog brenda košta oko 4.500 eura, haljina koju je dizajnerica odabrala za vjenčanje rađena je specijalno po njenim mjerama i željama te je cijena ove kreacije dostigla 8.000 eura.

Svoj skupocjeni vjenčani look upotpunila je s Dior sandalama od 1.050 eura i bisernim naušnicama koje su koštale nešto manje od 1.000 eura.

Podsjećamo, Melina se danas udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya. Ceremonija je održana u Monaku. Par je stigao u općinu u luksuznom Bentley kabrioletu čija se cijena kreće od 80.000 do 250.000 eura.

Ceremoniji su, između ostalih, prisustvovali i Melinini roditelji Elma i Sulejman Galić, kao i kćerka Đina Džinović koja je zakasnila na vjenčanje. Proslava će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

Nakon nošenja očeve jakne dobila rak, ljekari joj dali samo 15 mjeseci života

Published

on

By

Ženi koja je često nosila očevu radnu jaknu kao dijete dijagnostifikovan je pleuralni mezoteliom u dobi od 36 godina. Heather Von St. James, koja sada ima 57 godina, odrasla je u Minnesoti i nesvjesno je bila izložena azbestu u mladosti. Njen otac, Roland, radio je na gradilištima, a njegov kaput je često bio prekriven azbestnom prašinom.

Heather nije ni sumnjala da je sivo-bijela prašina na jakni opasna. Godinama kasnije, kada je imala 36 godina i bila trudna, počela da se osjeća loše, imala je ekstremni umor i groznicu. Rekla je da je bilo kao da joj je “kamion parkiran na grudima”, piše N1.

Nakon što se porodila carskim rezom, frizerka po zanimanju, otišla je kod ljekara koji ju je podvrgnuo CT skeniranju, otkrivajući tumor u blizini pluća.

U roku od dvije sedmice, doktori su joj dijagnostifikovali pleuralni mezoteliom, rijedak i agresivni rak povezan s izloženošću azbestu. Dali su joj 15 mjeseci života, prenio je Mirror.

Mezoteliom je “rijedak tip raka koji se može razviti u sluznici tjelesnih organa. Obično ga uzrokuje izloženost azbestu”, prema britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi.

“Bila sam u nevjerici“, rekla je Heather. “Samo sam pomislila ‘Kako se ovo može dešavati? Nije bilo sumnje da ću umrijeti. Pitala sam se, šta da uradim da ovo pobijedim?“

“Vrtjelo mi se u glavi i nisam mogla disati. Počela sam imati napad panike u toj sobi dok su mi objašnjavali šta je mezoteliom. Počela sam plakati i morala sam napustiti sobu”, pričala je.

Godine 2006. podvrgnuta je složenoj operaciji koja je uključivala uklanjanje lijevog plućnog krila, rebra, pleure (sluzokože koja oblaže pluća), dijela dijafragme i sluznice srca.

Nakon operacije, četiri runde kemoterapije i 30 sesija radioterapije, Heather je sada bez raka.

Njen otac je umro 2014. godine od raka bubrega, za koji ljekari vjeruju da je možda povezan s izloženošću azbestu.

Iako je preživjela, život s jednim plućnim krilom i dalje joj uzrokuje svakodnevne izazove, jer lako ostaje bez daha, ne može trčati i bori se s podizanjem teških tereta.

“Nekad ljudi kažu da bi sve trebalo biti super kada se preživi rak”, rekla je dodavši da postoji mnogo fizičkih stvari koje se dešavaju nakon operacija.

“Lako se zadišem i lako se umorim. Imam smrznuto rame i ne mogu pravilno otvoriti lijevu ruku. Doktori rijetko viđaju pacijente koji žive ovoliko dugo nakon mezotelioma. Kažu da je u mom slučaju rijetkost biti ovdje 20 godina”, kaže Heather Von St. James.

Dvadeset godina kasnije, još uvijek je živa. Kaže da njen slučaj daje ljudima nadu da se rak može preživjeti i da nas lijekovi mogu izliječiti.

Nastavi čitati

Najčitanije